Štorije mačka, maške i Gandalfa beloga od Kojotice
utorak, 27.10.2015.
Rep
|
I proleti tako tjedan dana da se čovjek, žena, pa ni mačak ni ne okrene. Neki figurativno a neki i doslovno.  Nimalo me ne čudi da je večeras pao kao pokošen. Vjerojatno je još u šoku od prošlotjedne epizode u kojoj je umalo ostao bez repa. Bilo je to kao u crtiću. Možemo nas dvoje satima biti sami i svadjati se kao stari bračni par (triput dnevno od njega radim katzenpfeffer i barem dva puta mu prijetim abšibungom u dom za nezbrinute mačke nakon nešto slupa, sruši, raskopa, raščerupa), no nije baš da me shvaća ozbiljno), može naša ljubav biti i vrlo vatrena (kad skonta da je pretjerao onda složi već poznatu gnjilu facu i zna da kojot koji laje ne grize) ali ništa ga ne izbaci iz takta toliko kao kada u moj život i našu žensko-mačju idilu udju uljezi u vidu muža ili sina. Dlakavi je najposesivnije i najljubomornije muško u mom životu. Voli on njih i vole i oni njega, no mene drži za svoje vlasništvo. Ja sam njegova i nije spreman dijeliti me s drugima. Te se večeri sin taman vratio iz auto-škole i dok smo sredjivali dojmove mačak se nakenjao na stol ispred mene. Bez mijaukanja, tek kao nijemo upozorenje da je i on tu a ne samo tamo neki sinovi, pih, mislim, on je tu, jel to meni jasno?! Namjerno ga ne šmirglam pet posto i veselo blebećem sa njegovom konkurencijom kad mu se iza repa počne dimiti. Zahvatio je plamen svjećica sa drugog kraja stola i zapalio rep! Panika kao kad kojot u crtiću shvati da u ruci drži dinamit. Srećom pa je repina duga skoro metar te ga nije opeklo prije no što sam brzom akcijom ugasila zahvaćene dlake. Za svaki slučaj rep smo još i oprali vodom što je znajući koliko mačke obožavaju vodu tek bila prava trauma za Dlakavog. Stan je cijeli dan smrdio kao da su Topalovići upravo otvorili krematorij, bez obzira koliko luftali. Bojim se da mi ne pozove kakav S.O.S. telefon za mačke i dovede mi mačju socijalnu službu na vrat, pa sada krećem u akciju podmićivanja njegove dlakavosti grickalicama od sira. Onda ćemo se opet malo svadjati nas dvoje, čisto radi folklora. Potom ću tvrditi da ga mrzim, ona druga dvojica će umirati od smijeha a Dlakavi će složiti fačicu na koju se ne možeš ljutiti. I tak... Don’t ever think you’re the first one who did it. Dos Bros, Dos Bros did it. And you wouldn’t believe you’re add the new. Dos Bros, Dos Bros knew it. They came, they saw, they, took, they shook. No one can stop them go, go! Don’t ever think so. From the outside they’re handsome devils. From the inside they’re true burn rebels. (The BossHoss - Dos Bros) |
- 22:17 - Komentari (13) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Književne anegdote Daniila Harmsa: Jednom se Gogolj preobukao u Puškina, došao Puškinu i pozvonio. Puškin mu je otvorio vrata i povikao: - Vidi, Arina Rodionova, ja sam došao!" Sjedi tako Puškin kod kuće i razmišlja: - Dobro, ja sam, dakle, genij. Gogolj je takodjer genij, a i Dostojevski je, pokoj mu duši, genij. Pa kako će se, bogamu, sve to završiti?! Tu se sve i završilo. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||