Jedna stvar me jako čudi - nakon Sanaderove kukavičke, neobrazložene ostavke zamijetio sam da je među ljudima zavladao strah.

Strah izražavaju građani u tv anketama, strah izbija iz redaka medijskih napisa, strah iskazuju ekonomisti, poduzetnici, sindikati... svi su odjednom u strahu, umjesto da se vesele.

Zašto da se veselimo, pitate se?

Naime, da je nesposoban Sanader nam je dokazivao punih 6 godina koliko je bio na premijerskoj funkciji - mislim da je nepotrebno navoditi sve brojne dokaze njegove nesposobnosti, ali prisjetimo se samo dva najvažnija - gospodarsko- financijski kolaps države i blokada pregovora za ulazak u EU.

Dakle, da je Sanader nesposoban, to već dugo znamo, ali izbjegavanjem obrazloženja svoje ostavke Sanader je pokazao i da prezire javnost i građane Hrvatske dok je, postavivši na čelo Vlade osobu koja je manje sposobna čak i od njega, Sanader pokazao još i to da ne voli Hrvatsku i da ne želi dobro njezinim građanima.

No, i to da Sanader ne želi dobro Hrvatskoj i njezinim građanima također smo otprije znali, jer da Sanader želi dobro građanima Hrvatske onda ne bi u Vladi šest predugih godina držao bezlične, nesposobne poslušnike, umjesto stručnjaka!

Dakle, zar nije razlog za slavlje činjenica što nas više ne 'vodi' nesposoban čovjek?

Zar nije razlog za slavlje činjenica što na čelu naše Vlade više nije čovjek koji prezire svoje građane?

Zar nije razlog za slavlje to što na čelu Vlade više nije čovjek koji građanima Hrvatske ne želi dobro?

Istina, veselje malo kvari još nesposobnija premijerka, ali mandat njezine Vlade ionako neće biti duži od šest mjeseci...

Dakle, sad se radujmo, zatim nam slijedi šest mjeseci stezanja remena i bildanja strpljenja, a onda ćemo napokon odahnuti.

Ali i duboko udahnuti, za novi zalet (a nadam se i - uzlet)!