Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/knjigoljub

Marketing

Izašla nova knjiga Ede Popovića



Edo Popović
'PRIRUČNIK ZA HODAČE'

izd. Naklada Ljevak
Biblioteka: Biblioteka 21
Broj stranica: 164
Format: 14 x 19,6 cm
Uvez: meki
Cijena: 129 kn

Riječ izdavača



'Priručnik za hodače' je trans-žanrovska proza, mješavina fikcije, reportaže, dnevničkih zapisa, eseja..., a prije svega je poziv na usporavanje, na trijezan pogled unaokolo, i zašto ne - na odustajanje od potrošačkog ludila, najozbiljnije bolesti suvremenog društva.

Iz knjige:

Priroda je opuštena. Bića prirode ritam gibanja ubrzavaju u iznimnim
trenucima, kad love, i kad su u opasnosti. Ili kad pomahnitaju.
Čovjek je stalno u lovu, ili u opasnosti, ili u mahnitom stanju.

* * *
Viking Leif Ericson Ameriku je otkrio samo za sebe. Kolumbo isto tako.
Ne mogu drugi za nas otkrivati svijet. Moramo ga otkrivati sami.

* * *
Radi se samo o jednom trenutku. O ovom trenutku u kojem ja ispisujem
ovu rečenicu, a vi je čitate. Samo to imamo, samo to nam je dano.
Ni prošlost, niti budućnost, već ovaj kratki trenutak sadašnjosti.
On je naša vječnost.

* * *
Sat nije izmišljen zato da bismo znali kad smo gladni, umorni, bolesni,
sretni, ili da ne zakasnimo na sastanak s prijateljima. Izmišljen je zato da
nam se odredi norma, izmjeri učinak. Da se točno u sekundu nacrtamo na
poslu, i da onda izvršavamo naređenja.

* * *
Ljudima je važnije ono što imaju i predstavljaju nego ono što jesu. Kao što
su neki američki starosjedioci vjerovali da ogrćući se vučjom kožom i sami
poprimaju osobine vuka, tako mi danas vjerujemo da nam kuće u kojima
stanujemo, krpice koje nosimo, auti koje vozimo, sprejevi kojima se špricamo – da nam oni daju neka sasvim određena svojstva, koja inače nemamo.

* * *
Susret s milijunima godina starim stijenama izoštrava osjećaj za prolaznost.
Duboka brazgotina od groma na stablu smreke, ili puzanje pod udarima
olujne bure, dobra je lekcija iz skromnosti.

* * *
O planini se govori kao o prostoru slobode. Samo odete gore, kaže se,
i svi okovi spadnu s vas, sve brige nestanu, postanete slobodni.
Ali, kako u planini može biti slobodan netko tko nije slobodan u gradu?

* * *
Na Velebitu često sam se susretao licem u lice s oblacima. Kojiput su me
znali otjerati s planine. Što ću ovdje, mislio sam, kad ništa ne vidim.
Kasnije sam shvatio da ne moram uvijek gledati očima.






Post je objavljen 07.07.2009. u 11:44 sati.