Prije nekoliko odana je bio gulaš s palentom - tata je ljutito rekao da mu 'te žgance' nikako više ne dajem - sjetio se da su ih 'njegovi stari' kuhali od svježe mljevenog brašna. Mačke su se fino najele... ali ni one nisu za kukuruz :)
20.11.2022. (12:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prije svega oduvijek mislim kako neću doživjeti duboku starost, ali da je doživim jedan od kriterija po kojem bi tada živjela je da živim po svom i samo i isključivo po svom.
Nije važno što bih zbog starosti i demencije činila pogrešne izbore za sebe, a možda i za druge.
20.11.2022. (12:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Volim ovu fotku, planiram biti tu do 120e godine toliko ovih godina razmišljam o bolesti, starosti i smrti, da bi fakat više trebala zaboraviti na sve to, što je previše je previše, i od nule početi iznova živjeti, što i nastojim iako se to ne vidi :)))))))) još :))))))
20.11.2022. (12:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Niš mu nemoj napraviti. Radiš mu i previše. Kad vidiš da je pretjerao, pozovi mu hitnu, dobit će koju bocu infuzije - glukozu + vitamine i što treba.
On živi upravo onako kako ću ja živjeti. Neću fermati svoju djecu dva %, neće me zanimati vlastita dobrobit ni tuđa, ni po koju cijenu neću činiti ono što se od mene traži osim ako to ne želim, boljet će me briga za moju demenciju, glad u svijetu i sve svjetske drame....
20.11.2022. (12:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
znam kako ti je, vjeruj mi, suosjećam u potpunosti. za svog tateka sam bila nemoćna, potpuno nemoćna. odlučivali su drugi, prviji po zakonu i pravu. no mogla sam odlučivati za djedu, kojeg su mi uvalili. od svih sinova i kćeri koji su već onda bili u lagodnoj penziji obiteljsko vijeće smatralo je da bi bilo najprikladnije dedeka smjestiti mojem tati koji je još radio, a mene je čekalo još par ispita i diplomski. pa, valjda sam ja najkompetentnija brinuti o starcu koji je u 85-toj dobio napadaj žućnih kamenaca, završio na operaciji, svi sumislili da bu gotov. no, ne lezi vraže, preživio je pa ga otpremili na kućnu njegu. k nama, i u moju sobu. ok, ionak sam bila doma i učila za ispite, pa sam se potrudila i nejga njegovati. inače zdrav, razmažen jer qa je baka razmazila, cartljiv i zahtjevan, smetalo ga je kad bih ga prala i tjerala da ustane i malo hoda. do zahoda je morao, jer sam mu rekla da ću ga ostaviti tako prlljaovg. na početku zaista nije mogao, nisu pomagale ni pellene, sve je curilo, pa sam se dogovorila s tetom milkicom da uzme svu tu posteljinu u pidžame, ručnike, pa to opere jer nam je vešmašina bila u kvaru. pa mi je spočitavala da kak ja njoj mogu dostaviti tak zmazano, da čije dreke bu ona prala. wtf, pa tvojeg oca, sebična babo! posebna priča je bila prehrana. deda je prije posla u polju, već u rano jutro, klopal paprikaše i gulaše kaj je moja baka dinstala, pa onda ručak, pa gablec, pa večera, sve po narudžbi. eh, poslije operacije žuči dolaze u obzir samo ajmpren i pileće nježne juhice, nema pohano, pečenoo, špeka i kobase, vrhnja i štruklji. na žliičicu sam ga hranila ko bembača, nagovarala ga, dajte, deda jura, samo maličko, dropticu, morate nekaj, bute još več betežni. -daj mi krmenadle i mlince,nebum ti ja te jel, nebum! i deda zeme tanjur pun ljekovite mrkvice i pilećih krilca i flis! pa mi po zidu curela i juha i grincajg i picek. - bute vi mene zajebavali?!! -bum te tužil štefeku (moj tata) da me mučiš! -sam vi tužite, pa si onda sami perite rit. i da znate, nebute niš dobili osim ovoga kaj je u loncu. -dobro, onda nebum baš niš jel, nek hmrem, buš ti kriva. i tak, navečer ja njemu ponudim gris na vodi. neće. ujutro mu dam kiflicu i jogurt. neće. i dere se: daj mi jesti! popodne mu skuham frišku juhicu. neće. navečer mu skuham žgance. neće. drugo jutro ne nosim ništ. oko podne čujem iz sobe: -**ankicaaaa, kaj ima za jesti, sem lačen? -juhica, deda. i donesem ja nježno kuhanu juhicu. zgrabil je žlicu i jel sam, najedamput je mogel i tanjur držati, bez problema. -kak je te fina hrana, baš si ju fino skuhala! eto, za tjedan dana je već španciral po dvorišču, iako prije toga ni štel ni do veceja. a za tri tjedna štraftal po cijeloj ulici i bez štapa i razgovaral se sa susedima prek svakog plota. sori, znam da je osobno sranje uvijek najteže, no imaš moju moralnu podršku da ne poklekneš pred ičijim, pa ni očevim, neprimjerenim zahtjevima.
20.11.2022. (13:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Teta, ja ne znam o čemu bi ti to mogla pisati a da se ja barem jednom ne nasmijem... sorry, ali moram :))
Nisam baš mislila nešto više dodavati, ali izgleda da bih trebala... Tata je kako se čini došao k svome kraju. Mogao je umrijeti i prije desetak dana - 'iščupala' sam ga. No, 'čupam' ga posljednjih desetak godina stalno - barem tri puta sam mu brzom reakcijom spasila život, tako da ni sada ništa nije sigurno. Istina, pitam se ponekad da li bi bilo bolje da ga pustim... ali tu misao brzo otklonim. Tako je kako je, i drugačije ne može.
Danas je bila sestra; malo mu je i ona prijetila, i razgovarale smo pred njim o bolnici i domu pa se odmah malo trgnuo - pojeo pola tanjura juhe i bananu... i tako... the show must go on :)
Bolest i nemoć su gadne stvari, i stalno primjećujem koliko su ljudi toga nesvjesni. Kao i puno toga drugoga... Ja sam sa 17 godina došla u bolnicu i pored mene su na kolicima provezli staricu koja je netom umrla na krevetu kojeg su onda za mene pripremali. Rekli su mi da samo malo pričekam. Tu noć sam odlučila da neću poludjeti... a kasnije kroz život sam uvidjela da bih se i jeftino prodala' da mi se to dogodilo :))
20.11.2022. (18:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Imam rupu na srcu, pa se toplo nadam kako ću Dragu dovesti do penzije, a sina do plaće i da mi puno više od toga ne predstoji - iako svako toliko doktori, hvatajući se za bradu, spominju godinama već neke operacije i zaliske, s takvim se dijagnozama kakva je moja završava - vele - u času, bez trajanja, izvoljevanja i transformacija (pssst, Njoj sam obećao da neću počiniti još i tu spačku u životu i ostaviti je ovdje samu, ali Ona ne zna za taj moj pakleni plan sa Hzmo-om i misli kako ću osobno potrošiti daleko više penzija nego sam zaradio, a i nisam baš nešto nadležan odlučivati o svemu tome; kako bude bit će. :))). I ovo do sada bilo mi je ovdje predivno i ispunjeno. A da postanem nešto ovakvo, ne znajući zapravo što radim, to bi mi bilo strašno. Ti si doista velika i jaka, i nemoj se ljutiti, ali sada prestajem pričati tu, odavna već nemam što pametno za reći; sklapam ruke i nastavljam pričati u sebi.
20.11.2022. (19:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ypsilonka, naravno da ću ga spašavati... Moja nećakinja je nedavno dobila mačku u svoj studentski stan, i s mačkom milijun uputa što i kako; da mačka nije igračka koja se može jednom napustiti kad dosadi... Toliko uputa za životinju... a koliko tek treba za čovjeka kad se jednom preuzme briga o nekome. Dok budem mogla spašavat ću ga... što drugo...:)
A ovo o nesvijesti... svega sam se nagledala, i vidjela jako puno nepripremljenih ljudi. I sad sam pobrisala ostatak komentara :I
j., fokusirati se na obećanje... to je u svemu najvažnije :)
20.11.2022. (20:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Razumijemo se mi na jednom dubljem nivou, ali evo večeras sam svojim prijateljima, nisam propustila priliku, reći, rekla, a možda nisam trebala?!
Možda nisam, nekada je dobro protresti kavez kako @freš kaže, ali ne s ciljem da štetiš nego da s najdubljom ljubavlju ukažeš jer pobogu zašto bi se inače zamarao, nego da uljulkane duše probudiš, a nisu te duše glupe ne, samo im se spava. Umorne su!
Naravno kako su umorne s razlogom!
Onda dođem doma i kažem si, glupa si, jer jesam. Ne možeš shvatiti prije nego možeš. To vrijedi za sve! Blagoslovljen si ako ne shvatiš ili ne možeš shvatiti. Nije te život prisilio naučiti.
Ni mene nisu drugi (ljudi) ničem pametnom naučili nego Život. On i baš on!
Moram naučiti držati jezik bolje pod zubima. :(
20.11.2022. (23:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prije ili poslije moramo ih pustiti, iako ih često ne puštamo jer smo na neki način sebični i želimo ih imati uz sebe svakog trena još jedan tren više. Ja sam tatu pustila puno lakše nego moju Katu. Nju najradije nikako ne bi bila pustila, ali život je takav....
Prijateljica ima oca koji je napunio 90 godina. Do prije godinu dana pokretan, svaki dan u kraćim šetnjama - sa psom, do kokica, ubrati koju divlju šparogu.... Sada u pelenama, leži , kost i koža....Prije mjesec dana čuvala sam ga dok su bili na jednom vjenčanju. O svemu smo se napričali. Neki me dan nije prepoznao....
Uglavnom, htjela sam ti reći da njemu ništa nema okusa osim kolača. Pa mu ona sprema kolače koje s guštom pojede, iako kaže da samo želi odlazak.... Možda da probaš s kolačima....
21.11.2022. (08:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ypsilonka, onda je i meni drago da sam pobrisala :)
pal MOOD, e, iz inata... ako ni zbog čega drugog :)
marival, pečem kolače, peče ih i sestra... ali nikada se ne zna jesu pi preslatki (stalno govori da ne voli slatko) ili su pakpotpuno neslatki... ima uvijek napolitanke pred sobom, njih će prije pojesti (osim ako nisu: tvrde, slatke, slane, sipke...)... zapravo, ima svašta ali ga baš to obilje često uplaši pa odbija sve. Ali... a kako mu nešto uskratiti :I
Njemu je zapravo najdraže od svega da uvijek ima jaja... nitko još nije toliko dlaka u njima pronašao koliko njemu uspijeva :))
21.11.2022. (11:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja sa mamom nemam problema glede jela. Živi sama ima 85 godina i otkad su je stukli i drugi polomljen kuk, pa nedugo zatim korona teško se kreće i nije baš najstabilnija. No...100 puta joj kažem da se ne penje na škanjić ili kućne one ljestve kad treba nešto "ozgora", nego da meni kaže. Skinut ću joj, oprat, prebrisat - JA. Svaki dan smo i Zakoniti i ja kod nje. Isto tako da ne ide sama do Lidla (koji je jako blizu doduše, ali joj je komad puta uz cestu ići, a ona osim što nije stabilna, ne čuje dobro, pa može biti svega) 100 puta sam joj rekla, zamolila ju, zaprijetila joj i svašta nešto. Tri puta posluša, četvrti se popne, ode, nakrca se, i tako... Nema pomoći. Teško je njima sa već nekim životom iza sebe kao prvo prihvatit da ne mogu više kao prije, a kao drugo ukazati im da postoje i drugi načini da se nešto napravi. Tvrdoglavi su. I kad netko kaže da su kao djeca - nisu. Dijete učiš i na neki način oblikuješ. Njih - nema šanse. Tako. A i puno puta sam rekla da nije najstrašnije što je ona takva...bojim se da ću bit ista kad ostarim. I još nešto. Kad imaš djecu, mlad si, djeca su tvoj izbor i mala, imaš snage. Kad dobiješ starog roditelja na brigu, nije da je to baš planirano i ti si već star/stara. I teško je baš. Ipak...da mi fiksni telefon (na koji još samo ona zove :) ) zvoni još dugo - želim jako. I volim ju beskrajno.
21.11.2022. (19:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
V
Razmišljate li vi o: bolesnima, starima, nemoćnima...?
Kako vidite sebe za koju godinu... ili nekoliko desetaka...?
20.11.2022. (12:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U zvijezdama piše
možda bi drage volje pojeo žgance
20.11.2022. (12:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
V
Prije nekoliko odana je bio gulaš s palentom - tata je ljutito rekao da mu 'te žgance' nikako više ne dajem - sjetio se da su ih 'njegovi stari' kuhali od svježe mljevenog brašna.
Mačke su se fino najele... ali ni one nisu za kukuruz :)
20.11.2022. (12:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ypsilonka
O sebi u starosti, bolesti, nemoći?
Prije svega oduvijek mislim kako neću doživjeti duboku starost, ali da je doživim jedan od kriterija po kojem bi tada živjela je da živim po svom i samo i isključivo po svom.
Nije važno što bih zbog starosti i demencije činila pogrešne izbore za sebe, a možda i za druge.
20.11.2022. (12:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annabonni
čitam i mislim, a što je kroz ova tri dana stavio u sebe ? NI tekuće, ni manje kruto, dehidrirat će ti pred očima dok se mučiš i paziš na njega
20.11.2022. (12:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
Volim ovu fotku,
planiram biti tu do 120e godine
toliko ovih godina razmišljam o bolesti, starosti i smrti, da bi fakat više trebala zaboraviti na sve to, što je previše je previše, i od nule početi iznova živjeti,
što i nastojim
iako se to ne vidi :)))))))) još :))))))
20.11.2022. (12:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U zvijezdama piše
probaj mu napraviti špinat i pire ili mu narendaj jabuku sa malo šećera
a možda bi popio šalicu difke i umakao pecivo
20.11.2022. (12:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ypsilonka
Hm ...
Vidim svi smo zabrinuti za oca.
Niš mu nemoj napraviti. Radiš mu i previše. Kad vidiš da je pretjerao, pozovi mu hitnu, dobit će koju bocu infuzije - glukozu
+ vitamine i što treba.
On živi upravo onako kako ću ja živjeti. Neću fermati svoju djecu dva %, neće me zanimati vlastita dobrobit ni tuđa, ni po koju cijenu neću činiti ono što se od mene traži osim ako to ne želim, boljet će me briga za moju demenciju, glad u svijetu i sve svjetske drame....
20.11.2022. (12:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara teta
znam kako ti je, vjeruj mi, suosjećam u potpunosti.
za svog tateka sam bila nemoćna, potpuno nemoćna. odlučivali su drugi, prviji po zakonu i pravu.
no mogla sam odlučivati za djedu, kojeg su mi uvalili. od svih sinova i kćeri koji su već onda bili u lagodnoj penziji obiteljsko vijeće smatralo je da bi bilo najprikladnije dedeka smjestiti mojem tati koji je još radio, a mene je čekalo još par ispita i diplomski. pa, valjda sam ja najkompetentnija brinuti o starcu koji je u 85-toj dobio napadaj žućnih kamenaca, završio na operaciji, svi sumislili da bu gotov. no, ne lezi vraže, preživio je pa ga otpremili na kućnu njegu. k nama, i u moju sobu. ok, ionak sam bila doma i učila za ispite, pa sam se potrudila i nejga njegovati. inače zdrav, razmažen jer qa je baka razmazila, cartljiv i zahtjevan, smetalo ga je kad bih ga prala i tjerala da ustane i malo hoda. do zahoda je morao, jer sam mu rekla da ću ga ostaviti tako prlljaovg. na početku zaista nije mogao, nisu pomagale ni pellene, sve je curilo, pa sam se dogovorila s tetom milkicom da uzme svu tu posteljinu u pidžame, ručnike, pa to opere jer nam je vešmašina bila u kvaru. pa mi je spočitavala da kak ja njoj mogu dostaviti tak zmazano, da čije dreke bu ona prala. wtf, pa tvojeg oca, sebična babo! posebna priča je bila prehrana. deda je prije posla u polju, već u rano jutro, klopal paprikaše i gulaše kaj je moja baka dinstala, pa onda ručak, pa gablec, pa večera, sve po narudžbi. eh, poslije operacije žuči dolaze u obzir samo ajmpren i pileće nježne juhice, nema pohano, pečenoo, špeka i kobase, vrhnja i štruklji. na žliičicu sam ga hranila ko bembača, nagovarala ga, dajte, deda jura, samo maličko, dropticu, morate nekaj, bute još več betežni. -daj mi krmenadle i mlince,nebum ti ja te jel, nebum! i deda zeme tanjur pun ljekovite mrkvice i pilećih krilca i flis! pa mi po zidu curela i juha i grincajg i picek.
- bute vi mene zajebavali?!!
-bum te tužil štefeku (moj tata) da me mučiš!
-sam vi tužite, pa si onda sami perite rit. i da znate, nebute niš dobili osim ovoga kaj je u loncu.
-dobro, onda nebum baš niš jel, nek hmrem, buš ti kriva.
i tak, navečer ja njemu ponudim gris na vodi. neće. ujutro mu dam kiflicu i jogurt. neće. i dere se: daj mi jesti! popodne mu skuham frišku juhicu. neće. navečer mu skuham žgance. neće.
drugo jutro ne nosim ništ. oko podne čujem iz sobe: -**ankicaaaa, kaj ima za jesti, sem lačen?
-juhica, deda. i donesem ja nježno kuhanu juhicu.
zgrabil je žlicu i jel sam, najedamput je mogel i tanjur držati, bez problema. -kak je te fina hrana, baš si ju fino skuhala!
eto, za tjedan dana je već španciral po dvorišču, iako prije toga ni štel ni do veceja. a za tri tjedna štraftal po cijeloj ulici i bez štapa i razgovaral se sa susedima prek svakog plota.
sori, znam da je osobno sranje uvijek najteže, no imaš moju moralnu podršku da ne poklekneš pred ičijim, pa ni očevim, neprimjerenim zahtjevima.
20.11.2022. (13:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
V
Teta, ja ne znam o čemu bi ti to mogla pisati a da se ja barem jednom ne nasmijem... sorry, ali moram :))
Nisam baš mislila nešto više dodavati, ali izgleda da bih trebala...
Tata je kako se čini došao k svome kraju. Mogao je umrijeti i prije desetak dana - 'iščupala' sam ga.
No, 'čupam' ga posljednjih desetak godina stalno - barem tri puta sam mu brzom reakcijom spasila život, tako da ni sada ništa nije sigurno.
Istina, pitam se ponekad da li bi bilo bolje da ga pustim... ali tu misao brzo otklonim. Tako je kako je, i drugačije ne može.
Danas je bila sestra; malo mu je i ona prijetila, i razgovarale smo pred njim o bolnici i domu pa se odmah malo trgnuo - pojeo pola tanjura juhe i bananu... i tako... the show must go on :)
Bolest i nemoć su gadne stvari, i stalno primjećujem koliko su ljudi toga nesvjesni. Kao i puno toga drugoga...
Ja sam sa 17 godina došla u bolnicu i pored mene su na kolicima provezli staricu koja je netom umrla na krevetu kojeg su onda za mene pripremali. Rekli su mi da samo malo pričekam. Tu noć sam odlučila da neću poludjeti... a kasnije kroz život sam uvidjela da bih se i jeftino prodala' da mi se to dogodilo :))
20.11.2022. (18:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
V
Al' dobila sam danas božićnu zvijezdu, i odmah je sve nekako bolje nego jučer :)
20.11.2022. (18:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ypsilonka
Tvoje je da ga spašavaš njegovo da se opire. Svakom njegovo.
Možda nisu nesvjesni, možda samo ne pričaju o tome?
20.11.2022. (19:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Imam rupu na srcu, pa se toplo nadam kako ću Dragu dovesti do penzije, a sina do plaće i da mi puno više od toga ne predstoji - iako svako toliko doktori, hvatajući se za bradu, spominju godinama već neke operacije i zaliske, s takvim se dijagnozama kakva je moja završava - vele - u času, bez trajanja, izvoljevanja i transformacija (pssst, Njoj sam obećao da neću počiniti još i tu spačku u životu i ostaviti je ovdje samu, ali Ona ne zna za taj moj pakleni plan sa Hzmo-om i misli kako ću osobno potrošiti daleko više penzija nego sam zaradio, a i nisam baš nešto nadležan odlučivati o svemu tome; kako bude bit će. :))). I ovo do sada bilo mi je ovdje predivno i ispunjeno. A da postanem nešto ovakvo, ne znajući zapravo što radim, to bi mi bilo strašno. Ti si doista velika i jaka, i nemoj se ljutiti, ali sada prestajem pričati tu, odavna već nemam što pametno za reći; sklapam ruke i nastavljam pričati u sebi.
20.11.2022. (19:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
V
Ypsilonka, naravno da ću ga spašavati... Moja nećakinja je nedavno dobila mačku u svoj studentski stan, i s mačkom milijun uputa što i kako; da mačka nije igračka koja se može jednom napustiti kad dosadi...
Toliko uputa za životinju... a koliko tek treba za čovjeka kad se jednom preuzme briga o nekome. Dok budem mogla spašavat ću ga... što drugo...:)
A ovo o nesvijesti... svega sam se nagledala, i vidjela jako puno nepripremljenih ljudi.
I sad sam pobrisala ostatak komentara :I
j., fokusirati se na obećanje... to je u svemu najvažnije :)
20.11.2022. (20:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ypsilonka
I bolje da si pobrisala. I tak sam skrkana! :D
Razumijemo se mi na jednom dubljem nivou, ali evo večeras sam svojim prijateljima, nisam propustila priliku, reći, rekla, a možda nisam trebala?!
Možda nisam, nekada je dobro protresti kavez kako @freš kaže, ali ne s ciljem da štetiš nego da s najdubljom ljubavlju ukažeš jer pobogu zašto bi se inače zamarao, nego da uljulkane duše probudiš, a nisu te duše glupe ne, samo im se spava. Umorne su!
Naravno kako su umorne s razlogom!
Onda dođem doma i kažem si, glupa si, jer jesam. Ne možeš shvatiti prije nego možeš. To vrijedi za sve!
Blagoslovljen si ako ne shvatiš ili ne možeš shvatiti.
Nije te život prisilio naučiti.
Ni mene nisu drugi (ljudi) ničem pametnom naučili nego Život. On i baš on!
Moram naučiti držati jezik bolje pod zubima. :(
20.11.2022. (23:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pal MOOD
nemoj poludit, u inat
21.11.2022. (08:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
marival11
Prije ili poslije moramo ih pustiti, iako ih često ne puštamo jer smo na neki način sebični i želimo ih imati uz sebe svakog trena još jedan tren više. Ja sam tatu pustila puno lakše nego moju Katu. Nju najradije nikako ne bi bila pustila, ali život je takav....
Prijateljica ima oca koji je napunio 90 godina. Do prije godinu dana pokretan, svaki dan u kraćim šetnjama - sa psom, do kokica, ubrati koju divlju šparogu.... Sada u pelenama, leži , kost i koža....Prije mjesec dana čuvala sam ga dok su bili na jednom vjenčanju. O svemu smo se napričali. Neki me dan nije prepoznao....
Uglavnom, htjela sam ti reći da njemu ništa nema okusa osim kolača. Pa mu ona sprema kolače koje s guštom pojede, iako kaže da samo želi odlazak.... Možda da probaš s kolačima....
21.11.2022. (08:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
V
Ypsilonka, onda je i meni drago da sam pobrisala :)
pal MOOD, e, iz inata... ako ni zbog čega drugog :)
marival, pečem kolače, peče ih i sestra... ali nikada se ne zna jesu pi preslatki (stalno govori da ne voli slatko) ili su pakpotpuno neslatki...
ima uvijek napolitanke pred sobom, njih će prije pojesti (osim ako nisu: tvrde, slatke, slane, sipke...)... zapravo, ima svašta ali ga baš to obilje često uplaši pa odbija sve. Ali... a kako mu nešto uskratiti :I
Njemu je zapravo najdraže od svega da uvijek ima jaja... nitko još nije toliko dlaka u njima pronašao koliko njemu uspijeva :))
21.11.2022. (11:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Galaksija
Vjerujem da sve bude u redu. :* Držite se!
21.11.2022. (17:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
konobarica
Ja sa mamom nemam problema glede jela. Živi sama ima 85 godina i otkad su je stukli i drugi polomljen kuk, pa nedugo zatim korona teško se kreće i nije baš najstabilnija. No...100 puta joj kažem da se ne penje na škanjić ili kućne one ljestve kad treba nešto "ozgora", nego da meni kaže. Skinut ću joj, oprat, prebrisat - JA. Svaki dan smo i Zakoniti i ja kod nje. Isto tako da ne ide sama do Lidla (koji je jako blizu doduše, ali joj je komad puta uz cestu ići, a ona osim što nije stabilna, ne čuje dobro, pa može biti svega) 100 puta sam joj rekla, zamolila ju, zaprijetila joj i svašta nešto. Tri puta posluša, četvrti se popne, ode, nakrca se, i tako... Nema pomoći. Teško je njima sa već nekim životom iza sebe kao prvo prihvatit da ne mogu više kao prije, a kao drugo ukazati im da postoje i drugi načini da se nešto napravi. Tvrdoglavi su. I kad netko kaže da su kao djeca - nisu. Dijete učiš i na neki način oblikuješ. Njih - nema šanse. Tako.
A i puno puta sam rekla da nije najstrašnije što je ona takva...bojim se da ću bit ista kad ostarim.
I još nešto. Kad imaš djecu, mlad si, djeca su tvoj izbor i mala, imaš snage. Kad dobiješ starog roditelja na brigu, nije da je to baš planirano i ti si već star/stara. I teško je baš. Ipak...da mi fiksni telefon (na koji još samo ona zove :) ) zvoni još dugo - želim jako. I volim ju beskrajno.
21.11.2022. (19:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...