Medijska pismenost

29 studeni 2020

Sise na ekranu
Sise na stranici broj 3.
Sise na pozadini novina.
I karikatura.
Nekog poznatog umjetnika.

Jad i bijeda u jednoj slici.

Narcisoidna žene vode svoje narcisoidne kćeri
Po šoping centrima.
I biraju im skupe patike jeftine izrade.
I govore... "Marka je marka, meni tako slatka".

Idioti.

Brendiran grudnjak na instagram profilu.

Otac ženi kćer za čovjeka
Čiju bi mater pojebao da može.
A njega naziva svojim.
"isti kao ja - pametan, jak".
Pička.
Nije me pojebao.

Al' mu je našao posao
Novinara na HRT-u.

Danas mi je Gloria rekla
Da sam čudljiva zbog jupitera.

I da sam nervozna jer ne jedem luka
A od luka se bolje fuka.
I nije mi jasno...

Zar nikom od toga
Ne smrdi iz usta.

***
Pozitivan stav
Ostani negativan.


Ovca iza klisure

17 studeni 2020

Čitala sam negdje
Neku pjesmu
U nekoj staroj tankoj izlizanoj knjizi
Strica koji je odavno
Skrenuo u krivom smjeru
Umro za državu '91
I postao pijanac
Uz dva, tri piva
I izmlaćenu ženu.

Znam da ovo sada nije bilo bitno
Ali kada pišeš hitro
I ono nebitno ispišeš.
Mada je bitno...
Ali nije bitno.
Tko razumije,
Shvatiti će.

I u toj knjizi
Otrcanoj
Iz nekog davnog vremena komunizma
Bila je prosječna pjesma
Nekog prosječnog stila
Možda starog marksista, četnika, ustaše ili partizana
Ili velebnog pjesnika kojem ime nisam znala
Ali pamtim njezin naslov.

Bila je pratilja magle.

I nekako se često toga sjetim.
Pa uhvatim sebe u svojoj taštini,
Zamišljam sebe u magli negdje u daljini...

Ovca u magli i nije neki lijep prizor.
Čak bi mi i guska bila draža.

Ali kad gledam malo iz daljine
I nisam tako u krivu.

Glava u oblacima
Misli u sivilu.
Srce traži izlaz
Ali luta u bunilu.

Tako nekako
Meni to sve izgleda.

Možda je naziv cool,
Ali je slika nakazna.
I nema ništa romantičarski u njoj.

Romantiku su ubili neki ratni tajkuni.
"za svoju domovinu" i ostali pijuni.
I što sad da radim...

Krivi nekog drugog za svoje jadi,
Baš kao što naša sveta knjiga propisuje.

Ja sam ovca u magli iza klisure.
Ovca se i pod vedrim nebom gubi i posklizuje.

Kakva ironija...

Nema mjesta za mene

20 listopad 2020

Kada bih mogla vratiti vrijeme
Bi li sve bilo isto
Koje odluke bih napravila
kakva osoba bih postala
Bi li bila više voljena

Kada bih se vratila.

I čije ruke bih birala
Da sam bila pametnija.
Čije usne bih sanjala
Da sam bila malo vedrija.

Bi li me volio da sam netko

Ljepši
Brižniji
Manji
Mirniji

Bi li me volio,
Da sam netko vitkiji.

Jer tvoje srce je kamen
Sazdan od plitkosti i ega.
I u njemu nema mjesta za mene.
Iskre u našim očima
Su ovdje
Samo da vrijeme popune.

Dok glava luta u magli.
I moli se za bolje dane.
Za blagostanje:

Uvijek si disao kraj mene.
Ali nisi disao za mene.

I moj vrisak
Utišan je.

Sa svakim dodirom
Koža se skamenjuje.

Za svaki uzdah kojeg sam ti dala.
Ja vratila bih se.

Nazad.

Da sam samo znala.

Da u tvom srcu nema mjesta za mene.

Dom

15 listopad 2020

Još uvijek nemam dom
Koji stoji, čeka na mjestu.

U ovom vremenu plitkosti
Čovjek osjeća samo sebe.

Još uvijek nemam dom
Vozim se, ali svijet nikako da krene
Da se vrti oko sunca po mom.

Moj dom je vlak
Tu se ne vide ružne sjene
Srce je zapelo u prijevozu,
Svjesno da ide, ali ne prati vrijeme.

Još uvijek nemam dom.
Izgleda da uvijek lutam negdje.
Pazim da ladice
Ne postanu pune
Pakujem kofere
Mijenjam stanove...

Nanovo sve okrenem
A sve isto ostaje.

Upoznajem svijet,
Ali svijet mene ne poznaje.





Tiho žensko

14 listopad 2020

U prošlom životu sam bila bolesno muško
Nekakva vucibatina
Zlostavljač i silovatelj.

Ali mislim da sam pisala pjesme
Bila zabavljač
Poslije ponoći u noćima odmazde.

Vjerujem da sam puno pila
I žene sumnjivog morala su mi bile najdraže.
Čak bih rekla da ništa nisam krila
Pa su me često sustizale batine.

U prošlom životu sam bila muško
Pa mi je sada kazna tiho žensko.
Mrze me čak i kada ništa ne kažem.

Samo eto..
Prgava duša traži i ono što se ne bi smjelo
pa se na sve kiselo nacerim i zakašljem.

Ljudi se izruguju kada kažem da pišem pjesme.
Ne vjeruju da ova glava uopće misli.
Svatko smisli neku verziju mene
Ja sam ništa, zlobna, dobra, umirem u tišini.

Glumim pjesnika u vremenu kiča
Ne znajući koliko sam dio
prosječnih bića.

Ali tko danas uopće ikog osjeća.
Iz veze u vezu
Od odnosa do odnosa.
Seks, droga, nasilje i strah.
Pjevam u sebi dok se skrivam iza ponosa.

U mračnoj provinciji
Bez iskrenog pozdrava
Na licu je osmijeh
Iznutra sam nakaza.

Ja sam samo tiho žensko
Iza kišnog prozora.
Popijem pokoju tu i tamo ponekad
Da ne zaboravim da sam stara vucibatina.



***

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.