Štivo za one koji ne putuju na more...
četvrtak , 30.07.2009.U ova recesijska vremena mnogokoji moj čitatelj neće otputovati na ljetovanje. Takvima donosim preporuku obaveznog ljetnog štiva, knjige koja nas uči kako putovati i bez kretanja, jer osim neupitna užitka u vrlo kvalitetnu tekstu, ova knjiga prijespomenutim pojedincima donosi i utjehu.
Odoh ja na plažu, a vi čitajte ovo:
KRITIKA: Xavier de Maistre : ''Putovanje po mojoj sobi'' (Altagama, Zagreb, 2008.)
''Putovanje je preduvjet stvarnoga života, života u kojemu vid i sluh napokon dolaze na svoje; putovanje je prostor za spontanost i otvaranje prečaca između oka i riječi'' rečenice su kojima u pogovoru putopisne knjige Zvjezdane Jembrih ''Ljetopisi'' Sanja Lovrenčić propituje pojam putovanja i otvara prostor pisanju o njemu. No putovati se može i bez kretanja, čak i bez napuštanja svoje sobe, a da takvo putovanje zadrži sve prethodno apostrofirane značajke. Štoviše, takvo putovanje ima i svojih prednosti – ništa ne košta a putnika lišava straha od vremenskih neprilika i ćudljivosti godišnjih doba, ali ga oslobađa i straha od kradljivaca, bolesti ili prometne nesreće. Takvo je jedno putovanje – putovanje vlastitom sobom dugo 42 dana – još davne 1790. obavio francuski plemić Xavier de Maistre. Tijekom te avanture on je bilježio zanimljive činjenice koje je uočio i misli koje su mu ''putem'' iskrsavale, što je sve potom i objavio u knjizi ''Putovanje po mojoj sobi'', čiji smo hrvatski prijevod prošle godine dobili zahvaljujući izdavačkoj kući Altagama, urednici Višnji Bošnjak i prevoditeljici Dijani Machala.
Xavier de Maistre (1763.-1852.) bio je francuski aristokrat izrazito pustolovna duha, što se očitovalo i u činjenici da je odabrao vojnički poziv, a služeći kao časnik u Italiji 1790. godine je zbog sudjelovanja u dvoboju bio osuđen na kućni pritvor u trajanju od 42 dana. Iako prije nije ni pomišljao da bude pisac, tom je prilikom došao na ideju da napiše roman kojim će svoje zatočenje pretvoriti u prednost i uz pomoć duha, mašte i intelekta savladati ograničenja nametnuta boravkom između četiri zida, te tako osvojiti nove prostore slobode. Sukladno Johnu Ruskinu – kojega je žalostilo što ljudi rijetko primjećuju pojedinosti kojima su okruženi jer time sebe lišavaju užitka u ljepoti – Xavier de Maistre smatrao je da ako nismo sposobni izvući potrebno zadovoljstvo i uočiti ljepotu u bilo kojem mjestu (pa tako i u svom svakodnevnom okružju, odnosno u prostoru vlastite sobe) onda je iluzorno očekivati da ćemo je prepoznati, odnosno da će nam ljepota išta značiti u dalekim predjelima i u nepoznatim mjestima.
De Maistreova soba imala je oblik izdužena četverokuta, s opsegom od 36 koraka, no njegovo se putovanje ipak sastojalo od više koraka jer je putovao i uzduž i poprijeko i dijagonalno, pa čak i u cik-cak, bez unaprijed određenih pravila i metode, jer je, kako sam veli, ''njegova duša toliko otvorena za svakojake misli, sklonosti i osjećaje i tako neutaživo prima sve na što god naiđe, i u neprestanoj potrazi za ljepotom i radostima koje su tako rijetke da bi samo lud čovjek odbio zaustaviti se, pa ako treba i skrenuti s puta ne bi li uživao u svemu na što naiđe''. Stoga je i putovanje svojom sobom temeljio na sljeđenju vlastitih misli, kao što lovac slijedi svoj plijen ne trudeći se držati nikakve utabane staze – od naslonjača do kreveta, od jedne do druge slike na zidu (opisujući slike autor se upušta u dijaloge s likovima na njima ovjekovječenima i fabulizira naslikane prizore), od ogledala do pisaćeg stola te od ladice sa pismima do police za knjige, kao središnjeg mjesta sobe i ''posebno bogate zemlje kojom s užitkom putuje''.
''Putujući'' od jednog predmeta do drugog u njemu se bude uspomene, oživljavaju anegdote, asocijacije, misli i ideje; njegov živahan um vodi ga prostranstvima daleko onkraj sobna četiri zida a svijet poprima neslućene obrise i oblike, što Xavier De Maistre sve pretače u lepršavu, sanjarski-poetičnu, razigranu, lucidnu i radošću življenja ispunjenu prozu – da bi istekom šestotjednog roka zatočenja naposljetku i zažalio što je vrijeme tako brzo proletjelo, žalobno svjestan da svakodnevni život ne ostavlja dovoljno prostora za predah, snatrenje i kontemplaciju.
Osim raskošnim opisima, refleksijama i uspomenama, knjiga je ispunjena i brojnim filozofskim introspekcijama (istaknimo tek zanimljivu digresiju o taštini, razmatranje razlika između glazbe i slikarstva, uz apostrofiranje premoći likovne umjetnosti, te na više mjesta u knjizi razmatranu tezu o dualitetu ljudske prirode i podijeljenosti ljudskog bića na ''dušu'', tj. razum i ''drugo'', tj životinjski nagon, što je dvojstvo koje, prema De Maistreu, uglavnom djeluje zajedno i usklađeno ali se ponekad međusobno bore za prevlast, a veliko je umijeće razborita čovjeka da ukroti svoju ''životinjsku'' stranu, onemogućivši je da nas nagoni na nerazumne postupke). No, najdojmljivijima ipak se nadaju dionice nježnih, poetskih, sentimentalizmom obojenih minijatura, od kojih svakako treba izdvojiti lirsku epizodu o osušenom cvijetu, dirljiva autorova prisjećanja na pokojna prijatelja, kao i dojmljivu kontemplaciju o krevetu (''U krevetu se rađamo i u krevetu umiremo; to je prevrtljiva pozornica na kojoj ljudski rod naizmjence igra u zanimljivim dramama, smiješnim farsama i strašnim tragedijama. Čas nam je to kolijevka ukrašena cvijećem, čas prijestolje Ljubavi, čas mrtvački odar'').
''Putovanje po mojoj sobi'' neprijeporno je remek-djelo; dojmljiv i poetičan antiputopis u kojemu nas Xavier De Maistre umješno potiče na otvaranje očiju i razdavajnje vlastite okoline od pukih uporabnih svojstava kojima je inače obilježena; potiče nas gledati uokolo kao da nikad ranije na tom mjestu nismo bili, pa makar to bila i naša, kako često pogrešno mislimo, dobro nam poznata spavaća soba. Tek na taj način predmeti počinju oslobađati skrivene slojeve svojih vrijednosti i zadobivati identitet onkraj svojih uporabnih značajki, te malo-pomalo život počinjemo otkrivati u svoj njegovoj višestrukosti, bogatstvu i zanimljivosti. I tako, nietzscheovski kazano, postajemo dijelom ''neznatne manjine onih koji znaju učiniti mnogo ni od čega''.
Napisao Božidar Alajbegović
objavljeno u 'Vijencu', broj 390, veljača 2009.
komentiraj (2) * ispiši * #
Opet ja na HRT-u (vol.49.)
HRVATSKI RADIO, TREĆI PROGRAM
EMISIJA: BIBLIOVIZOR
AUTORI: BOŽIDAR ALAJBEGOVIĆ, ZVONIMIR MRKONJIĆ, SANJIN SOREL, DARIJA ŽILIĆ
TEMA: IZ DOMAĆE LITERARNE I KNJIŽEVNOKRITIČKE PRODUKCIJE
UREDNIK: GORDANA CRNKOVIĆ
ZA: 1. 8. 2009.
OD: 16 SATI
NAJAVA
«Meke ulice» naslov je knjige Damira Miloša koja je nastavak autorovih «Kornatskih priča». Smještajući svoje prozne zapise na otočje Kornata, Damir Miloš u prvom redu tematizira usamljenost kao izbor i izdvojenost ljudske jedinke kao neizbježnu sudbinu, tvrdi Božidar Alajbegović. Miloševe «Meke ulice» objavila je kuća Ljevak.
«Družba da mi je, domaći književni portreti» naslov je knjige Tonka Maroevića, u izdanju kuće Ljevak, koju prikazuje Zvonimir Mrkonjić.
O esejističkoj knjizi «Čudesni strojevi» Romana Karlovića, u izdanju Društva hrvatskih književnika i kuće Verba iz Rijeke piše Sanjin Sorel.
O antologiji pjesama u prozi pod naslovom «Lude i mudre djevice» koju je priredila Tea Benčić Rimay a objavila kuća Litteris piše Darija Žilić.
Za početak tekst Božidara Alajbegovića o proznoj knjizi «Meke ulice» Damira Miloša.
Uredila Gordana Crnković
komentiraj (5) * ispiši * #
komentiraj (11) * ispiši * #
Ljetna lektira
srijeda , 22.07.2009.Koja vam 26 naslova prijevodne proze
moja malenkost preporuča
za čitanje na plažama
i inim mjestima gdje uobičavate
provoditi godišnji odmor
saznajte
na ovome linku
Inače, radi se o kratkom izvatku iz mog šest kartica dugog teksta objavljenog u ljetnom trobroju 'Vijenca'.
komentiraj (35) * ispiši * #
Četiri nove Frakturine knjige
utorak , 21.07.2009.Zaprešićka Fraktura razveselila nas je sa četiri novoobjavljene knjige
(klikom na svaki naslov otvara se stranica s informacijama o svakoj pojedinoj knjizi, bilješkama o autoru, besplatnim poglavljem...):
- Fareed Zakaria - 'Svijet nakon Amerike' (publicistika)
- Nathacha Appanach - 'Posljednji brat' (roman)
- Gilbert Adair - 'Čin Rogera Murgatroyda' (roman)
- Esteban Martin, Andreu Carranza - 'Gaudijev ključ' (roman)
komentiraj (9) * ispiši * #
Bjež, spermiju, van iz epruvete...
ponedjeljak , 20.07.2009.
Kruno Lokotar skreće nam pozornost da je Predrag Lucić nedavno donošenje sramotnog Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji predvidio i komentirao još 2005. godine, te da se praktično sve tada izrečeno u njegovoj pjesmi (iz knjige „Sun Tzu na prozorčiću“, Algoritam, 2009., str. 474) do danas i institucionaliziralo.
Evo Lucićeve pjesme :
URED ZA OBITELJ PRI HRVATSKOJ BISKUPSKOJ KONFERENCIJI
STOP UMJETNOJ OPLODNJI!
Bjež, spermiju, van iz epruvete -
Mater Crkva neće takvo dijete!
I Krist da je smućkan u tom staklu,
Duša bi mu cvrčala u paklu!
Bjež, spermiju, van iz frižidera –
Takav zločin ne dopušta vjera!
A zločin je stvorit bilo koga
Bez fra Litre, odnosno bez Boga!
Oj spermiju, jajašce ne plodi
Ako sveta ruka te ne vodi!
Tko spermijem vješto manevrira? -
Čvrsta ruka Božjega pastira!
Oj spermiju, repicom ne maši!
Zar te Majke Crkve sud ne plaši?!
Ne srljaj u nekrštenu tečnost
Kojoj Crkva ne prizna čovječnost!
(Feral Tribune br. 1012, 11. veljače 2005.)
Iz knjige „Sun Tzu na prozorčiću (Čitanka iz nastranih književnosti za prve razrede vojnih, vjerskih i civilnih škola)“, Algoritam, 2009.
komentiraj (51) * ispiši * #
Niže ne može...
nedjelja , 19.07.2009.Obavezno pročitajte
ovaj tekst
a zatim dobro razmislite
hoćete li ikad više
kupiti neko od EPH-ovih izdanja.
******
UPDATE:
Ne raduje ni činjenica što 'Mediteran' (kulturni prilog nedjeljnog 'Novog lista') u zadnje vrijeme izlazi na smanjenom broju stranica - s prijašnjih 12 spao je na sadašnjih 8 str. (Nadam se da su razlog tome - godišnji odmori).
komentiraj (3) * ispiši * #
LEA
subota , 18.07.2009.
Znam, razmazio sam vas (pre)velikim brojem tekstova (dosad sam ih ovdje objavio čak 4.559).
Trudit ću se da objavljivanje nastavim sličnom dinamikom.
Međutim, ako se to ne ostvari, znajte da je to zato
što sam danas postao otac,
i imat ću pametnijeg (i ljepšeg) posla
od lup(et)anja po tastaturi.
komentiraj (29) * ispiši * #
NOVO: Yoko Ogawa - 'Grizodušje' (Vuković & Runjić, 2009.)
Yoko Ogawa
'Grizodušje'
pripovijetke
izd. Vuković & Runjić
Preveo s japanskoga Vojo Šindolić
stranica: 176
uvez: meki
Cijena 109 kn
Riječ izdavača
Yoko Ogawa iznenađuje čitatelje hladnokrvnim i gotovo minimalističkim pripovjedačkim stilom. Jednostavne rečenice, detaljni opisi i linearni narativni stil sjedinjuju se i preobražavaju u neobičnu, difuznu atmosferu. Likovi u njezinim tajanstvenim pričama svedeni su na tek nekoliko osnovnih crta. Ogawa pripovijeda iz perspektive pasivne mlade žene koja vlastito životno djelovanje otvoreno podređuje muškoj dominaciji te u pomalo zrakopraznom prostoru svoje egzistencije otkriva zatomljenu agresiju ili onespokojavajuće naličje svakodnevice. Ipak, njezin pristup nikada nije voajerski, niti je sklona izricanju moralnih osuda. Umjesto toga, ona se usredotočuje na istančan, domišljat opis ljudske upućenosti na zajedništvo i uzajamne odnose.
Yoko Ogawa je cijenjena i čitana japanska spisateljica. Objavila je dvadeset knjiga proze i osvojila sve najvažnije književne nagrade u domovini, a u posljednjem desetljeću krug njezinih čitatelja polako se širi diljem svijeta.
Yoko Ogawa umije izraziti najfinije psihološke nijanse prozom što je nježna, ali i pronicljiva.
Kenzaburo Oe
Ogawina sugestivna, uznemirujuća proza najviše kaže onim što ostaje neizgovoreno.
Independent
Čitati Ogawu znači zakoračiti u prostor snova obojen košmarima. Ispripovijedane lakonskim tonom, ove priče progone još dugo, ostavljajući sablastan prizvuk.
Guardian
Jednu cjelovitu pripovijetku iz zbirke besplatno pročitajte ovdje
komentiraj (0) * ispiši * #
Knjiga erotskih kratkih proza Drage Orlića
petak , 17.07.2009.Drago Orlić
'CASANOVINA JABUKA'
erotske kratke proze
izd. Naklada Zoro
Broj stranica: 126
Uvez: meki
Cijena: 120,00 kn
Riječ izdavača
Nakon zbirke pučkih ljubavnih i bludnih pjesama ''Oj ti mala iz Muntića - Istarski bordel muza'', autorske zbirke erotskih pjesama ''Crna Mačka'' te liberta za erotsku komedijašku operu ''Nadbludjeli bludnik ili Casanova u Istri'', poznati istarski pjesnik, pisac, novinar, satiričar, umjetnik, nakladnik i gastronom Drago Orlić i ovom novom svojom knjigom, zbirkom kratkih erotskih proza ''Casanovina jabuka'', popunjava još uvijek pozamašnu rupu literarnog prepozavanja odistinske najvažnije stvari na svijetu u istarskoj i hrvatskoj književnosti. Knjiga je to jako kratkih priča, minimalističkih proznih formi u kojima se unatoč otvorenom i necenzuriranom rječniku, više naznačuje nego razotkriva, u kojima se više provocira nego dokumentira. U tome je uostalom i razlika između erotike i pornografije u umjetnosti: ako porniće laićki predočimo kao dokumentarce, koliko god artificijelni i fabricirani bili; erotska literatura kakvu piše Drago Orlić daleko nadživljuje dokumentirani trenutak. ''Casanovina jabuka'' zbirka je uspomena, i bistrihi nejasnih, zbirka je pobjeda i poraza, ona istodobno i slavi život i strast udvoje, i žali zbog prolaznosti ili neponovljivosti. ''Casanovina jabuka'' može biti i knjiga proročanstva i priručnik za njegovanje vječne ljubavi, a kako neke od tih stotinjak priča pripovjeda on, a neke ona, može poslužiti i za ugodno cerekanje udvoje, može biti u duhu i tijelu dobrodošla i prije i poslije,a može se u njoj, kao što to neki likovi tih priča i čine, bože moj, uživati i - solo.
komentiraj (12) * ispiši * #
Dva moja teksta u ljetnom trobroju 'Vijenca'
četvrtak , 16.07.2009.Na kioscima je
ljetni trobroj "Vijenca"
(samo 10,00 kn)
a u njemu,
između ostaloga
i
dva moja teksta:
- polugodišnja inventura prijevodne proze
i
kritika romana
'Raj' Donalda Barthelmea
*******
Novi "Vijenac" još donosi:
- razgovor s Igorom Zidićem
- kolumnu lingvistkinje Nives Opačić
- esej Krešimira Bagića "Od figure do kulture - oksimoron i paradoks"
- tekst Strahimira Primorca o knjizi priča Dejana Šorka 'Gdje je nestala haljina Djevice Marije Snježne'
- tekst Stijepa Mijovića Kočana o knjizi Vinka Brešića 'Kritike'
- tekst Strahimira Primorca o hrvatskoj prozi u prvom polugodištu 2009.
- tekst Seada Begovića o hrvatskoj poeziji u prvom polugodištu 2009.
- opširan tekst Seada Begovića povodom 80.obljetnice rođenja Feđe Šehovića
- razgovor s bugarskim književnikom Valerijem Stefanovim
- dvije nove krtake priče iz pera Irene Lukšić
- opširan tekst u kojemu Filip David analizira na koji je način Aleksandar Solženjicin u svojim djelima prikazivao Židove
- izbor poezije Zvonka Kovača
- proza Zorana Malkoča
- opširan ulomak iz neobjavljene memoarske knjige Mirka Kovača
- tekst Lidije Zozoli o knjizi 'Isprika' Božidara Violića
- tekst Mire Muhoberac o knjizi Dubravke Crnojević-Carić 'Gluma i identitet'
- opširan tekst Ive Pranjkovića o knjizi 'Između redaka, studije o tekstu i diskursu' Lade Badurine
te još mnoštvo tekstova o likovnoj umjetnosti, kazalištu, glazbi, plesu, filmu, itd.
komentiraj (19) * ispiši * #
Izišlo posebno, ilustrirano izdanje 'Pijeva života', s ilustracijama Tomislava Torjanca
Izdavačka kuća Mozaik knjiga u srpnju je na hrvatskom objavila posebno izdanje romana Yanna Martela 'Pijev život' s ilustracijama nagrađivanog ilustratora Tomislava Torjanca. Ovo izdanje „iznimne ljepote“ nastalo je nakon što je Torjanac kao nepoznati ilustrator iz Hrvatske u svibnju 2006. godine pobjedio na natječaju škotskog izdavača (Cannongate Books) za ilustraciju Martellove uspješnice u konkurenciji 600 crtača iz cijelog svijeta.
'Pijev život' prvotno je objavljen 2001. godine a već 2002. osvojio je Man Bookera za fikciju i naklonost čitatelja iz cijelog svijeta.
'Pijev život' u osnovi je priča o 16-išnjem dječaku i njegovoj 227 dana dugoj Odiseji na Pacifiku u društvu ranjene zebre, krvoločne hijene, ženke orangutana i divljeg bengalskog tigra koji spas pronalaze na 9 metara dugom čamcu za spašavanje. U prvih nekoliko dana tigar, imenom Richard Parker, pojede preostale tri životinje a Pi od tog trenutka i idućih 7 mjeseci, koliko traje njihov suživot (dok spas ne pronađu na obalama Meksika) pronalazi načine da se održi na životu.
Stručni žiri je izbor Torjanca komentirao ovako: Stručni žiri je osvojio svojim interpretativnim, a ne samo ilustrativnim pristupom priči. Njegova tehnika vrlo je precizna, a izraz počiva na bogatom koloritu i snažnim emocijama. Tomislav Torjanac ilustracije koncipira iz dječakovog gledišta, stoga simboli, boje i perspektiva posreduju upravu njegovu sliku stvarnosti, koja varira od hiperrealizma do apstrakcije. Originalni ilustrator povezao je činjenicu da je roman ispričan u prvom licu sa sjećanjem na jednu epizodu M.A.S.H-a koja je čitava snimljena iz perspektive ranjenog američkog vojnika tako da na ilustracijama u knjizi nikada ne vidimo Pijevo lice nego samo njegove ruke.
'Pijev život' fascinantan je roman o kakvoga se nemamo priliku spotaknuti baš svaki dan, a koji osim što jako često uspijeva zastrašiti i preneraziti, isto tako ne propušta i nasmijati ili pak očarati čitatelja svojim brojnim dionicama prekrasne poetičnosti i dubine, dok književne znalce Martel stavlja na kušnju učestalim asocijacijama na brojna djela svojih prethodnika (od Hemingweyeva 'Starca i more', preko Kyplingove 'Knjige o džungli', 'Guliverovih putovanja' Jonathana Swifta, Vonnegutova 'Gallapagosa' ili Dafoevova 'Robinsona Crusoea', pa sve do Goldingova 'Gospodara muha' i Becketovih drama apsurda). Pri kraju svog romana Martel se upušta i u propitivanje odnosa književnosti i zbilje kao i čitateljeve percepcije ispripovijedanog, te dodatnom, alternativnom verzijom događaja čak stavlja pod upitnik vjerodostojnost svega prethodno izloženog.
(iz recenzije Božidara Alajbegovića)
Tomislav Torjanac živi i radi kao slobodni ilustrator i slikar. Pobjednik je natječaja za ilustraciju kojeg su organizirali škotski izdavač Cannongate Books, te ugledne britanske novine The Times, australski The Age te kanadski The Globe i The Mail za ilustraciju knjige Pijev život. . Nedavno je realizirao ilustracije za priču Djevojčica i div (Mozaik knjiga) Neli Kodrič Filipić odnosno Punčka i velikan na slovenskom tržištu (Mladinska knjiga). Uskoro se planira i englesko izdanje. Među brojnim autorovim projektima ističu se ilustracije za jedinu priču za djecu poznatog irskog književnika Jamesa Joycea Mačak i vrag (Mozaik knjiga, 2005.) koja je unatrag nekoliko godina uvrštena u najprestižniji američki ilustratorski godišnjak Spectrum. Aktualno sudjeluje u projektu Utopian Tales from Weimar , dvojezičnom izdanju dvadesetak priča i bajki nastalih u Weimarskoj Republici u periodu od 1919. do 1933. godine koje je preveo i uredio Jack Ziples. Autor je ilustrirao priču Der kleine König und die Sonne Edwina Hoernlea iz 1920. godine. Iz tiska uskoro izlazi i sjajan tekst Grigora Viteza Kako živi Antun Tun s Torjančevim ilustracijama.
Kao što vidite, izdavač me citirao u svom promo-tekstu a koga zanima moja cjelovita kritika 'Pijeva života', neka klika po ovome
komentiraj (0) * ispiši * #
Tri pesme o jednom gradu
srijeda , 15.07.2009.Zanima li vas gdje je Rade Jarak potrošio lovušu što mu je kapnula od EPH-a za najbolju proznu knjigu 2008. godine, klikajte po ovome
komentiraj (10) * ispiši * #
NOVO: Jiri Kratochvil - 'Besmrtna priča' (Mozaik knjiga, 2009.)
Jiri Kratochvil
'Besmrtna priča'
roman
izd. Mozaik knjiga
meki uvez
str. 256
cijena: 129,00 kn
Riječ izdavača
Sintagma "češki humor" danas često ne predstavlja niti geografsku, niti humorističku odrednicu.
Češki humor sve više sliči ideologiji, a sve manje humoru; dok ga u geografskog smislu možemo pronaći – u vrlo autentičnom izdanju – i u Njemačkoj, i u Izraelu, i u Hrvatskoj, i u Rumunjskoj...
No u "češkom humoru", utemeljenom na autoironiji, nepoštivanju autoriteta i na sposobnosti sramoćenja samog sebe (kako je to definirao Jiri Hrabal) uvijek je bilo dosta rezervi, i za razvijanje i za različitost.
Za oboje nam je odličan primjer nedavni film Sverakovih 'Prazne boce', a također i roman Jiri Kratochvila' Besmrtna priča - Iliti život Sonje Trocke Sammlerove', odnosno roman karneval iz 1997. godine.
Kratochvil (1940.) odgovara "češkom humoru" po svim trima Hrabalovim točkama.
Ali ima kod češkog književnika ukrajinsko-njemačkog podrijetla (koji je nakon rata svoju njemačku baku u patriotskom zanosu nazivao "malim Hitlerom") još koječega drugog.
U 'Besmrtnoj priči', romanu o djevojčici rođenoj početkom XX. stoljeća sa zadatkom da "poruku" XIX. stoljeća prenese u XXI. stoljeće, miješa se fantazija, basna, općenje sa životinjama (uključujući i slona) te nepoznati detalji povijesti XX. stoljeća.
Pa tako, podsjećajući na slavni otpor invaziji sovjetskih tenkova 1968. godine, Kratochvil piše kako je njegova junakinja smirivala pohotu okupacijskih vojnika, "iako u većini slučajeva tek u kućnim vežama i na stojaka".
Time je naposljetku primiren prvi okupacijski kontingent, i izbjegnuto veće krvoproliće, zaključuje Kratochvil u svom malom povijesnom štiklecu o češkoj Ivani Orleanskoj.
O autoru
Jiři Kratochvil je kao pravo književno otkriće. Godine 1991. odlikovan nagradom Toma Stopparda, nagradom Fgona Hostovskoga 1996., Karela Čapeka (nagrada PBN-a) 1998. i nagradom Jamstava Seiferta 1999. godine.
Rođen je 4. siječnja 1940. u Brnu, gradu u kojem se odigravaju svi njegovi romani, ali i većina pripovijetki.
Završio je filozofski fakultet, bio učitelj, arhivar, a nisu ga mimoišle ni radničke profesije.
Na književnu se scenu ušuljao već s dvadeset i četiri, da bi na velika vrata ušao tek u pedeset i prvoj, dakle 1991. godine.
Danas se smatra jednim od najznačajnijih suvremenih čeških književnika.
komentiraj (6) * ispiši * #
NOVO: John Updike - 'Terorist' (Profil, 2009.)
utorak , 14.07.2009.
John Updike
'TERORIST'
roman
izd. Profil
Cijena: 129,00 kn
Broj stranica: 228
Uvez: meki
Preveo: Borivoj Radaković
Riječ izdavača
Unatoč izvrsnom uspjehu u gimnaziji i izgledima za nastavak školovanja na nekom od američkih koledža, Ahmad, sin buntovne Amerikanke irskog podrijetla i Egipćanina koji je u Ameriku stigao kao student na razmjeni, pod utjecajem imama odlučuje postati vozač kamiona. Kad se zaposli u trgovini za pokućstvo Libanonaca koji su se nedavno uselili u Ameriku, Ahmad će polako i postupno postati sudionikom u planiranju urote, koja će uzbuniti tajništvo Domovinske sigurnosti u Washingtonu...
Iako sve do samog kraja ne znamo kako će se priča rasplesti, Updike uspijeva sjajno prikazati snažan osjećaj gađenja koji inteligentan islamski adolescent, kakav je Ahmad, osjeća prema američkoj kulturi, te privlačnost religioznog fanatizma.
Dvadeset drugi i pretposljednji roman velikog američkog romanopisca sadrži neke od najboljih elemenata njegovih prethodnih romana, uz dozu trilera, čineći ga jednim od njegovih najprovokativnijih djela. Prema kritičarima, riječ je možda i o najboljem književnom odgovoru na zbivanja 11. teroristički napad na Svjetski trgovački centar.
komentiraj (1) * ispiši * #
NOVO: Jacques Attali - 'Kriza, a poslije?' (Meandar, 2009.)
Attali Jacques:
'Kriza, a poslije?'
publicistika
izd. Meandar
172 str./ 134x215
broširano, šivano
Naslov originala:
La crise, et aprčs?
Prevoditelj:
Vanda Mikšić (francuski)
Cijena: 130 kn
Riječ izdavača
Nakon 'Kratke povijesti budućnosti', Jacques Attali ispisuje kratku povijest sadašnjosti, secirajući razloge koji su doveli do prve globalne financijske krize, načine na koji se ona manifestira, kao i moguće perspektive za budućnost. Ovo britko štivo koje u jednome dahu čitaju čak i oni koji još nikada nisu čuli za subprimes kredite, CDO-e i CDS-ove, RMBS-ove, hedge fondove, LBO-e ili Chimericu, razotkriva sve dijabolične suptilnosti financijskoga sustava koji je nedavno implodirao, potpomognut informatikom i euforijom investitora.
Je li kapitalizam još uvijek na čvrstim nogama?
Jesu li kriza i kokain u bliskoj rodbinskoj vezi?
Je li nedavni londonski summit G20 doista bio uspješan?
Jesu li najnoviji, pozitivni burzovni trendovi samo privid?
Kako se kriza može dugoročno obuzdati i pretvoriti u prednost na opću dobrobit čovječanstva?
U knjizi 'Kriza, a poslije?' bivši Mitterrandov savjetnik, ekonomist, humanist i vizionar nudi odgovore na ta, ali i mnoga druga pitanja...
komentiraj (4) * ispiši * #
NOVO: Robert Valdec - 'Deadline' (Algoritam, 2009.)
Robert Valdec
'Deadline'
izd. Algoritam
naklada: 1000
stranica: 184
uvez: meki
cijena 129,00 kn
Riječ izdavača
'Deadline (knjiga o jednoj ljubavi i previše smrti)' je knjiga o ljubavi dvoje ratnih reportera koja se rodila u Pakistanu – protegnula preko Izraela i Bagdada do zagrebačkog oltara – i njihovim prijateljstvima iskovanima na nišanu, o špijunima, ratnicima, švercerima droge i oružja, o ratnim profiterima, žrtvama i promatračima – o svemu onome što ratovi donose i odnose sa sobom.
Deadline (knjiga o jednoj ljubavi i previše smrti) je nešto između ispovijedne proze, ratne reportaže dugog trajanja, adrenalinskog putopisa, ode prijateljstvu, ljubavne priče, a sve to u boji, podebljano s više od 100 fotografija i ekskluzivnim gratis DVD-om s Valdecovim dokumentarnim filmom 'Bagdad u 21 dan'!
komentiraj (0) * ispiši * #
Predstavljanje knjige Roberta Valdeca 'Deadline'
ponedjeljak , 13.07.2009.
Pozvani ste na
predstavljanje knjige
'Deadline' Roberta Valdeca
(knjiga o jednoj ljubavi i previše smrti)
(izd. Algoritam)
u night club Petica, Jarunska 5, ZG
u utorak, 14.07.2009., od 21 do dugo u noć
Sudjeluju
Robert Valdec, Darija Aslamova, Davor Dretar Drele, Kruno Lokotar
glazbena pratnja Michel Bartolić (sax)
Inače, uz knjigi, svaki kupac dobiva i besplatan DVD s Valdecovim dokumentarnim filmom 'Bagdad u 21 dan', projekcija kojega će se također održati na predstavljanju
komentiraj (7) * ispiši * #
'Dnevnici, snevnici, rječnici' - nova knjiga Irene Lukšić
'Dnevnici, snevnici, rječnici' - naslov je nove knjige kratkih proza Irene Lukšić koji o rukopisu sam dovoljno govori.
Knjiga je upravo izašla u izdanju zagrebačkog Meandra, a autorica na svom blogu donosi nekoliko ulomaka iz knjige.
Čitajte ovdje
komentiraj (0) * ispiši * #
Izašao hrvatski prijevod novog romana Paula Coelha
nedjelja , 12.07.2009.Paulo Coelho
'Pobjednik ostaje sam'
prijevod: Glorija Blažanović
izd. V.B.Z.
292 str. , meki uvez
Riječ izdavača
Novi roman Paula Coelha "Pobjednik ostaje sam" otkriva tamnu stranu svijeta bogatih i slavnih.
Igor Malev usredotočen je samo na jedno – svoju bivšu suprugu Ewu. Naočit je i bogat, ali ona ga je ostavila zbog uspješnog modnog dizajnera. Od tog udarca nije se oporavio.
Odlazi na glamurozan Filmski festival u Cannesu, koji će i njih dvoje posjetiti, u namjeri da je ponovno osvoji. Okružen luksuzom i gomilom pripadnika „Superklase“, pobjednika u hedonističkoj igri suvremenog života, u Cannesu započinje svoj 24-satni pohod nesvakidašnjeg nasilja.
Igora krase strastvenost i hladna inteligencija, osobine koje ne može pomiriti na uobičajen način. Jer obećao je uništiti svjetove kako bi vratio Ewu… A on uvijek održi svoje obećanje.
Autor svjetskog bestselera "Alkemičar" vraća se romanom u kojem ponire u našu opčinjenost slavom, slavnim osobama i bogatsvom. Radnja ovog romana ubrzanog ritma odvija se u manje dvadeset i četiri sata tijekom Filmskog festivala u Cannesu. Igor Delev, u okruženju producenata, nadobudnih glumica, slavnih zvijezda, top-modela i stilista pokazuje svoju najmračniju stranu nastojeći privući pozornost svoje bivše supruge.
Opisujući život u svijetu slavnih, Paulo Coelho svoj roman ne pretvara samo u potvrdu krize vrijednosti u svijetu koji je usredotočen na pojavnost, već i u roman koji se čita u jednom dahu.
Izvor: Moderna Vremena Info
komentiraj (8) * ispiši * #
INTERVJU: Vasilij Aksjonov
subota , 11.07.2009.
Portal Moderna Vremena Info je objavio fragment razgovora koji je s nedavno preminulim Vasilijem Aksjonovom (1932. - 2009.) za vrijeme jedne šetnje Zagrebom vodila Irena Lukšić, prevoditeljica njegova romana "Opekotina" (Znanje, Zagreb 1988). Aksjonov je na poziv Zlatka Crnkovića u lipnju 1988. promovirao hrvatski prijevod svojeg najpoznatijeg romana i tom prilikom se zadržao desetak dana u Zagrebu i Dubrovniku, od kada i datira ovaj zapis.
Čitajte na ovome linku
komentiraj (1) * ispiši * #
KRITIKA: Niklas Radstroem - 'Gost' (AGM, Zagreb, 2009.)
KRITIKA: Niklas Radstroem - 'Gost' (AGM, Zagreb, 2009.)
Kao treći naslov u AGM-ovoj biblioteci autobiografskih i biografskih knjiga – nakon dnevničkih zapisa s brodskih putovanja Joshue Slocuma i autobiografije Sławomira Mrožeka – nedavno je izašao roman 'Gost' Niklasa Radstroema, 56-godišnjega švedskog autora osam romana, trinaest zbiraka poezije i brojnih knjiga kratkih proza, eseja, priča za djecu i filmskih scenarija. Kao i u svom kazališnom komadu Hitlerovo djetinjstvo, kojim je stekao svjetsku slavu, Niklas Rodstroem u romanu 'Gost' bavi se autentičnim događajima iz života stvarnih osoba, ovaj put dvojice ljudi koji su, za razliku od glavnoga lika njegove slavne spomenute drame, ostavili pozitivan trag u povijesti. I to u povijesti književnosti.
Roman 'Gost' naime tematizira pet tjedana dugo razdoblje koje je Hans Christian Andersen u proljeće 1857. proveo kao gost u kući Charlesa Dickensa. O tome kakav je dojam danski pisac ostavio na svoje domaćine dovoljno govori natpis što ga je nakon Andersenova odlaska Dickens objesio na zid gostinjske sobe u kojoj je Andersen spavao, koji glasi : »Ovdje je danski pisac Hans Christian Andersen spavao pet tjedana koji su se mojoj obitelji činili kao cijela vječnost.« Na ne baš blistav dojam koji je Andersen ostavio nije utjecalo samo njegovo nepoznavanje engleskog jezika, koje je otežalo komunikaciju s Dickensom i članovima njegove obitelji; osim velikih razlika u karakterima dvojice slavnih pisaca idilu Andersenova boravka narušila je i nesređena obiteljska i bračna situacija u Dickensovu domu. Iako je Charles Dickens tada bio na vrhuncu slave (baš kao i Andersen, uostalom), on je počinjao osjećati zamor i svojevrsno nezadovoljstvo životom i brakom (što će nedugo potom rezultirati i razvodom od supruge Catherine), a loše raspoloženje još je bilo potencirano nedavnom iznenadnom smrću njegova vrlo bliskog prijatelja Douglasa Jerroda. A da je situacija u Dickensovu braku bila bolja i da je Andersen bolje poznavao engleski jezik, dvojica su pisaca mogli postati nerazdvojnim prijateljima jer ih je, unatoč oprečnim karakterima, ipak štošta povezivalo. Naravno, osim spisateljske darovitosti ali i taštine – koja se ipak manifestirala na različite načine, u Dickensa u despotskim manirima, strogoći i uštogljenosti, a u Andersena u zaigranoj ekscentričnosti, porivu da uvijek bude u središtu pozornosti i naivnoj nesvjesnosti o dojmu koji ostavlja na druge ljude – Dickensa i Andersena povezivala je i slična prošlost, odnosno teško djetinjstvo. Obojica su pisaca odrastala u vrlo skromnim životnim uvjetima te su prije vremena bili prisiljeni odrasti i preuzeti odgovornost i posao – Dickens je još kao dvanaestogodišnjak nadničario u tvornici krema za cipele, a Andersen je u istoj dobi radio u tvornici duhana. No to se različito manifestiralo u njihovom stvaralaštvu, u Dickensa kao socijalna osjetljivost i angažiranost te zgražanje nad društvenim nepravdama i zalaganje za reforme, o čemu nije samo pisao u svojim djelima nego je i aktivno pokušavao pomoći putem dobrotvornih akcija i društvenog angažmana, dok se Andersen od trauma proživljenih u ranoj dobi branio bijegom u svijet mašte, idealizirajući i sentimentalizirajući mnogo toga što je bilo najteže u njegovu djetinjstvu.
U obojice pisanje je imalo osobine ritualizirana sjećanja u kojima se piščeva prošlost neprestano pojavljuje u uvijek novim oblicima; kako Radstroem posebno ističe, »obojica su stvorili sami sebe i utrli put za liberalne, građanske ideale devetnaestog stoljeća jer su bili ljudi koji su počeli ni od čega – ljudi koji nisu dobili svoj identitet zbog aristokratske prošlosti, već su ga stvorili vlastitim radom«. Dok se Andersen čvrsto držao romantične slike umjetnika i do kraja života ostao sanjarom i osamljenikom, Dickens je bio angažirani poslovni čovjek, a trud koji je posvećivao financijskim i autorskim aspektima pisanja (u smislu autorskih prava) ostavio je tragove sve do današnjih dana – u honorarima i zakonima o autorskom djelu. Tim više žalimo zbog jezične barijere što se između njih prepriječila, jer da nije bilo tako, u Andersenu je Dickens mogao pronaći nekoga tko bi mogao na neko vrijeme pružiti utočište njegovoj zabrinutosti i nemiru zbog nezadovoljstva u braku, dok bi Andersen u Dickensu mogao pronaći istinskog prijatelja u druženju s kojim bi donekle odagnao osjećaj samotnosti i barem nakratko utažio vlastitu želju za ljubavlju i prisnošću, čega je cijelog života ostao uskraćen. Ipak, nažalost, oni se do kraja Andersenova boravka ne uspijevaju zbližiti te ostaju nedostupni jedan drugomu i međusobno neshvaćeni – Dickens zadržava sliku o Andersenu kao o taštu i zaigranu, nezrelu sanjaru ne prepoznajući njegovu golemu neutaženu potrebu za ljubavlju, prijateljstvom i bliskošću, a Andersen u Dickensu ne uspijeva vidjeti čovjeka koji se bori s vlastitim demonima i polagano umire iznutra te čiji život odjekuje prazno i gluho iako je zapravo ostvario sve svoje mladenačke snove.
Tako, iako je u osnovi riječ o sažetu romanesknom prikazu životopisa dvojice velikih pisaca obogaćenu nizom anegdota i humornih detalja proizišlih iz apsurdnosti situacije nerazumijevanja među dvjema slavnim osobama (zbog Andersenova nepoznavanja engleskog jezika), roman 'Gost' istodobno je i zanimljiv književnopovijesni dokument u kojemu autor razlaže izvore iz kojih su Dickens i Andersen crpli nadahnuće i ideje, istodobno pritom otkrivajući i zanimljive metode kojima su se služili pri stvaranju svojih djela. Unatoč njezinoj književnopovijesnoj vrijednosti, riječ je ponajprije o toploj, nježnoj i suptilnoj priči o lomovima u komunikaciji i teškoći (ne)razumijevanja, ali i o površnosti kao čestu obilježju našeg odnosa s drugim ljudima te o našoj nespremnosti da otvorena srca i uma pristupimo tuđim navikama i karakternim osobitostima te intimnim željama, htijenjima i težnjama drugih ljudi, koje zbog tog često bivaju krivo protumačene te naši sugovornici ostaju neshvaćeni. Time bivamo okljaštreni za puninu odnosa s bližnjima, zakinuti za sve one divne emocije kojima smo svoje živote, drukčijim pristupom drugoj osobi, mogli oplemeniti.
napisao Božidar Alajbegović
objavljeno u 'Vijencu' broj 397, svibnja 2009.
komentiraj (0) * ispiši * #
Poziv nakladnicima za sudjelovanje u izložbama najljepših knjiga
petak , 10.07.2009.Pozivaju se nakladnici da sudjeluju u izboru knjiga za izložbe Book Art International, koja se održava u sklopu Međunarodnog sajma knjiga u Frankfurtu i Best Designed Books All Over The World koja će se na proljeće održati u Leipzigu. Riječ je o izložbama koje predstavljaju dosegnute razine kreacija likovnih urednika, dizajnera i tiskarskog umijeća, a Hrvatska sudjeluje zajedno s preko 35 zemalja iz cijelog svijeta.
Više ovdje
komentiraj (1) * ispiši * #
Talk show 'Kava i kolači' : Kruno Čudina + Ivica Prtenjača
Pozvani ste na talk show 'Kava i kolači' u nedjelju, 12. srpnja, u 19 sati, u Knjižnicu i čitaonicu Bogdana Ogrizovića.
Gost je pjesnik i prozaik Kruno Čudina, a dobar domaćin Ivica Prtenjača.
Njih će dvojica pokušati dati odgovore ili malo snažnije propitati sljedeće teme:
- snaga pisanja i snaga šutnje
- bdijenje ili noćna prolaznost
- srne u snijegu
- prosjaci
- računalo, mračna kutija nedovršenog
- posao od samoće
Kruno Čudina, rođen 1979. godine u Zagrebu. Studirao filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pšee prozu i poeziju. Objavljivan u časopisima i knjigama: Vijenac, Zarez, Ekran priče_04, 'Najbolje hrvatske priče 2006.', 'Da sam Šejn' ( knjiga natječaja časopisa Bestseler ), KA/OS, Tema, RE: i Poezija. Bio jedan od osnivača i član književne skupine Eventualisti, s kojom je objavio zbornik eventualizma 'Nagni se kroz prozor', u izdanju nakladničke kuće Celeber.
'Bdjenje' je njegov prvi roman koji objavljuje nova nakladnička kuća Aora.Trenutno uređuje zbirku pjesama, zbirku kratkih priča i piše svoj drugi roman.
komentiraj (26) * ispiši * #
NOVO: Željana Giljanović - 'Karlin način' (V.B.Z., 2009.)
Željana Giljanović
'Karlin način'
izdavač: V.B.Z.
Broj stranica: 156
Format: 12*20 cm
Cijena: 130,00 kn
Riječ izdavača
Nastavak prvog hrvatskog chick-lit romana “Banana Split”
Nov soj žena koje u našem vremenu caruju urbanim sredinama ponovno je dobio svoj prostor u književnom zanimanju Željane Giljanović. Obrazovane, samostalne, osviještene žene koje... ne znaju što bi. Trideseta je prošla, kriteriji za nalaženje partnera izrazito su povišeni, a budu
ćnost se nameće s prijetnjom samoće. Nikakve veze nema što je svijet u krizi, što se izmjenjuju političke stranke, što globalizam tutnji planetom. Kozmetika, plastična kirurgija i putovanja kao ugoda sebi, a cinizam, ponekad sarkazam namijenjeni su svijetu oko njih. I seks – u mislima, na usnama.
Pa ipak, blago valovita površina ne otkriva podvodne struje zaljuljanih emocija, tugu i strah jer znaju što mogu i hoće s tijelom, ali ne i s dušom i... vremenom. Već u svojoj prvoj knjizi Željana Giljanović postavlja tugu kao potku na kojoj se razvija djelovanje njezinih junakinja, triju žena koje su u malo čemu bitnom različite makar se svaka trudi biti posebnom i svojom. No, nije tuga medij kroz koji progovara autorski glas Željane Giljanović - naprotiv! Situacije koje ponekad vode do apsurda, ponekad do groteske ispripovijedane su vrlo dinamično, a autentičan jezik, naročito splitski idiom koji autorica besprijekorno poznaje mnoge će navesti na smijeh. Reske doskočice u munjevitim dijalozima najveća su stilska vrlina knjige “Karlin način”.
Potraga i čekanje princa na bilu konju, začudo, nisu stvari iz bajke – čak i bajne žene iz zbilje sanjaju susret s nekim princem. Problem je samo u tome što često konji šeću sami, a takozvani chick-lit se osvijestio u tuzi.
komentiraj (1) * ispiši * #
NOVO: Vivian Green - 'Ludilo kraljeva' (Naklada Ljevak, 2009.)
četvrtak , 09.07.2009.
Vivian Green
'LUDILO KRALJEVA'
publicistika
Izdavač: Naklada LJEVAK
Broj stranica: 350
Format: 15 x 23,3 cm
Uvez: meki
cijena: 99,00 kn
Riječ izdavača
Ovo kontroverzno djelo nudi izazovne poglede na povijest, ali i suvremenu politiku, stručan i temeljit pristup i provjerene činjenice, a sve na vrlo zanimljiv i nadasve duhovit način.
Od Kaligule i Nerona, preko Rikarda II., Henrika VIII., Ivane I. Lude, Erika XIV., Ivana Groznoga, Kristijana VII. i Ludviga II., pa sve do Mussolinija, Hitlera i Staljina, ova knjiga daje jedinstven i originalan pregled povijesne pojave „ludih kraljeva“.
Otkriva nam izuzetne činjenice zbog kojih autor tvrdi da je duševno zdravlje odigralo ključnu ulogu u krojenju povijesti, jer osobne trauma poremećenih državnika utjeću na javnu politiku. Uzbudljivo je čitati ovo kontroverzno djelo, koje nudi izazovne poglede na povijest, ali i suvremenu politiku, stručan i temeljit pristup i provjerene činjenice, a sve na vrlo zanimljiv i nadasve duhovit način.
"Vivian Green nas vodi na uzburkano i mahnito putovanje kroz Kaliguline paranoidne fantazije, grotesknu okrutnost Ivana Groznog i melankolične hirove Filipa II.“
ANTHONY CLARK, Sunday Times
„Dr. Green piše iznimno zanimljivim stilom, koji je pun anegdota i krcat informacijama. Osim toga, unatoč ozbiljnosti teme, on piše zabavno, duhovito i nadahnuto.“
MICHAEL NASH, Contemporary Review
Vivian H. H. Green (1915.-2005.), povjesničar. Rektor koledža Linkoln u Oxfordu od 1983. do 1987. Među njegovim brojnim djelima mogu se izdvojiti 'Renesansa i reformacija', 'Kasniji Plantageneti', 'Martin Luther i reformacija', 'Srednjovjekovna civilizacija u zapadnoj Europi' i 'Nova povijest kršćanstva'.
komentiraj (0) * ispiši * #
NOVO: Stijepo Martinović - 'Oči svete Lucije' (V.B.Z., 2009.)
srijeda , 08.07.2009.
Stijepo Martinović
'Oči svete Lucije'
pripovijetke
Izdavač: V.B.Z. d.o.o.
Broj stranica: 192
Format: 15,5*23,5 cm
Cijena: 140,00 kn
Riječ izdavača
'Oči svete Lucije' - Sedam konavoskih priča
Pripovijetke koje prate povijest Konavla od antike do danas
U vrijeme kada je odgovorna većina sigurna kako baš sve počinje iznova i s njima; i novi politički sustavi, i nove prehrambene navike, i novi likovi, i nove biblioteke, i nova znanja, i novi propisi ljepote, i nove granice, i nove ubožnice, i novi dizajn ostarjelog vođe, i kada se svako pozivanje na osobnu prošlost proglašava nepotrebnom kočnicom i prevelikim teretom novom nacionalnom napretku, proza Stjepa Martinovića “Oči svete Lucije”, podnaslovljena kao “Sedam konavoskih priča”, čita se kao pohvala istinskim vrijednostima.
Točnije, pohvala priči i pripovijedanju, baš onako kako je prave čitatelje poučio Andrić, a Jergović i Mlakić nastavili ih propitivati po istom udžbeniku, podcrtavajući – svaki svojim pismom – lekcije o nemiru ljudske duše i vječnom bijegu pred osvetom i kaznom.
Ova je proza i utjeha onima koji se opiru prihvatiti pisanje kao usputnost, kao bilješku vrlo kratke trajnosti čija je jedina svrha nekoga prozvati i povrijediti. Smiraj je i za one koji se više i ne trude pojašnjavati kako njihovi i živi i mrtvi govore u njima. I opominju ih. Pišu se još uvijek i čitaju prave knjige, reći će i oni koji se osjećaju terorizirani uvezenim priručnicima za stjecanje prekonoćnih uspjeha, za održavanje sretnih brakova i prepoznavanje roditeljskih zadaća. Uvijek u najviše dvanaest, a najradije u sedam poglavlja. Ponavljajući iznova, a još uvijek bez ikakva "stručna pojašnjenja", rekli bi oni kojima je pisanje o knjigama radno mjesto ali ne i život sam, da je Martinovićev rad nakit; filigranska konavoska naušnica što će uskoro u izlogu knjižara nježno privlačiti ljepotom – one koji znaju gledati. Samo će takvi dotaknuti njezin odsjaj u sjeni svih onih šljokastih, plastičnih, roskastih, onih što se nakon samo nekoliko izlazaka potroše i polome. I što je najvažnije, za kojima nitko, ako i skliznu s uha i više se ne pronađu, ne plače.
komentiraj (3) * ispiši * #
'Svrhe malih stvari'
Za zbirku pjesama 'Svrhe malih stvari' Branimir Bošnjak nagrađen je 'Goranovim vijencem'.
Rukovet pjesama iz te zbirke pročitajte ovdje
komentiraj (22) * ispiši * #
SFera u Profilu : "SFeraKonska zbirka – Strune nemira"
U četvrtak, 09. 07.2009., u 19h, SFera i Profil Megastore pozivaju vas na predstavljanje knjige 'Strune nemira', petnaeste po redu zbirke hrvatske spekulativne fikcije.
Knjigu će predstaviti urednice Tatjana Jambrišak i Irena Rašeta, u prostoru Profil Megastorea (Bogovićeva 7, Zagreb).
Naravno, SFera u Profilu znači da to neće biti samo još jedno predstavljanje nekih tamo SF priča i autora.
Što je spekulativna fikcija, a što SF i tko to uopće čita ako je domaće? Kako i kome je zdipljena ideja o dijeljenju takve knjige na SFeraKonu i zašto su teme natječaja za iduću zbirku steampunk i spaceopera?
Što su uopće steampun i spaceopera i ima li toga u Hrvata?
Kako je SFeraKonska zbirka davne 1994. uopće nastala i zašto se ona
prva zvala Zagreb 2004.?
Uostalom, zašto se zbirka zove SFeraKonska, a ne SFerina, iako je objavljuje SFera?
Zašto je više ne uređuje Darko Macan?
I naravno za sve one koji žele saznati kako u tu zbirku ući i u njoj što dulje
ostati odgovarat će vam, (ne)strpljivo i (ne)mirno, Tatjana Jambrišak i Irena Rašeta, urednice 'Struna nemira'.
komentiraj (0) * ispiši * #
KRITIKA: Edo Popović - 'Oči' (OceanMore, 2007.)
utorak , 07.07.2009.
Povodom netom izašle nove knjige Ede Popovića 'Priručnik za hodače', donosim vam svoju kritiku njegova romana 'Oči':
KRITIKA: Edo Popović - 'Oči' (OceanMore, 2007.)
Godinu 2007. Edo Popović zasigurno će pamtiti kao vrlo uspješnu – nakon što je njemački prijevod njegova romana 'Izlaz Zagreb jug' kod tamošnje kritike dočekan pohvalama, postigavši također solidnu prođu u njemačkim knjižarama, domaća je kritika njegov novi roman 'Oči' jednoglasno proglasila vrhuncem njegova dosadašnjeg spisateljskog rada. S takvom bih se ocjenom složio; premda mi je 'Kameni pas' i dalje najdraži, 'Oči' su svakako najambiciozniji i najuspjeliji Popovićev rukopis, unatoč tome što je ponovno riječ o urbanoj, generacijskoj priči sa zagrebačkog asfalta punoj autobiografskih silnica, koja se ni atmosferom, ni tematikom ne odmiče daleko od prethodnih autorovih djela. Ipak, jedna razlika svakako postoji – izmjene pripovjednih perspektiva, odnosno monolozi više pripovjedača, u novome su romanu zamijenjeni ispovjednim iskazima jednoga lika, fotografa Ivana Kalde.
Njegov četrdesetak godina dug životni put autor razlaže u dvije narativne linije – jedna u obliku svojevrsna Bildungsromana prati junakovo djetinjstvo i odrastanje u okrilju disfunkcionalne obitelji, dok druga sižejna linija donosi Kaldino sada i ovdje. Da je junakova opora i mučna svakidašnjica obilježena raspadom braka i narušenim zdravljem, dok su njegov samotnjački karakter i društveno–socijalna neuklopljenost odraz nesretna djetinjstva i odrastanja uz nezainteresirana oca i neprijateljski raspoložena očuha te majku koja »nije živjela, nego je podnosila život«, čitatelju Kalda otkriva iz horizontale psihoanalitičarskoga kauča. Popović ponovno rabi dinamično, filmsko pripovjedanje, a, unatoč fragmentaciji, obje se pripovjedne linije razvijaju linearnom progresijom da bi se na kraju stopile u skladnu, zaokruženu cjelinu.
Ispovjednom karakterizacijom – uobičajenim instrumentarijem egzistencijalističke proze korpusu koje 'Oči' svakako pripadaju – dojmljivo je ocrtan Kaldin psihološki portret koji obilježavaju nezadovoljstvo, neambicioznost i bezvoljnost, dok je sužena perspektiva junakova subjektivnog motrišta kao i njegova ravnodušnost spram okružja i ljudi alibi površnu pristupu ostalim likovima, o kojima čitatelj premalo saznaje. Dakako, junakovo samotnjaštvo, pasivnost i besperspektivnost moguće je iščitavati i kao ironičnu opreku sveopćem domoljubnom zanosu i zajedničarenju, kojih se – budući da se radnja proteže od kraja pedesetih pa sve do sredine devedesetih godina prošlog stoljeća – u junakovim iskazima autor također dotiče. No, bolni su učinci nesređenih obiteljskih odnosa ipak u prvome planu dok su opresivne značajke društveno–socijalne i političke zbilje (kako socijalističkog poraća tako i prvih godina mlade demokracije) uglavnom u funkciji kontekstualizacije, ali i odapinjanja pokoje satirizacijske strelice.
Najjačim Popovićevim oružjem ponovno se iskazuje njegov izričaj, asketski pročišćen, jezgrovit, lapidaran i lucidan, često aforističan (osobito u dijalozima), ali i poetičan. Riječ je o poetici urbane melankolije (više na tragu Mihajla Pantića i Velibora Čolića negoli Carvera, s kojim Popovića uobičavaju uspoređivati), lišenoj rustikalnosti, hermetizma, patetike i kićenja; to je lirika prigušene i zatomljene, ali iznimno snažne emocije, lirika gubitništva, osame i neuklopljenosti, čiji su proplamsaji u nekoliko navrata u romanu čak posredovani i u stihovanom obliku, što je nedvojbeno dobrodošlo iščašenje, jer se u autora Popovićeva habitusa ipak očekuje veći stupanj anarhičnosti, odnosno ne baš toliko izražena pedantnost u smislu skladnosti arhitektonike prozne građe, kao što je to kod novoga romana slučaj.
Popovićeva literarizacija gubitništva i mitologizacija besmisla lišena je pretencioznosti, što je postignuto obilnim nanosima ironije, kojoj, pak, svrha nije u buntu, jer je Popovićev Kalda bliži rezignaciji negoli pobuni ili negaciji. Ironija se tako ispostavlja štitom od svijeta, u kojemu se junak ćuti suvišnim, jer, kako na jednome mjestu veli, »da je mogao birati, ne bi se rodio«. No, kad se to ipak dogodilo, onda će »nastojati ostati na nogama, šuteći i gutajući svoj poraz«, što Kalda i čini, potpuno izbjegavajući samosažaljenje i lamentaciju bilo koje vrste. No, osim kuknjave pripovjedač prigodom reminiscencija izbjegava i nostalgične primjese, što je i razlog (od kritičara već zapažena, ali neelaborirana) preskakanja osamdesetih godina prošloga stoljeća. Novovalna bi događanja naime – u slučaju da autor želi ostati dosljedan – negativan emocionalni saldo sjećanja približila pozitivi, a to bi destruiralo pomno građeno ozračje depresije i bezvoljnosti.
Za razliku od većine egzistencijalističkih romana, Popović 'Oči' lišava esejističkih ekskursa, razlog čega se ponovno krije u junakovoj osobnosti; kao što sam naslov, ali i junakova snimateljska profesija govore, Ivan Kalda je promatrač, on gleda i uočava, ali odveć ne komentira – komentari podrazumijevaju analizu koju redovito slijedi pokušaj promjene kao svojevrstan iskaz pobune i nemirenja s postojećim, čemu Kalda u svojoj rezignaciji nije sklon, svjestan vlastite, ali i opće nemoći u popravljanju svijeta (pa čak i vlastite pozicije u njemu). Elem, junakova gubitnička pozicija potencirana je sviješću o njoj. No, rekonstrukcija prijeđena puta naposljetku ipak dovodi do određene (samo)spoznajne evolucije (u smislu odbacivanja suvišna tereta posredovanjem barem djelomična oprosta ocu, ali i uz otrežnjujuće prepoznavanje sebe u njemu) pa otvoren kraj sugerira i optimističnu mogućnost Kaldine reaktivacije, odnosno konačno dokinuće samoizopćenja i prestanak življenja u leru. A upravo te, zaključne stranice romana otkrivaju i emocionalniju stranu Popovićeva izričaja, dosad skrivanu iza naglašene nonšalancije i šeretske – ponekad čak i afektirane – kulerštine, svrha kojih je bila u svojevrsnoj automistifikaciji. Stoga će svakako biti zanimljivo vidjeti kojim će smjerom krenuti Popovićevo buduće pismo, te hoće li autor iznaći novu tematsku okosnicu budući da je luzerštinu sa zagrebačkog asfalta već dobrano izraubao (ali na književno uspješan i dojmljiv način)...
Napisao Božidar Alajbegović
Objavljeno u 'Vijencu', broj 355, listopad 2007.)
komentiraj (0) * ispiši * #
Izašla nova knjiga Ede Popovića
Edo Popović
'PRIRUČNIK ZA HODAČE'
izd. Naklada Ljevak
Biblioteka: Biblioteka 21
Broj stranica: 164
Format: 14 x 19,6 cm
Uvez: meki
Cijena: 129 kn
Riječ izdavača
'Priručnik za hodače' je trans-žanrovska proza, mješavina fikcije, reportaže, dnevničkih zapisa, eseja..., a prije svega je poziv na usporavanje, na trijezan pogled unaokolo, i zašto ne - na odustajanje od potrošačkog ludila, najozbiljnije bolesti suvremenog društva.
Iz knjige:
Priroda je opuštena. Bića prirode ritam gibanja ubrzavaju u iznimnim
trenucima, kad love, i kad su u opasnosti. Ili kad pomahnitaju.
Čovjek je stalno u lovu, ili u opasnosti, ili u mahnitom stanju.
* * *
Viking Leif Ericson Ameriku je otkrio samo za sebe. Kolumbo isto tako.
Ne mogu drugi za nas otkrivati svijet. Moramo ga otkrivati sami.
* * *
Radi se samo o jednom trenutku. O ovom trenutku u kojem ja ispisujem
ovu rečenicu, a vi je čitate. Samo to imamo, samo to nam je dano.
Ni prošlost, niti budućnost, već ovaj kratki trenutak sadašnjosti.
On je naša vječnost.
* * *
Sat nije izmišljen zato da bismo znali kad smo gladni, umorni, bolesni,
sretni, ili da ne zakasnimo na sastanak s prijateljima. Izmišljen je zato da
nam se odredi norma, izmjeri učinak. Da se točno u sekundu nacrtamo na
poslu, i da onda izvršavamo naređenja.
* * *
Ljudima je važnije ono što imaju i predstavljaju nego ono što jesu. Kao što
su neki američki starosjedioci vjerovali da ogrćući se vučjom kožom i sami
poprimaju osobine vuka, tako mi danas vjerujemo da nam kuće u kojima
stanujemo, krpice koje nosimo, auti koje vozimo, sprejevi kojima se špricamo – da nam oni daju neka sasvim određena svojstva, koja inače nemamo.
* * *
Susret s milijunima godina starim stijenama izoštrava osjećaj za prolaznost.
Duboka brazgotina od groma na stablu smreke, ili puzanje pod udarima
olujne bure, dobra je lekcija iz skromnosti.
* * *
O planini se govori kao o prostoru slobode. Samo odete gore, kaže se,
i svi okovi spadnu s vas, sve brige nestanu, postanete slobodni.
Ali, kako u planini može biti slobodan netko tko nije slobodan u gradu?
* * *
Na Velebitu često sam se susretao licem u lice s oblacima. Kojiput su me
znali otjerati s planine. Što ću ovdje, mislio sam, kad ništa ne vidim.
Kasnije sam shvatio da ne moram uvijek gledati očima.
komentiraj (12) * ispiši * #
INTERVJU: Krešimir Nemec
Krešimir Nemec, književni znanstvenik i redoviti sveučilišni profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te akademik, autor je dvanaest knjiga, među kojima su i Povijest hrvatskog romana u tri knjige, Tragom tradicije, Antologija hrvatske novele, Putovi pored znakova, Portreti, poetike, identiteti...
Uređivao je časopis Most, Encyclopaedia moderna te književnoteorijsku biblioteku L i član je uredništva časopisa Fluminensia i Forum. Uredio je mnoga djela hrvatskih pisaca te dobio mnoštvo nagrada, među kojima i Herderovu nagradu za književnost. Njegova upućenost u književnost povod su razgovoru za Vijenac u kojem Nemec govori o mnogočemu što oslikava književno i duhovno stanje naše kulture.
Intervju čitajte ovdje
komentiraj (8) * ispiši * #
INTERVJU: Branimir Bošnjak
ponedjeljak , 06.07.2009.
Goranov vijenac zasigurno je jedna od najznatnijih hrvatskih nagrada za poeziju. Ove je godine dodijeljen Branimiru Bošnjaku, autoru desetak zbirki pjesama, vrlo plodnom esejistu, književnom kritičaru i teoretičaru te dugogodišnjem književnome, radijskom i televizijskom uredniku. Povod za dodjelu nagrade bila je nova Bošnjakova zbirka pjesama «Svrhe malih stvar»i, koja je objavljena u nakladi VBZ-a. Za Bošnjaka je pak posebno karakteristično bavljenje književnošću iz više perspektiva – pojednostavljeno rečeno, teoretske i praktične – a razgovor za Kolo nastoji osvijetliti mnogostruki Bošnjakov književni i misaoni put.
Intervju čitajte na ovome linku
komentiraj (27) * ispiši * #
RADIO-ROMAN: Marinko Koščec - 'Wonderland'
nedjelja , 05.07.2009.Svakog dana, od 9:30 do 9:55 h, od sutra, 06.07., pa do petka, 10.07. , slušatelji 3.programa Hrvatskog radija u prilici su uživati u radio-romanu : ''Wonderland'' Marinka Koščeca.
Tim povodom donosim vam svoju, sad već gotovo 6 godinica staru kritiku tog romana :
KRITIKA: Marinko Koščec - 'Wonderland' (V.B.Z., 2003.)
Iako sam siguran da su pojmovi poput “književne slave” ili “medijske pozornosti” za Marinka Koščeca potpuno nebitni, mišljenja sam da je taj 36-godišnji zagrebački književnik pažnju šire javnosti zaslužio i zbog svoja vrlo dobra prva dva romana, odnosno znatno prije ovogodišnje VBZ-ove nagrade koju je podijelio sa Jelenom Marković.
No, uspjeh njegova 'Wonderlanda' na spomenutom natječaju, ali prije svega nepobitna kvaliteta tog romana, stvari će sad sigurno dovesti na svoje mjesto, a nadam se da će ponukati nekoga da posegne i za njegovim ranijim radovima.
Osobno, Koščecov roman-prvijenac 'Otok pod morem' iz 1999. godine smatram (uz Mlakićev 'Kad magle stanu') ponajboljim novijim domaćim prvim romanesknim pokušajem, a za grobnu tišinu kojom je taj vrlo dobar roman na našoj književnoj sceni dočekan (i ispraćen), mislim da je kriv “specifičan” položaj i odnos koji je nakladnik tog romana (Feral Tribune) imao kod tadašnje vlasti. No, da ne skrenemo sad u sasvim neknjiževne vode, treba reći da je 'Otok pod morem' bio vrlo dojmljiva mješavina ratnog pisma, esejističkih dionica i duboke introspektivnosti, dok je Koščecov slijedeći roman 'Netko drugi' (Konzor, 2001.) svojom slojevitošću i kompleksnom mozaičkom polifonom strukturom, s pola tuceta pripovjednih subjekata, predstavljao zaista “nešto drugo” na našoj proznoj sceni (što je potvrdila i nagrada “Meša Selimović” za najbolji roman na južnoslavenskim jezicima te godine), te nas je upozorio na vrsnog stilistu i kultiviranog autora čije vrijeme tek dolazi.
Budući da upravo Marinku Koščecu možemo zahvaliti na prijevodima dva Houellebecqova romana, njegov se prozni izričaj najčešće i povezuje baš sa tim trenutno vrlo eksponiranim francuskim književnikom. No, mislim da je u potrazi za Koščecovim uzorom (ili bar proznim srodnikom) sasvim nepotrebno prevaljivati stotine kilometara, nego slobodno možemo ostati tu gdje jesmo, ali se vratiti nekih dvadesetak godina unazad - do Dalibora Cvitana. Koščecova (anti)junaka, neimenovanog, 40-godišnjeg Profesora (francuskog jezika na zagrebačkom sveučilištu) mnogoštošta veže s Cvitanovim Ervinom Lakoštom – obojica su sredovječni intelektualci, izraziti senzibilci čija osjećajnost umjesto u patetiku radije skreće u cinizam, dok njihova borba protiv vlastitog starenja (i svega što s time, ruku pod ruku dolazi) polako poprima i mizantropske obrise. No, među njima postoje i razlike, jer osim što je i nešto stariji, Cvitanov Ervin ipak do kraja beskompromisno ustrajava na vlastitoj ekscentričnoj izglobljenosti kao izrazu osobne slobode i individualnosti, dok je Koščecov Profesor osjetno manje radikalan u svome buntu protiv neminovnosti, te se na koncu ipak predaje malograđanskoj letargiji i melankoliji (čitaj: ribički štap o rame i kantica s glistama u junačkoj desnici, svakog vikenda i praznika). No, i unatoč toj konačnoj "predaji", Profesor je sasvim dostatno analitički mrgodan da nas tokom romana uveseljava mnogobrojnim ironičnim opservacijama svoje (i naših) sumornih svakodnevica.
Kao i u Cvitanovom slučaju, i kod Koščeca je fabula manje važna (odnosno, gotovo da je i nema), te se sve, većinom svodi na introspekciju i refleksije na zbilju, koju kod Profesora karakterizira nimalo glamurozan život zajedno pod istim krovom sa ženinim roditeljima, njenim bratom i suprugom, i sa perspektivom skorog roditeljstva (blizančeki na putu!). Nimalo slučajno odabrana intelektualna pozicija glavnog aktera priče, Koščecu omogućava da se, osim upečatljivog oslikavanja atmosfere na zagrebačkom FF-u (čiji je i Koščec zaposlenik), prihvati komentiranja i mnogih drugih aktualnih (i u nas neiskorjenjivih) tema - od malograđanske primitivnosti, “idile” metropolskih predgrađa, ridikuloznih književnih promocija, infantilnog TV programa i domaće estradne zvjezdane galaksije, do korumpiranosti zdravstva i politike, pri čemu autor konstantno insistira na humornom pristupu tzv. “teškim” (post)tranzicijskim (a ustvari za naše prilike – vječnim) temama.
Osobno roman ne iščitavam kao “ironičan komentar aktualnoj tzv. stvarnosnoj prozi” kako je to na koricama knjige istaknuto, već u 'Wonderlandu' vidim stvarnost gledanu očima ironijom nasaftanog subjekta; Koščec ne ironizira prozu usmjerenu oslikavanju današnje hrvatske stvarnosti, nego njegov protagonist zalihama vlastite ironije i cinizma vodi rat protiv iste te stvarnosti, koja svakodnevno, nemilosrdno, istovaruje teret na njegova nejaka pleća. Osim ironijom i cinizmom, Profesor se, protiv zbilje i simptoma “krize srednjih godina” bori i sve učestalijim ekskurzijama u predjele mašte, koju mu u najvećem broju slučajeva draškaju redovni svakogodišnji novi priraštaji “dekoltiranih studentica zlatnih kosa i čarobnih osmijeha”, i sa kojima, kako roman odmiče, on sve češće i razvratnije, raskalašeno, opći. U svojim mislima, naravno. Jer na vrlo kratkom popisu Profesorovih životnih uspjeha, istaknuto mjesto ipak zauzima onaj – bračni. Što i sam potvrđuje: “Ja volim Karmen, to je jedini primjeren izraz. Više nego na početku. Utoliko bolje! Što se poda plamenu pomamnom u hipu postane pepelom. Karmen i ja, naprotiv, počeli smo s već previše opeklina da bismo se dali spržiti. I stvar je, umjesto da zaglibi u međusobnoj ovisnosti i navici, s vremenom procvala. Uostalom, promatrane pod blagonaklonim kutem i osvjetljenjem, grudi joj ne vise. Tajna bračnog uspjeha svodi se na pronalaženje blagonaklonog osvjetljenja i kuta za promatranje. S vremenom, prema potrebi, čovjek stekne i koje lukavstvo, naprimjer da u presudnom trenutku ugasi svjetlo”.
Unatoč ironizaciji ipak je ljubav ono što Profesora održava na površini i ne da mu da potone, a suptilna emocionalnost koja probija slojeve cinizma i ironije Koščecov rukopis samo još dodatno obogaćuje. Uostalom, i u slučaju Cvitanova Ervina, ispod okorjele samodovoljnosti i radikalne individualnosti nije se krilo ništa drugo nego upravo žudnja za ljubavlju i srodnom dušom. A kad sam već krenuo s citatima, ajde da s jednim karakterističnim ulomkom i završim, a koji prilično zorno pokazuje o kakvom je proznom draguljčiću ovdje riječ:
“Tramvaj je krcat. Kiša u ljudima raspali želju za vožnjom tramvajima. Vrata se kako-tako zatvaraju za njim. Nema zraka. Stakla su zamagljena i orošena; nagruvana tijela mariniraju se u vlastitoj pari. Voda s glave slijeva mu se pod ovratnik. Gnječi ga masa nekog gorostasa, i nabija u vrata kad god kola poskoče. Ovaj se jednom rukom opire u strop, pazuhom mu takoreći obgrljujući lice. Koliko li je dana nepranja uloženo u taj smrad? Tako je, sad će još i zakašljati. (...)
Nekako se dokopao sredine. Stisnut je uz dvije srednjoškolke, namazane zeleno, ljubičasto, salaste i prištave; jedna drugoj pokazuje piercing svojeg jezika. I zbilja te ništa ne smeta? Ma kakvi, malo je neugodno prvih mjesec dana, ali poslije se ful navikneš. Nego što, misli Profesor, i da si oko probodeš, zlato, za šest mjeseci ne bi se sjećala da si ga ikad imala. Najednom, naglim trzajem svi su odbačeni prema naprijed, i s uzvicima, što bijesa što boli, međusobno se gužvaju. To je tramvajčev manevar da napravi malo mjesta za one koji čekaju na sljedećoj stanici. Ne, kočio je zbog čepa koji se stvorio; vozači dva auta imaju nešto rasčistiti. Ništa nije razbijeno, radi se izgleda samo o proturječnim tumačenjima prednosti. Jedan je izašao i s puno gestikuliranja nešto objašnjava drugom, koji ostaje sjediti ali ga kroz polutvorena vrata gađa pljuvačkom, na što ovaj ulazi u auto, zamahom noge, no tramvaj se pokreće i ostaje nepoznato je li pogodila vozačevu glavu.
Za autobus, pak, nema previše zainteresiranih; teško se začuditi, znajući kamo vozi. Jedan je stolac slobodan, pored tinejdžera koji je pogledom, i isturenom čeljusti, i povijenim leđima, i kosom koja raste ravno iz obrva, zapanjujuće blizak čimpanzi, premda poljuđen tenisicama Reebok i slušalicama iz kojih trešti techno. Dijete u kolicima kmeči; njegova majka, zadubljena u ilustrirani časopis, to odlično podnosi. Sučelice Profesoru sjedi ceker od crvenog skaja, s listovima poriluka, stisnut uz ženska bedra, impozantna, dvadesetak kila po komadu, razlivena unatoč krajnjem naporu suknje. Prsa su, naprotiv, solidno armirana, ratoborno posađena na trbušinu. Ušne su resice ukrašene zlatnim crnčićima, lice izrazom gađenja, i ružičastim plikovima koji se ljušte. Nad ženom stoji usukani starčić, predano, meditativno kopa nos, proučava rezultat, palcem i kažiprstom ga lansira prema stražnjem dijelu autobusa, uvlači kažiprst još dublje. Ulazi skupina predgradskih bandita u zametku, bučnih, očito razgaljenih nekakvim filmom o masakrima. Bus je njihov, zasad im je dovoljno to verbalno pokazati, još ga neće oteti, još neće silovati ni starice bacati van, ali uskoro, uskoro..."
Napisao Božidar Alajbegović, prosinca 2003.
objvaljeno na Lupiga.com
komentiraj (1) * ispiši * #
Čemu strah? Radujte se, ljudi!!!
subota , 04.07.2009.Jedna stvar me jako čudi - nakon Sanaderove kukavičke, neobrazložene ostavke zamijetio sam da je među ljudima zavladao strah.
Strah izražavaju građani u tv anketama, strah izbija iz redaka medijskih napisa, strah iskazuju ekonomisti, poduzetnici, sindikati... svi su odjednom u strahu, umjesto da se vesele.
Zašto da se veselimo, pitate se?
Naime, da je nesposoban Sanader nam je dokazivao punih 6 godina koliko je bio na premijerskoj funkciji - mislim da je nepotrebno navoditi sve brojne dokaze njegove nesposobnosti, ali prisjetimo se samo dva najvažnija - gospodarsko- financijski kolaps države i blokada pregovora za ulazak u EU.
Dakle, da je Sanader nesposoban, to već dugo znamo, ali izbjegavanjem obrazloženja svoje ostavke Sanader je pokazao i da prezire javnost i građane Hrvatske dok je, postavivši na čelo Vlade osobu koja je manje sposobna čak i od njega, Sanader pokazao još i to da ne voli Hrvatsku i da ne želi dobro njezinim građanima.
No, i to da Sanader ne želi dobro Hrvatskoj i njezinim građanima također smo otprije znali, jer da Sanader želi dobro građanima Hrvatske onda ne bi u Vladi šest predugih godina držao bezlične, nesposobne poslušnike, umjesto stručnjaka!
Dakle, zar nije razlog za slavlje činjenica što nas više ne 'vodi' nesposoban čovjek?
Zar nije razlog za slavlje činjenica što na čelu naše Vlade više nije čovjek koji prezire svoje građane?
Zar nije razlog za slavlje to što na čelu Vlade više nije čovjek koji građanima Hrvatske ne želi dobro?
Istina, veselje malo kvari još nesposobnija premijerka, ali mandat njezine Vlade ionako neće biti duži od šest mjeseci...
Dakle, sad se radujmo, zatim nam slijedi šest mjeseci stezanja remena i bildanja strpljenja, a onda ćemo napokon odahnuti.
Ali i duboko udahnuti, za novi zalet (a nadam se i - uzlet)!
komentiraj (4) * ispiši * #
Fraktura objavila drugi dio tetralogije Thomasa Manna 'Josip i njegova braća'
Thomas Mann
'Josip i njegova braća II - Mladi Josip'
Roman
izd. Fraktura
Preveo s njemačkog Milan Soklić
Cijena: 169,00 kn
Broj stranica: 318
Uvez: tvrdi s ovitkom
Riječ izdavača
Druga knjiga iz tetralogije 'Josip i njegova braća' - 'Mladi Josip' u novom maestralnom prijevodu Milana Soklića.
Jedan od najvažnijih romana nobelovca Thomasa Manna Fraktura donosi u novom prijevodu. Cijela tetralogija iz tiska će izaći do kraja 2010. godine.
O ovom djelu najveći poznavatelj njemačke književnosti prof. dr. Viktor Žmegač kaže: "Thomas Mann u svom je golemom romanu u četiri dijela na svoj način ispripovijedao biblijsku priču: mitsku maštu podvrgnuo je psihološkoj analizi u duhu ironije koja se poigrava s doživljavanjem prošlosti. U skladu je s parodističkim stilom način na koji se prepleće drevna predaja s tumačenjem suvremene znanosti, tako da pritom ne napušta slobodu rasuđivanja."
Prvih 27 stranica romana besplatno pročitajte ovdje
komentiraj (0) * ispiši * #
Talk show 'Kava i kolači' : Neva Lukić
petak , 03.07.2009.Novo uprizorenje Talk showa 'Kava i kolači' održat će se u nedjelju, 5. srpnja 2009. u 19 sati, u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu. Tom će prigodom dobar domaćin Ivica Prtenjača ugosititi mladu autoricu, Nevu Lukić.
Neva Lukić rođena je 3. 8. 1982. godine u Zagrebu. Završava povijest umjetnosti i arheologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radi po muzejima i galerijama. Povremeno piše prikaze izložbi za časopis Vijenac, Kontura, te kataloge izložbi.
Objavljivala je pjesme i priče u zbirci 'Erato', u časopisu 'Kaos' studenata komparativne književnosti, 'Vijencu', u zbirci kratkih priča "Ekran priče 04" te u elektroničkim časopisima 'Knjigomat', 'Prozaonline', 'Balkanski književni glasnik' i u časopisu koji nastaje na stranicama emisije 'Navrh jezika', Hrvatske radio televizije.
Dobila je drugu Nagradu Filozofskog fakulteta za kratku priču (2007. godine). Ušla je u uži izbor 'Vijenca' za nagradu Prozac (2007. godine). Sudjelovala je na nekoliko skupnih čitanja proze i poezije, uključujući i beogradski internacionalni festival poezije Trgni se poezijo.
Nedavno je objavila i prvu knjigu kratkih priča "Ljudi bez parka", u izdanju Udruge za kulturu Knjigomat (2009).
Izvor: Moderna Vremena Info
komentiraj (0) * ispiši * #
NOVO: Amos Oz - 'Priča o ljubavi i tmini' (Fraktura, 2009.)
Amos Oz
'Priča o ljubavi i tmini'
Roman
izd. Fraktura
Prevela s hebrejskog Andrea Sadeh Weiss
Cijena: 249,00 kn
Broj stranica: 776
Uvez: tvrdi s ovitkom
Riječ izdavača
Do sada najkompleksniji roman izraelskog pisca Amosa Oza upravo je 'Priča o ljubavi i tami'. Na više od 800 stranica Amos Oz u ovome autobiografskom romanu opisuje odrastanje u Jeruzalemu od Drugoga svjetskoga rata, do proglašenja Izraela pa do prvih ratova između Palestinaca i Židova. U ovom romanu koji pokreću dvije suprotstavljene sile Amos Oz opisuje život dječaka u Jeruzalemu koji se mijenja na očigled, u Jeruzalemu gradu svih vjera odrasta Amos, dječak čiji su roditelji intelektualci razapeti između svojih želja, snova i obaveza. U središtu romana tragičan je događaj – samoubojstvo dječakove majke kada je njemu dvanaest godina, a taj će ga događaj zauvijek obilježiti, te će odrediti njegov životni put.
Ovaj autobiografski roman jedan je od najljepših i najtužnijih romana ikada napisanih. Amos Oz prodire u povijest svoje obitelji, u sve njezine pore, kroz njezinu povijest očituje se i povijest Židova. U potrazi za tragedijom vlastite obitelji Oz je napisao roman koji će ostati zabilježen kao jedan od najpotresnijih i najljepše napisanih romana. 'Priča o ljubavi i tmini' roman je koji se čita punom pozornošću, roman koji su svi svjetski kritičari ocijenili kao jedno od najvećih djela svjetske književnosti. U 'Priči o ljubavi i tmini' otkriva se sve majstorstvo i ljepota pisanja koju posjeduje Amos Oz.
Prvih 27 stranica romana besplatno pročitajte
na ovome linku
Više o autoru ovdje
komentiraj (0) * ispiši * #
Miljenko Jergović objavio novi roman 'Volga, Volga'
četvrtak , 02.07.2009.Miljenko Jergović
'VOLGA, VOLGA'
roman
Izdavač: Naklada LJEVAK
Godina: 2009
Broj stranica: 362
Format: 13,7 x 21 cm
Uvez: meki
Cijena: 139,00 Kn
Riječ izdavača
Svakoga petka Dželal Pljevljak putuje 116 kilometara u svojoj crnoj volgi, od Splita do Livna. Odlazi u džamiju, na glavnu tjednu molitvu, i vraća se u Split. Taj put prelazi petnaestak godina, odavno mu je prešao u naviku, misli da poznaje svako drvo i svaku kuću pokraj ceste, ali ga onda, u vrijeme jedne ranojesenje snježne oluje, kakve u Bosni nisu rijetke, nevolja navrati u selo Fatume. U Fatumima će se dogoditi nešto što će promijeniti Dželalov život. Pet godina kasnije, 1993, u vrijeme najgorega rata u Bosni, neimenovani istraživač i dokumentarist pokušava rekonstruirati priču kojom se javnost opsesivno bavila u posljednjim godinama mira. On citira zagrebačke, sarajevske i beogradske novine, prisjeća se televizijskih emisija s kraja osamdesetih, razgovara sa svjedocima, u nastojanju da otkrije motive koji su naveli čovjeka da postane posljednja, ali i najveća, zvijezda u povijesti naše novinske crne kronike. 'Volga, Volga' priča je o samoći i iskorijenjenosti. Ona je duboko intimistička, sva okupljena oko sudbine jednoga čovjeka, koju on kao mantru izgovara kad god prelazi svojih 116 kilometara, ali je istovremeno i priča o njegovoj društvenoj slici, o tome kako on izgleda dok ga se gleda sa strane i dok se o njemu, njegovoj sudbini i nesreći, ispisuju novinski članci. Kakvom se čini samoća pretvorena u članak u crnoj kronici?
Novela 'Volga, Volga' treći je dio Jergovićeva ciklusa o ljudima i automobilima.
„Jergović je epski pisac; on ima snage i zna pustiti da stvarnost samih predmeta i događaja priča svoju priču, zna osjetiti povijest jednoga bića ili nekoga kraja sa svim njihovim najstvarnijim pojedinostima, a to čini s odvagnutom i suzdržanom bitnošću.“
CLAUDIO MAGRIS
„Bez straha od velikih osjećaja i visokog stila, Jergović u svojim literarnim slikama prepliće nebesa i ovozemaljske jade, anđele i bijedu svakodnevnog života.“
KARL MARKUS GAUSS
Moja kritika Jergovićevog romana 'Freelander' dostupna ovdje
komentiraj (30) * ispiši * #
Slavko Jendričko napisao pjesmu u spomen na Michaela Jacksona
Samo za čitatelje K.moljca:
Slavko Jendričko
OSMRTNICA MICHAELA JACKSONA
Danas su izdale
glasnice
Michaela Jacksona.
Vrisnule su zvijezde
u milijunima zjenica.
Pod žestokim olujama
eksplodiraju trafostanice.
On je jedan
od onih što
ne prestaju
isporučivati
struju svjetiljkama srca.
Izdaleka najdraži ljudi
skrivaju svoju sjenu
napuštajući pozornice;
U životu samotni poput psa
u nebo se ušuljaju na prstima
ikone neoštećene korozijom smrti.
komentiraj (20) * ispiši * #
Moja nova kritika u 'Vijencu'
Na kioscima je
novi broj "Vijenca"
(samo 10,00 kn)
a u njemu,
između ostaloga
i
moja kritika
romana
'Razdvojit ću pjenu od valova'
Ferija Lainščeka
*******
Novi "Vijenac" još donosi:
- tekstove posvećene nedavno preminulima Daliboru Brozoviću i Čedi Prici
- kolumnu lingvistkinje Nives Opačić
- opširan razgovor s povjesničarom književnosti Krešimirom Nemecom
- tekst Ljerke Car Matutinović o knjizi Jakša Fiamenga 'Svjetleća tijela'
- esej Krešimira Bagića "Od figure do kulture - apostrofa i prozopopeja"
- izbor iz suvremenog poetskog stvaralaštva vojvođanskih Hrvata
- opširan tekst Borisa Domagoja Biletića o suvremenim pulskim piscima
- intervju s Ernestom Fišerom, glavnim urednikom časopisa 'Kolo'
- tekst Mirka Tomasovića o Držićevom 'Skupu' na talijanskom jeziku
- tekst Marije Grgičević o knjizi Marijane Župić Benić 'O lutkama i lutkarstvu'
- tekst Strahimira Primorca o romanu Ive Brešana 'Ništa sveto'
- tekst Đure Vidmarovića o knjizi 'Molitve' Tomislava Marijana Bilosnića
- razgovori s Ivicom Prlenderom i Petrom Selemom
- tekst Luke Šeputa o knjizi Viktora Žmegača 'Majstori europske glazbe'
te još mnoštvo tekstova o likovnoj umjetnosti, kazalištu, glazbi, plesu, filmu, itd.
komentiraj (2) * ispiši * #
NOVO: Jenny Downham - 'Prije nego što odem' (Profil, 2009.)
Jenny Downham
'Prije nego što odem'
roman
izd. Profil
Broj stranica: 284
Uvez: Tvrdi
Dimenzije: 15,5 x 23,5 cm
Cijena: 149,00 kn
Riječ izdavača
Šesnaestogodšnja Tessa boluje od leukemije. Usred boli, lijekova, nebrojenih pregleda i bolničkih posjeta, znajući da joj preostaje svega nekoliko mjeseci života, Tessa odlučuje napraviti popis stvari koje treba napraviti prije nego što umre. Na prvom mjestu je seks.
Premda završava smrću mlade pripovjedačice, sve u ovom dirljivom romanu ponajprije govori o životu i njegovim radostima. Jer, dok Tessino tijelo gubi bitku protiv bolesti, njezin je duh življi nego ikad, dajući romanu notu humora, tjerajući čitatelja da se nasmije, pa makar i kroz suze. Daleko od svake patetike, Tessini osjećaji, njezini odnosi s ocem, bratom i majkom, novim dečkom i najboljom prijateljicom, opisani su moćno i neponovljivo, i opravdavaju status hita koji ova knjiga uživa diljem svijeta.
U ovoj knjizi rijetke ljepote Jenny Downham naučit će nas kako se veseliti stvarima na koje smo zaboravili, kako život gledati drugim očima, prepoznajući u njemu ono što je doista lijepo, neponovljivo i vrijedno življenja.
Jenny Downham engleska je autorica i bivša glumica rođena 1964. godine. Svojom prvom knjigom, romanom 'Prije nego što odem 'objavljenim 2007. osvojila je istodobno i publiku i književnu kritiku. Roman je ušao u uži izbor Nagrade Guardian i nagrade Lancashire za najbolju dječju knjigu godine, bio je nominiran za medalju Carnegie te Booktrust Teenage Prize, a osvojio je Nagradu Branford Boase.
komentiraj (2) * ispiši * #
NOVO: Dinaw Mengeste - 'Lijepe stvari što se nebom gnijezde' (Vuković i Runjić, 2009.)
srijeda , 01.07.2009.
Naklada Vuković&Runjić donosi nam jedan od najdojmljivijih američkih romana godine 2007. - 'Lijepe stvari što se nebom gnijezde', elegantno štivo o doseljeničkom iskustvu koje plijeni melankoličnom zrelošću, etiopsko-američki debitantski romanopisac Dinaw Mengestu napisao je sa samo 27 godina, pžžeo prešršt prežtižnih nagrada u SAD-u, Velikoj Britaniji i Francuskoj, te u oštroj konkurenciji zasjeo na godišnji popis najboljih romana New York Timesa.
Dinaw Mengestu
''Lijepe stvari što se nebom gnijezde''
roman
izd. Vuković&Runjić
Prevela s engleskoga Vjera Balen-Heidl
dimenzije: 215 x 140 x 16 mm
stranica: 208
uvez: meki
Cijena 109 kn
Riječ izdavača
Roman proslavljenog etiopskog autora, dobitnik Guardianove nagrade za debitantsku knjigu 2007. i Knjižne nagrade Los Angeles Timesa 2008.
Prije petnaest godina, u jeku revolucije, Sepha Stephanos je pobjegao iz Etiopije nakon što su mu vojnici pretukli i ubili oca. Skrasio se kao vlasnik dućana mjšoovitom robom u siromašnoj afroameričkoj četvrti u Washingtonu D.C., u kojem danju kupuju školarci, a noću prostitutke i alkoholičari. Jedino su mu društvo dva useljenika iz Afrike - konobar Kongoanac i inženjer Kenijac, obojica, baš kao i on, razočarani i obuzeti nostalgijom za kontinentom s kojega su potekli. Godinama prije, na drugom kraju svijeta, tada još u obiteljskom gnijezdu, nije mogao ni zamisliti da će voditi tako osamljenički život.No Sephin se kvart nakon dugog razdoblja bijede počinje mijenjati. Nada se budi dolaskom novih susjeda - bjelkinje Judith i njezine kćeri, mješanke Naomi - koje obnavljaju otmjenu ruševnu kuću odmah do Sephine. Sprijateljuju se s njim i on prvi put, nakon tolikih godina, osjeti što znači imati obitelj. Ali dugogodišnjim stanovnicima kvarta njihov dolazak ujedno najavljuje nešto mnogo dalekosežnije, a kada niz rasnih izgreda naruši nanovo pronađeni mir, Sephi zaprijeti opasnost da ponovo sve izgubi.
Roman "Lijepe stvari što se nebom gnijezde" briljantan je i dirljiv prvijenac koji nam predočuje što to znači izgubiti obitelj i domovinu ik oliko toga treba prebroditi da bi se stvorio novi dom.
Dinaw Mengestu rođen je 1978. u Addis Abebi. Godine 1980., uselio se, zajedno s majkom i sestrom, u SAD, pridruživši se ocu, koji je emigrirao iz Etiopije za vrijeme Crvenog terora. Diplomirao je na Sveučilištu u Georgetownu i magistrirao kreativno pisanje na Sveučilištu Columbia. Godine 2006. dobio je stipendiju Njujorške fondacije za umjetnost. Mengestu, između ostaloga, piše za časopis Rolling Stone. Živi u New Yorku.
komentiraj (0) * ispiši * #
Skup u povodu 80.rođendana Zore Dirnbach
HRVATSKO DRUŠTVO PISACA
nas poziva na skup u povodu
80. obljetnice rođenja
ZORE DIRNBACH
U četvrtak, 2. srpnja 2009. u 11 sati,
vila Arko, Basaričekova 24, Zagreb
Sudjeluju:
Velimir Visković: Uvodna riječ
Ognjen Kraus: Pozdrav u ime Židovske općine
Ljiljana Jojić: Prijateljski zapis o Zori Dirnbach
Andrea Zlatar: Djetinjstvo, trauma, distanca
Helena Sablić-Tomić: Dnevnik Zore Dirnbach
Branko Bošnjak: Od biblijskih mitova do holokausta
Dubravka Carić-Crnojević: Smrt i moć
Bruno Kragić: Deveti krug u europskom kontekstu
Daniel Rafaelić: Igre na filmskim skelama
Živko Gruden: Rad na radiju i televiziji
Nives Tomašević: Nakladnička recepcija opusa Zore Dirnbach
Dubravka Bogutovac: Sedam apokrifnih priča Zore Dirnbach
Tekstove Zore Dirnbach govorit će glumci Vlasta Knezović i Žarko Potočnjak.
U programu će nastupiti Jewsers klezmer sastav.
komentiraj (5) * ispiši * #