Komentari

penetenziagite.blog.hr

Dodaj komentar (15)

Marketing


  • luki2

    Često se po dobrome sjetim djetinstva. I zaista je to bilo moje najljepše i najbolje doba! No, ipak . još uvijek naivno vjerujem da će jednoga dana - biti bolje. Ljub!

    avatar

    19.09.2022. (01:21)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    Odsanjah djetinjstvo u kukičanim haljinama i bijelim dokoljenicama,
    mladost u maloj crnoj haljinici ala Coco Chanel i lakiranim cipelama,
    u zrelost zakoračih u trapericama i tenisicama... jesen života mi daruje put ka tišini smiraja popločan sjećanjima na zlatno doba odživljenog...
    Odustala sam od razmišljanja o budućnosti, u potpalublju pamćenja otkrivam prastara vjerovanja... a za današnje mlade želim bolje sutra...

    avatar

    19.09.2022. (04:51)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    " Sretnim dušama utjeha je višak: kao žir u skladu snažne ranojesenske šume."


    kažeš, i istina je ; čak ni blog i piskaranja kojekakva o sebi i drugima postoje suvišno mjesto "hvalite me usta moja " za one, sa sretnim ishodom i još sretnijim očekivanjem dana.
    Nismo mi "oni od nekada" rasli kao samoniklo bilje, ali smo bili sretniji s više dostupne slobode koja je sad ograničena tehnologijom uz odrastanje.
    Svojim blizancima želim samo da budu zdravi i normalni -za sve ostalo život piše svoj scenario

    avatar

    19.09.2022. (08:16)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Djeca su čiste duše koje mi odrasli kasnije samo pokvarimo.

    avatar

    19.09.2022. (08:18)    -   -   -   -  

  • nema garancije

    Uuuuh, koliko istinu zboriš, suočena sam s istim razmišljanjima i istim strahovima, zbog djece, zbog unučadi. Mi poneki vidimo da je nestao
    čovjek u nama, ne znamo gdje, Policija ne pretražuje. Ovaj zadnji pasus
    me posebno dotaknuo, bi li djeca bila bezbrižna djeca kad bi bila
    svjesna "tračnica" kojima će se koturati ostatkom života. Da li je vjera
    i nada dovoljna garancija za postignuće nekog normalnijeg svijeta,
    ili mi više nismo normalni, pitanje je. Sa štovanjem:)

    avatar

    19.09.2022. (19:22)    -   -   -   -  

  • nisan EL DIABLO

    Svi mladi, svaka generacija živi neko svoje sritno vrime..
    mladosti, radosti, bezbrižnosti i ljubavi, koje će odrastanjem
    i starenjem biti idealizirano... jer će promjene koje su konstanta
    nažalost biti manje bezbrižne. :(
    Svaka generacija, ali baš svaka... žali za prošlim vremenima
    svoje lipe, jedinstvene i bezbrižne neponovljive mladosti!
    Ti si to ka i uvik genijalno sve opisa, pisma iz moga posta ''Nima više''
    koja Ti je kako si reka bila inspiracija za ovaj post... mogla bi biti
    ''šlagvort'' budućim razdobljima sićanja sada mladih ljudi! :(

    avatar

    19.09.2022. (19:57)    -   -   -   -  

  • Klaatu

    Slobodu ne možemo ograničiti izvana. To činimo samo jedino iznutra.

    avatar

    19.09.2022. (23:24)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    jako plodonosan blog tjedna! čestitke.

    avatar

    19.09.2022. (23:27)    -   -   -   -  

  • BoredAndRazed

    Nije baš da često pročitam kako je mlađim generacijama loše. :))

    Generacije koje sada trebaju stvarati obitelj ili graditi nekakav stabilan smjer u životu - njima je nekako sve brdovito. Više zbog toga jer nema nekakve opće ideje koja ih vodi ili osjećaju kako im nedostaje perspektive. Ono što je sigurno je da im definitivno, sto posto - nedostaje novca. Pogotovo sad u ovim financijskim, korupcijskim, zdravstvenim/virusnim borbama za koje nekada nisi siguran ni da se događaju... Nisu svi rođeni privilegirani niti im roditelji imaju za fakultete i doktorate. Plus - neprestane priče o nesigurnosti u svakom smislu (klimatske, ratne, ekonomske, političke) ne pomažu niti ikoga vesele. Podizanje morala ovdje kod nas je uvijek bila "jača strana" - Toliko smo dobri u tome da mi se plače. Samo crnilo gdje god da se okreneš.

    Rekla bih da su mladi i dosta razjedinjeni. Na prvu svi izgledaju kao da imaju jako površna stajališta i da se dijele samo prema stilu, manje prema idejama, a i kao da slabo pričaju o tome. Kao da su sami za sebe zatvoreni u nekakvim svojim svjetovima koji se ne mogu manifestirati u stvarnosti tako lako. Naravno kako tko, generalizacija je majka svih zabluda.

    avatar

    20.09.2022. (03:09)    -   -   -   -  

  • j.

    Hvala vam svima na komentarima. Najbolji znak toga da ti je vrijeme prošlo jest kada počneš brinuti o budućnosti.
    Luki, da - teško bi se živjelo kada čovjek ujutro ne bi otvarao oči s tom pomisli.
    Dinaja - možda je tako najbolje...
    Annaboni, možda je ipak stvar u mjeri, barem što se tiče tehnologije
    Lastavica, tako smo naučili da jest - ali što više o tome razmišljam, čini mi se da je bilo dosta izuzetaka...
    nema garancije - do sada je bila, valjda će i dalje :)
    nisan - još jednom hvala na ispiraciji, moram češće svraćati kod tebe :)
    Klaatu - dobro je kad to činimo mi, a ne oni :)
    Galaxy, da, baš sam se raspisao, to je posljedica činjenice da sam od četvtka morao šutjeti :)))
    Bored, eto, ima i nas koji tako mislimo; iskreno - malo me puno strah za vas, ali se tješim da je to samo od starosti :)

    avatar

    20.09.2022. (08:27)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    Ostavila sam ti vrlo važnu poruku na anketi

    Pogledati molim !

    avatar

    20.09.2022. (21:20)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Pamtim bezbrižnost boja i mirisa vlastitog djetinjstva....na tim čvrstim temeljima sagradila sam sebe....nikad vremena nisu bila idealna, al put odrastanja je u velikoj mjeri na katapultu djetinjstva:-)
    / ima tvojih postova bez mog komentara...netko me blokirao i nisam mogla danima pristupit blogu...pozdrav ti ostavljam)

    avatar

    20.09.2022. (22:19)    -   -   -   -  

  • Blumi

    potreba za optimizmom po meni uglavnom proizilazi iz straha, nemoći i frustracije,
    realnost je dosta predvidiva, ali traži da se mirimo s činjenicama, a to ljudi i ne vole baš ;)

    avatar

    21.09.2022. (14:33)    -   -   -   -  

  • TEATRALNI

    Današnji klinci i +anksioznost oni odrastaju u vremenu interneta i smartphona gledam klince prvi osnovne svi imaju najbolje mobitele da im se drugi ne bi ismijavali. Kad sam ja bio dijete vhs je bio skoro zadnja riječ tehnike a dvd je koštao malo bogatstvo. Bilo je to u periodu kraja devedesetih početka dvijetisućitih. Tempo života je općenito ubrzan i stresan.

    avatar

    22.09.2022. (10:36)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Divan tekst! Zaista si i poetski i intelektualno i psihološki pogodio u sridu! I jako se duboko slažem s tobom, da prostiš i da izvineš. :))

    avatar

    26.09.2022. (23:47)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...