Štorije mačka, maške i Gandalfa beloga od Kojotice
nedjelja, 18.10.2015.
H2O
|
Prije par tjedana, jednog ponedjeljka po dolasku kući dočekala me poruka na displayu perilice. H2O. Mislim da bi i svaki pošteni kreten a kamoli ne ja ovako genijalna pomislio kako to može značiti samo jedno. Ili dvoje. Mašina ne uzima ili ne pumpa vodu. Sranje. Obavim standarne provjere (ima li vode u kući, da li je ventil otvoren i tome slično kako bi izbjegla standardno drkanje tipa "ako veš nije dovoljno čist stisnite 1, ako imate problema sa doziranjem deterdženta stisnite 2...", pa okrenem na garanciji ispisani telefonski broj s pozivnim kao i "ruf mich an" tete na televiziji iza ponoći. Nakon već dobro poznatog ispitivanja o broju računa, garancije, datumu i mjestu kupnje, registracijskom broju koji se nalazi na vratima pa moram natrag u podrum gdje se gubi signal telefona i tako dalje i tako šire, od ljubazne Sabrine ili Brigitte a možda i Christine s druge strane saznajem da će me majstor nazvati za dan do dva. Srdačno se pozdravljamo. Onaj H2O mi ne daju mira, pa guglajući otkrivam kako se obično radi o nekoj greški u/na instlacijama pa za svaki slučaj prije nego me sutra nazove onaj majstor naručujem vodoinstalatera. I fakat, u dovodnoj cijevi zaglavila se neka pizdarija i moja mašina u samo par minuta ponovno radi kao da joj ništa nije bilo. Otkazujem servis i još jednom srdačno pozdravljam Sabrinu ili Brigittu a možda i Christine na drugoj strani linije. Zaboravih već potpuno na zgodbu s vodom kad me dva tjedna kasnije srdačno nazove Ute ili Renate a možda i Cornelia s pitanjem može li majstor prekosutra doći. Sabrina ili Brigitta ili možda Christine zaboravila je stornirati moju narudžbu. Još jedan dokaz da ni Njemačka nije ono što je nekad bila kad na servis umjesto dva čekaš dvadeset dana. Dok je moj majstor otkrivao vodu u instalacijama dogodilo se nešto puno važnije za svijet, čovječanstvo a možda i vodovod. NASA je na Marsu otkrila vodu i to obznanila u konferenciji za tisak. Obožavam NASA-ine konferencije za tisak. Prije pet godina zaustavili su cijeli svijet da bi javili kako su u nekom jezeru punom cijanida našli mikroba koji je preživio. Onog domestosovog nepoznatog mikroba, pretpostavljam. Onda dugo ništa pa ovog ljeta nova konferencija za tisak : Otkrili planet sličan Zemlji koji je od nas udaljen samo 1400 svjetlosnih godina. Nekako brijem da bi tom planetu bilo jebeno svejedno da su hitnu konferenciju sazvali i za dvijesto godina. Kada je dokaz o njegovom postojanju krenuo prema nama taman smo na tvrdoj stini pisali da je stoljeće sedmo a Amerike nije bilo na karti svijeta. Prije par tjedana nova senzionalna vijest : NASA je na Marsu otkrila vodu. Još kad otkriju toplu vodu pa gdje će im biti kraj. Nego mene nešto muči to sa vodom. Ajde, otkriju li na Marsu vodu s okusom guave ili umjetne borovnice to bih još nekako i preživjela, iako je riječ valjda o najnepotrebnijem izumu ikada. Voda s okusom. Tko li samo izmišlja takva sranja. Otkriju li naftu, Ameri će već pronaći nekog marsovskog diktatora zbog kojeg treba donijeti demokratiju u marsovsku avliju. Ono čega se bojim puno je gore. Što ako na Marsu, ne daj blože, pronadju vodu s porukom?! Ili, ne smijem ni pomisliti na tu strahotu - vodu s okusom guave ili umjetne borovnice s porukom marsovskog koelja prevedenom na "engleski".  Kad bolje razmislim ova poruka i nije tako loša. A "otpuštanje" je jedini izlaz. Autora poruka "otpustiti" i lansirati na Jupiter, otkuda je kao mali pao na glavu a one iz svemirske agencije za pičkanje milijardi na pizdarije "otpustiti" prije nove konferencije za tisak i novog povijesnog otkrića, koje će kao i sva dosada biti tek još jedan veliki pogled u prošlost bez upotrebljive ideje što sa tim saznanjem početi u budućnosti. Ostao sam sasvim sam da ležim na suncu Ja zvao sam te da dođeš iz snova i pružiš mi ruku Ja znao sam da ćeš doći, doći i donijeti kišu Ja čekao sam kao suha zemlja kad čeka svoju vodu (Damir Urban : Budi moja voda) |
- 20:01 - Komentari (10) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Književne anegdote Daniila Harmsa: Jednom se Gogolj preobukao u Puškina, došao Puškinu i pozvonio. Puškin mu je otvorio vrata i povikao: - Vidi, Arina Rodionova, ja sam došao!" Sjedi tako Puškin kod kuće i razmišlja: - Dobro, ja sam, dakle, genij. Gogolj je takodjer genij, a i Dostojevski je, pokoj mu duši, genij. Pa kako će se, bogamu, sve to završiti?! Tu se sve i završilo. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||