Samopromocija uzaludna

07.09.2023., četvrtak

Ultra zagrljaj

Ne znam zašto su ljudi toliko vezani za svoj rodni kraj
niti znam zašto mene ništa ne veže za grad u kojem sam
rođena i odrasla, a imala sam tamo život kakav bi mnoga
djeca poželjela,
pun ljubavi i izobilja.

Nema te emocije, nema pripadnosti, nema nostalgije.

Kao da sam pala s kruške.

Vratila bih se kad bi postojao neki izletnički vlak,
uz povratnu kartu da ne bih slućajno tamo ostala,
odmh natrag.

Ali zato ima jedan grad koji je meni sve, moj je a u biti nije moj,
s dušom mojom i njegovom, sastavljenim od mnoštva perspektiva.
Kao da sam se u njemu 10 puta rodila i proživjela 10 života.
Uvijek mu se vraćam.

Prepustila sam mu se kao ljubavniku s opojnim mirisom,
i čvrstim zagrljajem,koji me svojim eksperimentom učini,
nježnom, brižnom, dobrom i strastvenom osobom.

Praava kolekcija doživljaja.

Čvrsto me drži i ne pušta,
a ni ja njega.

Ima jedan grad.
Grad s garancijom.
- 01:31 - Komentari (14) - Isprintaj - #
  • Ljepota življenja. (Elle-o-nora 07.09.2023. 01:32)
  • Kao da slušam svoju Najdražu, Nju su opile perspektive, vidici, mogućnosti kad je ovdje došla na faks, pa Je skoro nakon trideset let pod zemlju povukle; morali smo od tih silnih perspektiva preselit praktički na selo, i sad je dobro, tu sove i ćukovi huču navečer kao da je kraj svijeta. :))

    To sam i djecu pokušavao učiti, to s nepripadanjem, jednom me mali pitao, tata, koja je razlika prema Sloveniji, pa smo odbiciklirali do Čateža, reko vidiš ovu skelu? Ima vozni red, cjenik, nadstrešnicu, betoniran prilaz, zapamti to. Onda odbicikliramo kod nas do Medsava, gle ovo, ista rijeka, al rekao bi čovjek: nešto je divlje u zraku; nema ništa, samo na drvu urezan broj mobitela od skelara, halo Bing. Kužiš, pitam ga? I vidim, skužio je nešto, evo upisao treću godinu Fera :)).

    Šalim se, šalim se. Ja sam nekad znao sanjati rodnu kuću, ništa posebno. Smatram da mjesto veže samo gljive; ljude bi trebali vezati ljudi. Da me staviš na Aljasku, ja bih otišao nabrat vrganje (valjda sad na Aljasci ima vrganja, pitao bih Eskime, to su pošteni ljudi, hoće ti i ženu uvalit, di ne bi vrganje; il bi muharama ogulio crvenu kožu, ha?) i za petnaest dana bih rekao: kak je ovdje dobro. Mislim, ako bih preživio njihove vrganje. I ako bi Najdraža htjela sa mnom, inače teško da bih preživio. Veli da je petnaest km od Zgba najdalja točka Njene tolerancije, gledano od Jadrana na sjever, kad metneš kompas. A ja velim, taj Zagreb, pa nije to Minken, da nema dalje, vele babe kad gataju iz turske da je tamo iza Allianz arene provalija :)))). (j. 07.09.2023. 07:13)
  • Negdje moraš pronaći sebe, nekome je to rodno mjesto, a nekome ono što ima garanciju (WORLD OF A DREAMCATCHER 07.09.2023. 08:40)
  • Puno je ljudi koji žive izvan rodnog mjesta, no - ako
    se stvari lijepo u životu poslože onda je posve
    nevažno gdje si rođen... (andriano 07.09.2023. 08:47)
  • Tvoja verzija je točna : @vjetar je vjetrovit, ima ga svugdje i uvijek može pustiti korjenčić , mnogi od nas ne bi to ni mogli ni htjeli. I ja sam od "garancije" i međusobne ljubavi između grada i sebe, ma gdje bio (Donabellina 07.09.2023. 08:52)
  • ah, dobro je, vidim tvoj komentar kod sebe; da, da, koji sam ja šnelfotograf, čudo jedno; nego, kad sam ponovno pročitao ovo tu svoje trkeljanje iz kreveta od jutros, rekoh, koji je ovo pacijent pisao, jadni ljudi; ništa, odoh sa pauze radit, živili vi meni svi sto godina, pa da vidite moje slabo korijenje, rekli bi, kakav vjetar, to je jedan običan papučar :)))) (j. 07.09.2023. 12:10)
  • Dom je tamo gdje je srce. (Ypsilonka 07.09.2023. 21:25)
  • Mjesta me ne vežu. Toliko je ljepote na svijetu. (Galaksija 08.09.2023. 01:20)
  • Hvala na komentaru.

    Izuzetno ti je lijep post, a ja se slažem sa Ypsilonkom, lp (zemlja2 08.09.2023. 11:40)
  • Tako ni mene nikad ništa nije vuklo u Osijek, iz kojeg sam otišao s 15 (pa dolazio na ferija i za godišnji, no to se ne računa), čak štoviše, vazda me odbijao taj grad, bez obzira na to što je veoma lijep, prepun raskošnih parkova, spokojnih širokih ulica i divne secesije. Cijeli se život pitam zašto me taj grad toliko odbija, nije to čak ni zbog rata, prvih godina devedesetih kad su se tamo događala mučna sranja, i na koncu sam došao do jedinog mogućeg zaključka - zato što je to grad mojega djetinjstva. Bit će da iz nekog razloga ne volim "energiju" svojega djetinjstva, ali ne bih baš znao zašto. :)

    S druge strane imam i ja jedan grad koji je meni sve, to je London. Kad bih mogao, odlazio bih u taj grad barem triput godišnje, nikad ga se neću zasititi. Tamo sam najviše svoj, tamo sam - na ovoj kugli zemaljskoj - kao kod kuće. Kad smo ja i supruga odlazili u Indiju, mislio sam da ću se u Indiji osjećati kao kod kuće, no ta Indija u kojoj bih se ja mogao osjećati kao kod kuće ne postoji već stoljećima. Ova današnja Indija, sa zastrašujućim apokaliptičnim gradovima, gradovima bez trgova, bez sveg onog skladnog urbaniteta kakav postoji u Europi, jako me energetski iscrpljuje.

    Šteta je što nam nisi otkrila koji je to grad koji je tebi sve. :) (Mariano Aureliano 11.09.2023. 21:48)
  • Svugdi je lipo, ma je doma najlipše. (matebalota 12.09.2023. 17:54)
  • jako puno sam gradova obišao, svaki ima nešto svoje - stanovnike da li bih mogao postati jedan od njih ne znam (Zauzete misli 14.09.2023. 05:58)
  • Gdje se covjek osjeca ugodno tu je najljepse. (Euro 14.09.2023. 10:52)
  • Sretan ti i radostan Božić i božićni blagdani! (eum 25.12.2023. 01:02)

    • << Arhiva >>

    DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica