Komentari

picturesfornoone.blog.hr

Dodaj komentar (26)

Marketing


  • Leif Erikson

    ...

    avatar

    10.10.2020. (21:42)    -   -   -   -  

  • Anabonni

    lipoooooooooooo,,,,kesteni nisu moje podneblje

    avatar

    10.10.2020. (21:49)    -   -   -   -  

  • Violenta

    Proslijedi koji paketić i na moju adresu...ovdje marune čuvaju k'o oči u glavi, ni jedan šumarak ne ostaje skriven :)))

    avatar

    11.10.2020. (06:08)    -   -   -   -  

  • samo za vranju

    Nikad nisam brala kestene, a ima ih ovdje u Istri. To je sigurno doživljaj.

    avatar

    11.10.2020. (12:23)    -   -   -   -  

  • EuM

    Čini mi se da ovdje nisam bio. Dođoh u pravo vrijeme kestenja i gljiva. Fino..

    avatar

    11.10.2020. (13:14)    -   -   -   -  

  • Leif Erikson

    @AnaBonni, svako podneblje nosi svoje čari... sjećam se da sam jednom u BiH išao skupljati šaširike, kako tamo kažu za češere i to za potrebe grijanja jer su i to koristili za ogrjev... i bilo mi je super! :)

    @Violenta, hehe, lako tako, i ja bi da mi netko pošalje hehe... šalim se, to zadovoljstvo branja ne bi preskočio nikada... a čuj, ogrni se plaštom ranojutarnjeg mraka, košarica i kriomice beri :))

    @samo za vranju, ako ima prilike promijeni to već ove godine :)... odličan doživljaj... idem uglavnom sam, eventualno s ocem jer ne ometamo jedan drugog i oboje ponajemo šumu pa nema bojazni da će se netko izgubiti... no inače je uglavnom grupna aktivnost, obitelj s klincima, parovi, prijatelji... pa eto, šešir na glavu, unikatna košarica, prijateljicu pod ruku i pravac šuma :)

    @EuM, s kestenima je bar lako dok gljive ne poznajem... da vidim običan vrganj svejedno bi se u šumi zapitao da li je to zaista vrganj heh... a da je fino, da! fino je! :)

    avatar

    11.10.2020. (14:03)    -   -   -   -  

  • Leif Erikson

    Dodatak: kesteni su danas ukombinirani u prilog... uz krumpire koji su kuhani u komadu (izabrati one srednje veličine no gravitiraju prema malim) pa lagano proprženi na tavici... kesteni se skuhaju pa ogule i dodaju uz krumpire... malo pečene mrkve isto paše... i sve preliti sa sokom od svinjskog pečenja i promješati... ne mrviti ništa, nek sve ostane u komadu i jasno vidljivo... ako tko hoće dobiti smjesu tipa restani krumpir nek si to napravi na tanjuru... uglavnom, bilo je odlično... :)

    avatar

    11.10.2020. (14:08)    -   -   -   -  

  • TEATRALNI

    Svaka čast, ovo je konstruktivno iskorišten dan. Kesteni i piva još kao dodatak,... ugodno s korisnim :)

    avatar

    11.10.2020. (22:19)    -   -   -   -  

  • Cosmo

    Svaka čast, ovo je baš ozbiljan ulov. U neka stara dobra vremena u ovo smo doba na lođi pekli kestene na pravoj vatri i pijuckali portugizac, naše izvrsno domaće crno vino, zvanično još mošt. Onaj koji je bio vrijedan i brao kestene i radio vino za sve nas preselio se na vječna lovišta, a nama su ostala samo sjećanja.

    avatar

    11.10.2020. (23:22)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    volim jesen i miris kestenja... :)

    avatar

    12.10.2020. (06:10)    -   -   -   -  

  • builderica

    Volim kestene u svakom obliku, bila jednom u šumi, u berbi i u blatu do koljena :) od tada mi draži ovi kupljeni na placu :) Svaka čast tebi, najljepše je uživati u plodovima svog rada i truda, a ti si to definitivno zaslužio :)

    avatar

    12.10.2020. (08:16)    -   -   -   -  

  • VladKrvoglad

    Eh, kestenje! :)
    Osim kao prilog za meso, volim kesten pripremiti kao dezert: kesten pire sa slagom i narendanom cokoladom! Mmmm! :)

    avatar

    12.10.2020. (10:38)    -   -   -   -  

  • More ljubavi

    Zaintrigirala me ova gljiva. Prema fotki riječ je o Šarenoj gnojištarki (Coprinus Picaceus), no uvijek je problem gljive određivati prema fotki, iako je ova toliko karakteristična. Nejestiva je. Karakreristika je gnojištarki da se starenjem gljive gljiva od vanjskog ruba počinje topiti i na kraju ostane samo stručak.
    Meni je Velika gnojištarka jedna od najljepših gljiva, umotana u svoj bijeli ćehavi plašt ukras je u prirodi, jestiva.
    Gnojištarke imaju antabusni sindrom, pa prilikom konzumacije treba izbjegavati alkohol barem jedan dan. (Antabus je lijek koji se kao osigurač daje pijancima da bi izbjegavali alkohol). Kod Velike gnojištarke nema taj problem.

    avatar

    12.10.2020. (13:19)    -   -   -   -  

  • Leif Erikson

    @Lucid-Theatral, da, baš je iskorišten dan bio, ma dođe kao gratis dan u vikendu :) ...

    @Cosmo, nekako mi je postao veći gušt odlazak u branje od samog konzumiranja... tvoja priča zvuči kao iz neke dobre knjige... meni je upravo branje jedno od najranijih sjećanja... kada sam još u predškolskoj dobi zajedno s braćom i starim išao brati kestene...

    @Dinaja, teško je to ne voljeti :) ....

    @builderica, cccc, plac! :) ... u biti je i najbolje ići kada je blato jer je padala kiša a možda i puhao vjetar a tada i kesteni bolje padaju :) ... vidiš i sama da sam ja bio u tenesicama, znači može se i tako... plac sačuvaj za neke druge stvari a što se tiče kestena --> pravac šuma :)

    @VladKrvoglad, mi smo doma u smislu slastice uvijek samo kuhali i pekli... pire sam kao mali obožavao a eto danas mi je presladak, bar ovaj kupovni... trebalo bi probati doma napraviti pire al prvo treba istražiti kako :) ... pada mi sad na pamet, to je možda bolja opcija za zamrznuti--> pire... svježi kesteni nakon par mjeseci u škrinji, a jednostavno nije to to, probali smo jedne godine tako i odustali... zato sada uglavnom podijelim većinu jer nema smisla čuvati...

    avatar

    12.10.2020. (13:20)    -   -   -   -  

  • Leif Erikson

    @More ljubavi, zahvaljujem na vrlo informativnom komentaru! ne razumijem se u gljive i žao mi je zbog toga... nekako sam mišljenja da preko knjiga si ne bi previše pomogao i da je za upoznavanje potreban dobar mentor... za ovu sam predpostavio da nije za konzumaciju čisto iz razloga jer je bila na jako vidljivom mjestu i odmah uz šumski put... da je jestiva davno bi bila ubrana :) ...

    avatar

    12.10.2020. (13:31)    -   -   -   -  

  • More ljubavi

    I ja sam bio neuk kada sam se zaljubio u svijet gljiva. Onda sam nabavio literaturu i učlanio se u gljivarki klub. Ako te zanima od srca preporučam Ključ za gljive od Ivana Fochta ili nekoga drugog. Mislim da i Romano Božac ima nešto slično. On te vodi od morfoloških karakteristika, stručka, listića ili spužve, zaštite plodnog tijela.. itd sistemom odgovora da li ne do konačnog prepoznavanja gljive. Meni je od največe pomoći poznavanje rodova gljiva jer tada znam šta mogu očekivati. Neke je rodove bolje odmah izbjegavati, iako u njima ima i vrhunskih gljiva, a neki su potpuno bezopasni pa nije potrebno znati ime gljive. Primjer su rujnice kojim ima tristotinjak vrsta a nema otrovnih ili smrčci koji rastu u proljetnim mjesecima.

    avatar

    12.10.2020. (13:47)    -   -   -   -  

  • Leif Erikson

    @More ljubavi, hvala na prijedlogu! evo malo sam "guglao" Fochta, tražena knjiga koliko mogu zaključiti po cijeni u antikvarijatu... svakako ću malo istražiti prije eventualnog odabira literature. :)

    avatar

    12.10.2020. (15:28)    -   -   -   -  

  • More ljubavi

    Vidim da sa bio malo brži u prstima nego u mislima. Ne radi se o rujnicama, nego je riječ o krasnicama. Točno sam rekao da krasnica ima nekoliko stotina vrsta i sve se mogu probati prilikom branja. No i rujnice su izvanredne kvalitete a lako ih je razlikovati od ostalih vrsta po narančasto crvenkastom mlijeku koje ispuštaju na prerezu. Jednoj je ime Lactarisu deliciosus, ime samo govori o kvaliteti. U ovo ih vrijeme sigurno ima puno u crnogoričnim šumama. Dovoljno je odsječi stručak, staviti malo putra na listiće i kratko popeči pa okrenuti na klobuk i staviti preko kruh da se još malo zapeče, Sve skupa traje kratko a topli sendviči su fantastični dok čitava kuhinja miriše po njima. Znao sam u HV-u spremati svojim vojnicima koji su nestrpljivo kao galebovi čekali svaku novu turu

    avatar

    12.10.2020. (16:44)    -   -   -   -  

  • Blog@Blog

    Ti blogaš od 2015?! Wow. Respect.

    avatar

    12.10.2020. (20:04)    -   -   -   -  

  • Leif Erikson

    @More ljubavi, svaka čast! eto ja mislio čovjek je morski vuk a kad ono i pravi šumski čovjek!

    @Blog@Blog, da... tnx... i duže samo što su bili drugi blogovi u pitanju... imao sam dva prije ovoga tako da ukupni staž je cca 10 godina... :)

    avatar

    12.10.2020. (20:43)    -   -   -   -  

  • Blog@Blog

    Uživaj među ljevičarima

    avatar

    12.10.2020. (21:01)    -   -   -   -  

  • Leif Erikson

    hehe kakva igra riječi :)... vauuu, evo iskreno priznajem da mi se razvukao osmijeh :)... baš mi je drago :))... Hvala!

    avatar

    12.10.2020. (21:40)    -   -   -   -  

  • VladKrvoglad

    U obliku pirtea se zaista bolje i lakse odrzava u zamrzivacu.
    E, sad - da li je u pire dodat i koliko: puter, secer i vanila, eventualno malo ruma i slatke pavlake ili cak grozdjice - pitanje je recepta.
    Posle se na komad ovakve slastice 'nasisti' malo slag-pene (jos bolje je napraviti je sam, od slatke pavlake/vrhnja i dva zrnca secera da je malo 'drze'!) a lepo je i preliti toplom crnom cokoladom ili prosto narendati crnu cokoladu pre sluzenja...
    Ja sam jedno vreme varirao ove sastojke trazeci manje sladak (kako ti rece 'presladak' - jer onaj kupovni je najjeftinije napuniti secerom jer je secer znatno jeftiniji od samog kestena u vidu kase/pirea) a da ipak ima celi akord ukusa...
    Zadjih godina sam pomalo zaboravio na kestenje i ti si me podsetio! :)
    Inace, moj 'interes' za kesten pire je nastao okolnoscu da je u Beogradu, u Sremskoj ulici, bila poslasticarnica specijalizovana za slastice od kestena. Dugo godina su drzali kvalitet, ali mislim da su preuzeti pre 10- 15 godina i novi vlasnik se pravi pametan pa stedi kesten ubacivanjem secera - naravno ja vise tamo ne kupujem...

    avatar

    12.10.2020. (23:03)    -   -   -   -  

  • Leif Erikson

    @VladKrvglad, zabranjeno je zaboraviti na kestene! :) meni je sad pala na pamet i izrada sladoleda u kućnoj radinosti.... to bi bilo zanimljivo... uglavnom, mislim da je situacija s kestenima u zadnjih par godina otišla u krivom smjeru ili bolje reći nekontroliranom smjeru... cijene su lude, kada se tek pojave bude u trgovini i do 50 kn... što je meni nepojmljivo jer ih od malih nogu berem u šumi... navodno bi se trebala platiti berba i može se pokupiti kazna za branje... a kome? ne znam... dio šume u koji zalazim je uglavnom u privatnom vlasništvu i to su uglavnom lokalci koji su koristili svoj šumu za potrebe drva za ogrjev... naravno, kesteni se nisu dirali ako nisu morali... da se previše bere, to je činjenica jer ih mnogi beru upravo za prodaju a na kraju krajeva i životinje to osjete... eto i mojih 17 kg je nepotrebno i previše ali sam ih barem podjelio i vjerojatno samim time smanjio broj ljudi u šumi... sve je to neka lančana reakcija po meni... prekomjerno branje, sezonski plod, visoka cijena pa eto do umjetnih slastica jer treba produljiti sezonu te slastice pa ajmo svašta staviti unutra... ne znam... meni su kesteni vezani uz jesen, djetinjstvo i to je to, sve ostalo mi je jednostavno čudno... :)

    avatar

    13.10.2020. (09:43)    -   -   -   -  

  • nema garancije

    Kod nas nema gljivarenja ni kestenjarenja iako volim kolače
    s kestenom. Svako podneblje ima svoje bogatstvo, lijep prikaz:)

    avatar

    13.10.2020. (20:25)    -   -   -   -  

učitavam...