Predivno, draga Sarah. Možemo puno toga izgubit, reducirat, osakatit...al dušu ne. Ako nju rasplinemo, razbijemo u komadiće, otuđimo od okosnice ljudskosti, topline, empatije onda sve oko nas može cvasti, al mi ćemo biti mrtvi...a živi... #grlimljubimvolim#
22.11.2020. (21:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U potpunosti se slažem s morskom iz dubina. Pjesma Jesenje veče, Antun Gustav Matoš, jedna je od onih pjesama koje znam napamet i tako ju često samoj sebi govorim. Izvukla iz nekih stanja, izbrisala je t pa sam mogla reći da imam sanje, a ne stanje. :-) Zbog te pjesme sam odlučila posaditi jablan, ali nikako da dođem do sadnice pa ću u kasnu zimu/rano proljeće uzeti reznicu.
22.11.2020. (22:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sve si spomenula : i hitne i trajne i umiruće bolesnike....Sve je to tužno ako ne nama, meni, tebi, onda nekome koga ne poznamo ali je kao čovjek dio nas......Svi smo u istom kolopetu straha i sumnji i izgubiti sebe u ljutnji prema bilo čemu se ne smije......grijeh je to biti sebično svoj dok mnogi pate, a drugi "mnogi" umiru.......
Jesenje veče volim : nastavni sat mog stručnog ispita........O, ta grozna i lijepa sjećanja...........
22.11.2020. (22:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Večina ljudi stavlja prvo svoje interese prije svega ostalog. Interesi društva i drugih pojedinaca nastupaju nakon toga. Postoje i Mravogradi od par miliona pojedinaca u kojoj je jedino važan opstanak kolonije koje je i on dio. Nemoguće je pronaći jednog gladnog ili beskućnog. Ni jedan mrav nije bez svrhe i svaki je dio velike organizacije. Tako nekako bi (valjda) izgledala superiorna vrsta ljudi kad bi postojala. Svakom je njegova tuga i njegov problem najveći, pa ako je to patnja zbog slomljenog nokta to je zato što (vjerovatno) nije upoznao veću. I dobro je da je tako. Eh kad bi nam to baš svima bio problem. Sad samo sjedim. I čekam, ionako nemam kamo pobjeći
23.11.2020. (06:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U cijelom ovom kaosu osjećam se zaista kao Bowiejev Major Tom :( Houston, imamo problem, ne jedan: raspada nam se na očigled koncepcija života kakvim smo živjeli...i umirali. Što i kako dalje, ne znamo. Draga, žao mi je što tvoja mama ne može vidjeti ovu zasnježenu ružu, što je prošla svoju kalvariju sama, s mišlju na vas... Na boljem je mjestu, čvrsto vjerujem u to :*
24.11.2020. (10:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
morska iz dubina
Predivno, draga Sarah. Možemo puno toga izgubit, reducirat, osakatit...al dušu ne. Ako nju rasplinemo, razbijemo u komadiće, otuđimo od okosnice ljudskosti, topline, empatije onda sve oko nas može cvasti, al mi ćemo biti mrtvi...a živi... #grlimljubimvolim#
22.11.2020. (21:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Just me
Morska sve rekla ....
Grlim !
22.11.2020. (21:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Galaksija
Puno prekrasne iskrenosti u tvom postu. :)
22.11.2020. (21:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kockavica
Ja ću trackat. :)*
22.11.2020. (21:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mikitarije
U potpunosti se slažem s morskom iz dubina. Pjesma Jesenje veče, Antun Gustav Matoš, jedna je od onih pjesama koje znam napamet i tako ju često samoj sebi govorim. Izvukla iz nekih stanja, izbrisala je t pa sam mogla reći da imam sanje, a ne stanje. :-) Zbog te pjesme sam odlučila posaditi jablan, ali nikako da dođem do sadnice pa ću u kasnu zimu/rano proljeće uzeti reznicu.
22.11.2020. (22:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annabonni
sve si spomenula : i hitne i trajne i umiruće bolesnike....Sve je to tužno ako ne nama, meni, tebi, onda nekome koga ne poznamo ali je kao čovjek dio nas......Svi smo u istom kolopetu straha i sumnji i izgubiti sebe u ljutnji prema bilo čemu se ne smije......grijeh je to biti sebično svoj dok mnogi pate, a drugi "mnogi" umiru.......
Jesenje veče volim : nastavni sat mog stručnog ispita........O, ta grozna i lijepa sjećanja...........
22.11.2020. (22:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisa
Večina ljudi stavlja prvo svoje interese prije svega ostalog.
Interesi društva i drugih pojedinaca nastupaju nakon toga.
Postoje i Mravogradi od par miliona pojedinaca u kojoj je jedino važan opstanak kolonije koje je i on dio.
Nemoguće je pronaći jednog gladnog ili beskućnog.
Ni jedan mrav nije bez svrhe i svaki je dio velike organizacije.
Tako nekako bi (valjda) izgledala superiorna vrsta ljudi kad bi postojala.
Svakom je njegova tuga i njegov problem najveći, pa ako je to patnja zbog slomljenog nokta to je zato što (vjerovatno) nije upoznao veću.
I dobro je da je tako. Eh kad bi nam to baš svima bio problem.
Sad samo sjedim. I čekam, ionako nemam kamo pobjeći
23.11.2020. (06:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Violenta
U cijelom ovom kaosu osjećam se zaista kao Bowiejev Major Tom :(
Houston, imamo problem, ne jedan: raspada nam se na očigled koncepcija života kakvim smo živjeli...i umirali.
Što i kako dalje, ne znamo.
Draga, žao mi je što tvoja mama ne može vidjeti ovu zasnježenu ružu, što je prošla svoju kalvariju sama, s mišlju na vas...
Na boljem je mjestu, čvrsto vjerujem u to :*
24.11.2020. (10:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lief erikson
teško mi dodati nešto smisleno nakon ovakvog posta koji za dodavanje nije... hug.
24.11.2020. (20:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kako_ti_kupus
lipo si ovo napisala, i žao mi zbog tvoje mame :(
nego, di je freš? nema ga?
25.11.2020. (08:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
konobarica
Lijepo sročeno. Baš gađa.
Žao mi je radi mame.Iskreno.
I hvala za Matoša. 100 godina ga nisam uzela u ruke, a nekad mi je bio br. 1.
25.11.2020. (23:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
snažno i lijepo, baš me onako pogodilo po sredini, pozdrav :)
28.11.2020. (11:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...