Komentari

apatrida.blog.hr

Dodaj komentar (17)

Marketing

  • shadow-of-soul

    težina života na leđima se nosi i svatko od nas ima te svoje tuge, umorne dane, zahtjevne sate, naporne minute - ali i divnu svjetlost opuštenosti kad se život čini kao - život u bojama

    i to će proći, tuga ostaje i dalje, ali bez onog jakog otiska, tek se naslućuje i živi sa nama

    avatar

    28.04.2016. (10:03)    -   -   -   -  

  • mecabg

    Svaki rastanak je težak,
    ali gubitci nam ostave sjećanje na ono što je bilo lijepo...

    avatar

    28.04.2016. (11:54)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    ah draga moja... takav gubitak boli...
    ostavlja stigme... neizbrisive... :)

    avatar

    28.04.2016. (12:24)    -   -   -   -  

  • FreshCaYg

    proći će, uvijek prođe

    avatar

    28.04.2016. (13:48)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Jako mi je žao. Naravno da bi život drugim putem tekao.

    avatar

    28.04.2016. (13:57)    -   -   -   -  

  • vilenjak

    Bit ćete opet zajedno u Nebeskom Jeruzalemu.

    avatar

    28.04.2016. (14:15)    -   -   -   -  

  • Anita

    Jel bol ikada pretane?

    avatar

    28.04.2016. (14:58)    -   -   -   -  

  • odmak

    I što sam napravila? Otišla na groblje. Sredila ga. upalila svijeću. Dodala još jednog anđelića. Do jučer sam to smatrala kičem, ali.., sve je više anđelića po grobovima. Ne samo dječjim. Razgovarala sa svojim pokojnicima. Uvijek od njih tražim oprost. Znam da nisu tamo, ali to je zadnje mjesto na koje su otišli.
    Osjećala sam potrebu za samoćom.
    Jedna od splitskih marina činila se prikladna. Neću samo popiti kavu, mislila sam. Jest ću. I jela sam pržene lignje na žaru i blitvu. Uz čašu pošipa. I kasnije palačinke sa orasima i kava. Ne žurite rekla sam konobaru. U ruksaku sam imala knjigu Hansa Kunga: Biti kršćanin. ( u sa umlautom, one dvije točkice iznad) Nije mi prvi susret s Kungom. Teolog kojem Kongregacija za nauk vjere zabranila predavati . Ne znam jeli mu sad dozvoljeno. Živ je, ali ima i puno godina.
    Preporučam svakome.
    Čitam ga. Malo prekidam . Gledam more, jedrilice, nebo. Dan ne pretopao, ali ni hladan.
    Konačno ja. Nisu bile važne godine školovanja, učenja, čitanja. Mudre riječi mudrih ljudi.
    Bila sam ludo zaljubljena u čovjeka koji je imao umilan glas ( tako sam ga upoznala. hodao je trgom. Povikao je nečije ime i upitao: Kako si. Glas je bio toliko topao, da sam se morala okrenuti i pogledati čiji je.)
    Priuštila sam sebi dan samoće u sjećanje na ljubljeno biće koje me napustilo u mojoj trideset sedmoj godini.
    NEMAM OBAVEZA.

    Ispunja me ova ljepota mog Splita.
    Kung objašnjava, trudi se. Pokušava i sam sebe uvjeriti.
    Mnogi vjeruju u Boga, a ne znaju ni sebi ni drugima objasniti zašto.
    Kako bih preživjela sve ove godine da nisam vjerovala u zbilju, iako je bilo okrutnih dana.., i dana bezvjerja kad se zbilja činila okrutna šala a opet - miješaju se moje i Kungove misli.

    Sjećam se iz neke druge knjige u kojoj je bio opisan progon Židova iz Španjolske vrlo davnih stoljeća. Jedan od njih na palubi broda gleda u nebo i govori Bogu: Usprkos svemu. usprkos tome što si dozvolio da ubiju moju ženu i djecu, nećeš me se riješiti. Ja i dalje vjerujem u Tebe Bože.

    Zašto i dalje vjerujem. Jer biram Boga svojom slobodnom voljom. Biram ovu zbilju iako je bilo perioda cinizma i odustajanja. Bilo je vremena prkosa i loših odluka, a onda sam zavapila: Bože ako mi ti ne pomogneš... i neću moći sama. I pomogao je. Mali dokazi za nekoga, a meni je čudo Božje. Ta vjera u zbilju. U razloge života...
    Slobodna volja vjerovati ne isključuje propitivanje. Ne isključuje zavodljivog "bludnika um"- tako ga zove Luter. Nije potrebno žrtvovati razum. I razum se ponekad priklanja razlozma života. Onom dubokom Hegelovom čudorednom čovjeku. Odakle ono njegovo:"Dvije stvari me ispunjavaju sve većim strahopoštovanjem i udivljenjem što ih više promišljam - zvjezdano nebo nada mnom i moralni zakon u meni."

    Jedna prijateljica, ateistkinja mi je davno rekla: ja imam očaj, a ti imaš NADU.

    Ateistima preostaje tragičnost besciljnosti, besmisla, bezvrijednosti i ništavnosti, sve u slučaju ako je ozbiljan ateist, kao moja prijateljica, ako to nije, ateizam mislim, samo intelektualna poza, površna koketerija ili misaona površnost.

    Jest, ja imam NADU. Imam nadu i nekoliko puta nadu , ako je ne prokockam.

    avatar

    28.04.2016. (19:00)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    dobro te razumijem... :)

    avatar

    28.04.2016. (19:38)    -   -   -   -  

  • lion queen

    Uskrs je ta nada. A on ti je ostavio najbolje od sebe...djecu i djecu djece svoje...to je puno, puno više nego što mnogi imaju...A što bi bilo da je bilo.. Ne vrijedi o tome misliti, to je bio točan broj dana koji vam je dan i važno je da je bilo lijepo. Zamisli što bi bilo da je bilo promašeno. A nije, već je bilo lijepo i toplo i nježno i svašta nešto što mnogi nikada i nisu imali. Ti se bar imaš čega sjećati.

    avatar

    28.04.2016. (19:54)    -   -   -   -  

  • golden age

    Dodju tako trenutci u životu kada poželimo nekog oteti snovima i zagrliti ga
    Jako

    avatar

    28.04.2016. (21:11)    -   -   -   -  

  • jelen

    Uh, dobri ljudi brzo odlaze, tako su kod nas znali govoriti. Ne bi rekao da je to pravilo nego kad takav čovjek ode onda ga mnogi pamte i jako nedostaje. Najbližima najviše.

    avatar

    28.04.2016. (22:46)    -   -   -   -  

  • SarahB.

    U tvojoj trideset i sedmoj...o moj bože. Na vrhuncu planova i ljubavi.
    U više aspekata ti imaš nadu. Ne isključivo vjerskom.
    Vi se niste stigli odljubiti, razočarati jedno u drugo. Ostali ste si vazdazeleni. U najljepšim i tim bolnijim uspomenama.
    Kada sam prije dvije godine ostala bez muža s kojim doduše, nisam živjela više ali se nismo i formalno rastali, mislila sam da ću svisnuti od tuge. Ljubav se preokrenula u poraz. Poražavajuća je bila ta moja tuga, zbog svega lijepoga što smo prošli i svega sjajnoga što smo iza sebe ostvarili. On doista živi u našim unucima, lako za moje sjećanje...
    Raduj se ! Budi zahvalna. U danima ovakve sjete i žudnje, sjeti se samo kako si blagoslovljena bila.

    avatar

    29.04.2016. (22:59)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Tvoj komentar je cijeli post, koji bih tako i stavila, na tvom mjestu.
    Dobre ljude pamtimo, zar ne'?

    avatar

    03.05.2016. (16:53)    -   -   -   -  

  • odmak

    shadow-of-soul,
    ne mislim da sam izuzetna. Svatko ima neki kamen/čić u srcu ili u cipeli. prolazni smo. Smrtni. Pitanje je koji život izabrati kad je već tu. Rijetki su ovakvi trenuci. Nastojim se radovati. Imam razloga za radost.

    mecabg,
    nego. Poslije kiše dolazi sunce.

    Dinaja,
    ostavlja, istina. Ali, donose i razmišljanja i osjećaja i puno manje profanog.

    FreshCaYg,
    upravo.

    Lastavica,
    ima tu koječega. Budem li imala vremena pokušat ću objasniti kako je čovjekovo mjesto u svijetu kao neki eksperiment - tako ponekad doživljavam, a opet je ostavljeno slučaju da ne bude sve determinirano.

    vilenjak,
    nebeski Jeruzalem!? puno je u svemu sumnji. Što smo mi sad i tu? Čistilište?

    Anita,
    ona strašna-prožeta kajanjima, gubitkom, obljubljenošću- otupi. kaže se vrijeme liječi. pojavljuju se novi momenti: Dužnosti, ljudi, odrastanje nas samih. Ovisi i o naravi.

    odmak,
    riječi su svejedno ograničavajuće. Ali i život ima ograde. nemoguće je probiti granice ograničenja.

    lion queen,
    da imam se čega sjećati. Srećom. Život je nepredvidiv. Vjerojatno postoji dobar razlog za tu nepredvidljivost.

    mcmlx,
    mjesecima i godinama poslije odlazila sam na groblje i razmišljala da je bolestan i da odlazim u bolnicu dati mu snage da tu bolest prevlada. bio je to neobičan osjećaj. kasnije su me dužnosti pojele, ali u jednom jedinom danu čovjek živi, malo i igra, različite uloge. Čini se da u jednom tijelu i duši stanuju mnogi i tako se osjećaju.

    jelen,
    uvijek je rano. Živio je intenzivno i za više obaveza, osjećaja, dužnosti. Puno toga mu je palo na leđa. Nitko ga nije štedio pa ni ja.

    SarahB.,
    čini mi se kao da su ove stranice na kojima pišemo posve neprirodne.
    kao brod koji uhvati brivu ( na neki način pravac) i brodi samo tom crtom, U životu nema pravca. Malo naprijed, natrag, lijevo desno.. u svim pravcima. Puno glavinjanja... Uvijek se nadam da će se otvoriti neka vrata i da ću na sva pitanja dobiti odgovore.

    avatar

    03.05.2016. (19:49)    -   -   -   -  

  • NF

    ak nisam nešto pomiješao benedikt se našao s kungom i razgovarali su dugo. i meni je ona vojska teško pala mada su oficiri govorili kad sam odlazio da ne pamte da je netko tako dobro organizirao svoju godinu dana, banda površna. i ja sam danas pričao o jednom gubitku, doduše ne sudbonosnom.

    avatar

    04.05.2016. (23:16)    -   -   -   -  

  • Pogled izvana

    Odmakice,
    Ateizam po meni samo znači nepripadanje nekoj određenoj organiziranoj religiji, ali ne podrazumijeva nužno primitivni materijalizam (ne "materijalizam" kao ludovanje za novcem, nego "materijalizam" kao "ništa nema izvan materije") ili isključivanje spiritualnosti.
    Ja se osjećam katolikom u kulturnom smislu, zbog sredine u kojoj sam odrastao i moralnih načela koja samo upio osmozom, ali Crkva jednostavno ne ispunjava moje spiritualne potrebe.
    Mijenjam temu: Što se zaborava tiče, vjerujem da se gubitak istinski voljene osobe ne može zaboraviti. Možda s vremenom bol malo otupi, ali čovjek s kojim imaš troje djece ostaje tu, na ovaj ili onaj način, zauvijek.
    Dolazim u Zagreb od 9. do 20. rujna, ako te put nanese u Zagreb u to vrijeme, jako bih te rado vidio.

    avatar

    10.05.2016. (05:04)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...