tvojim roditeljima nije bilo lako, nije lako ni tebi, ja ne znam kako je majkama, ali da, ja sam jedan od tih koji ih idealizira, glorificira i kaže da su prve do boga, a sad, svaka bajka sa sretnim krajem ima i svoj zaplet, tako da je poanta u savladavanju problema do tog sretnog kraja, stoga, drži se, bit će kako biti mora, a mora biti dobro, na kraju će ti jedino biti žao što je kraj
16.11.2020. (08:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nedavno sam s prijateljicom pričala o ovome. Ona je rodila prije pola godine, umorna je, neispavana, nervozna, na rubu plača me pitala zašto joj nitko nije rekao koliko je ovo teško :) Valjda je to negdje ukorijenjeno ako kažeš da si umoran i da ti je zapravo teško odmah te se okarakterezira kao nemajku koja sigurno radi nešto krivo. Veliki je to i fizički, a još više emocionalni vrtuljak, učenje zadovoljavanja potrebe djeteta i učenje sebe kroz to malo biće. Naravno da te osmijeh i sam pogled na nju odmah razoruža, ali možeš sebi dozvoliti i neidealiziranje i loše dane, normalni su. I stvarno, proći će, najozbiljnije :*
16.11.2020. (09:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jooj, draga, još će dugo biti teško, prva godina je gadna, teško te itko može zamijeniti, al kad prođe činit će se kao da je preletjelo. I traži pomoć. Ja sam znala doslovce uzeti dijete, gurnut ga nekome u ruke i okrenut se na peti, a onda na podu ridati od očaja. Veliki miljokazi su kad se riješiš bočice, kad nauči hodati i kad se riješiš pelena. Al proći će, sve prolazi. A kad treću navrši stvari postanu osjetno lakše. :)) Ne moraš biti savršena, dovoljno je biti dovoljno dobra. :*
16.11.2020. (09:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Strah me porođaja i ne želim biti sebična, ali trudnoću ću pričekati još par godina. Plašim se boli. Za sada sam sretna što imam priliku odgajati suprugovog sina iz prvog braka, ali za svoje još uvijek nisam spremna. Pošto sam u braku već godinu dana, stalno dobivam to pitanje - kada će trudnoća... I za pitanje mislim da je neugodno... Drži se... Ovaj tip depresije će te proći, samo posvetiti puno pažnje sebi, a i tvoja okolina bi trebala isto:* vjerujem da je teško balansirati to stanje i majčinstvo:(
16.11.2020. (10:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Cosmo: mislim da je vise stvar ocekivanja drustva. Da majka mora biti sretna jer ima muza, dijete... Malo je teze dok ta majka ima povijest depresije iz ranijih godina. Povremeno sam polomljena totalno.
@Lastavica: znam. Proci ce. Maleno sad spava dok ja kuham rucak.
@Nisa: da, nitko ti to ne kaze... Zato pisem ovaj tekst.
@Kockavica: ja pusim i pijem misar. Rasplacem se povremeno. I tako... Osjecam se krivo kad se ne mogu dici istog trena, a preumorna sam.
@IzgubljenaUGalaksiji:): buduci da u ovom razgovoru ne idealiziramo, boli ko sam vrag. Nisam imala svoje trudove, nego sinteticke. Bila sam dugo na dripu. Izvijala sam se od bola toliko da mi je sad sjbana kicma. Ali ima nesto u tome kad ti daju tvoje novorodjeno u ruke.
@shadow-of-soul: mudri su bili ti kinezi.
16.11.2020. (10:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
postpartalna depreija NEĆE proći sama od sebe : trebaš konzultirati svog liječnika, a imati STALNU pomoć ukućana..........koliko sam vidjela u postovima, tvoj suprug radi noćnu smjenu : u noći toj i takvoj, netko od najbližih----tvoja mama, na pr-------mora biti s tobom i djetetom
16.11.2020. (10:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
a gle, meni je rođenje djeteta bilo valjda najsretniji dan u životu, žena, kad je od svega odahnula, počela je padati u depresije, i već te neke psihološke pizdarije, jasno da je ja opušten, veseo, blesav i balav, nisam kužio, dapače, meni je sve bilo igra i uživancija, ja sam s malim mogao provesti i sate i dane, i biti sretan kao malo dijete, evidentno, u ženi, sofisticiranom biću povišene emocionalne inteligencije, kuhalo je tisuću osjećaja, ali eto, bio sam uz njih, dapače, kako sam radio malo dalje od zagreba, dao sam otkaz na vrlo poticajnom i perspektivnom radnom mjestu, i u poslovnom smislu krenuo od nule, samo da budem što više uz njih, bolje i više nisam znao, i naravno, nikada nisam požalio, neovisno što je osuda bilo sa svih strana, hoću reći, hebo očekivanja društva, voliš što ti je najdraže, činiš što treba, i koliko možeš, i to je to, neovisno o cijeni
16.11.2020. (10:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Oprosti ja sam imala prvi porod nakon 12 sati bolova kleščni...kad sam vidjela da sam rodila zdravo dijete curicu sam odma sve ono zaboravila...a pola godine sam sedjela na pola stolice...Izdrži!!! Svi smo i Ti češ...i muž neka malo promjeni...nemože samo nočne da si sama...to nije najbolje...djete treba majku i tatu a ne baku...Oprosti...željeli ste dijete...sada malo izdržite...to su brige vaše...dijete ne plače bez razloga nikada...ili je gladan ili mu treba menjat pelene...treba mu pažnja...meni je to bilo u radost...
16.11.2020. (11:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga athropa znam da ti to nije neka utjeha ali vjeruj mi da skoro svaka žena koja je rodila, prošla isto kao i ti. Vjerovala ti meni ili ne, mogu ti sa sigurnošću od 99% reći da će to negativno stanje proći. Rodila sam troje djece, dvoje sa dripom...prolazila sam postporađajne depresije, slabo sam spavala, bila umorna...ali bila sam ujedno i sretna kao nikad prije. To su sve procesi koje mi žene moramo prolaziti, sve će to proći. LP:))))))))))))))))
16.11.2020. (11:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Možda će zvučiti čudno ali ja sam samo čekala kad ćeš napisati ovaj post. Jednostavno sam znala da će do toga doći. Ti bar imaš uz sebe svoje drage ljude koji će ti pomoći pa zbog toga budi puna nade, mene nitko nije tješio niti pomagao. Znam da ti to možeš, sve ćeš ti to prebroditi i opet ćeš uživati na pravi način.
16.11.2020. (11:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
samo hrabro...treba vremena da se privikneš na novi način života :) ukoliko budeš osjećala da treba, potraži i pomoć :) ( apropo dripa, ja sam ga primala 16 sati...razumijem te u potpunosti :) )
16.11.2020. (11:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tiara i Teuta je ljepo napisala...a grčevi so opet problem zase...čudno da jih ima ako ne dojiš...dobi se u apoteki čaj i kapljice...malo se razpitaj:))
16.11.2020. (12:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@smjehotvorine: ubio me drip, ne mogu si zamisliti da ga primam toliko dugo. Sestra je isto prvi porodjaj bila duho na dripu, na kraju je rodila na carski rez.
16.11.2020. (12:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@tiara: ma u redu sam ja. Imam brutalnu samokontrolu. Prvi tjedni su bili teski jer su bili radovi vani, bila sam prakticki sama s malom, a trebalo je i cistiti, kuhati, peglati... Za nas 6. Sad je vec malo lakse.
16.11.2020. (12:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Teško je, draga. Al vrijedno života. Strepnja, strah, brižnost i ljubav prema djetetu su doživotni. Trauma poroda ostane kao sjena....da nije tako stao bi svijet. Puse i zagrljaj tebi i slatkici:-)
16.11.2020. (12:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kada bi znali što nam život sve donosi, vjerojatno se u puno toga ne i ni upuštali.
Dosta teških situacija sam poprilično lako prošla, ali zato što nisam mogla ni zamisliti kroz što ću sve morati proći. Danas me i od same pomisli da ću/ da bih sve to morala ponovno, počne loviti strah.
Iz svega toga dolazim do zaključka kako mi strah može biti veliki neprijatelj, pa kad god mogu pustim da sve samo teče.
16.11.2020. (13:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Cosmo
tvojim roditeljima nije bilo lako, nije lako ni tebi, ja ne znam kako je majkama, ali da, ja sam jedan od tih koji ih idealizira, glorificira i kaže da su prve do boga, a sad, svaka bajka sa sretnim krajem ima i svoj zaplet, tako da je poanta u savladavanju problema do tog sretnog kraja, stoga, drži se, bit će kako biti mora, a mora biti dobro, na kraju će ti jedino biti žao što je kraj
16.11.2020. (08:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Proći će, sve ima svoje vrijeme.
Malo dijete, mnogo posla, ali mala briga.
Sve smo to preživjele, i ne, nije bilo lako.
Ali smo prošle. i ti ćeš
16.11.2020. (09:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisa
Nedavno sam s prijateljicom pričala o ovome. Ona je rodila prije pola godine, umorna je, neispavana, nervozna, na rubu plača me pitala zašto joj nitko nije rekao koliko je ovo teško :)
Valjda je to negdje ukorijenjeno ako kažeš da si umoran i da ti je zapravo teško odmah te se okarakterezira kao nemajku koja sigurno radi nešto krivo.
Veliki je to i fizički, a još više emocionalni vrtuljak, učenje zadovoljavanja potrebe djeteta i učenje sebe kroz to malo biće.
Naravno da te osmijeh i sam pogled na nju odmah razoruža, ali možeš sebi dozvoliti i neidealiziranje i loše dane, normalni su.
I stvarno, proći će, najozbiljnije :*
16.11.2020. (09:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kockavica
Jooj, draga, još će dugo biti teško, prva godina je gadna, teško te itko može zamijeniti, al kad prođe činit će se kao da je preletjelo.
I traži pomoć. Ja sam znala doslovce uzeti dijete, gurnut ga nekome u ruke i okrenut se na peti, a onda na podu ridati od očaja.
Veliki miljokazi su kad se riješiš bočice, kad nauči hodati i kad se riješiš pelena.
Al proći će, sve prolazi.
A kad treću navrši stvari postanu osjetno lakše. :))
Ne moraš biti savršena, dovoljno je biti dovoljno dobra. :*
16.11.2020. (09:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Galaksija
Strah me porođaja i ne želim biti sebična, ali trudnoću ću pričekati još par godina. Plašim se boli. Za sada sam sretna što imam priliku odgajati suprugovog sina iz prvog braka, ali za svoje još uvijek nisam spremna. Pošto sam u braku već godinu dana, stalno dobivam to pitanje - kada će trudnoća... I za pitanje mislim da je neugodno... Drži se... Ovaj tip depresije će te proći, samo posvetiti puno pažnje sebi, a i tvoja okolina bi trebala isto:* vjerujem da je teško balansirati to stanje i majčinstvo:(
16.11.2020. (10:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
"i to će proći" ima jedna kineska poslovica... izdrži
16.11.2020. (10:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jekatisine
@Cosmo: mislim da je vise stvar ocekivanja drustva. Da majka mora biti sretna jer ima muza, dijete... Malo je teze dok ta majka ima povijest depresije iz ranijih godina. Povremeno sam polomljena totalno.
@Lastavica: znam. Proci ce. Maleno sad spava dok ja kuham rucak.
@Nisa: da, nitko ti to ne kaze... Zato pisem ovaj tekst.
@Kockavica: ja pusim i pijem misar. Rasplacem se povremeno. I tako... Osjecam se krivo kad se ne mogu dici istog trena, a preumorna sam.
@IzgubljenaUGalaksiji:): buduci da u ovom razgovoru ne idealiziramo, boli ko sam vrag. Nisam imala svoje trudove, nego sinteticke. Bila sam dugo na dripu. Izvijala sam se od bola toliko da mi je sad sjbana kicma. Ali ima nesto u tome kad ti daju tvoje novorodjeno u ruke.
@shadow-of-soul: mudri su bili ti kinezi.
16.11.2020. (10:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja.
ljubav je moćnica... čuva te... kazuje...proći će.... :)
16.11.2020. (10:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
More ljubavi
Sve su to situacije kroz koje treba u životu proči i treba se znati nositi sa svim izazovima.
16.11.2020. (10:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jekatisine
@Dinaja: rekli smo, bez idealiziranja. Prihvatljivo je jedino "proci ce".
@More ljubavi: naravno da jesu. I nekako cemo ih prebroditi. Ali to ne znaci da se ne mogu malo zaliti usput.
16.11.2020. (10:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Donabellina
postpartalna depreija NEĆE proći sama od sebe : trebaš konzultirati svog liječnika, a imati STALNU pomoć ukućana..........koliko sam vidjela u postovima, tvoj suprug radi noćnu smjenu : u noći toj i takvoj, netko od najbližih----tvoja mama, na pr-------mora biti s tobom i djetetom
16.11.2020. (10:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Cosmo
a gle, meni je rođenje djeteta bilo valjda najsretniji dan u životu, žena, kad je od svega odahnula, počela je padati u depresije, i već te neke psihološke pizdarije, jasno da je ja opušten, veseo, blesav i balav, nisam kužio, dapače, meni je sve bilo igra i uživancija, ja sam s malim mogao provesti i sate i dane, i biti sretan kao malo dijete, evidentno, u ženi, sofisticiranom biću povišene emocionalne inteligencije, kuhalo je tisuću osjećaja, ali eto, bio sam uz njih, dapače, kako sam radio malo dalje od zagreba, dao sam otkaz na vrlo poticajnom i perspektivnom radnom mjestu, i u poslovnom smislu krenuo od nule, samo da budem što više uz njih, bolje i više nisam znao, i naravno, nikada nisam požalio, neovisno što je osuda bilo sa svih strana, hoću reći, hebo očekivanja društva, voliš što ti je najdraže, činiš što treba, i koliko možeš, i to je to, neovisno o cijeni
16.11.2020. (10:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jekatisine
@AnaBonni: uzimam vec lijekove. Nazalost, zbog korone ne mogu do svoje psihijatrice. Ukucani uskoce kad je kriticno.
16.11.2020. (11:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
modrinaneba
Oprosti ja sam imala prvi porod nakon 12 sati bolova kleščni...kad sam vidjela da sam rodila zdravo dijete curicu sam odma sve ono zaboravila...a pola godine sam sedjela na pola stolice...Izdrži!!!
Svi smo i Ti češ...i muž neka malo promjeni...nemože samo nočne da si sama...to nije najbolje...djete treba majku i tatu a ne baku...Oprosti...željeli ste dijete...sada malo izdržite...to su brige vaše...dijete ne plače bez razloga nikada...ili je gladan ili mu treba menjat pelene...treba mu pažnja...meni je to bilo u radost...
16.11.2020. (11:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
teuta
Draga athropa znam da ti to nije neka utjeha ali vjeruj mi da skoro svaka žena koja je rodila, prošla isto kao i ti.
Vjerovala ti meni ili ne, mogu ti sa sigurnošću od 99% reći da će to negativno stanje proći.
Rodila sam troje djece, dvoje sa dripom...prolazila sam postporađajne depresije, slabo sam spavala, bila umorna...ali bila sam ujedno i sretna kao nikad prije.
To su sve procesi koje mi žene moramo prolaziti, sve će to proći.
LP:))))))))))))))))
16.11.2020. (11:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jekatisine
@modrinaneba: place makar je sita i presvucena frisko. Povremeno ima grceve. Onda je nosimo okolo svi.
Muz radi u tri smjene, nije samo nocna.
@teuta: da, proci ce.
16.11.2020. (11:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tiara
Možda će zvučiti čudno ali ja sam samo čekala kad ćeš napisati ovaj post. Jednostavno sam znala da će do toga doći.
Ti bar imaš uz sebe svoje drage ljude koji će ti pomoći pa zbog toga budi puna nade, mene nitko nije tješio niti pomagao.
Znam da ti to možeš, sve ćeš ti to prebroditi i opet ćeš uživati na pravi način.
16.11.2020. (11:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smjehotvorine
samo hrabro...treba vremena da se privikneš na novi način života :) ukoliko budeš osjećala da treba, potraži i pomoć :)
( apropo dripa, ja sam ga primala 16 sati...razumijem te u potpunosti :) )
16.11.2020. (11:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
modrinaneba
Tiara i Teuta je ljepo napisala...a grčevi so opet problem zase...čudno da jih ima ako ne dojiš...dobi se u apoteki čaj i kapljice...malo se razpitaj:))
16.11.2020. (12:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jekatisine
@modrinaneba: mala jede hranu protiv grceva i jos joj dajemo kapi.
16.11.2020. (12:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jekatisine
@smjehotvorine: ubio me drip, ne mogu si zamisliti da ga primam toliko dugo. Sestra je isto prvi porodjaj bila duho na dripu, na kraju je rodila na carski rez.
16.11.2020. (12:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jekatisine
@tiara: ma u redu sam ja. Imam brutalnu samokontrolu. Prvi tjedni su bili teski jer su bili radovi vani, bila sam prakticki sama s malom, a trebalo je i cistiti, kuhati, peglati... Za nas 6.
Sad je vec malo lakse.
16.11.2020. (12:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
Ipak će za koju godinu sve biti ok pa će se opet moći reći - živjeli su sretno. Lp
16.11.2020. (12:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
morska iz dubina
Teško je, draga. Al vrijedno života. Strepnja, strah, brižnost i ljubav prema djetetu su doživotni. Trauma poroda ostane kao sjena....da nije tako stao bi svijet. Puse i zagrljaj tebi i slatkici:-)
16.11.2020. (12:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.
Kada bi znali što nam život sve donosi, vjerojatno se u puno toga ne i ni upuštali.
Dosta teških situacija sam poprilično lako prošla, ali zato što nisam mogla ni zamisliti kroz što ću sve morati proći. Danas me i od same pomisli da ću/ da bih sve to morala ponovno, počne loviti strah.
Iz svega toga dolazim do zaključka kako mi strah može biti veliki neprijatelj, pa kad god mogu pustim da sve samo teče.
16.11.2020. (13:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...