Pregled posta

Sintagma "češki humor" danas često ne predstavlja niti geografsku, niti humorističku odrednicu.
Češki humor sve više sliči ideologiji, a sve manje humoru; dok ga u geografskog smislu možemo pronaći – u vrlo autentičnom izdanju – i u Njemačkoj, i u Izraelu, i u Hrvatskoj, i u Rumunjskoj...
No u "češkom humoru", utemeljenom na autoironiji, nepoštivanju autoriteta i na sposobnosti sramoćenja samog sebe (kako je to definirao Jiri Hrabal) uvijek je bilo dosta rezervi, i za razvijanje i za različitost.

Za oboje nam je odličan primjer nedavni film Sverakovih 'Prazne boce', a također i roman Jiri Kratochvila' Besmrtna priča - Iliti život Sonje Trocke Sammlerove', odnosno roman karneval iz 1997. godine.

Kratochvil (1940.) odgovara "češkom humoru" po svim trima Hrabalovim točkama.
Ali ima kod češkog književnika ukrajinsko-njemačkog podrijetla (koji je nakon rata svoju njemačku baku u patriotskom zanosu nazivao "malim Hitlerom") još koječega drugog.

U 'Besmrtnoj priči', romanu o djevojčici rođenoj početkom XX. stoljeća sa zadatkom da "poruku" XIX. stoljeća prenese u XXI. stoljeće, miješa se fantazija, basna, općenje sa životinjama (uključujući i slona) te nepoznati detalji povijesti XX. stoljeća.
Pa tako, podsjećajući na slavni otpor invaziji sovjetskih tenkova 1968. godine, Kratochvil piše kako je njegova junakinja smirivala pohotu okupacijskih vojnika, "iako u većini slučajeva tek u kućnim vežama i na stojaka".
Time je naposljetku primiren prvi okupacijski kontingent, i izbjegnuto veće krvoproliće, zaključuje Kratochvil u svom malom povijesnom štiklecu o češkoj Ivani Orleanskoj.

O autoru
Jiři Kratochvil je kao pravo književno otkriće. Godine 1991. odlikovan nagradom Toma Stopparda, nagradom Fgona Hostovskoga 1996., Karela Čapeka (nagrada PBN-a) 1998. i nagradom Jamstava Seiferta 1999. godine.
Rođen je 4. siječnja 1940. u Brnu, gradu u kojem se odigravaju svi njegovi romani, ali i većina pripovijetki.
Završio je filozofski fakultet, bio učitelj, arhivar, a nisu ga mimoišle ni radničke profesije.
Na književnu se scenu ušuljao već s dvadeset i četiri, da bi na velika vrata ušao tek u pedeset i prvoj, dakle 1991. godine.
Danas se smatra jednim od najznačajnijih suvremenih čeških književnika.