Komentari

kintsukoroi.blog.hr

Dodaj komentar (18)

Marketing

  • Goddess Vesna

    Pripadaš sebi! I učini kako misliš da je najbolje! Za TEBE!

    avatar

    20.10.2022. (07:47)    -   -   -   -  

  • kako_ti_kupus

    svi uvijek nešto očekuju a kad, za sebe, kažeš neću zgražaju se i pitaju kako se usuđuje. najbolje sve odjebat. jedni će te mrzit zato šta nije po njihovu a drugi poštivat

    avatar

    20.10.2022. (08:29)    -   -   -   -  

  • Kolumbina

    Ne bih ja bila tako benevolentna !
    Pa nemaš dvadeset godina i nula znanja

    avatar

    20.10.2022. (08:59)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Joj, Sarah draga, sad ti samo lijepa riječ i topli zagrljaj trebaju...sve drugo ćeš morat sama prelomit...pomirit se i živit u miru sa svojom odlukom...i ne osvrći se...samo možeš zapet kad iskoračiš naprijed...grlim:-)

    avatar

    20.10.2022. (09:36)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Istina je kako nitko osim nas samih ne zna što je dobro za nas, a nekada ni mi sami.

    Mazanje bademovim uljem i ples nikada nisu pogrešan izbor. To garantiram.

    avatar

    20.10.2022. (14:38)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ tako je Vesna!:-)
    @ jest Kupusu, poštovanje za kojim čitav život čeznem, dobiva se ako se usudiš reći "ne", kad ti je dosta.
    @ ne bih ni ja Ane, al boli i bezbolnije je otići.
    @ hvala Morska. Znaš ono o Miru..neprocjenjiv je:-*
    @Ipsi, znaš li ti da sam od te vanjske suradnice nekako pomislila da bi to mogla biti ti:-)
    Činilo se da me jako dobro zna, a iz papirologije to nije o meni mogla doznati...i zna i uvažava, a pomalo se i dobronamjerno divi.
    Osjećala sam se zaljubljeno nakon njena posjeta. Skroz neobično.
    Neki nepoznati ljudi daju krila...

    avatar

    20.10.2022. (18:46)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    :)

    Nažalost i neopravdano tu ustanovu i njezine djelatnike u javnosti prati "loš glas". Ima puno iznimnih ljudi, ima i onih manje dobrih, ali dosta izvrsnih.

    Njezina uloga je da daje krila, drugačije rečeno da osnažuje. :)
    Sretna sam što si se srela s pravom! :))

    Nekada se u tim susretima javi međusobno divljenje i to otvori mnoga vrata.!
    Drago mi je, baš, baš! Uživaj, nek vam objema bude na osobnu izgradnju.

    avatar

    20.10.2022. (20:30)    -   -   -   -  

  • j.

    Veliko je pitanje što nam čine ljudi koji govore ono što želimo čuti.
    Onda kada u našim rukama nema mogućnosti za promjenom, onda nam svakako čine dobro - jer nam olakšavaju bol, pa je lakše trpimo.
    Međutim, onda kada moramo i možemo birati - još uvijek vjerujem da nema nikoga tko bi to tako dobro umio kao mi sami.
    Govorim to iz sasvim osobna iskustva. Sve krucijalne odluke u životu donio sam nakon ne više od dvadeset sekundi promišljanja (uključujući i one nad kojima sam nakon dvadeset ili trideset godina gorko požalio). Pri tome su mi najviše usluge u životu učinili ljudi koji su mi govorili ono što su i mislili, vjerojatno gledajući na mene s podozrenjem, svisoka, ali zabrinuto; bitno je u ljudskim očima prepoznati onaj zlokobni sjaj kojeg imaju neke od njih a u kojima uočavaš veselje zbog tuđe nevolje - e te su najgore i te je najvažnije prepoznati; sve ostale su u odnosu na njih potpuno bezopasne - makar nam usta ispod njih pričala skroz pogrešne riječi :).
    Gledam u svome poslu, a i životu oko sebe, pa i u najbližem krugu - taj fenomen dijeljenja očevine za života. Zakleo sam se sam sebi, a i Najdražoj, da ću umrijeti siromašan kao crkveni miš, razdijelivši za života sve što imam, samo da me poslije više ne spominju; tko mi što ima za reći, morat će to učiniti dok sam još živ.

    Iako, nas dvoje - vjeruj mi, baš sve što imamo, stekli smo sami - možda u kući imamo ćup za vareniku iz srušene kuće njene babe i staru željeznu peglu na ugalj od moje. Da mi je itko u životu dao pet kvadrata stana, noge bih mu ljubio. Ali nije, i neće. Mi smo bili ti koji su skupljali rasute kamenčiće i stjecali. Zato moramo imati odgovornosti i savjesti za života to isto i podijeliti. Ne velim to zato što bi naši klinci bili pohlepni ili zavjerenički raspoloženi (daleko bilo, da bar; drugačije smo ih učili, ne mogu protiv sebe), ali doći će jednoga dana u opticaj snahe, zetovi, svekrve, ujaci, nećaci, sve će se to rasplinuti kao tvoja jutarnja magla nad rijekom; prije toga moram nastupiti ja, pa makar kraj dočekao u kućici u vrtu.

    Zato učini kako ti srce kaže; tamo gdje nisi dobrodošla - nisi. Ali ne pripadati nigdje i nikome, uh - to mi je smrzavajuć osjećaj. Za mjesta, narode, količine, cigle - lako je. Ali Dragoj velim, ja tebe možda uopće ne volim; ja sam izgleda zapravo ovisan o tebi (kada me podbada da bih bez nje za dva mjeseca našao neku planinarku od šest banki i uživao u životu). Ljudi nisu lego kockice, pa jednog izvadiš a drugog umetneš na prazno mjesto. Jer znaš, to o pripadanju, nisam ja to odnekud sam iščilio – nemam ja te pameti i sposobnosti; Ona me to naučila: dvadesetpet godina tupili su je o samostalnosti i emancipaciji, a ona je kada je za me pošla, tiho i skromno uzela moje prezime - i vidio sam to u njenim očima; stavila sve svoje najbolje u moje ruke: evo ti, ja ti dajem cijelu sebe, a ti radi s time što znaš i hoćeš. Čovječe, ako ću išta pamtiti do kraja, taj ću čas pamtiti. Ona me učila kako se voli, a sada - kada ju je valjda pomalo strah onoga što vidi, jer je škola bila najbolja od svih, pokušava me od toga izliječiti. Ljudi koji vole znadu koliko to strašno i teško može biti; pred lice Božje doći ćemo sami i goli – ma koliko se zavaravali, i ma koliko izbjegavali čak i bolest, nemoć, bol i nevolju – pa usnuli i otišli kako je to recimo uspjelo mome Starome – morat ćemo početi zamišljati se i vidjeti sami i goli; sami i goli. Ovo ovdje bio je samo put, samo njegov dio, možda nekome samo trak gusta mliječna svjetla pod krošnjama široke ljetne šume; dalje je ili vječnost, ili pustoš, led i ništavilo – ali nema nas više. Možda čak niti mene, ali nas nema sigurno – ovako, kako je sada.
    I Ona onda zašuti (kad ja palamudim to o pripadanju i ovisnosti i vječnosti), pa tako šutimo zajedno u noći i hladnoći vrta. No, još uvijek, da nemam takvo pripadanje, mislim da bih se odavna već osušio kao ona jabuka u kutu iza malina. Ta me tvoja rečenica o nepripadanju probola kao nož kojim režem ove kuhane kestene dok ovo pišem.
    ........

    avatar

    20.10.2022. (20:57)    -   -   -   -  

  • j.

    ..................

    Ne znam, stoput smo to prežvakavali, pa nema ništa smislenije na koncu takvih rečenica, nego ona njena: treba imati i sreće. I koliko je tek u pravu: pa samo kad pogledam sebe, svoju pamet, bistrinu, stalnost – sve bi to odavna već otišlo kvragu da nije bilo sreće.
    Onako kako negdje prije dva ili tri tjedna veli upravo Ypsilonka negdje kod sebe ili tko zna kod koga u komentaru: kakva floskula, svi smo imali jednake šanse!
    A vjerojatno, sasvim vjerojatno bilo je da ću čitava života biti takav, sam, suh, ničiji – možda onda i dalje od toga: leden, loš, zao – i pitam se bih li to tada smatrao vrlinom; otkad za sebe znam pripremao sam se baš za to – jer odmah kada vidiš nečije oči znaš da li je to to ili nije; dapače – čak sam i ja nekoliko puta prije jednostavno ustao i otišao tamo gdje to nisam osjetio i gdje još ništa nije niti počelo; tko zna koliko su puta to učinile neke druge oči a da ja to nisam niti slutio?
    Vražja su stvar ti muškoženski odnosi kada se u njima sve sagledava kroz odnos moći; ovo je bilo jer sam ja htio, a ovdje si ti odlučila; nema tu poraženih i pobjednika; ako oboje niste pobijedili, onda su svi poraženi – samo što ljudima treba vremena da to shvate – i obično to shvate kada su već jako daleko jedno od drugoga. A čak još – znaš kako ja volim filozofirati o pobjedama – te pobjede ljude opiju kao fruktoza pavijane u savani, pa nakon nekog vremena postanu porazi – a porazi nasuprot tome ljude zbliže, očvrsnu, izbrišu sebično i samotno – onda ih uzdignu u nekom času kao pun mjesec prvog sata večeri nad istokom.
    Pišem jako nepovezano, nabrzaka, možda bih čitave odlomke trebao presložiti ili čak baciti u smeće da bude smislenije, ali shvaćaš što ti želim reći, jelda?

    avatar

    20.10.2022. (20:58)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    problem je u mojim polupropusnim granicama zbog kojih me ne poštuju- misle da im pripadam -- možda to kod nas djevica ide tako...

    avatar

    20.10.2022. (21:37)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ Ipsi, znači nisi to ti?:-))
    Žena je završila svakakve edukacije i njihov je, centrosocijalni
    osnaživač.
    Da, potvrdila mi je da radim puno toga dobro i ja sam odmah ispričala koji problem imam s malim A., pa mi je obećala dati neke trikove.
    @ j....vjetre, tvoj komentari, tj.komentari predivni su.
    Iščitavam tu svašta. Nemoj da te zazebu moje rečenice, al ja i dalje smatram da pripadamo svima i nikome.
    Ljudi prema meni često osjete golemu količinu posesivnosti i onda to postane jako toksično za obje strane, jer ja se ne mogu podijeliti u tisuću komada i sve zadovoljiti, tako da onda nastaje bijes i frustracija.
    A i ljudi te ne cijene kada si na pladnju.
    Drugo je nešto ljubav oko koje si imao puno sreće i božje providnosti.
    @ ide Gala, al tu ima prostora za mnoge korekcije...:-*

    avatar

    21.10.2022. (07:19)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri riči...

    Pročitala. Stvarno ne znam...

    avatar

    21.10.2022. (11:01)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ Dvitri, feelings, nothing but the feelings...:-)

    avatar

    21.10.2022. (13:28)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Htio bih ostaviti neki komentar, no budući da ne poznajem tvoju privatnu životnu situaciju, ne mogu reći ništa konkretno ili pametno. :)) Jako je dobro da si s tom vanjskom suradnicom socijalnog mogla tako lijepo razgovarati, da si se nakon tog razgovora osjećala divno. Uvažavanje, taj osjećaj da te se čuje, da ne govoriš zidovima - to doslovno hrani i puni dušu, vraća nas Bogu, u toj empatičnoj osobi osjećamo Božji dodir, opet jednom nježan ulazak Boga u naš život. Često to bude upravo onda kad nam je najpotrebnije - jedan touch i mi smo puni zahvalnosti.

    avatar

    21.10.2022. (23:31)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ hvala ti Aureliano..

    avatar

    22.10.2022. (07:58)    -   -   -   -  

  • nema garancije

    Rijetko i teško se osjeti dodir empatije od stručnih osoba, ali nađe se,
    dobro je što si naišla. Biti podstanar je nenormalno stanje, doktorirala
    sam na njemu (podstanarstvu), tu ti nemam što pametno reći.
    Razumijem ono o voljenju i poštovanju..., ne volim biti ničija, zar
    nije ljepše da smo u "paketu" jedno uz drugo..., život je ludnica:)

    avatar

    25.10.2022. (14:55)    -   -   -   -  

  • SamoJa1971

    .....

    avatar

    16.11.2022. (09:13)    -   -   -   -  

  • henny12

    Wordle 2 game will help you get more new vocabulary about many different fields. You will probably have many more good articles. I will support you in the future.

    avatar

    22.11.2022. (07:47)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...