Komentari

kintsukoroi.blog.hr

Dodaj komentar (19)

Marketing


  • Ypsilonka

    Mene ti to tako grozno pogodi kad ljudi ne znaju kontrolirati svoje emocije i ponašanja pred djecom. Ono odite na livadu i poubijajte se i onda tko ostane živ nek se vrati sa toplinom i smješkom djeci.

    :(((((

    avatar

    27.08.2022. (15:56)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Upravo to sam rekla sinu maloprije.
    Kaj misliš, otkud mi tlak i ovakav puls?
    Kako se od toga distancirati?
    Da mogu namlatila bi ih i uzela im djecu.

    avatar

    27.08.2022. (15:58)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Ne znam, treba ih nekako urazumiti.

    Sam razvod neće nužno napraviti duboke traume iako je teško, ali nemoćna bića te svađe ne mogu nositi.

    Nek on prešuti, nek on povuče ručnu, nek je istrpi koliko mora, za svoju djecu.

    Reci mu da se mozak djece sada oblikuje, NEKA STANE kako zna i umije!

    Ma grozno, tužno, užasno, umjesto da su sretni da su im djeca živa i zdrava!

    avatar

    27.08.2022. (16:09)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Svaki dan mu to ponavljam, svaki dan. Oboje sam ih prijavila Centru, zbog djece- treba im pomoć, s 18 su postali roditelji. Imaju mjeru pojačanog nadzora. I ništa. Ne događa se ništa. Sretna sam kad mi dovedu djecu jer puno onda pričam s njima, osjećam da sam djeci potrebna u tom kaosu- pričaju mi u isti glas i privijaju se uz mene.
    Al tu treba stručna pomoć- koja zakazuje, naravno.
    Mene bole leđa i guši me.

    avatar

    27.08.2022. (16:17)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    Ne reci mu ništa : ni ja svome NIŠTA nisam govorila osim što sam plakala : moj sin je šutio, mama je urlala , blizanci bi se stisli na kauč ja bih ostala na nogama NE pokušavajući reći ne deri se !!!

    --------------a sada, savršeni mir, prijateljstvo i sklad...........to, što ja tonem s gramom tuge, to je moj problem

    avatar

    27.08.2022. (16:23)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Potrebna si djeci, da, mirna luka. Svaka čast što si ih prijavila. To neće puno pomoći, ali su pod nadzorom stručnjaka.
    Kapa dolje za tvoju nesebičnu i tešku odluku, a ispravnu za djecu.
    :((((((

    avatar

    27.08.2022. (16:29)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ zašto si tužna Ane ako ste postigli mir?
    @ sebični su oboje u svemu, djecu u svojim svađama uopće ne vide. Znaš da sam na sudu zbog onog s malim A. E, snaha mi unatoč tome, dovodi djecu na spavanje. Baš meni. Potencijalnom obiteljskom zlostavljaču. Mali me A. najviše voli. Odluka se ta sama nametnula. Al institucije su kao na dugom godišnjem.
    U svemu i sve.

    avatar

    27.08.2022. (16:41)    -   -   -   -  

  • smjehotvorine

    da... djeca nipošto ne bi trebala osjetiti takvo natezanje. zato ih samo voli, bako... treba im tvoja ljubav više nego išta drugo :(

    avatar

    27.08.2022. (17:57)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Sigurno je (puls) zbog krumpirića :-O majkemi,nemaš prostora da udahneš. :((((

    Imali smo mi jednu ovakvu ludaru. Sad joj jedno od djece ima psihotične ispade. Ne priča s anđelima, nego vidi ptice kako joj sjede na ruci...

    Toliko :(((((((((

    Strašno, i strašno kad mora čovjek biti sudionik toga, u bilo kojoj ulozi, i kako majka može sebično djelovati preko svih,

    kako ti neće tlak biti visok?

    avatar

    27.08.2022. (17:58)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    ZAŠTO SAM tužna ?

    Zbog toga što su oboje kvalitetni ljudi : on, moj sin, miran i šutljiv, ona od užasno strogog oca istraumatizirana ušla je u brak i napravila naredbodavni odnos . Vrijedna, poštena ali rigidna.......Sad sam došla s kave s njom

    avatar

    27.08.2022. (18:28)    -   -   -   -  

  • kako_ti_kupus

    a ufff :((( samo toliko, jer se malo tko ima ičim pohvalit

    avatar

    27.08.2022. (20:22)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    žao mi je :( budi jaka i drago mi je da si razumna, djeci oslonac i podrška.

    avatar

    27.08.2022. (21:06)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Neće pomoći i nije opravdanje. "Službe" su zatrpane slučajevima, ni u običnom nadzoru ni u intenzivnom nema dovoljno sati stručnog usmjeravanja niti kontrole.
    Ljudima u takvim situacijama u kojima su takvi ozbiljni problemi treba i ozbiljna pomoć.
    Nema država ni pravi sustav pomoći ni novce za njega.

    To bi trebale biti sustavne edukacije, tečajevi po 6h svaki vikend u mjesecu intenzivan rad s psihijatrima itd.
    Znaš i sama kako je obrasce teško mijenjati, osvijestiti se.
    Ovo je gašenje požara kapanjem vode iz epruvete. Može im se dogoditi sljedeća mjera, a ta je dosta ozbiljna. Budu li ugrožavali djecu (jer nešto je bilo kad je intenzivni) ostat će bez njih.

    Ti pružaj ljuba, ljubav, sigurnost, ljubav, sigurnost, ljubav, ljubav.
    Narast će, naučiti će pravila, ako su i sad malo van granica nije ni čudo obzirom tako žive.

    avatar

    27.08.2022. (21:17)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Sve drugo se u životu da progurat ovako ili onako...ovo, ovako i slično s djecom, teško i nikako.....para srce:-(((

    avatar

    28.08.2022. (06:59)    -   -   -   -  

  • White Lilith

    to kad svako vuče na svoju stranu (roditelji) djecu i preko djece se međusobno razračunavaju i ratuju, iz iskustva mogu reći, ostaje upisano za cijeli život (u djeci)
    u svemu tome djeca imaju jedinu čvrstu i toplu točku, sigurnu luku punu pažnje i ljubavi, ruke koje griju, usne koje ljube, glas koji im pjeva i smije se s njima....i tvom zagrljaju će se uvijek vraćati i za njim posezati i kada ne budu tebi u posjeti - ti si njihovo sklonište puno blaga, zacijeljujući za njih....budi to i dalje dok ti srce izdrži (ja takvo sklonište pa i na minutu nisam imala ni u kome...) želim ti puuuuuno snage, a njima vremena s tobom

    avatar

    28.08.2022. (07:33)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ hvala dragi moji:-*
    U nekom sam sentimentalnom moodu i osjetljivija nego inače.

    avatar

    28.08.2022. (22:28)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Teška situacija. Ti si hrabra i odgovorna. Ypsilonka sve dobro kaže. Kad sam bio mali, mi djeca, ja i sestra, otišli bismo navečer ranije spavati, a onda bismo gore na katu obiteljske kuće, svatko u svojoj sobi, slušali neprestane svađe mame i tate. Mnogo bi se puta dogodilo da bismo spontano, nekako baš u istom trenutku, i sestra i ja izišli svatko iz svoje sobe i sjeli na najgornju stepenicu. I prestravljeno, silno tjeskobno, slušali njihovu svađu. Nekako nam je bilo lakše da je slušamo iz veće blizine negoli iz svojih soba, kao da je lakše biti bliže tom paklu, biti sasvim u njemu, nego ga doživljavati iz daljega. Ali kakvo je to olakšanje? Veoma dijabolično, veoma proturječno, zar ne? Kao da smo u svojim dječjim dušama osjećali da ćemo stvar imati pod kontrolom ako budemo bliže epicentru. Ili smo mislili da ćemo se brže moći strčati u prizemlje i pomoći ako zatreba, ako se prijeđe granica?

    avatar

    29.08.2022. (00:49)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ A što mi vrijedi hrabrost i odgovornost?
    I meni su se vratile svađe mojih iz djetinjstva..i lupanje malog srca uslijed toga. Moj sin to nije doživio, on je doživio šutnje i nerazgovaranje što isto može biti bolno.Potpuno smo nesvjesni. U trenu svađe i ljutnje, usredotočeni smo na samo svoj kovitlac oblaka. Instinktivno, nikada nisam djetetu pričala protiv oca, što oni redovito čine. Koji to kaos stvara u malim bićima...to je strašno.
    Hvala ti Mariano na otvaranju:-)

    avatar

    29.08.2022. (06:54)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri riči...

    Ne mogu ništa pametno napisati.
    Molim boga da ti da snage, a njima snage i razuma da se priberu. Zbog anđela malih...

    avatar

    30.08.2022. (10:07)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...