Štorije mačka, maške i Gandalfa beloga od Kojotice
četvrtak, 15.10.2015.
Možete li malo
|
pripaziti na naše cure dok nas nema, nešto nam je iskrslo doma, sutra hitno moramo na desetak dana u Madjarsku... Dočekali su nas tako u petak navečer susjedi preko puta, kojima obično pazimo mačka kada odu na godišnji. I oni su par puta pazili na našeg dlakavca, no nakon zadnjeg takvog aranžmana počeo je puhati na njih. Nešto su očito dobrano zajebali ili je mačak krajnji desničar. Vrlo se dobro naime slaže sa svim Nijemcima u kući a i širem susjedstvu, puše samo na Madjare i bježi glavom bez obzira kad Egipćani otvore vrata. Možda mu je Kitler u rodu.  Nego, skroz sam skrenula sa priče. Ostale su nam dakle na brigu dvije Madjarice mlade. Jednu od milja zovemo Dummbacke (njemačko ime za Kelly Bundy), drugu Konjolika (znam da smo odvratni ali ne mogu si pomoći pri pogledu na taj gebis). Kao što to obično biva, prva je zgodjušna i ne baš naročito pametna (ih bin nur ajn bishen do-of! - tako naš sin oponaša njezino poznavanje njemačkog, naglasak je nažalost nemoguće opisati, to se mora čuti), druga je grubo i politički nekorektno rečeno ružna ali opičena toliko da joj ta opičenost uz inteligenciju daje jednu posebnu notu simpatičnosti i privlačnosti. Da ih je spojiti u jednu, bile bi nenadjebive. No da skratim, u nedjelju oko podneva, taman smo se vratili iz grada kad zazvoni na vratima. Ostala sam prčkati po kuhinji, pripremajući ručak i paprike za par slijedećih dana,         kad začujem izvana mužev glas i neku gungulu. Otvorim prozor, pogledam dolje, a tamo svi auti lijepo parkirani osim auta Kelly Bundy kojem se vidio samo bunker, dok je prednji umalo završio Heinzu iz prizemlja u juhi. Heinz umire od smijeha, Kelly plače, Konjolika i Heinzova žena je tješe, muž izlazi iz auta, nakon što su ga susjedi pogurali i viče : Kelly je umjesto u rikverc ubacila u prvu i jebački stisnula na gas (mislim nije reko Dummbacke nego pravo ime, naravno). Dobro da imamo živicu oko kuće, hoću reći imali smo je. Pouka priče : ubuduće nek svi skupa idu u domov'nu a ja ću im čuvati mačku koja je puno zahvalniji pacijent i neproblematični element. Onda je prekjučer došao mužev prijatelj koji je odlučio potražiti sreću u tudjem svijetu i sa tridesetak se godina prvi put odvojio materi sa sise i ženi sa popisa djece sa posebnim potrebama* (još jedan od onih možete li mu malo pomoći mu dok se ne snadje?). U samo dva dana već su bile potrebne dvije hitne intervencije. Prvi je dan izašao iz stana i ostavio ključ u bravi iznutra, pa nije znao šta će sad, (pa zovi mojeg muža neka zove vlasnike i objasni što se dogodilo jer ovaj ne zna njemački) tako da su vlasnici zvali pomoć koja košta 204 eura. Da sam bila bliže razvalila bi im ja vrata za 102 bez mervertštojera, ovako odbit će mu šefica od prve plaće. Drugi dan uspio je zakasniti na zadnji bus što nas je koštalo vremena i benzina. Na sreću danas je počeo raditi i zasad nije bilo na vijestima još ništa o eksploziji ili požaru u tom dijelu grada. S naglaskom na zasada. Nadamo se da će na tome i ostati. Nek me samo još netko pita "možete li malo...". Ne mogu. Ako se radi o odraslim i punoljetnim osobama ne mogu. Dvonošci ne dolaze u obzir. Primam na brigu samo četveronožne beštije, dlakave i bez dlaka, gmazove, paukove, vukove i kojote. I baš dok ovo pišem (a pišem jer sam se razboljela i nisam na poslu) zazvonio je poštar (možete li primiti umjesto njih - to ovdje stalo rade, naši paketi završe kod susjeda, njihovi kod nas) ostavljajući mi paket za naše egipatske susjede. Uvijek je netko od njih doma i baš ih danas nema. Nadam se samo da nije riječ o početničkom paketu za bombaše samoubojice i da ćemo se čitati i dalje. A ako je, toliko od mene, jebiga. *ovo sam ukrala Durici |
- 17:08 - Komentari (6) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Književne anegdote Daniila Harmsa: Jednom se Gogolj preobukao u Puškina, došao Puškinu i pozvonio. Puškin mu je otvorio vrata i povikao: - Vidi, Arina Rodionova, ja sam došao!" Sjedi tako Puškin kod kuće i razmišlja: - Dobro, ja sam, dakle, genij. Gogolj je takodjer genij, a i Dostojevski je, pokoj mu duši, genij. Pa kako će se, bogamu, sve to završiti?! Tu se sve i završilo. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||