Komentari

theartofbeingyourself.blog.hr

Dodaj komentar (23)

Marketing

  • The Art Of Being Yourself

    .

    avatar

    03.02.2018. (10:21)    -   -   -   -  

  • Čuvarica pinkleca

    Osobno, prosvjetare ni cijenim ni trunke.
    moje je mišljenje suprotno....ja cijenim prosvjetare !
    slažem se sa tobom da su kukanja o teškoći posla nepotrebna, ne kod prosvjetara , nego kod svih struka....tko god radi posao u kojem se ne nalazi, bolje je da potraži drugi.....posao koji te ne ispunjava i veseli, ma kakve god da teškoće nosi nije posao....u svakoj profesiji ima pluseva i minusa, ljudi koji se zdušno predaju radu i ljudi koji rade ofrlje....mislim da se oni koji rade tek toliko ne zadrže dugo u prosvjeti ( pa ni na drugom mjestu ) i da je posao prosvjetara ne samo zvanje nego i poslanje.....cijenim njihov rad !

    avatar

    03.02.2018. (10:44)    -   -   -   -  

  • Donabellina

    Žao mi je što ti je @Vitae zabranila komentar ali očito je naslutila, da "kesicu otrova" protiv prosvjetara možeš prosuti i ovdje. Kao što i jesi.
    Ne cijeniš prosvjetare, kažeš : ima nas koji ne kukamo, ne žalimo se, radimo u odličnim i kvalitetnim školama ( moja je srednja )....i da se rodim još jednom, nikad ne bih ništa drugo radila.
    Biti dobar nastavnik, učitelj, profesor........ne znači samo uzeti dnevnik, odraditi sat, vratiti se kući............puno više od toga znači voljeti one oči koje te gledaju sa strahom i poštovanjem.......upamti: opismenjavali su se s guvernantama, ali mnogo više sa svojim prvim učiteljem života.....

    avatar

    03.02.2018. (10:44)    -   -   -   -  

  • FreshCaYg

    Pomalo licemjerno od tebe jer i ti brišeš komentare koji ti se ne sviđaju, što je ništa drugo nego izraz kukavičluka jednako kao i zabrana komentiranja, ima li većeg apsurda i idiotizma, nego li braniti stavove izmišljenih likova brisanjem ili zabranjivanjem drugačijeg mišljenja ma koliko nam se ne sviđalo.

    avatar

    03.02.2018. (10:54)    -   -   -   -  

  • The Art Of Being Yourself

    Pinklec, Anna Bonni

    Ne cijenim ih, zato što rade u sustavu koji je u svojoj osnovi tlačiteljski, a oni u tom sustavu ne mogu biti ništa više od tlačitelja. I nema za to isprika tipa "pa takav je sustav, pa šta ja tu mogu, radim najbolje što mogu" itd. Nema mjesta za to. Ako je nekome poslanje raditi u koncentracijskom kampu za djecu, u kojem su djeca prisilno, potpuno protiv svoje volje, onda super. Ja razumijem da postoje ljudi kojima je podučavanje poslanje, ali škola je zadnje mjesto u kojem mogu ispuniti to svoje poslanje, i zato mi se sve to skupa gadi. Ako netko koga se želi nešto podučiti, ne želi da ga se to poduči, onda je to zlostavljanje, a ne podučavanje. Žao mi je, ali to je tako. Djeca generalno ne vole ići u školu. Ne vole, jer je neprirodna. Ne osjećaju se dobro tamo, osim možda na odmorima i tu i tamo na nekom satu na kojem osoblje (nastavnik-profesor) usprkos ograničenju sustava, uspije dati sve od sebe i zainteresirati svoje slušatelje. U mnogim drugim slučajevima, djeci se na silu želi ugurati u glave nešto što ih uopće ne zanima, i prirodno je da ih ne zanima. Nešto što je netko odredio kao nastavno gradivo, samo je djelić znanja koje postoji, i to često besmislen djelić. Znanje koje se nudi u školama je najobičnija iluzija kako se radi o znanju. Ono između ostalog služi tome kako bi likovi kako što je @Anna Bonni bili puni sebe i svog navodnog značenja, i navodne fantastične vrijednosti svoje, u stvarnosti, bezvrijedne i uzaludne uloge. Toliko (za sad).

    avatar

    03.02.2018. (10:55)    -   -   -   -  

  • The Art Of Being Yourself

    Fresh

    Ti si jedan od rijetkih čije komentare sam obrisao, jer su naprosto debilni, i to sam ti već rekao. Kad netko napiše krajnje gluposti, onda je, i zbog njega samog, bolje to obrisati. Ako se već želi sramotiti, nek se sramoti negdje drugdje, ne kod mene. Tebe ja mogu obrisati, čisto da probam zaštiti tvoje dostojanstvo, kad ti sam već ne mariš za to.

    avatar

    03.02.2018. (11:01)    -   -   -   -  

  • FreshCaYg

    Možda bi onda i tvoje postove trebalo brisat :)))
    Čisto radi zaštite tvog dostojanstva.

    avatar

    03.02.2018. (11:05)    -   -   -   -  

  • y

    Problem je u sustavu, a ne u prosvjetarima. Potpuno sam sigurna kako bi mnogi od njih sutra prihvatili razrede od 15 učenika koji su istraživački kabineti. Osim toga svakako bi učiteljims godilo da klinci biraju predmete učenja po svojim interesima jer bi time bili zainteresirani. Cijela stvar bi išla svima na korist i bila ugodna.

    Obrazovanje i znanje je važno, ali sustav jest zlostavljački. Nešto više prema učenicima, ali ni učiteljima nije lako.

    avatar

    03.02.2018. (12:01)    -   -   -   -  

  • Regina

    To kakav je netko nastavnik uopće nema veze sa sustavom, nego sa osobom, biiti dobar nastavnik je isto kao i biti dobar lekar, stolar, itd.. možeš da daš sve od sebe a možeš i da se samo provlačiš, odradiš svoje. Osobno više cijenim one dobre nastavnike koji su tokom školovanja smatrani "strogim", tražili ovo i ono ali su nas barem nešto naučili. A sasvim sigurno znam neke kojima je i ova plaća previše, jer npr. predaju njemači o kom maltene pojma nemaju pa na časovima pričaju o svemu i svačemu, dani idu, a djeca o njemačkom pojma nemaju. Plus danas je prosveta ne samo predavanje, nego cijeli niz obrazaca, papirologije, a za "prenošenje" znanja ostane tek malo i vremena i volje.

    Ne vidim smisao brisanja komentara, a niti raspravljanja do besvijesti oko nečega u čemu se dvoje imaginarnih likova ne slažu.

    avatar

    03.02.2018. (13:45)    -   -   -   -  

  • Prinčipesa ne da guze!

    Imam prijateljicu koja je radila kao profesorica u jednoj gimnaziji. Nije se slagala s nekim stvarima, dala je otkaz, zaboravila na ne tako lako stečenu diplomu, otvorila nešto što bi neupućeni nazvali još jednim "aerobik centrom" i bori se. U slobodno vrijeme, kojeg nema baš puno, izrađuje nakit. Netko bi rekao da je kreten što se odlučila na takav potez u državi u kojoj uz visoko pozicionirane lopove dobro žive upravo uhljebi. Ja kažem da je heroj. Ona kaže da samo nije beskičmenjak. Nije mogla promijeniti sistem, pa ga je napustila.
    Druga radi isti posao u jednom manjem gradu. Radi prekovremeno (neplaćeno), s kolegama popravlja zastarjele klupe i stolice, bojaju i popravljaju zidove učionica u svom trošku. I nikad ju nisam čula da se žali, dapače. S oduševljenjem mi pokazuje fotke radova. I znaš što mi kaže? Da su ta djeca to zaslužila i ona i malobrojne kolege učiniti će sve što je u njihovoj moći kako bi djeci tamo bilo ugodno jer će biti produktivniji. Žalili su se, dolazili su ministri, ali nikoga nije briga za oronulu školu u jednom malom gradiću.
    Long story short, slažem se s tobom u potpunosti. Nisam pratila blogericu, niti sam pročitala još koji post, pa neću brzati sa zaključcima. Možda je taj dan jednostavno bio jedan od onih dana kada sve krene po zlu, pa ju je to iscrpilo.
    Suprug i ja smo oboje privatnici i malo tko "kuži" da je to svakodnevna borba. Prođu dani da se vidimo samo navečer, nemamo taj luksuz da se "isključimo" barem na godišnjem i nikad ne znam kakvo me sranje čeka idućeg dana.
    Ali se ne žalim, volim svoj posao. Kad ga prestanem voljeti, promijeniti ću ga, baš kao i ona dva prethodna.
    Ne samo posao - sve. Ali za promijene treba imati muda. Samosažaljevanje mi nije opcija. Svoje nezadovoljstvo treba znati kanalizirati i preusmjeriti, jer u suprotnom postaješ ogorčen i bijesan.
    [Taman mi svira "lutke od krvi bez trunke ideje..." :)) ]

    avatar

    03.02.2018. (14:37)    -   -   -   -  

  • NF

    logično da ti je brisala komentar jer nema veze s postom, ako nisi primjetio ona uopće piše o našem školstvu nego o načinu funkcioniranja sustava, tebi su očito mnogo prihvatljivije privilegije saborskih zastupnika koje ona spominje : Onda se prisjetim s gorčinom i bijesom jalovih i zloćudnih vrlih nam zastupnika
    koji se vozikaju i ubiru putne naknade, a guraju ovaj jadan narod u sve goru bijedu.
    samo usput, na blogu za razliku od života, uvijek imamo izbor, u diskusiji ovdje o školstvu ne pada mi na pamet sudjelovati.

    avatar

    03.02.2018. (14:49)    -   -   -   -  

  • so far away...

    ako smijem pitati, što tebe u školstvu toliko jako ljuti? mora da je razlog neki jak i osoban...

    Što se teme tiče, kao i svaka, ima i ova medalja dvije strane...radila sam nekoliko godina sa djetetom s poteškoćama u razvoju kao asistent izvan škole. I to su valjda bile najteže godine mog života, prvenstveno zato što sam od rada s djecom pobjegla glavom bez obzira; naime, svi su željeli da budem profesorica matematike jer mi je super išla u školi...ja se u tome nikako nisam vidjela, a kasnije me ipak život natjerao da iskusim taj posao.
    U mom slučaju bio je krajnje besmislen jer ni roditelji ni sustav nisu odradili svoj dio posla, a ja sam se trudila ispraviti krive Drine tamo gdje to više stvarno nije bilo moguće. Rezultiralo je rubom moje depresije, time da je dijete od 11 godina pokušalo mene tući i naprasnim otkazom.

    Vjerujem da je to težak i odgovoran posao. Vjerujem i da djeca iscrpe na način na koji te drugi posao ipak ne može smlaviti jer...jednostavno imaju više energije od nas. Prijateljica mi je završila učiteljsku i radi to čitavo vrijeme. I kuka unedogled. Pretvorila se u nekog zombija koji ne može sam sebi više pomoći. Vrlo ekscentrična i skroz razočarana. Više ni u pozitivnim stvarima ona ne vidi ništa pozitivno. I pitam se da li je do posla ili do nje...mislim da je odgovor jasan. Ono što me ljuti beskrajno je upravo ovo što su mnogi komentirali; ako ti nešto ne odgovara, pa makni se iz toga. Ili prestani kukati.
    Vjerujem da bi se ipak nešto promijenilo da ima više ljudi kakve spominje Prinčipesa. Ali ja sam idealist...uvijek sanjam čuda i pokušavam ih i ostvariti...vjerojatno bi se u tom sustavu i sama borila s vjetrenjačama. Ali bi barem znala da nešto pokušavam. Lakše je sjesti i kukati.

    avatar

    03.02.2018. (20:03)    -   -   -   -  

  • The Art Of Being Yourself

    so far away

    tvoj nick me podsjeća na onaj stih "so close, no matter how far..."
    Što mene u školstvu ljuti? Razlog je, razumije se, i jak, i osoban, ali i generalan. Ono što mene muči, to više manje i mnoge druge muči, samo puno njih nije sigurno da li je to nešto što bi ih trebalo mučiti ili su stvari jednostavno takve kakve jesu, da kroz školski sustav treba proći, kao što su i drugi prije prošli, takav je kakav je itd... Školski sustav se uzima zdravo za gotovo, kao što se i život uzima zdravo za gotovo. Sad vidim da si me malo i zeznula s pitanjem, jer nema načina da ti odgovorim u nekoliko redaka, na način da budem zadovoljan s odgovorom. O tome bih ti mogao pisati i pisati. Školski sustav je preslika načina na koji i drugi sustavi koje poznajemo funkcioniraju. Šokantno je da taj sustav koji se bavi s djecom, funkcionira po skoro idetntičnim principima kao i zatvori, kao i vojska. Nešto stariji ljudi, roditelji, koji su se riješili tog sustava, mirno dopuštaju da i njihova djeca prolaze kroz iste besmislice, iako dobro znaju kako je njima samima bilo u školi, koliko se sjećaju od onoga što u bubali, koliko im ono što su radili u školi koristi u kasnijem životu, kakav su osjećaj imali kada su MORALI učiti jako puno toga prisilno. Škola je školski sustav prisile. Prisila i slijepa poslušnost usvajaju se i nameću u školama. To je puno važnija uloga škola, nego učenje ovoga ili onoga. Funkcija joj je slamanje dječjeg duha. Ako se uspije slomiti kroz školovanje, onda se dijete lakše razvije u poslušnu odraslu osobu, koja će bez većih problema pristati cijeli život raditi posao koji ne voli, ili čak i mrzi, jer je takav princip usvojila u školi. Sve je povezano. Škola je praktički početak zla za dijete. Tada mu se sustavno počinje lagati i praviti ga budalom. Kada pređe iz vrtića u školu, to je kao prelazak iz slobode u svojevrsni zatvor. Normalno, nitko na to ne gleda na taj način. Deklarativno škola ima sasvim druge funkcije. Ali deklarativno je jedno, stvarnost je drugo. netko te može zatvoriti u neku sobu i reći ti da si ti slobodna osoba, ali ti sama jako dobro vidiš da nisi, jer ne možeš van, osim kad ti taj koji te zatvorio to dopusti. Nema van. Taj, u ovom slučaju školski sustav i ljudi koji ga kroje, ti kroji sudbinu. Sustav je, što se mene tiče, bolestan do srži. Do srži! Prepun je neslobode. Djecu se tretira kao zadnje budale. Oni nemaju nikakvo pravo glasa, a radi se o njihovim životima. Zaista smješno. I još više, tužno. Djecu nitko ništa ne pita. Ako ih netko nešto i pita, to je tek tako, radi forme. U stvarnosti, oni su tek glina koju idioti koji kroz sustav mjese kako im dođe. U osnovi svega nije ni znanje, ni priprema za odrasli život. Djecu se priprema da budu kotačići nekog sustava. Normalno, deklarativno sve izgleda drugačije. Djeca su naša najveća radost, na mladima svijet ostaje...., parola je puno. U stvarnosti, djecu se tretira kao budale. Evo, zato me, ukratko, smeta školski sustav. Tko god voli raditi s djecom, tko želi podučvati, na zdrav način, a ne kao u školama, taj se ne bi trebao zaposliti u školi, već tražiti druge načine, jer u školi može jedino postati frustiran i dozlaboga umoran, i od djece koja nisu zainteresirana da ih se tlači, do pretjerane papirologije i drugih čudesa koja učitelji i profesori moraju ispunjavati. I nisi u pravu ako misliš da je podučavanje jako težak posao. Nije. Podučavanje je radost i užitak, ako se odvija u odgovorajućim uvjetima. Kao što je i učenje radost i užitak, u istim takvim uvjetima.

    avatar

    04.02.2018. (14:14)    -   -   -   -  

  • so far away...

    svaka čast, odgovor je i jasan i smislen i precizan, a bome i točan...
    ja nisam sasvim doživjela školu na taj način, išla mi je, bila sam sretna što sam u društvu (odrasla u malom selu bez društva)...silno sam željela u školu i krenula s jedva navršenih 6...i voljela čak i u nekoj mjeri to da ti drugi kažu što trebaš napraviti, ti to napraviš bez frke i onda te silno hvale...kasnije i nije uvijek tako u životu :/

    ali, da, dobrim dijelom škola te uči ne razmišljati, ne gradivo, ne raditi...nego kako se uklopiti, biti dio mase koja je veća i jača i koja opako tlači..."sloboda" je najveće ropstvo koje je postojalo...ova naša, kad te uvjere da si slobodan, a ne možeš biti gore neslobodan...
    i ne daj bože da kreneš nekim drugim putem, ne želiš ostati u kalupu...svatko će te pokušati ponovo ukalupiti...

    ali zato mi, koji ne pratimo kalup ne slušamo nikog...koja god cijena bila...
    I da, jest. Jako volim i učiti i podučavati u uvjetima koji sa školom veze nemaju. Možda jednom...otvorimo neku ne"školu" :D

    p.s. nick je i potekao iz te pjesme, još davno davno...

    avatar

    06.02.2018. (16:28)    -   -   -   -  

  • dnevnikJR

    Malo si prestrog prema prosvjetarima...Ima među njima ljudi koji svoj posao rade iz ljubavi i uče, djecu, ne samo gradivo za bubanje, nego i o životu...Sjeti se Društva mrtvih pjesnika...ima takvih učitelja. Što se tiče tvog glasa protiv ovakve koncepcije školstva tu se slažem s tobom, osobito s tvojim zadnjim komentarom. Imaš dobro posložene misli i sviđa mi se dosta ideja koje razlažeš, ali stil i način ti je ponekad pregrub za osobu koja se zalaže za "promjenu". Previše osuđivanja, generaliziranja, krajnosti. Imaš ti još puno posla...uostalom, kao i svatko od nas.

    avatar

    06.02.2018. (17:01)    -   -   -   -  

  • dnevnikJR

    A funkciju koje školstvo ima Pink Floyd je davno opjevao u svojoj Another Brick in the Wall.

    avatar

    06.02.2018. (17:34)    -   -   -   -  

  • The Art Of Being Yourself

    so far away - pa gledaj, ako hoćeš otvoriti neku vrstu škole/podučavanja, svakako mi se javi, mene to apsolutno zanima, ni malo se ne šalim. Školski sustav koji postoji je potpuno nametnut i krivo se misli kako je on nešto jako potrebno kao takav. Uzima se zdravo za gotovo da je između školskog sustava i obrazovanja znak jednakosti. To je obična glupost i za to postoji puno argumenata. Mislim da ću morati napisati knjigu na tu temu, ili barem poduži tekst. I u pravu si, najgora vrsta neslobode je ona u kojoj čovjek vjeruje da je slobodan, a nije.

    Dnevnik - ma gledaj, to što tebi djeluje kao grubo, agresivno ili generalizirajuće s moje strane..., ja moram tako, jer nas je vrlo malo koji mislimo drugačije. Zato moramo biti glasni da bi se čuli. Šaptanjem neću doći ni do koga. A osim toga, nemam ni vremena za gubljenje, pa ako se usput uznemiri pokoja nevina glavica koja radi svoj posao s ljubavlju, nema veze. Ionako sam uvjeren da oni koji zaista vole djecu i prenošenje znanja ne trebaju raditi u školama. To je linija manjeg otpora. U školi se radi zbog sigurnog posla, u najvećem broju slučajeva, a to što su te dušice i sebe uspjele uvjeriti kako daju sve od sebe da bi nekom silom ulili u glavu ono što ga uopće ne zanima i ne treba mu/joj, to je problem u njihovom shvaćanju. Tu se radi o klasičnom silovanju. Mislim da silovanje možemo definirati kao prisiljavanje nekoga na nešto što ne želi. Škola se savršeno uklapa u tu definiciju. A Another Brick mi je dugo bila svojevrsna himna, kad sam počeo ozbiljnije razmišljati o ulozi škola na razvoja djece i društva.

    avatar

    06.02.2018. (20:50)    -   -   -   -  

  • so far away...

    da ti iskreno kažem, nije mi jednom ta misao proletjela glavom, ali nije još vrijeme za to...sjećam se još davno, na faksu sam radila logo za neki natječaj, koncept mi je bio super; radilo se o nekoj dream academiji...koja je bila u to doba još nepoznat koncept nalik coachingu, ali za djecu...poanta je bila biti ona osoba toj djeci koja će im reći da nešto mogu kad im svi oko njih govore suprotno. A služila je tome da primjerice spaja ljude koji su u nekom polju jako uspješni sa djecom koja se time žele baviti. Pojma nemam da li je to zaživjelo, čak niti u kojoj je državi bilo pokrenuto (mislim da Njemačkoj), ali silno mi se svidjela ideja. I zapravo...to bi bilo ono nešto jako značajno što u životu napraviš. Samo prvo moraš i sam biti primjer, to za sad nisam sasvim ostvarila...a kad budem, doći će i ova ideja na red.
    A i pred koju godinu dok smo upisali planinarsku školu smo se prijateljica i ja bavile idejom da i same vodimo izlete i nešto tog tipa radimo. I foto školu bi rado otvoriti. Ma...da imam deset života ne stignem sve što bi htjela...

    avatar

    07.02.2018. (02:54)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Nisam čitao sve komentare, no sviđa mi se ono što je rekla naša stara dobra @Ypsilonka. :)) Tamo kod @Vitae, mislim da je naglasak ipak bio na jednoj prvorazrednoj svinjariji koja kaže, da se onima koji stanuju do 2 km od radnog mjesta neće isplaćivati naknada za prijevoz. To je nedopustivo i strašno bezobrazno. Znaš li ti što znači, npr. danas kad je Zagreb zatrpan snijegom, od Donjih Svetica pa do Držićeve hodati pješke Vukovarskom ulicom?! Ili po kiši. Koma. Da su učiteljske plaće deset hiljada kuna, hajde, bilo bi zbilja glupo grintati zbog 360 kuna prijevoza, no koliko znam nisu baš tako velike i to je zaista svojevrsna nepravda prema određenom broju ljudi. Sve ostalo, o školskom sustavu i učiteljima, već je jedna druga tema. Ponavljam, slažem se s onim što je rekla @y: učitelji ulaze u dobro razrađeni i kruti sustav u kojemu svoju kreativnost i svoj idealizam naprosto MORAJU upregnuti u pravila i obveze, ukoliko ne žele dobiti otkaz. Nemaju previše izbora ni slobodnog prostora za vlastite inovacije. Plan i program nastave stalno ih tjera dalje. Već samo 20minutni neobavezni razgovor s učenicima krade od plana nastave, koji se onda kasnije mora nadoknaditi. Ne bi trebalo omalovažavati ničiju profesiju jer zaista ne možemo iz svoje drugačije pozicije znati sve probleme i brige nekih drugih kategorija ljudi. Ono što je ipak najvažnije jest da učitelj mora poštivati pa i voljeti svoje učenike, u određenom ih smislu smatrati jednakima sebi, i tada sasvim sigurno neće dolaziti do indoktriniranja, ukalupljivanja i nametanja neprirodnih sustava vrijednosti.

    avatar

    07.02.2018. (09:32)    -   -   -   -  

  • The Art Of Being Yourself

    Mariano - moram priznati, i dalje ne znam jel ti ovo ozbiljno o ta 2 km ili što? Ne znam, ne pratim te cakice i birokratske slike vezano uz državne zaposlenike i njihove muke. Iz mog kuta gleadanja, bilo bi urnebesno da se nekom plaća prijevoz, a živi do 2 km od tlačnog mjesta. Ono što mene urnebesno ljuti je opća komocija većine ljudi koji rade u drž. službama. Oni jednostavno vjeruju kako imaju pravo na ovo ili ono, ne tiče ih se od kuda to dolazi. Zapravo, zaboli ih. Oni se pozivaju na kojekakve bizarne ugovore koje potpisuju s članovima vlade, ministarstvima... potpisuju ih opet s ljudima koje zaboli od kuda nešto dolazi. Oni se igraju s tim svim i svima njima je s financijske strane zapravo dobro. Nemaju pojma od kuda lova zapravo dolazi. Da probaju izaći na tržište, vidjeli bi svijet novim očima, i brzo bi ih zabolila glava; mislim da bi tada rado otrčali natrag državnoj sisi, koliko god im ova davala. Ali, sit gladnom ne vjeruje, to je surova istina. A što se učitelja tiče, kao što sam rekao, nitko tko voli djecu ne bi se trebao zaposliti u školi, jer u školi neće ni blizu ispuniti svoje potencijale. A ka već vidi da neće ispuniti potencijale, onda si barem misli, pa ostat ću ovdje, barem imam neku sigurnost, plaća je redovita i dozlaboga sigurna. Zatim ih počnu jako zanimati ti kolektivni ugovori, zanima ih da nisu slučajno negdje oštećeni, da nisu možda na kakvom gubitku, možda ih država potkrada, oni pokvareni sabornici i slični što se vozaju u skupim autima. Kad vide da ih netko stvarno potkrada, onda naprosto popizde, u njima se javi pravednički bijes, žele istjerati mak na konak, žele pravdu, izuzetno su osjetljivi na nepravdu. A kad se požali kakav radnik iz neke tvornice i kaže da već 10 mjeseci nije vidio ni kune plaće, uzvišena učiteljska klasa u sebi, ili naglas, komentira da ko ga jebe, mogao je i on ići u školu pa se zaposliti kao učitelj pun ljubavi i onda se učeno boriti za svoja prava. Godinama me interesira ta tema i ja prema učiteljima generalno nemam poštovanja. Umišljene primadone koje misle da su jako bitne i uhljebi.

    avatar

    07.02.2018. (17:22)    -   -   -   -  

  • Elle-o-nora

    Dok im "titraš jaja" dobro je.

    avatar

    08.02.2018. (00:25)    -   -   -   -  

  • easy

    vrlo, vrlo, vrlo slično razmišljam. poznata mi je simbioza poduzetnika i službenika i da, trebalo bi nekima biti malo jasnije oko teme posta.

    avatar

    08.02.2018. (08:26)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Vrlo zanimljiva tema. Mogao bih o njoj i pro i contra s, po mom mišljenju, približno jednako jakim argumentima. No, sve bi to bilo predugačko, mnogo toga je već rečeno a uz to, ovakva tema je teška za diskusiju na način da se pišu komentari. Ona traži razgovor tet-a- tet. I to kulturni dijalog a ne prosipanje žuči.

    avatar

    09.02.2018. (22:13)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...