Krepat, ma ne molat!

Molat je izvedenica iz talijanskog glagola "mollare" što znači odustati.
Štokavce - koji nisu u bliskom dodiru s čakavskim, niti su povijesno i geografski neposredno izloženi utjecajima talijanskog jezika - ovaj slogan na prvu možda može navesti na pogrešan trag u pokušaju da ga razumiju i shvate. Mogli bismo, recimo, prvoloptaški pomisliti da molat znači moliti, preklinjati. To bi naravno bilo pogrešno, jer se očito radi o izvedenici iz talijanskog glagola "mollare" što znači odustati. "Krepati/umrijeti, ali ne odustati" borbeni je dakle poklič koji upućuje na stanje revolta, prkosa i otpora po svaku cijenu, pa i po cijenu krajnje smrti.

(Hajridin Hromadžić: Fragmenti grada)

Sve sličnosti sa stvarnim osobama slučajno su namjerne.
Dežurnim blogobudalama, šizofrenim starim prdonjama, stoki koja tudje mrtve naziva krepanima i svim njihovim prijateljima i poznanicima komentiranje zabranjeno.
U vezi s nuspojavama i neželjenim učincima nemogućnosti komentiranja obratite se svom psihijatru ili apotekaru ili na nuspojaveinezeljeni
ucincibloga@bolimekuki.odjeb.net



Štorije mačka, maške i Gandalfa beloga od Kojotice

subota, 17.10.2015.

Stolnjak

Moja bolja trećina ima valjda najbedastiji hobi na svijetu.
Skuplja stare stripove.

Neko je vrijeme bilo i meni zanimljivo dok smo police po stanu punili ukoričenim izdanjima Modesty Blaise, Princa Valijanta i velikog vezira Iznoguda koji nikako ne uspjeva postati kalif umjesto kalifa.

A onda je počelo ludilo zvano Zlatna serija.
Ubijte me ako kužim što netko nalazi u gomilanju staroga papira s dogodovštinama likova tipa Zagor, Tex Willer, kapetan Miki ili komandant Mark.
Nebitno.
Ionako ću jednoga dana organizirati stripocid u kojoj će svi ti likovi završiti.
Mislim, neću ali volim zamisliti tu scenu barem onako u mašti.
Sreća njegova i tih stripova da imamo ogromnu konobu i još veći ormar u kojeg slaže svoje "blago".

Kad god stigne nova pošiljka moja bolja trećina krene to slagati i analizirati pa daje nekakve ocjene od 1 do 5, pa upisuje (ne)uredno u bogtepita koju već bilježnicu broj, stanje i ocjenu.
Tako je izmedju 1800 komada koje već ima naletio na jedan primjerak čija je ocjena po tim nekim njihovim sakupljačkim negdje izmedju 2 i 3, ako i toliko ali za moje životno iskustvene standare neprocjenjiva.


Preokrenula sam u glavi stotinu mogućih priča koje stoje iza ove poruke koja bi se u današnje vrijeme izgubila u moru sms-ova uključenih u flat tarifu.
Kad se god sjetim te stranice prva asocijacija koja mi se prikaže u glavi je Fikreta kako stoji izmedju njega i dna.
A kako su sve priče ljubavne ljigave i gadne bolje da ni ne znamo što se dalje s njima dogadjalo.



Mene svejedno muči jedno pitanje.
Što li je bilo sa stolnjakom?

Stolnjaci su najčešći uzrok napada popizditisa nadrkane domaćice.

Godinama ga nisam uopće stavljala jer se više puta dogodilo da bi povukli sve skupa, posebno ako je na stolu bilo cikle, špinata ili pekmeza od malina.

Onda su dečki tobože odrasli pa sam ponovno oprezno krenula sa pokrivanjem stola.
Uglavnom je završavalo kao u reklami za Persil.
Koliko proizvodjači deterdženata potroše na marketing a mogli su kod nas u blagovaonicu postaviti kameru i obogatili bi se i mi i oni.

Nedavno smo kupili novi stol nestandardnih dimenzija, kako se kasnije ispostavilo.
Skoro godinu dana tražila sam pravi stolnjak.
Svi koje smo pronašli bili su prekratki a jedino jedan božićni uspio je prekriti cijeli stol pa smo ga furali do kraja veljače tješeći se da ne moraju pahuljice značiti samo Božić nego i zimu na primjer.
Na proljeće sam konačno pronašla pravu dimenziju i odmah kupila dva.
Sada mi je jasno da bi bilo bolje da sam ih kupila barem sedam.
Nema dana da netko nešto ne prolije, da se nekome nešto ne zalijepi za njega a kada nam nekako i uspije ne usrati ga onda je tu mačak, stručnjak za ostaviti pravu dlaku na pravom mjestu u krivo vrijeme.

Tako ja sinoć vičem ko i ova Fikreta iz stripa :
Pazi na stolnjak!
Pazi na stolnjak!
Nemoj usrat stolnj...

Neću nastaviti citirati što sve nakon toga slijedi, samo ću na jednu izreku Jean Paul Belmonda : "I čovjek koji govori dvadeset jezika treba materinji jezik kad poreže prst" dodati "i kad mu proliju bocu maslinovog ulja na stolnjak!".


Fikreta mi trešnje iznjela
A ja se sjetim nekog filma o pticama
Kada je ptici u lošoj formi drug
Tada ni ona ne leti na jug
(Zabranjeno pušenje : Fikreta)

- 14:23 - Komentari (13) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< listopad, 2015 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  



Književne anegdote Daniila Harmsa:

Jednom se Gogolj preobukao u Puškina, došao Puškinu i pozvonio. Puškin mu je otvorio vrata i povikao:
- Vidi, Arina Rodionova, ja sam došao!"


Sjedi tako Puškin kod kuće i razmišlja:
- Dobro, ja sam, dakle, genij. Gogolj je takodjer genij, a i Dostojevski je, pokoj mu duši, genij. Pa kako će se, bogamu, sve to završiti?!
Tu se sve i završilo.