Štorije mačka, maške i Gandalfa beloga od Kojotice

petak, 30.10.2015.

El Gato

- 21:55 - Komentari (19) - Isprintaj - #

četvrtak, 29.10.2015.

Privremeni rezultati

- 23:29 - Komentari (8) - Isprintaj - #

srijeda, 28.10.2015.

Ostaci

Lani oko Božića šogi nas je pozvao na večeru koju je pripremao njegov tast o čijim smo se kulinarskim umijećima naslušali i naslušali, pa ajde da jednom i okusimo to čudo. Već na prvi pogled stari me se nije dojmio. Ne volim takozvane "besserwisser"-e iliti pametnjakoviće koji sve znaju bolje od drugih. A ovaj je baš jedan takav primjerak. Em pun sebe, em sere po drugima, em (a to mi je najviše dignulo živac) maltretira ženu, neda joj niti izgovoriti do kraja što misli, svi mu povladjuju i idu niz dlaku. Da skratim, seronja par ekselans nazvao bi Izet Fazlinovića tu pojavu. Na takve sam alergična a na žalost (njegovu) nisam popila Claritine. U trendu onda kada skoro cijeli grad... Prijatelji, rodbina za tebe kazu da si smrad... (Elvis J. Kurtović : U modi je biti šupak) Slušali smo tako najprije prekenjavanje o kulinarskom tečaju kod prestižnog elitnog kuhara Jebemisezanjegovopresvijetloime. Na to je uslijedio referat o tome kako je za kuhanje najvažnije imati prave (čitaj : skupe) sastojke i prvoklasne aparate (čitaj : kupio sam mašinu za pravljenje špageta za 3000 eura bez čega prosječna napuhana budala iz švapske pripizdine ne može normalno funkcionirati). Kada je konačno servirao večeru počeo je sa spikom o tome kako se odmah vidi šta je pravo meso (žilavijeg i odvratnijeg steak-a nisam u životu okusila, valjda je govedo živjelo zdravim životom maratonca), kako se pravilno koriste začini (ionako nikakav odrezak dodatno je uništio dodatkom timjana, doslovce mi se digao želudac)...Ali tako to radi onaj slavni kuhar koji ga je oderao za par stotina eura za par sati tečaja na kojem je naučio složiti tost sa komadićem lososa i hrenom, što je mogao naći i zabadava na kakvoj kulinarici. Od sveg tog pametovanja, loše večere i jakog vina deaktivirali su mi se senzori za samokontrolu jezičine u trenutku kada je svekrva izjavila kako bi se jednom trebali udružiti ja (ne znam što joj bi...jel od previše vina ili je smrtno bolesna ili je pak samo podjebavala drugu snahu koja ne zna skuhati ni jaje...ali nahvalila me kao vrsnu kuharicu) i stari prdonja i napraviti gozbu za cijelu proširenu obitelj. Činjenicu da bi za nahraniti svu tu ekipu (šogorica ima tri udane sestre, par nećakinja i babu koja je maturirala negdje u isto vrijeme dok je Tito učio za bravara) trebalo nakuhavati tri dana još bi mogla i progutati ali napuhanac nema šanse da bi preživio taj kuharski maraton. Potom je sveki (kako bi mu se malo dodatno uvukla) zaključila i kako je važno naučiti kuhati od pravog kuhara na što je stari po stoti put dodao da se ne može ništa napraviti ako sastojci nisu skupi. Onda se meni razvezao jezik, pa sam primjetila kako su svi mlatili po mojoj francuskoj salati koja košta uvrh glave 10 eura za svih nas sedam koliko nas je na večeri bilo. A sastojci su kupljeni u lokalnom supermarketu a ne direktno kod lopovskog seljaka koji isti takav krumpir, mrkvu i grašak prodaje sedam puta skuplje pod domaći i "bio". I da u Njemačkoj nema šanse da je domaće zdravo kad raste ili pase uz jebenu autocestu i zrak i voda je svuda zagadjena. I da su mesari lopine koje ti uvale najgoru žlundru i to ti skupo naplate (to se upravo njemu dogodilo sa toliko opjevanim bifsteakom) jer moš si mislit šta bi svi imali kuće na tri kata da ti ne podvaljuju svinjske noge pod mljevenu junetinu i muda labudova pod bifsteak. I da je sve to porez na budale. I da je ovo što ću reći malo off topic ali "bio" lanci brinu kako žive krave i telad a jebe im se živo što tamo neka blagajnica rinta cijeli dan za "mindestlohn". I da je kuhanje Kunst (umjetnost). I da je kuhanje Leidenschaft (strast). I da možeš na tečaju naučiti tehniku, kao šta se u plesnoj školi nauči korake i onda plešeš ko lutka na navijanje brojeći u glavi kvik kvik slou slou.. Ali da kad je nešto Kunst i Leidenschaft onda ti treba samo malo ideje i talenta i od govna ćeš napraviti pitu. I da pravi kuhar ima svoje ideje i ako krade tudje onda ih obogaćuje na svoj način a ne kopira ih doslovno. I da nije Kunst od bifsteaka napraviti večeru. Ali je Kunst sjebati ga timjanom. I da napravi ti večeru od ostataka koje imaš po frižideru i špajzi. I da napravi ti svaki dan kuhan, jestiv i ukusan obrok kad si ona već spomenuta blagajnica iz lanca bio prehrane i nemaš za bifsteak... I tako...sve onako u rukavicama, kroz zajebanciju...tobože...malo uljepšano... (Sa seronjom se možeš nositi jedino ako si u stanju biti veći seronja od njega... Kad te baš poteže za jezik, jel...) Sveki je preokrenula temu na godišnje odmore i putovanja... Trebala se definitivno baviti diplomacijom... Za Uskrs se više nismo sreli... Baš šteta, a tako sam se bila nabrusila na zajedničko kuhanje... Pa nije se valjda uvrijedio...pa nije bilo nenamjerno... Nego, jebeš sve ovo gore napisano, evo par ideja za blagajnicu iz bio dućana. Kako od kojekakvih ostataka složiti nešto jestivo i ukusno. Složenac od krompira i zelenih šparoga (iz uzgoja, nema ovdje onih naših nabranih)... Datulje u slanini (ajme, ovo se po novom ne smije jesti) na posteljici od povrtnog rižota... Musaka sa šampinjonima... Zapečene paprike sa kuhanim krompirom... Kako od palente, par šampinjona, jednog jaja, ribanog sira i glavice luka napraviti ukusan prilog... Palentu razrezati na komade, složiti u kaštrolu (jebo vas protvan), na malo ulja popržiti nasjeckanu kapulu i šampinjone, dodati k palenti, preliti vrhnjem za kuhanje u koje smo umiješali ribani sir i jaje... Zapeći kakvih 20 minuta do pola sata na 170-180 stupnjeva...i gotovo. Ostane li u frižideru slučajno koji šampinjon, odrezati mu peteljku, napuniti ga ribanim sirom, zapeći desetak minuta na 180 stupnjeva, dodati par koktel pomidora i malo bučnog ulja... Lisnatome ističe datum a ne znate što bi s njim...razvaljati, razrezati, posložiti u kalup za muffine... Napuniti ih ostacima bolonjeza kojima smo dodali dva razmućena jaja, malo mascaponea ili vrhnja za kuhanje i peršina, zapeći dvadesetak minuta... Tost vam je dokurčio i prijeti mu plijesan...Odrezati tvrde rubove, svaku šnitu pažljivo razvaljati, namazati nutellom, zarolati, umočiti u smjesu jaja i mlijeka pa pofrigati na zagrijanom putru... Moral von der Geschichte iliti poučak priče : Sex, drugs, slanina i rockenrol pa dok ide ide... Onda smo videli da tako ne gre Kada se na prazan štumih pije Va jednoj smo se konobe frmali I ovako zakantali... Karo amiko prezidente daj nam repe i palente Aš je repa i palenta nama boja od parlamenta I lipi grad je Roč Roč Roč U Roču toč toč toč U toču fuži fuži fuži Pa kantaju muži muži... I ja bin svirja tu kanconu vrah me zel ako ne bin Da mi je gudalo nož a pršut vijulin... (Šajeta : Nas četiri)

- 23:40 - Komentari (13) - Isprintaj - #

utorak, 27.10.2015.

Rep

I proleti tako tjedan dana da se čovjek, žena, pa ni mačak ni ne okrene. Neki figurativno a neki i doslovno. Nimalo me ne čudi da je večeras pao kao pokošen. Vjerojatno je još u šoku od prošlotjedne epizode u kojoj je umalo ostao bez repa. Bilo je to kao u crtiću. Možemo nas dvoje satima biti sami i svadjati se kao stari bračni par (triput dnevno od njega radim katzenpfeffer i barem dva puta mu prijetim abšibungom u dom za nezbrinute mačke nakon nešto slupa, sruši, raskopa, raščerupa), no nije baš da me shvaća ozbiljno), može naša ljubav biti i vrlo vatrena (kad skonta da je pretjerao onda složi već poznatu gnjilu facu i zna da kojot koji laje ne grize) ali ništa ga ne izbaci iz takta toliko kao kada u moj život i našu žensko-mačju idilu udju uljezi u vidu muža ili sina. Dlakavi je najposesivnije i najljubomornije muško u mom životu. Voli on njih i vole i oni njega, no mene drži za svoje vlasništvo. Ja sam njegova i nije spreman dijeliti me s drugima. Te se večeri sin taman vratio iz auto-škole i dok smo sredjivali dojmove mačak se nakenjao na stol ispred mene. Bez mijaukanja, tek kao nijemo upozorenje da je i on tu a ne samo tamo neki sinovi, pih, mislim, on je tu, jel to meni jasno?! Namjerno ga ne šmirglam pet posto i veselo blebećem sa njegovom konkurencijom kad mu se iza repa počne dimiti. Zahvatio je plamen svjećica sa drugog kraja stola i zapalio rep! Panika kao kad kojot u crtiću shvati da u ruci drži dinamit. Srećom pa je repina duga skoro metar te ga nije opeklo prije no što sam brzom akcijom ugasila zahvaćene dlake. Za svaki slučaj rep smo još i oprali vodom što je znajući koliko mačke obožavaju vodu tek bila prava trauma za Dlakavog. Stan je cijeli dan smrdio kao da su Topalovići upravo otvorili krematorij, bez obzira koliko luftali. Bojim se da mi ne pozove kakav S.O.S. telefon za mačke i dovede mi mačju socijalnu službu na vrat, pa sada krećem u akciju podmićivanja njegove dlakavosti grickalicama od sira. Onda ćemo se opet malo svadjati nas dvoje, čisto radi folklora. Potom ću tvrditi da ga mrzim, ona druga dvojica će umirati od smijeha a Dlakavi će složiti fačicu na koju se ne možeš ljutiti. I tak... Don’t ever think you’re the first one who did it. Dos Bros, Dos Bros did it. And you wouldn’t believe you’re add the new. Dos Bros, Dos Bros knew it. They came, they saw, they, took, they shook. No one can stop them go, go! Don’t ever think so. From the outside they’re handsome devils. From the inside they’re true burn rebels. (The BossHoss - Dos Bros)

- 22:17 - Komentari (13) - Isprintaj - #

srijeda, 21.10.2015.

Trovremenski haiku

- 16:53 - Komentari (26) - Isprintaj - #

utorak, 20.10.2015.

Prilozi za upis u Priručnicu o b(l)ogojavljanju (vol.6) : Blogonatječaj - pravila glasovanja + Bonus track : nova blogohimna

- 21:55 - Komentari (9) - Isprintaj - #

nedjelja, 18.10.2015.

H2O

Prije par tjedana, jednog ponedjeljka po dolasku kući dočekala me poruka na displayu perilice. H2O. Mislim da bi i svaki pošteni kreten a kamoli ne ja ovako genijalna pomislio kako to može značiti samo jedno. Ili dvoje. Mašina ne uzima ili ne pumpa vodu. Sranje. Obavim standarne provjere (ima li vode u kući, da li je ventil otvoren i tome slično kako bi izbjegla standardno drkanje tipa "ako veš nije dovoljno čist stisnite 1, ako imate problema sa doziranjem deterdženta stisnite 2...", pa okrenem na garanciji ispisani telefonski broj s pozivnim kao i "ruf mich an" tete na televiziji iza ponoći. Nakon već dobro poznatog ispitivanja o broju računa, garancije, datumu i mjestu kupnje, registracijskom broju koji se nalazi na vratima pa moram natrag u podrum gdje se gubi signal telefona i tako dalje i tako šire, od ljubazne Sabrine ili Brigitte a možda i Christine s druge strane saznajem da će me majstor nazvati za dan do dva. Srdačno se pozdravljamo. Onaj H2O mi ne daju mira, pa guglajući otkrivam kako se obično radi o nekoj greški u/na instlacijama pa za svaki slučaj prije nego me sutra nazove onaj majstor naručujem vodoinstalatera. I fakat, u dovodnoj cijevi zaglavila se neka pizdarija i moja mašina u samo par minuta ponovno radi kao da joj ništa nije bilo. Otkazujem servis i još jednom srdačno pozdravljam Sabrinu ili Brigittu a možda i Christine na drugoj strani linije. Zaboravih već potpuno na zgodbu s vodom kad me dva tjedna kasnije srdačno nazove Ute ili Renate a možda i Cornelia s pitanjem može li majstor prekosutra doći. Sabrina ili Brigitta ili možda Christine zaboravila je stornirati moju narudžbu. Još jedan dokaz da ni Njemačka nije ono što je nekad bila kad na servis umjesto dva čekaš dvadeset dana. Dok je moj majstor otkrivao vodu u instalacijama dogodilo se nešto puno važnije za svijet, čovječanstvo a možda i vodovod. NASA je na Marsu otkrila vodu i to obznanila u konferenciji za tisak. Obožavam NASA-ine konferencije za tisak. Prije pet godina zaustavili su cijeli svijet da bi javili kako su u nekom jezeru punom cijanida našli mikroba koji je preživio. Onog domestosovog nepoznatog mikroba, pretpostavljam. Onda dugo ništa pa ovog ljeta nova konferencija za tisak : Otkrili planet sličan Zemlji koji je od nas udaljen samo 1400 svjetlosnih godina. Nekako brijem da bi tom planetu bilo jebeno svejedno da su hitnu konferenciju sazvali i za dvijesto godina. Kada je dokaz o njegovom postojanju krenuo prema nama taman smo na tvrdoj stini pisali da je stoljeće sedmo a Amerike nije bilo na karti svijeta. Prije par tjedana nova senzionalna vijest : NASA je na Marsu otkrila vodu. Još kad otkriju toplu vodu pa gdje će im biti kraj. Nego mene nešto muči to sa vodom. Ajde, otkriju li na Marsu vodu s okusom guave ili umjetne borovnice to bih još nekako i preživjela, iako je riječ valjda o najnepotrebnijem izumu ikada. Voda s okusom. Tko li samo izmišlja takva sranja. Otkriju li naftu, Ameri će već pronaći nekog marsovskog diktatora zbog kojeg treba donijeti demokratiju u marsovsku avliju. Ono čega se bojim puno je gore. Što ako na Marsu, ne daj blože, pronadju vodu s porukom?! Ili, ne smijem ni pomisliti na tu strahotu - vodu s okusom guave ili umjetne borovnice s porukom marsovskog koelja prevedenom na "engleski". Kad bolje razmislim ova poruka i nije tako loša. A "otpuštanje" je jedini izlaz. Autora poruka "otpustiti" i lansirati na Jupiter, otkuda je kao mali pao na glavu a one iz svemirske agencije za pičkanje milijardi na pizdarije "otpustiti" prije nove konferencije za tisak i novog povijesnog otkrića, koje će kao i sva dosada biti tek još jedan veliki pogled u prošlost bez upotrebljive ideje što sa tim saznanjem početi u budućnosti. Ostao sam sasvim sam da ležim na suncu Ja zvao sam te da dođeš iz snova i pružiš mi ruku Ja znao sam da ćeš doći, doći i donijeti kišu Ja čekao sam kao suha zemlja kad čeka svoju vodu (Damir Urban : Budi moja voda)

- 20:01 - Komentari (10) - Isprintaj - #

subota, 17.10.2015.

Stolnjak

Moja bolja trećina ima valjda najbedastiji hobi na svijetu. Skuplja stare stripove. Neko je vrijeme bilo i meni zanimljivo dok smo police po stanu punili ukoričenim izdanjima Modesty Blaise, Princa Valijanta i velikog vezira Iznoguda koji nikako ne uspjeva postati kalif umjesto kalifa. A onda je počelo ludilo zvano Zlatna serija. Ubijte me ako kužim što netko nalazi u gomilanju staroga papira s dogodovštinama likova tipa Zagor, Tex Willer, kapetan Miki ili komandant Mark. Nebitno. Ionako ću jednoga dana organizirati stripocid u kojoj će svi ti likovi završiti. Mislim, neću ali volim zamisliti tu scenu barem onako u mašti. Sreća njegova i tih stripova da imamo ogromnu konobu i još veći ormar u kojeg slaže svoje "blago". Kad god stigne nova pošiljka moja bolja trećina krene to slagati i analizirati pa daje nekakve ocjene od 1 do 5, pa upisuje (ne)uredno u bogtepita koju već bilježnicu broj, stanje i ocjenu. Tako je izmedju 1800 komada koje već ima naletio na jedan primjerak čija je ocjena po tim nekim njihovim sakupljačkim negdje izmedju 2 i 3, ako i toliko ali za moje životno iskustvene standare neprocjenjiva. Preokrenula sam u glavi stotinu mogućih priča koje stoje iza ove poruke koja bi se u današnje vrijeme izgubila u moru sms-ova uključenih u flat tarifu. Kad se god sjetim te stranice prva asocijacija koja mi se prikaže u glavi je Fikreta kako stoji izmedju njega i dna. A kako su sve priče ljubavne ljigave i gadne bolje da ni ne znamo što se dalje s njima dogadjalo. Mene svejedno muči jedno pitanje. Što li je bilo sa stolnjakom? Stolnjaci su najčešći uzrok napada popizditisa nadrkane domaćice. Godinama ga nisam uopće stavljala jer se više puta dogodilo da bi povukli sve skupa, posebno ako je na stolu bilo cikle, špinata ili pekmeza od malina. Onda su dečki tobože odrasli pa sam ponovno oprezno krenula sa pokrivanjem stola. Uglavnom je završavalo kao u reklami za Persil. Koliko proizvodjači deterdženata potroše na marketing a mogli su kod nas u blagovaonicu postaviti kameru i obogatili bi se i mi i oni. Nedavno smo kupili novi stol nestandardnih dimenzija, kako se kasnije ispostavilo. Skoro godinu dana tražila sam pravi stolnjak. Svi koje smo pronašli bili su prekratki a jedino jedan božićni uspio je prekriti cijeli stol pa smo ga furali do kraja veljače tješeći se da ne moraju pahuljice značiti samo Božić nego i zimu na primjer. Na proljeće sam konačno pronašla pravu dimenziju i odmah kupila dva. Sada mi je jasno da bi bilo bolje da sam ih kupila barem sedam. Nema dana da netko nešto ne prolije, da se nekome nešto ne zalijepi za njega a kada nam nekako i uspije ne usrati ga onda je tu mačak, stručnjak za ostaviti pravu dlaku na pravom mjestu u krivo vrijeme. Tako ja sinoć vičem ko i ova Fikreta iz stripa : Pazi na stolnjak! Pazi na stolnjak! Nemoj usrat stolnj... Neću nastaviti citirati što sve nakon toga slijedi, samo ću na jednu izreku Jean Paul Belmonda : "I čovjek koji govori dvadeset jezika treba materinji jezik kad poreže prst" dodati "i kad mu proliju bocu maslinovog ulja na stolnjak!". Fikreta mi trešnje iznjela A ja se sjetim nekog filma o pticama Kada je ptici u lošoj formi drug Tada ni ona ne leti na jug (Zabranjeno pušenje : Fikreta)

- 14:23 - Komentari (13) - Isprintaj - #

petak, 16.10.2015.

Prilozi za upis u Priručnicu o b(l)ogojavljanju (vol.5) : Blogotest

- 11:44 - Komentari (28) - Isprintaj - #

četvrtak, 15.10.2015.

Možete li malo

pripaziti na naše cure dok nas nema, nešto nam je iskrslo doma, sutra hitno moramo na desetak dana u Madjarsku... Dočekali su nas tako u petak navečer susjedi preko puta, kojima obično pazimo mačka kada odu na godišnji. I oni su par puta pazili na našeg dlakavca, no nakon zadnjeg takvog aranžmana počeo je puhati na njih. Nešto su očito dobrano zajebali ili je mačak krajnji desničar. Vrlo se dobro naime slaže sa svim Nijemcima u kući a i širem susjedstvu, puše samo na Madjare i bježi glavom bez obzira kad Egipćani otvore vrata. Možda mu je Kitler u rodu. Nego, skroz sam skrenula sa priče. Ostale su nam dakle na brigu dvije Madjarice mlade. Jednu od milja zovemo Dummbacke (njemačko ime za Kelly Bundy), drugu Konjolika (znam da smo odvratni ali ne mogu si pomoći pri pogledu na taj gebis). Kao što to obično biva, prva je zgodjušna i ne baš naročito pametna (ih bin nur ajn bishen do-of! - tako naš sin oponaša njezino poznavanje njemačkog, naglasak je nažalost nemoguće opisati, to se mora čuti), druga je grubo i politički nekorektno rečeno ružna ali opičena toliko da joj ta opičenost uz inteligenciju daje jednu posebnu notu simpatičnosti i privlačnosti. Da ih je spojiti u jednu, bile bi nenadjebive. No da skratim, u nedjelju oko podneva, taman smo se vratili iz grada kad zazvoni na vratima. Ostala sam prčkati po kuhinji, pripremajući ručak i paprike za par slijedećih dana, kad začujem izvana mužev glas i neku gungulu. Otvorim prozor, pogledam dolje, a tamo svi auti lijepo parkirani osim auta Kelly Bundy kojem se vidio samo bunker, dok je prednji umalo završio Heinzu iz prizemlja u juhi. Heinz umire od smijeha, Kelly plače, Konjolika i Heinzova žena je tješe, muž izlazi iz auta, nakon što su ga susjedi pogurali i viče : Kelly je umjesto u rikverc ubacila u prvu i jebački stisnula na gas (mislim nije reko Dummbacke nego pravo ime, naravno). Dobro da imamo živicu oko kuće, hoću reći imali smo je. Pouka priče : ubuduće nek svi skupa idu u domov'nu a ja ću im čuvati mačku koja je puno zahvalniji pacijent i neproblematični element. Onda je prekjučer došao mužev prijatelj koji je odlučio potražiti sreću u tudjem svijetu i sa tridesetak se godina prvi put odvojio materi sa sise i ženi sa popisa djece sa posebnim potrebama* (još jedan od onih možete li mu malo pomoći mu dok se ne snadje?). U samo dva dana već su bile potrebne dvije hitne intervencije. Prvi je dan izašao iz stana i ostavio ključ u bravi iznutra, pa nije znao šta će sad, (pa zovi mojeg muža neka zove vlasnike i objasni što se dogodilo jer ovaj ne zna njemački) tako da su vlasnici zvali pomoć koja košta 204 eura. Da sam bila bliže razvalila bi im ja vrata za 102 bez mervertštojera, ovako odbit će mu šefica od prve plaće. Drugi dan uspio je zakasniti na zadnji bus što nas je koštalo vremena i benzina. Na sreću danas je počeo raditi i zasad nije bilo na vijestima još ništa o eksploziji ili požaru u tom dijelu grada. S naglaskom na zasada. Nadamo se da će na tome i ostati. Nek me samo još netko pita "možete li malo...". Ne mogu. Ako se radi o odraslim i punoljetnim osobama ne mogu. Dvonošci ne dolaze u obzir. Primam na brigu samo četveronožne beštije, dlakave i bez dlaka, gmazove, paukove, vukove i kojote. I baš dok ovo pišem (a pišem jer sam se razboljela i nisam na poslu) zazvonio je poštar (možete li primiti umjesto njih - to ovdje stalo rade, naši paketi završe kod susjeda, njihovi kod nas) ostavljajući mi paket za naše egipatske susjede. Uvijek je netko od njih doma i baš ih danas nema. Nadam se samo da nije riječ o početničkom paketu za bombaše samoubojice i da ćemo se čitati i dalje. A ako je, toliko od mene, jebiga. *ovo sam ukrala Durici

- 17:08 - Komentari (6) - Isprintaj - #

utorak, 13.10.2015.

Recept za organizaciju izbora

- 21:10 - Komentari (8) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 12.10.2015.

Aksiomi nadrkane domaćice (Vol.1)

- 21:11 - Komentari (21) - Isprintaj - #

petak, 09.10.2015.

Pristojni bećarac

Skupite se sada moje snaše upoznajte vrle blogeraše. Mala moja evo ih na blogu, Ono drugo više ni ne mogu. Najveća je, mala, njima briga, da se dugo čita blogoknjiga. Komentiraju ti sve po redu Od četvrtka pa sve do u srijedu. Kada ptice odlete ka jugu Stara teta liječi nama tugu. Ako teta ne može nam doći, annabony u pomoć priskoči. Kad nije tu niti jedna ptica Sve će ti objasnit lionica. Da beštija ne dolazi sama Razjasnila ti-grica je nama. Razvedena muža nema više, Vesela je pa bećarce piše. No kids neće da su blizu dica, Dok Durica već vozi kolica. Mela Franju pronašla još nije, Samo za njeg sad joj srce bije. Čestitke si napravite sami Il' uzmite Meline od lani. Franjo negdje sam čarape plete U haljini Lucije mu tete. Kada ljeto put jeseni krene, Razmišljanja tu su jedne žene. Sjedokosi kule svoje gradi, Dražen skoro umro nam od gladi. Stefanio pjesme od nas krije, Domenico svima nam se smije. Ona V je čudna neka snajka, Jedno slovo u imenu lajka. Di je Janko, dal' još svitom šeta Reći će vam sad marionetta. Zlatna djeva na Cetinu bježi, Adminu se od svih koža ježi. Lastavice, vrati se sa juga Na blogu je dosadno ko kuga! Kojotice, začepi tu njušku Pola bloga sad već traži pušku. Kunu svi se sad u bloga svoga, upucat će tebe i freshcojga. (2x) Blogograde bud` mi na pomoći Snaše će mi iskopati oči. A i Riba, ćelava rugoba, Ubit će u meni bloga moga. Od blogerskog razjarenog svijeta Spasit može samo me pjaceta. Da ne ode meni luda glava Dobro da me ona obožava. NASA vodu pronašla na Marsu Kidam gore da završim farsu. Drug me Pajo vjerni tamo prati, Uz Ribara vrijeme da mi skrati. Kaže Pajo : ti si meni slatka, Nis' debela, negoli si kratka. Čekat ćemo da svi s bloga odu, nismo ovdje da pijemo vodu. Pajo gaće ne skida sa glave, Marsijanci skupa s nama slave. Shvatili su sad i Marsijanci, Kakvi su to pristojni bećarci.

- 16:01 - Komentari (21) - Isprintaj - #

srijeda, 07.10.2015.

Mudre misli bez točke com

- 21:45 - Komentari (20) - Isprintaj - #

utorak, 06.10.2015.

Najkraće recenzije književnih djela i nedjela (by nadrkana domaćica)

- 23:17 - Komentari (15) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.10.2015.

Prilozi za upis u Priručnicu o b(l)ogojavljanju (vol.4) : Zakletva, kazna i BUG

- 20:21 - Komentari (55) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.