"Otkad se dogodila ova tajna priča, moj bračni život funkcionira mnogo bolje. Pretpostavljam da je moj muž naslutio nešto. Kad je Tomás dolazio, on bi izlazio svako popodne na terasu iako je ljeto išlo svome vrhuncu, a na balkonu je vladala pripeka. Ondje bi ostajao, zadihan i znojan, dok bismo se ljubavnik i ja proždirali. Sada mi je muž preplanuo i zgodan od onog nemilosrdnog sunca na balkonu. Sada me poštuje, zanima se za mene, koketira sa mnom. Kao da je požuda drugoga muškarca (sigurno zna, sigurno je znao) potaknula njegovu požudu i uvjerenje da vrijedim nešto te da stoga i on vrijedi. I pošto se on osjeća vrijednim i smatra da me treba voljeti, počela sam cijeniti sebe, a i njega. Ne znam slijedite li moje misli: ovo je igra zrcala."
U svojoj prvoj knjizi pripovijedaka Ljubavnici i neprijatelji (Amantes y enemigos) suvremena španjolska spisateljica Rosa Montero bavi se vječnom temom ljubavi, odnosno "kemijom" parova, na što upućuju i znakoviti naslovi uvrštenih priča: Moj muškarac, Obiteljski portret, Srebrni pir, On, Slijepa ljubav i dr.
Životni problemi pletu se od svakovrsnog motivskog materijala, a najtvrđi su ljubav i antipatija, opsjednutost i osveta, strast i nezainteresiranost dvoje ljudi. Nit koja povezuje sve predstavljene radove svakako je netipičnost parova. Autorica kao da želi dokazati onu poznatu uzrečicu prema kojoj ljubav ne pita za godine, imovinsko stanje, zemljopisnu udaljenost ili ljepotu. Ona bljesne iznenada i ozari baš sve, ma kakve joj prepreke (i očekivanja) stajale na putu.
Govor Rose Montero neobično je sugestivan, poetičan, katkad i aforističan. Kao u priči Druga, gdje izbjegava opis mučne situacije: "Svaka žlica juhe imala je okus suza." Ili pak traži neobične perspektive u kojima hvata svoje junake: "Nevjerojatno je da smo na slici! Ondje, na sićušnoj svjetlećoj iskrici koja je predstavljala Zemlju bila je plaža, ručnik plavih pruga i šuma nogu", kaže pak u Obiteljskom portretu dok gleda snimku koju je načinila svemirska letjelica Voyager. Specifičan humor gorkasta okusa i sklonost groteski čini ovu temperamentnu Španjolku snažnog feminilnoga glasa vrlo zanimljivom širem čitateljstvu.

Rosa Montero rođena je 1951. godine u Madridu. U djetinjstvu je zbog tuberkuloze nekoliko godina provela u izolaciji, čitajući i pišući. Nakon završene srednje škole studirala je psihologiju da bi na kraju završila novinarstvo. Karijeru je počela kao novinarka lista "El Pais", a onda se upustila u književne vode. Od literarnih djela najvažniji su romani Tretirat ću te kao kraljicu (Te trataré como una reina, 1983), Kanibalova kći (La hija de Canibal, 1997), koji joj je donio nagradu Primavera, Kućna luđakinja (La loca de la casa, 2003), koji je osvojio nagrade Que Leer i Grinzane Cavour, i Priča o prozirnom kralju (Historia del Rey Transparente, 2005), također ovjenčan prestižnom nagradom Que Leer. Za literarni pak i žurnalistički rad u "El Paisu" dobila je uglednu nagradu Gabriel Garcia Márquez.

Sanatorij pod klepsidrom (Sanatorium pod klepsydrą) druga je zbirka pripovjedaka poljskog pisca Brune Schulza, objavljena 1937, dakle tri godine nakon velikog uspjeha njegovih Dućana cimetne boje (Sklepy cynamonowe, 1934), koji se i danas smatraju jednim od najznačajnijih djela europske proze 20. stoljeća.

Zbirka je sastavljena od 13 pripovjedaka (obasežu ukupno 196 kartica) od kojih je većina, kako se pretpostavlja, nastala dvadesetih godina, dakle prije Dućana, ali su objavljene (uz pridodano Proljeće) u zajedničkoj zbirci koja je nastala najvjerojatnije kao zamjena za nedovršeni (i izgubljeni roman) Mesija (Mesiasz).

Sanatorij pod klepsidrom bitno proširuje dimenzije šulcovskog svijeta, obogaćuje ga pojmom Knjige (koji u sebi nosi mitske i mitopoetičke matrice), proširuje drugim dimenzijama „očeve” fabularne linije (Genijalna epoha, Moj otac stupa u vatrogasce, Očev posljednji bijeg), unosi u nju vrlo važnu „ajnštajnovsku”, fantastičnu dimenziju vremena, dok središnja i najdulja pripovijetka Proljeće (najvjerojatnije dio nedovršenog Mesije) – ta blago ironična slika nabujale trivijalne mašte u doba dječačke inicijacije, najbolje naslućuje u kojem je smjeru pisac namjeravao razvijati svoj književni diskurs.

Sanatorij pod klepsidrom nosi sve značajke obično-neobičnog, blago grotesknog svijeta Schulzove proze na razmeđi sacruma i profanuma, mitskog i svakodnevnog, i kao takva važno je djelo u kanonu europske književnosti 20. stoljeća – stoljeća koje je tako snažno ispreplelo mitologiju privatnog i javnog.

Bruno Schulz (1892-1942), poljski pisac židovskog podrijetla i profesor crtanja, sin skromnih trgovaca, skončao je svoje dane tako što ga je jedan nacist ustrijelio na ulici. Uspjeh Dućana cimetne boje, potvrdila je i druga Schulzova zbirka pripovijedaka, Sanatorij pod klepsidrom (Sanatorium pod klepsydrą, 1937), s kojima je znatno utjecao na mnogobrojne svjetske pisce (spomenimo samo Danila Kiša), kao i na generaciju hrvatskih «borhesovaca».

'Književna revija' književni je časopis kojega dugi niz godina objavljuje Matica hrvatska ogranak Osijek.
Novi broj časopisa koji je upravo ugledao svjetlo dana posvećen je suvremenoj crnogorskoj prozi, priredio ga je Jakov Sabljić, a donosi dva temata - temat s kritičkim tekstovima o suvremenoj crnogorskoj prozi i temat s ulomcima iz proza 12 suvremenih crnogorskih pisaca (nažalost, zastupljeni su samo muškići - niti jedna autorica).

Opširnije o časopisu na ovome linku

O kvazi-dokumentarnom filmu koji na sramotan način krši ljudske slobode, a koji je obilato dotiran od Ministarstva kulture (120.000 kn) i grada Zagreba (60.000 kn) te prije dva dana prikazan na HTV-u piše Ivan Kralj.

Obavezno pročitati na ovome linku

HRVATSKI RADIO, TREĆI PROGRAM
EMISIJA: BIBLIOVIZOR
AUTORI: BORIS POSTNIKOV, DAMIR RADIĆ, BOŽIDAR ALAJBEGOVIĆ
TEMA: KNJIGE MILJENKA JERGOVIĆA, BORISA PERIĆA I 'BLOG PRIČE'
UREDNIK: GORDANA CRNKOVIĆ
ZA: 2. 6. 2007.
OD: 16 SATI

NAJAVA
Roman «Vampir» Borisa Perića izrazito je solidan uradak; riječ je o jednom od vrlo rijetkih izleta u hororsku varijantu fantastike u domaćoj književnosti, tvrdi Damir Radić u povodu Perićeva romana koji je objavila naklada Ljevak.
Miljenko Jergović znatno je uvjerljiviji kao pisac, nego u ulozi selektora, piše Boris Postnikov o knjizi «Drugi poljubac Gite Danon», izboru iz priča Miljenka Jergovića koji je sastavio sam autor. Jergovićev izbor vlastitih priča objavila je kuća VBZ. «Blog priče» naslov je knjige koju je uredio Davor Šišović, objavila naklada Zoro, a o kojoj piše Božidar Alajbegović.

Uredila Gordana Crnković

Press konferencija
povodom
šestog Festivala europske kratke priče
(Zagreb-Split, 3. - 9.lipnja)
srijeda, 30. svibnja, u 12h
u knjižari Profil Megastore, Bogovićeva 7.

Više o ovogodišnjim programima i sudionicima Festivala reći će:
Stjepan Balent, Tomislav Brlek, Marinko Koščec, Gordana Matić, Ivica Prtenjača, Roman Simić Bodrožić i Zoran Šimunić

U četvrtak, 31. svibnja, u klubu Booksa organizira se književna večer s Ivicom Đikićem povodom njegove zadnje knjige 'Ništa sljezove boje' objavljene u nakladi Kultura i rasvjeta. Događanje počinje u 20 sati.

Ivica Đikić novinar je Feral Tribuna te autor romana 'Cirkus Columbia' i političke biografije predsjednika Mesića 'Domovinski obrat'. Roman 'Cirkus Columbia' nagrađen je jednom od najprestižnijih književnih nagrada u regiji Meša Selimović 2005.

Više o knjizi 'Ništa sljezove boje' saznajte ovdje.

Ako ste se pitali šta znače ova suluda pitanja:

šta traži tatarin u metrou a čehov na nevskom prospektu_preljuba-prijaviti ili ne_kako stoje stvari_ko voli cure koje prave probleme_kako danas izjaviti ljubav_šta biva kad se želi sve a može malo_koliko košta istina_na šta miriše zemlja dok ljubim Petru_je li sve počelo kad je krenuo da živi sam?

mit keres egy tatár a metróban csehov a névai sugárúton_félrelépés-bejelenteni vagy sem_hogy ityeg a fityeg _ki csípi a problémázó csajokat_hogyan fejezzük ki ma a szerelmet_mi van akkor, ha mindent akarnak, ám keveset bírnak el_mennyibe kerül az igazság_mire illatozik a föld, míg Petrát csókolom_minden akkor kezdődött, amikor egyedül kezdett élni?

kaj počne tatar v metroju in čehov na prospektu neve_prešuštvo-prijaviti ga ali ne_kako stojijo stvari--_kdo ljubi punce, ki delajo probleme_kako danes izpovedati ljubezen_kaj se zgodi, ko se veliko želi, a malo dobi_koliko stane resnica_kakšen vonj ima zemlja, medtem ko se ljubim s petro_a se je vse začelo takrat, ko se je odločil, da bo živel sam?

Evo odgovora:

Povodom prošlogodišnjeg festivala kratke priče KIKINDA SHORT 01 iz štampe je izašla knjiga sa pričama učesnika festivala, odakle su i parafrazirane rečenice u pitanjima.
Priče su prevedene na četiri jezika, u projektu je učestvovalo devetorica autora i čak desetoro prevodilaca.
Autori čije se priče nalaze u knjizi su Balaž Pap, Enes Halilović, Dušan Čater, Igor Isakovski, Siniša Soćanin, Miloš Latinović i Srđan Papić. Specijalni gost prošlogodišnjeg festivala bio je Mihajlo Pantić i on je kao gosta iznenađenja pozvao Miodraga Raičevića.
Knjigu su prevodili Roland Orčik, Arpad Kolar, Ana Ristović, Ivana Ristov, Mihalji Bilbija, Gabrijela Gal, Namita Subioto, Marija Panić, kao i Dušan Čater i Igor Isakovski.
Izdavač knjige i organizator festivala je Narodna biblioteka „Jovan Popović” iz Kikinde, a koordinator projekta je Srđan Papić.

Promocija knjige zakazana je za četvrtak, 31. 5, Studentski kulturni centar, Beograd, u 12 časova.

ps: od 28. juna do 01. jula 2007. u SKC-u i Kikindi organizuje se KIKINDA SHORT 02. Na drugom festivalu učestvovaće više od 20 autora iz šest zemalja. Učešće su za sad potvrdili Šejla Šehabović, Melina Kamerić, Aleksandra Čvorović (BiH), Vlado Bulić, Mima Simić, Dario Rukavina (Hrvatska), Denis Mikan, Peter Landerl, Ksaver Bajer (Austrija), Angel Igov, Elena Aleksijeva (Bugarska), Eniko Daraboš, Roland Orčik (Mađarska), Ivan Potić i Marko Vidojković (Srbija). Specijalni gost festivala je Slobodan Tišma, a gosta iznenađenja dovodi Vasa Pavković. Očekuje se potvrda dolaska još nekoliko učesnika kao i prijatelja festivala koji nisu pisci ali prate mladu književnu scenu u regionu.

Kontakt: srdjanpapic[at]yahoo.com

Jedanaesti Kvirinovi poetski susreti održati će se 1. i 2. lipnja 2007. godine u organizaciji Ogranka Matice hrvatske Sisak. Ovogodišnji dobitnik Plakete sv. Kvirina za ukupan doprinos hrvatskom pjesništvu je književnik Ivan Rogić Nehajev. Nagradu za najbolju knjigu poezije autora do 35. godina starosti dobio je mladi pjesnik Marko Pogačar za knjigu poezije «Pijavice nad Santa Cruzom», AGM, Zagreb, 2006. (pod uredništvom Krune Lokotara, kao nagrađeni rukopis na natječaju AGM-a i Vijenca za najbolji poetski rukopis za 2005.), objavljenu u periodu od 1. svibnja 2006. do 1. svibnja 2007.

Nagradu Ivanu Rogiću Nehajevu za ukupan doprinos hrvatskom pjesništvu dodijelio je žiri u sastavu Milorad Stojević, Slavko Jendričko, Goran Rem i Đurđica Vuković.

Izbornica najbolje knjige mladog autora je kritičarka Sanja Jukić.

Prvog dana Susreta bit će dodijeljene nagrade laureatima i održana poetsko-glazbena večer, na kojoj će nastupiti dvadesetak renomiranih hrvatskih pjesnika. U glazbenom dijelu pjesme hrvatskih i poljskih pjesnika pjevat će Poljakinja Anna Ruttar uz glazbenu pratnju Larrya Portera iz Berlina.

Drugog dana Susreta bit će održan okrugli stol o poeziji Ivana Rogića Nehajeva. O pjesničkom opusu ovogodišnjeg laureata izlaganja će održati Anna Ruttar, Miroslav Mićanović, Miloš Đurđević i Nikola Petković.

Na Susretima promovorit će se novi trobroj Riječi, časopisa za književnost, kulturu i znanost Matice hrvatske Sisak.

Sva zbivanja održat će u prostoru Ogranka Matice, prvoga dana s početkom u 20 sati, a drugoga dana u 10:30.

Delegacija pjesnika posjetit će grob kultnog pjesnika Josipa Severa na groblju u Komarevu i njegovu rodnu kuću u Blinjskom Kutu kraj Siska.

DOŽIVLJAJ PARIZA!
(u sklopu Festivala Doživljaja)


Književne večeri u SC-u idu dalje u sklopu Prvog svjetskog Festivala doživljaja, a ovoga četvrtka, 31.5. u KLUBU SC-a i s početkom u 20 sati moći ćete doživjeti otipkane utiske imaginarnog i iskustvenog Pariza.

U tome će vam pomoći književnici Sibila Petlevski, Ivica Prtenjača, Dino Milinović, Damir Karakaš (u video obliku), mladi književnici Kruno Čudina i Goran Bogunović te pjesnik Krešimir Bagić, koji će vam uz poeziju i prozu pružiti svoj iskustveni ili neiskustveni doživljaj Pariza.

Točke, uskličnike i upitnike pisat će i brisati Mirna Bačun, a Pariška muzika okupirat će vaš sluh tijekom pauze.

Odbor ‘Nagrade Vladimir Nazor’ donio je jednoglasne odluke o dobitnicima ‘Nagrade Vladimir Nazor’ za najbolja umjetnička ostvarenja u Republici Hrvatskoj za 2006. na području književnosti, glazbe, filma, likovnih i primijenjenih umjetnosti, kazališne umjetnosti te arhitekture i urbanizma.

Nagradu Nazor za životno djelo za književnost dobio je povjesničar književnosti i esejist Miroslav Šicel, dok je godišnja nagrada pripala pjesniku Mati Ganzi za zbirku ‘Hvatanje sjene’.

O dobitnicima u ostalim umjetnostima informirajte se ovdje

Nagrade će dobitnicima biti uručene 19. lipnja 2007. na tradicionalnoj svečanosti u Velikoj čitaonici Hrvatskog državnog arhiva

Danju je Frannie profesorica Njujorškog sveučilišta koja studentima predaje o ironiji i jeziku sa svim njegovim nijansama, neobičnostima i prenesenim značenjima. Noću potajno sastavlja rječnik uličnog slenga — i izlaže se opasnostima. Jedne večeri, u podrumu nekog lokala, slučajno postaje svjedok intimnog druženja muškarca i žene. Muškarčevo lice prikriva mrak, no u pamćenje će joj se urezati tetovaža na njegovoj ruci i njegov prodorni pogled...
Dok je kao moguću svjedokinju ispituju istražitelji iz odjela za ubojstva Mallov i Rodriguez, ona s užitkom prkosi sudbini i upušta se u avanturu s Mallovem, unatoč tomu što on na zapešću ima istu tetovažu kao i ubojica. Mallov je vješt ljubavnik koji navodi Frannie da prevlada seksualne barijere i doživi nova iskustva, no iskušavajući granična područja erotičnosti, ona stavlja vlastiti život na kocku.

"Rezovi" su vješto ispričana priča o opsesiji, seksu i nasilju koja namjerno ide korak dalje i doseže vrhunac u jednom od najoriginalnijih i najšokantnijih završetaka u suvremenoj fikciji. Po ovom trileru snimljen je film s Meg Ryan u glavnoj ulozi.

"Erotski triler koji izaziva noćne more i koji će nesumnjivo šokirati i najbešćutnijega čitatelja. Susanna Moore je pravi majstor."
The Miami Herald

Knjiga obuhvaća tri duže novele ("Oholost", "Duh" i "Pedofil"), a osnovna joj je poanta pokazati nehumanost suvremenog, senzacionalistički usmjerenog novinarstva.

Svaka priča ima razgranatu fabulu, ali je ipak najvažniji psihološki prikaz novinara „zatečenog“ u situaciji koju kroji medijska politika. Svaka novela „dijeli“ se na dva sasvim različita dijela – jedan pripada urednicima koji slučaj „navlače“ kako njima odgovara, a drugi je dio ljudska drama koja ide sasvim drugim putem i koja nikada neće izići u javnost. Tako svaka priča dobiva vidljivi (lažni) i nevidljivi (istiniti) sloj.
Autorica nastoji pokazati paradoksalne obrate na informacijskom vrtuljku na kojem sve postaje moguće, pa tako i to da izmišljeno postane istinito, a bitno – posve nevidljivo. Iako su priče sadržajno dinamične, završavaju tužno, slikom nemoćnoga duha u pragmatičnom svijetu.


Lada Žigo rođena je u Zagrebu 1970. godine. Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu diplomirala je komparativnu književnost i filozofiju. Od 1993. godine radi kao novinar – prvo u dopisništvu Slobodne Dalmacije, potom kratko na Hrvatskom radiju, a zatim u Večernjem listu. Trenutno je zaposlena kao novinarka kulturne rubrike Vjesnika.
Surađivala je u Vijencu, Republici, Mostu, Europskom glasniku te u drugim listovima i časopisima. Piše novinske članke, književne kritike i eseje. Dvaput je ušla u najuži izbor na Večernjakovu natječaju za kratku priču.

Zbirka novela "Ljudi i novinari", u kojima autorica nastoji raskrinkati nehumanost senzacionalističkog novinarstva, njezin je prvijenac.

KRITIKA : Michal Viewegh - 'Izvan igre' (Profil, 2006.)

Roman Michala Viewegha 'Odgoj djevojaka u Češkoj' 1998.godine je bio najtraženiji naslov u hrvatskim knjižarama pa ne čudi što smo u narednih 8 godina dobili još 6 prijevoda knjiga tog književnog hit-mejkera. Uspjeh na ljestvicama čitanosti i prodavanosti nikako nije i jamac kvalitete, što se u nas u zadnje vrijeme često zaboravlja, a Vieweghov je uspjeh kod čitateljskog puka svakako nesrazmjeran u odnosu na kvalitativne dosege njegova pisma. No i takvim skromnim dosezima Viewegh ipak nadvisuje neka u našega publikuma još obljubljenija imena (da spomenem samo Dana Browna i Coelha). Ipak, budući da hrvatski izdavač Profil Vieweghov novi roman 'Izvan igre' najavljuje kao svojevrsnu, kako na koricama kažu, 'kreativnu prekretnicu' jer pisac u njemu, da nastavim s prilično nespretno sročenom izdavačevom formulacijom, 'opis dubokih i važnih trenutaka u ljudskom životu donosi bez moraliziranja i dublje nego u dosadašnjim djelima', red bi bio da se to provjeri.
S prilično skepse prionuh čitanju i zaklopivši nakon 244 stranice knjigu ne mogu reći da se je moje ne baš povoljno mišljenje o tom piscu promijenilo. No, da se razumijemo, svakako sam imao i neugodnijih čitateljskih iskustava od ovoga!

Viewegh je lukavi i vješti manipulator emocijama ali i prepredeni laskavac koji svoje pitke ljubiće i limunade omata u postmodernističko ruho kako bi stvorio privid kompleksnosti i višeslojnosti svoga rukopisa i time impresionirao neiskusna i nezahtjevna čitatelja. U slučaju romana 'Izvan igre' on je, slično kao i u romanu 'Zapisivači očinske ljubavi', odabrao veći broj protagonista (točnije, ukupno 5) od kojih troje (Tom, Skippy, Hujerova) pripovjedaju u prvom licu (tzv. Ich-forma), dok su nam iskustva i razmišljanja preostalo dvoje aktera priče (Eva i Jeff) predočena posredstvom tzv. sveznajućeg pripovjedača (treće lice jednine). Iza takvog različitog tretiranja likova - osim želje za formalnim usložnjavanjem rukopisa (a čime se pokušala prikriti njegova fabularna nezanimljivost) - krije se autorova nesigurnost po pitanju provedbe diferencijacije likova i njihove međusobne raspoznatljivosti (što je posebno uočljivo u slučaju Toma i Jeffa). No, osim toga, Viewegh još potpuno nepotrebno i bez ikakve fabularne utemeljenosti rukopis nadograđuje i sa 6 vrlo kratkih poglavlja u kojima donosi autobiografske isječke iz vlastita života, a za koje se - samo ako želimo biti izrazito dobronamjerni i ako za autora ustvari tražimo nategnutu izliku - može reći da donose neku vrst poveznice opisanih autorovih iskustava sa nekim iskustvima likova. A da apsurd bude veći (baš kao i dojam o Vieweghovoj pretencioznosti) – te autobiografske isječke Viewegh piše u trećem licu jednine! (Naravno, postoji mogućnost da je povod takvom postupku u referiranju na vlastitu uspješnicu 'Odgoj djevojaka u Češkoj' gdje smo također imali slično metafikcijsko poigravanje, ali time nepotrebnost i pretencioznost nikako nisu smanjene a kamoli poništene).

Pripovjedanje je fragmentarno, nelinearno (uz česte skokove iz sadašnjosti u prošlost i nazad) i provedeno brzom izmjenom kratkih poglavlja, čime je uspješno postignuta dinamizacija (a da preglednost radnje nije dovedena u pitanje, što zaslužuje pohvalu). Što se tiče fabule, ona govori o 5 srednjoškolskih prijatelja (2 cure i 3 dečka) i njihovim međusobnim vezama, kako onim tokom školovanja tako i današnjim, kada su na početku svojih četrdesetih. Roman najvećim svojim dijelom zapravo govori o suočavanju likova s vlastitom sredovječnošću (čime se skladno nadovezuje na korpus recentnih djela Ferića, Radakovića, Koščeca, Vadanjela, pa smo možda i zbog toga tako žurno dobili prijevod); svi Vieweghovi protagonisti iz perspektive sredovječnosti rekonstruiraju dane odrastanja i prvih međusobnih zaljubljivanja (koja neki od njih, kako vidimo, još uvijek nisu preboljeli), na različite se načine boreći sa svješću o vlastitoj prolaznosti i nemogućnosti ostvarenja mladenačkih žudnji i htijenja. Kako ubrzo uviđamo, svi su oni izrazito ranjivi, ali to maskiraju na različite načine - tražeći zaborav, bilo u alkoholu (Tom) ili promiskuitetu (Jeffove turneje bordelima); bilo da se osamljuju i otuđuju (Eva) ili glupiranjem stvaraju lažnu sliku o sebi (Skippy). A na sve te načine ustvari samo potvrđuju i potenciraju svoju poziciju 'izvan igre' (uz napomenu da je metaforiku naslova autor dodatno naglasio čestim referiranjem na popularnu školsku igru 'Graničara').

U ovome romanu Vieweghu ne uspijeva u potpunosti ono u čemu je inače najdojmljiviji – uvjerljivo ocrtavanje likova. Da se razumijemo, svi su likovi (pa čak i sporedni, primjerice otac Hujerove) vrlo životni ali stupanj postignute empatije ovoga puta umanjuje karakterna jednodimenzionalnost i preočita upotreba likova u svrhu beletrizacije odabrane teme. Naime, tokom cijeloga romana likovi ostaju tek nosiocima jedne glavne karakteristike koja ih obilježava, pa tako primjerice na svakoj stranici posvećenoj Hujerovoj Viewegh razglaba o njezinoj ružnoći i njezinom intimnom suočavanju s tim problemom, dok mu Tom služi tek kao primjer za tematizaciju nesretne, neuzvraćene ljubavi (pa njegovo samosažaljenje vrlo brzo počinje živcirati), a Skippy nadopunjuje kvotu stereotipa na sve moguće načine skrivajući od okoline svoju homoseksualnost. Istina, teme ružnoće i ožiljaka koje na duši mlade žene može ostaviti svijest o vlastitoj neatraktivnosti Viewegh je vrlo dobro i detaljno obradio (premda, s obzirom na iznimnu inteligenciju Hujerove, njezino u tolikoj mjeri pretjerano lamentiranje o vlastitoj ružnoći naprosto nije uvjerljivo i zato s razlogom s vremenom počinje iritirati). Međutim kad je već nepobitno da je likove žrtvovao zbog njihova služenja tematici, onda svakako treba žaliti što je temu ljepote (utjelovljene u navodno prekrasnoj i neodoljivoj Evi) tek ovlaš dodirnuo i pristupio joj s puno manje entuzijazma nego što je to s ružnoćom Hujerove bio slučaj. (Ako me sjećanje ne vara, kod Pirandella ali i u Woody Allenovoj 'Purpurnoj ruži Kaira' likovi se pobune protiv svoga autora, a šteta je što Vieweghovim ipak nedostaje hrabrosti za takav čin. Razloga su uistinu imali...).

Svakako treba primjetiti (te autoru i zamjeriti!) da je, vjerovatno u cilju bolje prijemčivosti svoga romana, Viewegh propustio ukazati na mijene (i pozitivne i negativne) koje su protok vremena i promjena društvenog ustroja donijele češkom društvu, a čega su njegovi likovi (koje, ne zaboravimo, prikazuje u rasponu od 20-tak godina) bili svjedoci.
Na kraju još napomena da je i nespretnost prevoditeljice (npr. 'vjekovita stabla', 'sladokusno isplažen jezik', ili rečenice poput 'Ne mogu objasniti gdje sam izvukla upravo ovu sliku?') u skladu s kvalitativnom osrednjosti samoga štiva.

Sve u svemu, od Viewegha ništa novo; on je tip pisca koji je u stanju bez većih problema nanizati još desetak sličnih, pitkih, čitkih, neopterećujućih i nezahtjevnih romana usredotočenih na tematizaciju muško-ženskih odnosa, uz prihvatljiv omjer humora i sjete, gorčine i meda, nostalgije i smijeha. Odnosno, on je tvorac idealna štiva za čitatelja nesklona pretjeranom zdvajanju, i ma koliko mu kritičnije nastrojeno, zahtjevnije čitateljstvo s razlogom bilo nesklono, svakako treba naglasiti da je svakoj nacionalnoj književnosti barem jedan takav pisac nasušno potreban. Jer, podsjetimo, nije sva književnost usmjerena Vječnosti, a Vieweghova i štiva njemu srodnih autora svakako doprinose popularizaciji čitanja (a pritom ipak nisu uvredljiva po inteligenciju recipijenata, poput primjerice Coelhovih ili npr. Biondićinih knjiga).

(Napisao Božidar Alajbegović, siječnja 2007.
objavljeno u Bibliovizoru trećeg programa hrv.radija)

Zagrebački Profil upravo je objavio četiri nova sveska (dvije knjige eseja, pripovijetke i drame) iz edicije Izabranih djela Nedjeljka Fabria.
Tim povodom autor je dao opširan intervju Vjesniku dostupan na ovome linku

Jučer sav vam skrenuo pozornost na tekst u Večernjem listu u kojemu su sažeto iznesena negativna iskustva književnice Silvije Šesto sa nekim hrvatskim izdavačima.

U međuvremenu portal za kulturu i nekulturu Kupus.net objavio je autoričino otvoreno pismo u cijelosti, a u njemu Silvija Šesto poziva i druge književnike sa sličnim iskustvima da dignu glas.

Obavezno pročitajte na ovome linku.

Od 3. do 9. lipnja
izvrsni pisci iz 13 zemalja
nastupat će u Močvari, Booksi, Profil Megastoreu, Medijateci, Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, na Filozofskom fakultetu...,
u sklopu šestog Festivala europske kratke priče.

Koji će domaći, a koji strani književnici nastupiti saznati možete ovdje , gdje je smješten razgovor s Romanom Simićem Bodrožićem, jednim od organizatora festivala.

FEKP ima i svoje, dojmljivo uređene web stranice, dostupne na ovome linku .

Algoritmov 'Predlist' donosi vrlo vrlo vrlo opširan intervju s Nadom Gašić, autoricom prvoga romana iz Algoritmove nove biblioteke domaće proze 'KaLibar' koju uređuje Kruno Lokotar.

Razgovor s Nadom Gašić vodila je Ivana Pavelić-Mirošević a pročitati ga možete ovdje, i tako saznati mnogo toga o romanu o kojemu se trenutno najviše priča

U izdanju naklade Oceanmore prošli je tjedan objavljen novi roman Ede Popovića “Oči”.
Roman donosi priču o odrastanju, razočaranjima, sazrijevanju, ukratko životu fotografa Ivana Kalde, smještenu u razdoblje od 60-ih godina 20. stoljeća do danas.

O svom novom romanu Edo Popović govori ovdje.

'Želim upozoriti svoje potencijalne čitatelje kako od novca koji su uložili u kupnju knjiga "Bum Tomica 1", "Bum Tomica 2", "Vanda" ili "Ne, hvala" a koje će kupiti u knjižarama Znanja autorica nema ni kunu ', riječi su književnice Silvije Šesto upućene javnosti.

Nastavak teksta u kojemu autorica diže glas protiv nepoštenih nakladnika (otvoreno jednoga imenujući) pročitajte
na ovome linku

Eto nam od danas
na kioscima
(samo 10,00 kn)
novog broja Vijenca
a u njemu i
moja kritika romana
'Moj moza(i)k 2'
Diane Rosandić

U zagrebačkoj Knjižnici Ivana Gorana Kovačića,
Ulica grada Vukovara 35,
u četvrtak 24. svibnja 2007. u 19 i 30
održat će se predstavljanje romana
"Lijepi i prokleti"
pjesnika i kritičara Damira Radića.

Roman koji je najavljen kao
“najkontroverzniji roman godine”
predstavit će Mima Simić i Damir Radić.

Let's say it's 6.15p m and you're going home (alone of course), after an unusually hard day on the job.
You're really tired, upset and frustrated.

Suddenly you start experiencing severe pain in your chest that starts to radiate out into your arm and upinto your jaw. You are only about five miles from the hospital nearest your home. Unfortunately you don't know if you'll be able to make it that far. You have been trained in CPR, but the guy that taught thecourse did not tell you how to perform it on yourself.

HOW TO SURVIVE A HEART ATTACK WHEN ALONE

Since many people are alone when they suffer a heart attack, without help,the person whose heart is beating improperly and who begins to feel faint, has only about 10 seconds left before losing consciousness.

However, these victims can help themselves by coughing repeatedly and very vigorously. A deep breath should be taken before each cough, and the cough must be deep
and prolonged, as when producing sputum from deep inside the chest.

A breath and a cough must be repeated about every two seconds without let-up until help arrives, or until the heart is felt to be beating normally again.

Deep breaths get oxygen into the lungs and coughing movements squeeze the heart and keep the blood circulating. The squeezing pressure on the heart also helps it regain normal rhythm. In this way, heart attack victims can get to a hospital. Tell as many other people as possible about this. It could save their lives!!

A cardiologist says If everyone who gets this mail sends it to 10 people, you can bet that we'll save at
least one life.

BE A FRIEND AND PLEASE SEND IT TO AS MANY AS POSSIBLE

Prije četiri godine zagrebački je Celeber objavio debitantski roman 'Polupani lončići' mlade riječke spisateljice Jasne Šurine u kojoj je autorica na bolno izravan način progovorila o svojoj borbi s bulimijom.
Ovih dana iz tiska je izašao novi Jasnin roman 'Hana, reci cvrčak', o kojemu vas informiram na ovome linku , gdje ćete, među ostalim, pronaći i nadahnuto pismo u kojemu je urednik knjige, na "prvu loptu" prokomentirao roman

Esej o bosanskohercegovačkoj ratnoj prozi
napisao je Ivan Majić
a u prilici ste ga pročitati na ovome linku

(Da, kao što vidite, Matičin dvotjednik 'Vijenac', kojega sam stalni suradnik, ima obnovljene web stranice)

Roman "Čuvari mostova" govori o izbjegličkom životu bosanskih Hrvata u nekom selu u Hrvatskoj iz kojeg su protjerani Srbi. Kao kulisu jednostavnoj krimi priči o nestanku i traženju starca Joze Petrovića, izbjeglice iz okoline Travnika, Josip Mlakić je postavio teški i mučni izbjeglički život u kojem je i preživljavanje sljedećeg dana često neizvjesno.
Opisana poslijeratna drama ovih ljudi otkriva najniže strasti, pohlepu, zavist, bijedu, strah, ali i činjenicu da u njihovim glavama rat još uvijek traje. U romanu se, takođe, razgolićuju političke igrarije i lažna obećanja upakovana u plašt zaštite "vitalnih nacional­nih interesa", a unutarnji sukob nacionaliz­ma i nostalgije ogoljava se kao izbjeglički "modus vivendi".

Nakon ratnih romana "Kad magle stanu" i "Živi i mrtvi", Josip Mlakić u "Čuvarima mostova" istražuje poslijeratno vrijeme kao prostor nagomilavanja ratnih posljedica i trauma.

U 'Čuvarima mostova' ostaju tragovi dosadašnjeg stvaralaštva Josipa Mlakića: snovi, cinizam, sumorni krajolici, starci čija sjećanja dodiruju stoljeće, a budućnost grobove, Bosna koja se sve više pretvara u imenicu srca. No, sve je manje reminiscencija, izleta u simbolizam i nadrealizam, a realizam stvarnosti gomila poruke shizofrenog ustroja i nelogičnosti. Mlakićev junak ne uspijeva izabrati mjesto života, ali o mjestu smrti odlučuje se mimo politike. Čuvajući most u krajoliku vlastite duše.

Nova književna večer SC-a
održat će se 24.5. s početkom u 21 sat.
u KLUBU SC-a,
a u sklopu Festivala doživljaja.

Nastupiti će dvije mlade pjesnikinje, te uz pomoć prevoditelja na znakovni jezik pružiti Vam neobičnu književnu večer. Također, iskoristiti ćemo ovu priliku da na znakovni jezik prevedemo i pjesme grupe "Radost", koja će vas zabavljati tokom večeri.

Voditeljica večeri je Mirna Bačun.

UDRUŽENJE KNJIŽEVNIKA U ZDK
RASPISUJE
KONKURS
ZA PRIČE O KULINU BANU

Konkurs je otvoren za sve spisatelje koji pišu na bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku.
Tema: bosanski vladar Kulin ban i njegovo doba.
Priče dužine 6 – 20 kartica, SF, fantasy ili horor, primamo u redakciji do 11.11. 2007.
Obavezno dostaviti priču i u digitalnoj formi (ukoliko šaljete poštom).
Odabrane priče objavićemo u godišnjoj zbirci «S onu stranu sna».
Za objavljene priče ne isplaćujemo honorar, niti nagrade, ali ćemo autore ugostiti u okviru programa 2. Festivala fantastične književnosti «Fantastikon» - mart ili april 2008.

Redakcija godišnje zbirke: Adnadin Jašarević, Mario Radišić i Koraljka Kurcenberger.

Priče slati na adresu: tvurednik@rtvze.com

odnosno na :
ADNADIN JAŠAREVIĆ
Željeznička 1
72000 Zenica
BiH
Sa naznakom: «PRIČE O KULINU BANU»

8. međunarodni pogranični susret FORUM TOMIZZA
Trst, Koper i Umag
od 23. do 26. svibnja 2007.

Tema : HIC SUNT LEONES ili Očekujući barbare

Od 2008. godine schengenska granica pomaknut će se na istok, u Istru, na Dragonju. Istočno od nje, dakle, ostaju „leones“. Sudionici Foruma Tomizza, uvaženi književnici i novinari iz regije, suočit će se u svojim raspravama s nizom strahova i nedoumica koje prate ove europske "tektonske" poremećaje, tražeći, u interakciji sa širom javnošću, put k opuštenijem razumijevanju različitosti i drugosti.

Program je uistinu bogat, u cijelosti je dostupan na ovome linku , a osim predstavljanja knjiga, zbornika i predavanja, obuhvaća i izložbe forografija te literarne koncerte.

U različitim segmentima programa nastupiti će brojna imena : Darija Žilić, Boris Domagoj Biletić, Viktor Ivančić, Senad Pečanin, Nenad Popović, Roberta Razzi, Nela Bebler, Iztok Geister, Ines Cergol, Damir Uzunović, Igor Grbić, Teofil Pančić, Dario Marušić, Tamara Obrovac i mnogi drugi.

U sklopu manifestacije održat će se i svečana dodjela književne nagrade Fulvio Tomizza: LAPIS HISTRIAE koju su ove godine osvojili Snježana Pejović i Bogislav Marković koji će podijeliti 500 Eura koliko nagrada 'teži'.
Više o književnoj nagradi Fulvio Tomizza : Lapis Histriae doznajte ovdje

Večeras,
s početkom u 20 sati
u Booksi
Kemal Mujičić Artnam
predstavlja svoj roman
'Pet litara benzina'

Svi ste pozvani!!!

Moja kritika toga romana dostupna ovdje

O prednostima bloga pred novinskom kolumnom

još uvijek bezbložna Olja Savičević-Ivančević

piše ovdje

'Brodski! Život, djelo (1940-1996). Zbornik.'
Priredila Irena Lukšić.
Fotografije Mihaila Lemhina.
izd. Hrvatsko filološko društvo i Disput,
Biblioteka posebnih izdanja.
Zagreb 2007.,
tvrdi uvez, 285 str.
Cijena: 120,00 kn.

U zborniku posvećenom Josifu Brodskom, najvećem ruskom pjesniku XX. stoljeća, našla su se ponajprije svjedočanstva o dobu koju je Brodski obilježio svojom pojavom i poetikom. Odabrani tekstovi uglednih autora, prijatelja i poznavatelja pjesnikova djela, prezentiraju raskošni životni i umjetnički materijal, mjesta na kojima se biografske činjenice povezuju s tematikom i sudbinom poezije kao i dubinsku perspektivu stoljeća koje ničim nije navješćivalo pojavu umjetnika kao što je Josif Aleksandrovič. Na tom tragu Lav Losev, David Šrajer-Petrov i Tomas Venclova Josifa Brodskog iščitavaju iz prostorno-vremenske blizine, Irina Služevska i Georgij Levinton analiziraju citatno pletivo ruske kulture i autorsku strategiju Brodskog, dok ostali autori (Poluhina, Lukšić, Paunković, Temkina, Šimičević) istražuju pjesnikovu nazočnost u pamćenju suvremenika, u prevodilačkoj djelatnosti, potom u odjecima, u podrobnim bio-bibliografskim ispisima te u kronološkom sažetku života i rada. Jedan od najzanimljivijih priloga u knjizi zacijelo je intervju sa Susan Sontag, intelektualkom koja je bila duboko fascinirana ljudskim i umjetničkim likom Josifa Brodskog.

Sadržaj:

Uvodno slovo (Irena Lukšić)
Lav Losev, Peterburžanin
David Šrajer-Petrov, Josif Barbarossa
Tomas Venclova, «Kenigsberški tekst» ruske književnosti i kenigsberške pjesme Josifa
Brodskog
Irina Služevska, Razgovor sa stanovnikom neba: poetika racionalnog
Georgij Levinton, Od cijelog čovjeka ostaje nam samo dio / govora
Irena Lukšić, Bilješka o Josifu Brodskom, prevoditelju
Valentina Poluhina, Intervju s Alanom Myersom
Valentina Poluhina, Intervju sa Susan Sontag
Zorislav Paunković, Povodom Brodskog
Marina Temkina, Pjesme iz pisama
Greta Šimičević, Josif Brodski: bibliografija pjesnikove nazočnosti u Hrvatskoj
Irena Lukšić, Josif Brodski: Kronologija života i rada


(Josif Aleksandrovič Brodski rođen je 1940. u Lenjingradu (Sankt Peterburgu). Po završetku osnovne škole promijenio je niz neatraktivnih zanimanja i na kraju se skrasio samo u jednom: pjesničkom. Bio je samouk. U književnosti je debitirao sa čuvenim «naraštajem '56», koji se hrabro upustio u borbu za demokratizaciju sovjetskog društva, bolno izranjavanog staljinizmom. Družio se s Anom Ahmatovom, prevodio poeziju svjetskih klasika (među inima i našega Tina Ujevića), raspačavao stihove u samizdatu, za koje su suvremenici govorili da su genijalni, prkosio društvenim pravilima i 1972. završio u egzilu. U Americi je 70-ih i 80-ih godina postao medijska zvijezda, predavao je rusku književnost na prestižnim sveučilištima, zaslužio najveće društvene počasti i literarne nagrade, od kojih je svakako najvrednija Nobelova (1987). Najpoznatije zbirke pjesama objavio je u dijaspori (Stanica u pustinji /1970/, Dio govora /1977/, Nove stance za Augustu /1983/ i Krajolik s poplavom /1995/). Od esejističkih knjiga na engleskom izdvaja se Manje nego jedinka (1986). Umro je 1996. u New Yorku. U snu.)

Prošloga tjedna Zagrebački sajam knjiga ugostio je Celine Curiol, čiji je roman 'Glas bez odziva' nedavno objavio Profil.

Intervju s autoricom dostupan na webu Bookse

Osim proze Irene Lukšić, Biorbena Vladovića, Tahira Mujičića, Daše Drndić (i mnogih drugih),
osim prijevoda poezije Josipa Ostija, Xhevahira Spahijua, Simone Mocenni (i mnogih drugih),
osim tekstova danskih modernista,
kratkih priča Petera Markusa,
eseja Iztoka Osojnika, Tanje Bakić, Vesne Vukićević Janković i Miroslava Bertoše,
te recenzija i kritika iz pera Miroslava Stojevića, Adrijana Cvitanovića, Igora Grbića, Stjepana Tomaša, Darije Žilić i Vanese Begić,

novi broj časopisa Nova Istra (br.3-4/2006.)

donosi i

11 (jedanaest) mojih književnih kritika!!!

Cjelovit sadržaj časopisa pogledajte na ovome linku

Prošloga tjedna, kao što znaju oni koji na ovaj blog redovito svraćaju, iz tiska je, u izdanju zagrebačkog V.B.Z.-a, izašla knjiga Teofila Pančića 'Famoznih 400 kilometara' u kojoj su sakupljene kritike hrvatske poezije i proze koje je taj beogradski kritičar marljivo ispisivao nekoliko zadnjih godina.

No, Pančić nije jedini kritičar iz Srbije koji prati književnost svojih susjeda.
Tako na ovome linku možete pronaći kritike Miće Vujačića i Vladimira Arsenića, koji pišu o Jergovićevom romanu 'Buick rivera' i Bulićevom 'Putovanju u srce hrvatskog sna' , na ovome linku Vujačić piše o Dežulovićevom 'Christkindu', isti kritičar ovdje analizira Ivančićev roman 'Vita Activa', a ovdje je njegova kritika Simićeve zbirke 'U što se zaljubljujemo'.
O Jergovićevim 'Dvorima od oraha' Danijela Kambasković Sawers piše na ovome linku , Svetlana Tomić na ovome linku donosi analitički pregled hrvatske prozne produkcije (godište 2005.) , a na ovome linku Jovanka Uljarević analizira stvaralaštvo Olje Savičević Ivančević.

Tvrtka Mense medio d.o.o., pokreće NATJEČAJ ZA NEOBJAVLJENI ROMAN
s ciljem pomaganja mladim, kvalitetnim, neafirmiranim autorima kako bi objavili svoju prvu knjigu.

Propozicije natječaja:
- uzimati će se u razmatranje isključivo neobjavljeni prozni rukopisi
- ne postoje bilo kakva ograničenja u pogledu tema, broja kartica ili prebivališta autora
- prednost imaju neafirmirani autori
- rukopise treba slati na e-mail natjecaj@mensemedio.hr zajedno sa kratkom biografijom i kontaktom autora

Natječaj će biti zaključen 1.9.2007. godine.

Kako bi se postigla nepristranost i objektivnost ocjenjivanja sudionika Natječaja, sastavljena je Komisija čiji su članovi zaposlenici tvrtke Mense medio d.o.o., ali i kompetentne osobe iz područja novinarstva i izdavaštva.

Nagrada se sastoji od objavljivanja rukopisa.
U slučaju jednake kvalitete, nagradu objavljivanja mogu dobiti i dva rukopisa.
Rezultati natječaja će biti objavljeni u dnevnom tisku sredinom rujna.
Objavljivanje pobjedničkog rukopisa predviđeno je za prosinac 2007.godine.

Tvrtka Mense medio d.o.o. obvezuje se na promocijske i distribucijske aktivnosti nakon objavljivanja pobjedničkog rukopisa.

Mense medio d.o.o., Kralja Zvonimira 103A, Solin


*******

UPDATE (21.05. , 09:10 h)

Organizator natječaja mi javlja novu mail adresu za slanje rukopisa :

natjecaj@mensemedio.com

KRITIKA : Milana Vuković Runjić - 'Ulica nevjernih žena' (Naklada Ljevak, 2006.)

'Ulica nevjernih žena' novi je roman Milane Vuković Runjić koji se logično naslanja i nadovezuje na dosadašnji pjesmotvorni, prozni ali i kolumnistički rad te 37-godišnje zagrebačke spisateljice i urednice u vlastitoj izdavačkoj kući. Naime, osim što se, baš kao i u prijašnjim romanima i kratkim prozama, poigrava autobiografizmom, Milana Vuković Runjić i u novome romanu kombinira ali i parodira cijeli niz književnih žanrova, dok erotika i bračna nevjera kao dominantne tematske okosnice novoga romana čine poveznu nit s autoričinim kolumnističkim radom u tjedniku Globus, gdje Milana već nekoliko godina ispisuje tjednu kolumnu seksualne tematike. Ipak, ono što najizrazitije povezuje sve Milanine proze jeste otklon u bajkovito, snovito i čudesno; Milana Vuković Runjić svoje proze redovito smješta u realne ambijente da bi stvarnosnost potom razbila uvođenjem fantastičnih elemenata, što je i više nego dobrodošao postupak u kontekstu domaće proze prezasićene društveno-socijalnim temama i literarnim kritikama devijacija stvarnosti. Međutim, dok su njezini romani 'Seuso' i 'Revolver' imali čvrsta fabularna uporišta u krimi-pričama od kojih bi se radnja potom raspršivala u raznim smjerovima (i žanrovima), novome romanu osjetno nedostaje upravo jedna takva fabularna osnovica, pa rukopis ostavlja dojam pretjerane razbarušenosti i raspršenosti.

'Ulica nevjernih žena' zapravo je priča o Vrapčanskom odvojku, slijepoj ulici zagrebačke periferije smještenoj u neposrednoj blizini stenjevačke umobolnice, ulici u kojoj svoje živote provode mnogobrojne žene različitih generacija i sudbina a koje sve međusobno dijele jednu zajedničku osobinu : sve su one vrlo sklone preljubu, svejedno bile udane ili ne, i sve su barem jednom (ali ipak najčešće više puta) 'spavale' s Robertom, patuljkom zelene brade i nenadmašne potencije. Kroz priču nas vodi neimenovana pripovjedačica koja u ispovjednom tonu, uz mnoštvo digresija, fabularnih skretanja i asocijativnih meandara izlaže svoju i životne priče svojih sumještanki. Pripovjedačica ne poštuje kronološki slijed događaja jer, kako na jednom mjestu citirajući Kanta kaže, 'prostor je forma vanjskog osjećaja a vrijeme unutarnjeg, što znači da postoje samo osjećaji, a ostalo su tek mreže za njihovo hvatanje'. Time smo došli do još jedne, vrlo bitne dimenzije autoričina pisma prepoznatljive i u njenim dosadašnjim prozama : izrazita sklonost citatima i referencama, kojih je ovdje uistinu mnogo, od ironijskog izokretanja bajke o Snjeguljici ili referiranja na Nabokovljevu Lolitu pa sve do citiranja ili barem spominjanja brojnih slavnih autora poput Ericha Fromma, Marguerite Yourcenar, Simone Weil, Simone de Beauvoir, Luigija Pirandella ili Juliana Barnesa, kao i brojnih pop i rock bandova i filmova.

U Vrapčanskom odvojku vrijeme sporije protječe, stanovnici su pošteđeni stresnosti urbanog života u speedu, a autorica kao da se trudi stvoriti mističnu ruralnu opreku kapitalističkoj užurbanosti i zaposlenosti – u Vrapčanskom odvojku pitanja srca su ispred pitanja novčanika, a tranzicijska stvarnost prisutna je tek u tragovima, a i tada propuštena kroz ironijski filter. No, premda nezaražene potrošačkom, shopping groznicom, žene Vrapčanskog odvojka odaju se drugoj vrsti konzumerizma : onog seksualnog, redovito se i vrlo rado i zdušno 'trošeći' izvan vlastite bračne ložnice. Tu dolazimo do vrlo zanimljivog tretmana muških likova - Milana Vuković Runjić kao da se želi osvetiti zbog stoljeća neravnopravnog tretiranja spolova u književnosti pa su svi muškarci Vrapčanskog odvojka odreda šonje, mekušci i rogonje dok je ženama suprotan spol potreban tek poradi zadovoljenja pohote, s vrhuncem ironije u liku patuljka Roberta kao ultimativnog ljubavnika čijem ljubavnom umijeću i neugasivoj potenciji ni jedna stenjevačka žena ne može odoljeti.

Fantastične motive poput patuljaka, proročkih sposobnosti likova, inkarnacije i duhova umrlih ljudi autorica je skladno uklopila u priču koju je usprkos razbarušenosti i maštovitosti ogrnula prevladavajućim melankoličnim ozračjem. Njegovo je izvorište, naravno, u liku, odnosno psihološkom profilu i karakteru naratorice, koja je vrlo introvertirana, usamljena i stidljiva, a svoj unutrašnji svijet kao i tuđe literarne svijetove iz knjiga pretpostavlja onom izvanjskom i zbiljskom, preferirajući život u mašti i konstruktu, a strast tažeći i tražeći na papiru. A to što je naratorica po profesiji prevoditeljica sa spisateljskim sklonostima autorici služi za metatekstualna poigravanja i razvijanje autoreferencijalnih veza, ali i aluzija na domaću literarnu scenu, što ponekad zna posljedovati određenim balastima i suvišcima (poput npr. nefunkcionalnog i nepotrebnog uvođenja bračno-izdavačkog para u fabulu).
Nasljeđe bajke prepoznaje se u fantastičnim motivima, ali također i u pojedinim kontrastnim likovima (stidljiva pripovjedačica spram fatalne, raskalašene Marije ili ružno-lijepi par blizanki), kao i u nedostatku nijansiranja, posebice primjetnog kod površnog oslikavanja likova koji u najvećoj mjeri ostaju na razini skice. No, iako prevladava žanr bajke, autorica pojedine dijelove rukopisa piše u obliku kronike, a također se koristi i elementima horrora, ljubavne drame i erotskog štiva. Osim na prevelik broj fabularnih digresija, epizoda i rukavaca, recipijentova pažnja raspršuje se također i na preveliku množinu protagonista, uslijed čega postoji opasnost gubitka interesa. No Milana Vuković Runjić to kompenzira svojim njegovanim, elegantnim i profinjenim, na momente možda čak i previše kićenim stilom, nimalo ne sputavajući svoj lirski senzibilitet kojega pušta da se razmaše kako bi rukopis obilježio obilnim nanosima lirskog.

'Ulica nevjernih žena' ironična je ruralno ambijentirana inačica chick-lita, suvremena 'Seks i selo' bajka u kojoj otpor patrijarhalnom društvu autorica apostrofira kako u seksualnom eksperimentiranju onkraj granica i okova bračne ložnice tako i u ženskom samoostvarenju kroz umjetničko, odnosno spisateljsko stvaranje, kod protagonistice koja ljubavnu strast svjesno zamijenjuje onom stvaralačkom. Pritom je bajka kao eskapistički žanr ali i žanr prepun optimizma i mistike dobro odabran okvir jer dopušta i neutralizira određene doze sladunjavosti i kiča, u kojega Milana Vuković Runjić povremeno, ali ipak ne prečesto, zna odskliznuti.

(Napisao Božidar Alajbegović,
objavljeno u Vijencu, broj 344, 10.svibnja 2007.)

12:00
Program za djecu
Zvonimir Balog: Zmijice, mačkobus i osmeronogi konj
sudjeluju: Zvonimir Balog, Ranka Javor, Ivana Žderić, Žutokljunac

13.00
Karmen Lončarek: Krema protiv smrti i druge priče
sudjeluju: Karmen Lončarek, Slobodan Šnajder, Predrag Lucić


17.00
Predstavljanje nakladničkih kuća
Nova akropola
Ciceron: O dužnostima
sudjeluje: Petar Bujas


18.00
Do posljednjeg slova
Igor Mandić: Zbogom, dragi Krleža
sudjeluju: Igor Mandić, Velimir Visković, Teofil Pančić, Lina Kežić


19.30
ZSK Specijal
Edo Popović: novi roman 'Oči'
sudjeluju: Edo Popović, Borivoj Radaković


21.00
Zatvaranje
Klub Papillon
Dodjela nagrade za najbolju prvu rečenicu i završni tulum 4. ZSK-a

Izašao je novi broj
časopisa za književnost
KNJIŽEVNA REPUBLIKA (1-2/2007)
Godište V, Zagreb, siječanj-veljača 2007.
izdavači Hrvatsko društvo pisaca i Profil

Sadržaj pogledajte ovdje

Bosiljka Brajčić s pričom "Fotoreporter", Mario Brkljačić s "Gušterom", Romana Brolih s pričom "Mjesec dana prije danas", Igor Kokoruš s "Drvenim devama", Irena Lukšić s pričom pod naslovom "Zatvori prozor molim te", Darko Macan s "Ekspertom", Katja Matošević s "Metamorfozom", Miroslav Mićanović s pričom "Vrt s tisuću i jednom žaruljom", Olja Savičević-Ivančević s "Herojem" i Denis Stošić s pričom "Mačka" finalisti su 42. natječaja Večernjega lista za kratku priču.

Tako je odlučio Večernjakov žiri (Krešimir Nemec, Tomislav Sabljak, Vlatka Vorkapić i Branka Primorac), a desetero odabranih autora ušlo je u završnu utrku za tri nagrade, od kojih je prva uistinu primamljiva: laureatu donosi 30.000 kuna.

KRITIKA : Goran Samardžić - 'Šumski duh' (Profil, 2004.)

Goran Samardžić suvlasnik je kultne sarajevske knjižare i izdavačke kuće “Buybook” i iza sebe već ima tri knjige poezije i jednu zbirku priča. “Šumski duh” njegov je roman prvijenac u kojemu pratimo odrastanje i sazrijevanje jednog “urbanog kauboja”, gradskog štemera Koste. Kosta odrasta na beogradskom asfaltu osamdesetih godina prošlog stoljeća, u grupi vršnjaka čija se iskustva baziraju na zajedničkim opijanjima, sukobima s oponentskim gangovima u obrani onih nekoliko desetaka kvadratnih metara zapljuvanog beogradskog asfalta koje smatraju “svojim teritorijem”, i jednoj tajni – zajedničkom seksualnom iskustvu stečenom umnogome nalik poznatoj redaljci iz Kusturičinog “Sjećaš li se Dolly Bell?”. No, od te kultne filmske scene ipak ih dijeli jedna mala, ali vrlo bitna razlika: prefiks homo-, jer je dobrovoljna “žrtva” bio njihov vršnjak Danijel, “žena zarobljena u tijelu muškarca”. Ovaj događaj ostavlja veliki ožiljak na njihovoj kolektivnoj, mužjačkoj savjesti čije zacjeljenje kasnije traže čak i u pokušaju silovanja (na sreću, u zadnjem trenutku prekinutom), ovog puta naravno, ženskog čeljadeta.

Agresivnost, dokazivanje muškosti grubošću i privrženost kvartovskoj grupi bazirana na verbalnom šaketanju obloženim zlobom iza koje se u pravilu krije bliskost koja nikako ne smije isplivati na površinu (jer si inače “peško, pičkica, plačipizda”), obilježilo je Kostino odrastanje a uvelike je utjecalo i na njegov odnos prema Dijani, sestri prije spomenutog Danijela s kojom Kosta spoznaje ljubav. Iako Dijanu strastveno i ludo, slobodno se može reći i - opsesivno voli, on svoje emocije ne umije prikazati drukčije doli – grubošću i radikalnom posesivnošću. Tako se njihov odnos zasniva na agresivnom seksu (često na rubu perverznosti) i Kostinoj bjesomučnoj ljubomori koja vrhunac doživljava u von-trierovskoj epizodi kada Kosta Dijanu zbog nevjere tokom njihova kratkotrajnog prekida, kažnjava prisiljavajući je na prostituiranje.

Knjiga je podijeljena na dva dijela, čija je razdjelnica Kostino preseljenje iz Beograda u Sarajevo, pred sam početak rata. Učestvovanje u obrani grada i neprestana smrtna opasnost kojoj je izložen, te izravno svjedočenje tragedijama (vrlo efektna epizoda Kostinog spašavanja ranjene djevojke, u redu za vodu) posljeduje Kostinom postupnom sazrijevanju i svojevrsnoj transformaciji njegova karaktera, odnosno njegovom konačnom napuštanju mužjačke, agresivne mačo pozicije. U boksačkom sportu koji obojica treniraju prepoznaje se jedna (ali ne i jedina) poveznica između Samardžićevog Koste i Ljube Vrapča, nezaboravnog junaka Mihajlovićevog izvrsnog romana “Kad su cvetale tikve”. Osim što obojica “pate” od manijakalne ljubomore, povezuje ih također i to što obojica sreću odlučuju potražiti van vlastita domicila, i uslijed toga odlaze u “pečalbu” (jedan u Švedsku, drugi nakratko u SAD), a “Šumski duh” od Mihajlovića baštini i istu urbanu poetiku dinamičnog, fragmentarnog pripovijedanja, si(u)rovih i oporih dijaloga, šturog i sažetog, gotovo asketski ekonomičnog stila sa rečenicama s kojih je oglodana i najmanja naznaka banalnosti.

Goran Samardžić (baš kao i Dragoslav Mihajlović) inzistira na autentičnosti, izravnosti, životnosti i naturalizmu nerijetko garniranom crnohumornošću (npr. epizoda kada mlada na vlastitom vjenčanju abortira plešući – “Sve joj iscurilo niz noge. Ugasili su svjetlo da gosti ne vide. Pune joj cipele krvi”, ili kratki duhoviti ogled o frizerskom fazoniranju ženskog spolnog organa) i sposoban je svu suštinu stvari i razoran emotivni naboj sažeti u jednu, jezgrovitu, emocijama nabijenu sliku (npr. atmosfera kasarne, među JNA ročnicima - “Iza šutnje jednog čovjeka može se kriti spokoj ili mudrost; ali iza šutnje devedeset ljudi najčešće stoji nesreća, i to čista”). U čemu se, uostalom, pokazuje i kao potencijalni nasljednik jednog drugog Sarajlije, pokojnog Darija Džamonje ...

Nespremna čitatelja svakako treba upozoriti da će mu barem nekoliko stranica trebati dok se navikne na Samardžićev lingvistički miš-maš. Naime, autor se u dijalozima služi specifičnim beogradskim uličnim idiomom prepunim vulgarizama i šatre, dok pripovjedni tekst bazira na jezičnoj mješavini koja kao da je sačinjena od beogradske ekavice prevedene na sarajevsku ijekavicu. Jedina manjkavost štiva prepoznaje se u nedovoljnoj razrađenosti motiva i neekspliciranosti razloga koji su Kostu nagnali na preseljenje u Sarajevo, kao i u pomalo stereotipnim baratanjem mentalitetima. No, nimalo ne sumnjam da će osjetljiviji i manje koncentrirani recipijenti u Kostinom odnosu s Dijanom pogrešno prepoznati mizoginiju; drugi će se zgaditi pred brojnim sočnim i vrlo eksplicitnim scenama seksa, dok bi treće afektirana frajerština i prenaglašeni mačizam lako mogli iritirati. No, takvi će čitatelji ionako umjesto za Samardžićem posegnuti za nekim od ljubića iz aktualne Večernjakove “kiosk-edicije”.

(Napisao Božidar Alajbegović, ožujka 2005.
objavljeno u časopisu za kulturu mladih Val)

12:00
Knjiga ispod čekića
Ludwig Bauer: Život i vremena Nikice Slavića
sudjeluju: Ludwig Bauer, Lidija Dujić, Seid Serdarević


13.00
Ivica Đikić: Ništa sljezove boje
sudjeluju: Ivica Đikić, Predrag Lucić, Viktor Ivančić


17.00
Predstavljanje nakladničkih kuća
Ceres
Boris Fraiman: Kobne potankosti
sudjeluju: Boris Fraiman, Tomislav Birtić, Sead Begović, Dragutin Dumančić


18.00
Do posljednjeg slova
Nataša Šegota Lah: Stanko Abadžić
sudjeluju: Nataša Šegota Lah, Stanko Abadžić, Seid Serdarević


19.30
ZSK Specijal
Teofil Pančić: Famoznih 400 kilometara - eseji kritike iz bescarinske zone
sudjeluju: Teofil Pančić, Miljenko Jergović, Nenad Rizvanović


20.30
Bonus ZSK
Booksa
čitanje: Céline Curiol

V.B.Z. poziva
na predstavljanje knjige
Teofila Pančića
“Famoznih 400 kilometara - eseji i kritike iz bescarinske zone”
u petak, 18. svibnja 2007. u 19.30 sati
u Profil Megastoreu u Zagrebu, Bogoviceva 7

Sudjeluju:
Teofil Pančić, autor
Miljenko Jergović, urednik biblioteke
Nenad Rizvanović, urednik knjige

O knjizi, riječima Miljenka Jergovića:

Teofil Pančić je pozorno i uredno, a sve uglavnom o svome trošku, pratio hrvatski književni život, pogotovu od kraja devedesetih. Pisao je o knjigama hrvatskih pisaca, bez obzira na to što čitatelji novina za koje je radio do tih knjiga, uglavnom, nisu mogli doći. Ili su ih naručivali od prijatelja koji dolaze iz Zagreba, Osijeka ili nekog drugog grada. Pančić je ispratio sve važnije fenomene i skandale ovdašnje književne scene. FAK i ono što se s FAK-om događalo opisao je faktografski vjernije i vjerodostojnije nego većina onih koji su se sličnim poslom pokušavali baviti u Hrvatskoj.
Čitajući hrvatsko, s pristojne razdaljine od Bajaginih 442 do Zagreba, Pančić je bio savršeno izoliran i distanciran od onoga sto čini društveni, uglavnom psihosocijalni i skatološki, kontekst žive hrvatske književnosti. Niti je znao što se o kojem piscu nad zagrebačkim pisoarima priča, niti ga je trebalo zanimati koju su trojicu ove sezone proglasili za najbolje suvremene prozaike, e samo da bi sjebali lanjsku trojicu, niti na koji način su jedni pisci uzurpirali medije na račun drugih, niti na koje su sve načine, pokraj lažnih muških veličina, zapostavljene i skrajnute sve te genijalne žive hrvatske spisateljice. Pančić je, srećom po sebe i po knjige koje čita, daleko da dalje ne može biti od onih koji tim knjigama čine prirodni okoliš.

FRAKTURA poziva
na promociju novog romana
Ludwiga Bauera
'Zapisi i vremena Nikice Slavića'
na Zagrebačkom sajmu knjiga
u Profil Megastoreu, Bogovićeva 7
u petak 18. svibnja 2007. u 12.00 sati

O knjizi će govoriti
književna kritičarka Lidija Dujić, autor Ludwig Bauer i urednik Seid Serdarević

Život Nikice Slavića, koji je živio slijedeći moralna načela, biografija je sveca naših dana. 'Zapisi i vremena Nikice Slavića' himna su dobroti i vjeri u čovjeka. Od skautskih dana u Kninu prije Drugoga svjetskoga rata, preko partizanskih godina i poslijeratnoga Zagreba do golgote na Golom otoku i života nakon njega, 'Zapisi i vremena Nikice Slavića' daju fresku XX. stoljeća i iluzija koje je ono nosilo. Ludwig Bauer u svojem je najnovijem romanu stvorio djelo u cijelosti temeljeno na stvarnome životu, činjenicama i bilješkama Nikice Slavića. Ovaj roman istodobno zavodljiv, pristupačan i slojevit, sjajan je primjer kako se stvarni zapisi i njihova kreativna dopuna mogu spojiti u harmoničnu cjelinu trajne vrijednosti

Čitajte ovdje !

«Tristano umire» (2004), posljednji je objavljeni roman Antonia Tabucchija koji predstavlja krunu njegovog dugogodišnjeg spisateljskog rada. Riječ je o dugačkom solilokviju čovjeka na samrti, čovjeka koji pokušava ispričati svoj život piscu kako bi ga potonji mogao ponovo oživjeti u književnom djelu.

U priči, presjecanoj fragmentima talijanske političke stvarnosti, Tristano niže halucinantne retrospektive rata, fašizma pod Mussolinijem, pokreta otpora u kojem je sudjelovao, proživljenih ljubavi. U ovom komornom romanu nalazimo sve Tabucchijeve opsesije: problem pisca i njegovoga dvojnika preuzet od Pessoe, pitanje značenja književnosti i njezinoga odnosa prema stvarnosti, pitanje znači li herojstvo hrabrost, a kukavičluk znači slabost. Kako napisati priču jednog života i "tko svjedoči za svjedoka"?

***

Antonio Tabucchi (Pisa, 1943) ugledan je talijanski pisac i intelektualac europske i svjetske reputacije, dobitnik mnogobrojnih nagrada i priznanja te autor djela prevedenih na više od trideset jezika. Na talijanskoj se knjiaevnoj sceni pojavio 1975. zapaženim romanom «Piazza d´ltalia», a do danas je objavio dvanaest romana, nekoliko zbirka priča, eseja i sjećanja. Zamašan dio svoje stvaralačke energije posvetio je djelu velikog portugalskog pjesnika Fernanda Pessoe čiji je opus godinama prevodio na talijanski jezik, a Pessoa je postao i likom dramskoga teksta «Neostvareni dijalozi» («I dialoghi mancati», 1988.) te romana «Posljednja tri dana u životu Fernanda Pessoe» («Gli ultimi tre giorni di Fernando Pessoa», 1994.). Iste godine objavio je roman «Sostiene Pereira» za koji je primio nagrade Campiello i Scanno te Nagradu za europsku knjiaževnost Jean Monnet. Protagonist toga romana, novinar za vrijeme Salazarove diktature u Portugalu, postao je simbolom slobode tiska u srazu s politikom i antidemokratskim režimom. Talijanska opozicija ga je, za vrijeme izbora, isticala kao svoje oružje protiv kontroverznog magnata Silvija Berlusconija.

Tabucchi često tematizira i problematizira ulogu pisca i intelektualca u suvremenom društvu, čija je zadaća sumnjati u savršenstvo, jer svako savršenstvo generira ideologiju i totalitarističke ideje, a demokracija nikako nije stanje savršenstva. Zanimljiva je njegova polemika s Umbertom Ecom, o ulozi intelektualca u životu jedne zemlje, koja mu je poslužila za knjigu eseja «Platonov gastritis» («La Gastrite di Platone», 1998.).

Osim posve osobitog mjesta koje zauzima u književnim krugovima matične zemlje, Tabucchi već dugi niz godina ne prestaje nizati priznanja i u inozemstvu (Europska nagrada za književnost Aristeion (1997.), nagrada Nossack Akademije u Leibnizu; Europäischer Staatpreis u Austriji; Premio Hidalgo u Španjolskoj...).

12:00
Knjiga ispod čekića
Damir Karakaš: Eskimi
sudjeluju: Damir Karakaš, Robert Perišić, Drago Glamuzina

16.00
Tonka Alujević: Samo moru virujen
sudjeluju: Tonka Alujević, Alen Krstulović, Branko Kuzele

17.00
Predstavljanje nakladničkih kuća
STEPress
Nada Pavičić-Spalatin: Ugađanje lutnje
sudjeluju: Nada Pavičić-Spalatin, Branimir Donat, Arsen Dedić

18.00
Do posljednjeg slova
Jens, der Denker: Brzo računanje
sudjeluju: Jens, der Denker, Krešimir Mišak


19.30
Céline Curiol: Glas bez odziva
sudjeluju: Céline Curiol, Dražen Ilinčić, Alica Gracin


20.30
Bonus ZSK
Booksa
čitanje: C. K. Stead

Od kraja 2006. godine Algoritam je u ponudu svoje web stranice uvrstio Predlist , servis općenitih dnevnih informacija uglavnom iz svijeta knjige i književnosti, ne samo iz njihove ponude, već uključivši pritom i sve relevantne vijesti iz navedenih područja.

U Algoritmu se nadaju kako će navedena usluga koristiti svima koje zanimaju potpune dnevne, specijalizirane, web novine, odnosno aktualne vijesti o književnim nagradama, autorima, intervjui s istima, najave, promocije, razne zanimljivosti iz svijeta knjige, obavijesti o multimediji i njezinim proizvodima, kao i svojevrstan press cut, presjek pisanja medija o Algoritmu, ali kako će, s vremenom, zaživjeti i kao potpuni press corner za novinare koji se žele (više) informirati o bilo kojem dijelu Algoritmove ponude.

Do sada je na Predlistu, u samo osam mjeseci, objavljeno više od 600 vijesti (što se može vidjeti u arhivi na ovome linku (vijesti iz 2007.)i na ovome linku (vijesti iz 2006.))

Dakle, svi željni svakodnevne porcije knjiških vijesti nek odsad svraćaju i na Algoritmov Predlist (kojega uređuje Ivana Pavelić-Mirošević)

Durieux sa velikim Vas zadovoljstvom obavještava da je danas iz tiska izašlo talijansko izdanje knjige priča 'Inšallah Madona, inšallah' Miljenka Jergovića koja je svoje prvo izdanje doživjela 2004. godine.

Knjigu u prijevodu Ljiljane Avirović (dobitnice niza domaćih i inozemnih nagrada za prevođenje, a posljednja »Trieste, scritture di frontiera « (Trst, pisana riječ s granice) dodjeljena joj je ovoga tjedna) objavila je ugledna talijanska izdavačka kuća Libri Scheiwiller iz Milana.

Radi se o šestom naslovu Miljenka Jergovića u ediciji ove milanske izdavačke kuće. Prethodni naslovi su knjige priča 'Sarajevski Marlboro' i 'Mama Leone' za koju je autor 2003. godine primio značajnu talijansku književnu nagradu Grinzane Cavour; zbirka pjesama 'Hauzmajstor Šulc 'nagrađena talijanskom književnom nagradom Premio Napoli 2005. godine, te romani 'Buick Rivera' i 'Dvori od oraha' (sve u prijevodu Ljiljane Avirović).

Ovo je 1. prijevod knjige priča 'Inšallah Madona, inšallah' na strani jezik.

"Inšallah, Madona, inšallah predstavlja uz Dvore od oraha nesumnjivi vrhunac dosadašnjeg Jergovićeva opusa. Devetnaest priča iz ove knjige djelo su zrelog i samosvjesnog pisca u naponu stvaralačke snage. Na fonu Koestlerove poznate dihotomije mogli bismo kazati da su Jergovićeva djela negdje do Buick Rivere primarno temeljena na osobnom iskustvu, a da je u novijim knjigama sve prisutnije ono što Koestler naziva civilizacijskim iskustvom. Evidentan je zatim i razvoj Jergovićeve pripovjedačke vještine. Dok je u njegovim ranim pričama najvidljiviji vjerovatno Carverov utjecaj, nove će Jergovićeve proze pak ponajprije podsjetiti na Salmana Rushdieja. Pripovjedačku askezu hemingvejskog tipa Jergović je zamijenio za baroknu raskoš a la Marquez. Čini se da se Jergović odrekao žurnalističke kratkoće i linearnosti, a zarad bogatih polifonih struktura. Iako u cijelom Jergovićevom opusu diše ista lirska duša, ovaj je zreli Jergović literarno atraktivniji."
Muharem Bazdulj, BHDani

FRAKTURA poziva na
promociju likovne monografije
jednog od najistaknutijih suvremenih hrvatskih umjetničkih fotografa
Stanka Abadžića
čije fotografije krase mnogobrojne naslovnice knjiga

na Zagrebačkom sajmu knjiga
u Profil Megastoreu, Bogovićeva 7
u petak 18. svibnja 2007. u 18.00 sati

O knjizi će govoriti
povjesničarka umjetnosti Nataša Šegota Lah, Stanko Abadžić i Seid Serdarević, a promocija će biti popraćena projekcijom fotografija.

Stanko Abadžić na naše likovno tlo dolazi s fotografijama koje nadilaze ono što nude biografski podaci o autoru. Tamo se često piše o počecima na polju novinarske fotografije, o putopisnoj pobudi autora, o relativno kasnoj orijentaciji prema likovnoj umjetnosti u mediju fotografije. No, njegove su fotografije na neki način drugačije od onoga što čitamo, i pravo su iznenađenje iskusnijem oku. Iznenađenje se nadaje kao rezultat očitih varijacija Abadžićeva neosporna talenta. Stanko Abadžić mediteranski je sljednik onog pristupa fotografiji koji je tridesetih godina XX. stoljeća inaugurirao Henri Cartier-Bresson na pariškim ulicama.

S Harijem Kunzruom, gostom ovogodišnjeg Zagrebačkog sajma knjiga razgovarala je za Vjesnik Barbara Matejčić

Intervju pročitajte ovdje

12:00
Knjiga ispod čekića
Zdravko Zima: Život je tabloid – feljtoni & fantomi
sudjeluju: Zdravko Zima, Ervin Jahić, Nenad Rizvanović

13.00
Predstavljanje nakladničkih kuća
Hrvatsko filološko društvo i Disput
Noviteti iz biblioteke Na tragu klasika
A.L. Kennedy: Raj
Banana Yoshimoto: U dubokom snu
Florbela Espanca: Maske sudbine
Rosa Montero: Ljubavnici i neprijatelji

sudjeluju: Irena Lukšić i gosti


18.00
Do posljednjeg slova
Dušan Viro: Slobodan Milošević - anatomija zločina
sudjeluju: Dušan Viro, Hrvoje Šarinić, Dušan Bilandžić, Mate Granić, Tvrtko Jakovina, Mislav Bago, Stjepan Ravić

19.30
ZSK Specijal
mjesto radnje : Mimara
Nedjeljko Fabrio: Izabrana djela
sudjeluju: Nedjeljko Fabrio, Velimir Visković, Julijana Matanović, Krešimir Nemec, Damir Grubiša


20.30
Bonus ZSK

Booksa

čitanje: Hari Kunzru

Za slučaj da vam je promaknula Booksina najava programa :

u sklopu 4. zagrebačkog sajma knjiga u Zagreb su stigli neki velikani svjetske književnosti.

Radi se, ni manje ni više, o Hariju Kunzruu i C.K. Steadu, te o književnici Céline Curiol s kojima će se u Booksi na tri uzastopne književne večeri (16,17. i 18.5.2007.) razgovarati o njihovim djelima, životu, planovima i svemu što vas bude zanimalo.

Iz sadržaja :

- proza : Dalibor Perković, Elfrida matuč-Mahulja, Danijela Kambasković-Sawers, Christina Hesselholdt, Mario Brkljačić, Predrag A.Crnković, Stjepan Gulin, Vedrana Trlek, Ratko Petrović, Slađana Ristić i mnogi drugi

- poezija : Barbara Beronja, Erika Vouk, Eugenio Fočić, Ilija Bakić, Irena Pušnik, Lena Andersson, Slavko Jendričko, Olja Savičević–Ivančević i mnogi drugi

- eseji : Dušan Gojkov, Ivan Marović, Eva Ras, Predrag Crnković, Vladimir Martinovski, Tihomir R. Đorđević i mnogi drugi

- intervju : Milan Fošner

Posebne poslastice : nastavak tekstova na temu Žene i židiovstvo, izbor poezije Tadeusza Rozewicza i afroameričkih pjesnika

Čitajte ovdje : http://www.glasnik.org/

Iz štampe su upravo izašli ,,Rukopisi 30" – Zbornik poezije i kratke proze mladih sa prostora bivše Jugoslavije koje objavljuje već punih trideset godina Dom omladine Pančevo.
Promocija ovog jubilarnog broja Zbornika će biti održana 18. maja, u petak, s početkom u 19 sati u Studentskom domu i ,,Studiju 21" (u ulici Dimitrija Tucovića 2) u Pančevu.

Prvi ,,Rukopisi" objavljeni su 1976. godine kao zbornik mlade pančevačke poezije, a tokom godina, slobodno se može reći decenija, i posle nekoliko koncepcija i država, prerasli su u mesto susretanja autora iz Srbije, Crne Gore, Bosne, Makedonije, Hrvatske i Slovenije koji prvi put objavljuju ili imaju jednu objavljenu knjigu.
Oni nisu samo presek književnih i umetničkih tema koje interesuju autore do 27 godina starosti, već se mogu posmatrati i u kontekstu socijalnih i društvenih prilika u kojima autori stvaraju. Ovakva raznolikost svakako doprinosi kvalitetu, ali i prirodnom razvijanju takmičarskog i kritičkog duha, gde će svaki autor moći da uporedi radove objavljene u Zborniku s radovima kolega iz susednih država.
U ,,Rukopisima 30" zastupljeno je četvoro autora iz Slovenije i Makedonije, od koji su neki poznati već u svojim književnim sredinama, kao makedonski pesnik Zvonko Taneski ili mlada slovenačka pripovedačica Teja Oblak. Iz Hrvatske su svojim radovima obogatili Zbornik Marko Pogačar, Daniel Radočaj, Maja Ručević; iz Bosne i Crne Gore Ivo Krešić, Tarik Galijašević, Tanja Bakić, a iz Srbije Miloš Ilić, Milan Vračar, Aleksandar Semakin, Bojan Maksimović i drugi. Urednice ,,Rukopisa 30" su: Jelena Angelovski, Jasmina Topić, Dragana Mladenović i Ana Ristović.
U skladu sa ,,uređivačkom politikom" ,,Rukopisi" se ne prodaju nego se dele na promociji koja se svake godine tradicionalno održi u Pančevu, a skoro svake godine i u Kulturnom centru Beograda. Autori ,,Rukopisa" su i njihovi ambasadori, a svaki posetilac promocije bude nagrađen dobrom atmosferom i primerkom Zbornika. ,,Rukopise 30" biće moguće pronaci i u elektronskom odnosno pdf formatu na internetu, na sajtovima književnog sadržaja i servisnog tipa.
Posle zvaničnog dela programa, koji će za autore početi u 17 sati književnom radionicom i druženjem sa piscima Vuletom Zurićem i Srdjanom Papićem, biće koktel i žurka.

12:00 Razgovor i potpisivanje knjige
Peter Galbraith: Kraj Iraka
sudjeluju: Peter Galbraith, Ivo Banac, Goran Milić


13.00 Knjiga ispod čekića
Nikola Petković: Uspavanka za mrtve
sudjeluju: Nikola Petković, Velimir Visković, Jadranka Pintarić


16.00 Predstavljanje nakladničkih kuća
Autorska kuća
Nevidljiva proza – autori koje mediji zaobilaze
sudjeluju: Zoran Pongrašić, Milica Lukšić, Darko Macan, Sanja Lovrenčić, Silvija Šesto, Ana Đokić Pongrašić, Hrvoje Kovačević i Zvonko Todorovski


17.00 Autorska kuća
Biblioteka Mala zvona
Sanja Lovrenčić: Rijeka sigurno voli poplavu
Zvjezdana Jembrih: Ljubavnici, kraljica, glad
sudjeluju: Sanja Lovrenčić, Zvjezdana Jembrih, Miroslav Mićanović

18.00 Do posljednjeg slova
Fra Zvjezdan Linić: Riječ za dobar dan, Bog - svakodnevna tajna i objava, Dobra strana života
sudjeluju: fra Zvjezdan Linić, Stjepan Lice, Ivica Domaćinović, Dubravko Sidor

18.30
ZSK Specijal
Hari Kunzru
sudjeluju: Hari Kunzru, Tomislav Brlek, Borivoj Radaković

Što o nestajanju knjižara u Hrvatskoj misle Branko Čegec (Meandar) i Albert Goldstein (Antibarbarus) saznajte ovdje

Nakladnička kuća Biakova
poziva na predstavljanje romana

Zorke Jekić
' Zatišje u Europskoj obećanoj zemlji'

Zagreb, Biakova, 2006.


Sudjeluju
Darija Žilić, voditeljica tribine
Siniša Nikolić, književni kritičar

Tekstove čita
Mira Bosanac, akademska glumica

Srijeda, 16. svibnja 2007. u 20,00 sati
Art Net
(Preradovićeva 25, Zagreb)

Mladi idealist i buntovnik Angel Santiago, koji se ogriješio o zakon počinivši jedan sitni prekršaj, i stariji Vergara Grey, poznati, galantni i duhoviti lopov, po izlasku iz zatvora suočavaju se s brojnim nevoljama na slobodi. Angel Santiago, zlostavljan u zatvoru, nije ni svjestan svih opasnosti koje sada na njega vrebaju. U uspostavljanju veza i ponovnom uključivanju u građanski život, taj, samo naoko neskladan, par nailazi na brojne nedaće i prepreke. Tu je i mlada, lijepa Victoria Ponce, puna trauma zbog ubojstva oca za vrij eme Pinochetove diktature. Nadarena za ples i poeziju, ona sanja o tome da postane plesačica. Do u tančine isplanirana pljačka, veliki prepad, trebao bi riješiti njihove egzistencijalne nevolje i uvesti ih u novi život.
Skarmeta, autor 'Nerudinog pismonoše', romana koji mu je donio svjetsku slavu, kao i nagrađivanih romana 'Pjesnikova svadba' i 'Djevojčica i trombon', u 'Victorijinom plesu' portretira Čile nakon Pinochetove diktature, u trenutku kada se zatvara jedna od najtragičnijih stranica čileanske povijesti. Roman 'Victorijin ples', nagrađen uglednom španjolskom nagradom Planeta, priča je o ljubavi i prijateljstvu, a istovremeno kronika Čilea i Santiaga u vrijeme demokratskih promjena. Ovaj triler s elementima filma noira i filma ceste, priča je o troje ljudi koji se ne snalaze u društvu, zatečenih u situacijama koje nisu birali, u raspoloženju tjeskobe, sumnje i nepovjerenja, ali i probuđene nade. Njih troje očajnički traže ljubav, suživot i prihvaćanje i u toj potrazi putevi im se križaju. Svatko od njih želi ostati vjeran svojim idealima, ljubavima i principima, istovremeno tragajući za svojim identitetom u novim vremenima za njih i društvo općenito. Pobjednički 'Victorijin ples' na trenutke se čini zastrašujućim, a Skarmeta izuzetnim umijećem pripovijedanja kreira jedan poseban svijet—mračan i nesiguran, ali poetičan i prožet ljubavlju.

11:00
Konferencija za novinare
Regent Esplanade
Peter Galbraith

12:00
Knjiga ispod čekića
Andrea Zlatar: Andrea Zlatar Vam predstavlja
Geraldine Brooks: Obitelj March
sudjeluju: Jelena Šesnić, Lada Čale Feldman i Andrea Zlatar

13.00
Knjiga ispod čekića
Ljiljana Filipović: Nestali ljudi
sudjeluju: Ljiljana Filipović, Andrea Zlatar, Velimir Visković, Nadežda Čačinović, Vili Matula

17.00
Predstavljanje nakladničkih kuća
Šahinpašić
Jacques Derrida: Pismo i razlika
sudjeluju: prof. dr. Sulejman Bosto, Vanda Mikšić

18.00
Do posljednjeg slova
Lada Žigo: Ljudi i novinari
sudjeluju: Lada Žigo, Tanja Tarbuk, Stjepan Čuić, Andrija Tunjić, Jadranka Pintarić

18.30
ZSK Specijal
Novinarski dom
Peter Galbraith: Kraj Iraka
sudjeluju: Peter Galbraith, Davor Butković, Miljenko Jergović, Nenad Rizvanović

13. svibnja 2007. nedjelja

18.00 h
Predstavljanje nakladničkih kuća

Autorska kuća
Biblioteka Retro
Jane Austen: Zamak Lesley/Lady Susan
Jean Webster: Tata Dugonja
Betsy Bayrs: Labuđe ljeto

sudjeluju: Ana Đokić-Pongrašić, Sanja Lovrenčić i gosti


19.30 h
ZSK Specijal

Miloš Đurđević: Rušenje orfičkog hrama - antologija novije hrvatske poezije

Sanjin Sorel: Isto i različito - antologija i studija hrvatskog pjesničkog naraštaja devedesetih

sudjeluju: Miloš Đurđević, Sanjin Sorel, Ervin Jahić

čitaju: Sanja Lovrenčić, Vlado Bulić i drugi

KRITIKA : Hari Kunzru - 'Impresionist' (Hena com, 2003.)

Već duži niz godina u Britaniji vlada trend visokotiražnih književnika podrijetlom s indijskog potkontinenta, koji su književnu scenu uvelike obogatili djelima prožetim multikulturalnim temama (dovoljno je spomenuti Rushdieja, nobelovca Naipaula, Kureishija ili Zadie Smith).
Hari Kunzru je na krilima uspjeha Zadie Smith uletio u sam epicentar rečenog trenda te je, i prije nego što je svoj roman-prvijenac 'Impresionist' uopće dovršio, od nakladnika ni kriv ni dužan inkasirao predujam težak 1,25 milijuna funti.
To je naravno rezultiralo očekivanjima koja malo koja knjiga može ispuniti. No, i unatoč tome, Impresionist je uistinu impresivan literarni debi.

Radi se o prilično obimnom djelu (422 stranice), svojevrsnom pikarskom Bildungsromanu koji prati sudbinu čovjeka rastrzanog između svoje dvije polovice, indijske i britanske.

Pran Nath rađa se 1903. g. u Indiji kao rezultat strastvenog susreta britanskog službenika i indijske djevojke. Nakon smrti oca završava na ulici te nasilno biva regrutiran za eunuha-transvestita, i tada po prvi (ali nikako ne i posljednji) put mijenja svoj identitet postajući Rukhsana, sa zadatkom da zavede pedofilski nastrojenog britanskog diplomata i tako stvori uvjete za njegovo političko ucjenjivanje. Iz te groteskne situacije Pran (pardon, Rukhsana) bježi u Bombay gdje ga udomljava škotski misionarski par te postaje Robert (Lijepi Bobby) i potajno radi kao svodnik. Tu polako otkriva svoju drugu – bijelu polovicu, i to mu otkriće u potpunosti mijenja život te on svim silama nastoji poništiti indijsko podrijetlo u sebi i postati pravi Britanac. Upoznaje mladog britanskog bogataša Jonathana Bridgemana, čiji identitet nakon njegove brutalne smrti potpuno preuzima, te se sad kao Jonathan upućuje u Englesku. Tamo završava studij, zaljubljuje se u kćer slavnog antropologa i u svojstvu njegova pomoćnika odlazi u britansku koloniju u Africi...

Kao što vidimo radi se o romanu bremenitom događanjima; to su sve odreda vrlo živopisne situacije u kojima naš nesretni protagonist traga za svojim identitetom, višekratno mijenjajući uloge i utjelovljujući cijeli niz različitih osoba a da bi cijelo vrijeme ostao prazna ljuštura, bez svojega Ja. Pranov najveći talent je mimikrija, on kameleonski prihvaća sve zakone i konvencije kulture sastavnim dijelom koje žudno želi postati, pri čemu mu ne ostaje mjesta da razvije vlastitu osobnost i vlastiti karakter.
On svoje tamnoputo podrijetlo tako dobro prikriva i u svojoj je kameleonštini toliko uspješan da ga čak i njegova britanska djevojka napušta predbacujući mu da je “previše Englez – neizmjerno dosadan i konvencionalan”, da bi ga zamijenila sa – crncem! Upravo iz tog primjera, osim što je vidljiva autorska ironijska oštrina, proistječe i osnovna slabost ovoga romana, a koja se temelji na nemogućnosti empatije i identifikacije s junakom koji neprestano klizi i rasplinjuje se, poprimajući svako malo neki novi identitet. Pran u toj i svim svojim naknadnim inkarnacijama više ostaje simbolom nego punokrvnim karakterom, ali nije isključena mogućnost da je to bila i autorova intencija, jer da ipak zna provesti studiozniju psihološku karakterizaciju, Kunzru je dokazao na brojnim primjerima pobočnih likova.

Kunzru je iznimno vješt u oslikavanju živopisnih sporednih likova i urnebesno smiješnih, bajkovitih situacija u koje naš čovjek-kameleon upada; njegovo pripovijedanje bazira se na nizanju vrlo atraktivnog događajnog slijeda pri čemu čitateljevu pažnju osvaja i zadržava pomoću brojnih minuciozno oslikanih egzotičnih detalja i slikovitih epizodica koje predstavljaju prave male zabavne oaze. Tako je primjerice uistinu nezaboravna epizoda s hipohondričnim Pranovim ocem koji, da bi se obranio od smrtonosne gripe, uranja u kadu do vrha napunjenu sitno sjeckanim češnjakom, i tako - umire od trovanja. Jednako dugo pamtit ćemo i slikovit prikaz britanske dekadencije u halucinantnoj sceni lova na tigrove, bitno obilježenog masovnom dijarejom , kao i bombajske urnebesne spiritističke seanse, uz još gomilu sličnih drugih, upečatljivih fabularnih fragmenata.
No, treba naglasiti da i unatoč brojnim rukavcima priče i podzapletima koji prate brojne živopisne sporedne karaktere, osnovna pripovjedna nit koja slijedi sudbinu našeg Pran-Rukhsana-Bobby-Bridgeman junaka nikad se ne gubi iz vida, niti biva zanemarena.

Hari Kunzru neprestano inzistira na podsmješljivom prikazu arogantnih britanskih kolonizatora i njihovog licemjernog odnosa prema “niževrijednim ljudskim resursima”, ali pritom ne štedi niti indijsku povodljivost i njihov nagon za podčinjavanjem. No, to čini lepršavo i podrugljivo, uz osjetan zafrkantski štih, bez gorčine ili optuživanja, što je i razumljivo s obzirom na vremensku distancu s koje promatra britansko carstvo u odumiranju.

Kunzru je nauštrb isticanja zabavne komponente i atraktivnosti priče, možda pomalo i propustio naglasiti tragičnost sudbine kojom je naš kameleonski junak obilježen, te to pokušava ispraviti tek u zaključnoj, ozbiljnijoj afričkoj avanturi. No to je svakako danak njegova neiskustva, i romanu-prvijencu to se nikako ne bi trebalo previše uzimati za zlo.

U svakom slučaju radi se o novoj nadi britanske literature čiji je rukopis egzotičan, živopisan, maštovit, vrlo zabavan i očuđujući. Kunzru je svojevrsna novovjeka inačica E. M. Forstera, ali bez njegove inhibiranosti i suzdržanosti i s velikim primjetnim utjecajem magičnog realizma, pa s velikom dozom radoznalosti valja očekivati njegove slijedeće uratke.
A koliko će ih žurno iznjedriti možda ipak ovisi o dinamici trošenja onih na početku spomenutih 1,25 milijuna funti ...

(napisao: Božidar Alajbegović, listopad 2003.
objavljeno u časopisu Svjetlo)

Predstavljanje kajkavskog prijevoda epa 'Izgubljeni raj' Johna Miltona
organizira se u petak, 11. svibnja,
s početkom u 19 sati,
u dvorcu Stubički Golubovec.

'Raj zgubljen' s engleskoga na kajkavski 1827. preveo je opat Ivan Krizmanić, a na predstavljanju će sudjelovati priređivač Alojz Jembrih, Mijo Korade te Josip Pandurić.

Knjigu je prošle godine objavio zagrebački Disput

Nakladnička kuća OceanMore iz Zagreba nastavlja uspješnu suradnju s Edom Popovićem, pa 16. svibnja objavljuje njegov novi, i do sada najopsežniji rukopis – roman "Oči". Pod radnim nazivom "Tango" Popović ga je počeo pisati još 2002. godine, odmah po objavljivanju "Sna žutih zmija", no očito da su trebale godine za konačno sazrijevanje ovog možda i najboljeg Popovićevog djela do sada.

Roman se već nekoliko godina spominjao u medijima, i kad su već neki pomislili da je sve samo Popovićeva fikcija, eto nam "Očiju", svojevrsnog "bildungsromana, socijalnog romana kroz koji se zrcale društvene mijene zadnjih desetljeća u Hrvatskoj, kao i snažnog poetskog svjedočanstva o trenutačnom stanju, ali ne duha i nacije, nego neglamuroznog i karamboliranog individualca, koji je kod Majetića pravio belaja po radnim akcijama ili još ranije, kod Marinkovića, odbijao jesti ne bi li izbjegao besmisao ratovanja." (Dario Grgić)

Predstavljanje romana održat će se na Zagrebačkom sajmu knjiga, u subotu 19.05., s početkom u 19 i 30 sati, u Profil Megastoreu, uz sudjelovanje autora Ede Popovića, te Borivoja Radakovića i Nenada Bartolčića.

U suradnji s nakladnikom, Internet knjižara Moderna vremena do zaključno 15. svibnja nudi Popovićev roman "Oči" po posebno povoljnoj cijeni od 90 kuna (naručite posredstvom prethodnog linka jer će po izlasku iz tiska koštati 120,00 kn), a na ovome linku možete pročitati prvo poglavlje iz romana.

"Trebaju li Hrvatima knjižare?“ tema je tribine 'Književni petak', što se održava dugih 52 godine u Gradskoj knjižnici u Zagrebu s ciljem popularizacije književnosti ali i kao medijski prostor otvoren čitavom nizu sadržaja iz javnog a osobito kulturnog života Zagreba i Hrvatske.

Svjedoci smo nestajanja knjižara, nekad popularnih mjesta susreta ljubitelja knjiga, studenata, slučajnih prolaznika. Ovim se pitanjem bave veliki i mali nakladnici, autori i financijeri, ljudi od pera, čitatelji sve rjeđih priloga kulture u dnevnim tiskovinama. Sporazumom o jedinstvenoj cijeni knjige, što su ga potpisali ministri kulture, znanosti, obrazovanja i športa i gospodarstva te Zajednice nakladnika i knjižara želi se postići sniženje cijene knjige, povećanje njezine dostupnosti, decentralizacija distribucije te unapređenje tržišne mreže knjiga u Republici Hrvatskoj.

U kojoj mjeri Sporazum predstavlja pomake u obnovi knjižarske mreže, koliko strukovne udruge mogu utjecati na bolju poziciju knjižara u RH, što hrvatski autori misle o prostorima u kojima su nekada mogli osjetiti povratnu informaciju čitatelja svojih djela, trebaju li doista Hrvatima knjižare i kakve, samo su neka od pitanja na koja će na Književnom petku pokušati odgovoriti Nenad Bartolčić, Josip Bratulić, Marijan Kuduz, Alojz Majetić i Čedomir Višnjić.

Urednica i voditeljica je Dunja Seiter- Šverko.

U petak, 11. svibnja 2007. u Gradskoj knjižnici Zagreb, Starčevićev trg 6 s početkom u 19.30 sati.

Što je to 'Eckermann' ?

Zaboravili ste, znam, iako sam vam već objašnjavao...

Nevermind(the bollocks), podsjetiti se možete na ovome linku

FRAKTURA nas poziva
na promociju nove knjige
Daše Drndić
'Sonnenschein' (dokumentarni roman)
na Zagrebačkom sajmu knjiga
u Profil Megastoreu, Bogovićeva 7
u petak 11. svibnja 2007. u 12.00 sati

O knjizi će govoriti
Andrea Zlatar,
Seid Serdarević
i Daša Drndić

O romanu
Lebensborn-djeca, deportacije Židova, logori smrti, pitanje neutralnosti Švicarske u Drugome svjetskome ratu, SS komando-odredi i povijest Gorizije susreću se u romanu 'Sonnenschein'.
Daša Drndić napisala je veličanstven roman o velikoj, bolnoj i prešućenoj temi Drugoga svjetskoga rata, o djeci otetoj od roditelja i odgajanoj da postanu arijevci. Kroz povijest jedne židovske obitelji iz Gorice i sudbinu mlade žene Haye Tedeschi razotkriva zablude, osobne promašaje i tragedije u kojima se zrcale najcrnje nemani čovjekova bića koje su više no ikada isplivale upravo u dvadesetom stoljeću. Daša Drndić u 'Sonnenscheinu', svom najboljem romanu, bez okolišanja, bez skrivanja, iznimno vještim slaganjem stvarnih dokumenata, fotografija, popisa, iskaza svjedoka vremena i velike priče o traganju za izgubljenim djetetom, osvjetljava dio duboko skrivene osobne i nacionalne povijesti.

Severinine gaćice ili čitanje, pitanje je sad.

Odgovor potražite ovđeka

Moja suradnja s dvotjednikom Matice hrvatske za kulturu, umjetnost i znanost 'Vijenac' se nastavlja : u novome broju koji je od danas na kioscima (samo 10,00 kn) objavljena je moja kritika romana 'Ulica nevjernih žena' Milane Vuković Runjić

Društvo za znanstvenu fantastiku SFera iz Zagreba raspisuje natječaj za žanrovske priče (SF, fantasy, nadnaravni horor) s elementima erotike, seksualnosti, te motivima koji se bave rodnim stereotipima i queer kulturom.

1. Na natječaju će se razmatrati isključivo žanrovski radovi. Žanrovskim radovima smatrat će se oni radovi čije su temeljne postavke usko vezane uz SF, fantasy i nadnaravni horor, odnosno oni radovi koji bi micanjem tih žanrovskih elementa izgubili svoj smisao i cjelinu.
2. Autori se pozivaju da razmisle o tome kakva nas b(l)udućnost očekuje. Sve se više, iako ne i sasvim slobodno, promiču seksualne slobode i pravo da budemo drugačiji. Istovremeno se jedan dio društva u potpunosti zatvara pred bilo čime što odstupa od hetero-patrijahalnih normi. Možemo li jednoga dana postati društvo koje će tolerirati sve oblike različitosti (čak i ako se radi o vanzemaljcima)?
3. Na natječaj se mogu slati samo neobjavljene priče do 10 kartica dužine (1 kartica = 1800 znakova s razmacima) na hrvatskom jeziku.
4. Radovi se šalju u RTF dokumentu (font Times New Roman, veličina 12, prored 1.5) e-mailom (kao attachment) na adresu ire(at)sfera.hr. U tijelu e-maila obavezno navesti svoje podatke, te kratku biografiju ne dužu od 15 redaka. Molimo ne zaboraviti navesti kontakt podatke.
5. Ukoliko se autori odluče objaviti svoju priču pod pseudonimom, organizatori natječaja se obvezuju da njihov identitet neće biti nigdje javno objavljen.
6. Rok za slanje radova je 1. 9. 2007.
7. Prosudbena komisija odabrat će najbolje priče za objavu u zajedničkoj zbirci koja će biti predstavljena na ovogodišnjem Interliberu.

Cjelovit program događanja na 4. Zagrebačkom sajmu knjiga - vidi ovđeka

O Gloriji Scott i njezinim pustolovinama, o svojim pustolovinama te bavljenju glazbom, pisanjem, mačkama i biciklama, o Drvenoj Mariji , bratu Romanu i odgojnoj ulozi Biblije, o feminističkom aktivizmu i svom 'neugodnom seksualnom opredjeljenju' te još o mnogočemu govori Mima Simić na ovome linku

Društvo arhitekata Zagreba i Talijanski institut za kulturu u Zagrebu
pozivaju vas na predstavljanje knjige

'PENEZIĆ & ROGINA
Digitalizzazione della realta'
objavljene u ediciji IT Revolution in Architecture, Edilstampa Roma

u petak 11. svibnja 2007. u 19 sati
DAZ, Trg bana Jelačića 3/I, Zagreb

sudjeluju:
Nigel Whiteley, autor knjige
Antonino Saggio, urednik edicije i autor predgovora
Paola Ciccolella, direktorica Talijanskog instituta
Saša Randić, predsjednik UHA-e
Saša Begović, član izvršnog odbora DAZ-a
Vinko Penezić i Krešimir Rogina

Oljino otvoreno pismo proljeću ovdje

V.B.Z. poziva
na predstavljanje knjige
“Noćno putovanje Poslanika Muhammeda”
objavljene u biblioteci Historijska čitanka Miljenka Jergovića
u srijedu, 9. svibnja 2007. u 18.00 sati u Profil Megastoreu u Zagrebu.

Sudjeluju:
Sinan Gudžević, priređivač i prevoditelj
Nenad Ivić, povjesničar književnosti
Tonko Maroević, književni kritičar
Miljenko Jergović, urednik biblioteke
Ervin Jahić, urednik knjige

O knjizi:
Arapski original povijesti o noćnom putovanju najvećega muslimanskog vjerovjesnika i poslanika na onaj svijet danas se smatra izgubljenim. Raširenost i poznatost te pripovijesti bila je u Srednjem vijeku takva i tolika da je smatrana za fundamentalni tekst islamske duhovnosti, a u velikom dijelu Evrope stoljećima je zabunom smatrana i samim Kur'anom. U dramatičnoj povijesti ove knjige presudna je godina 1264. u kojoj španjolski kralj Alfonso X. zapovijeda svojim pisarima-prevoditeljima da je s arapskoga prevedu na kastiljanski, francuski i latinski. Zahvaljujući takvoj odluci kraljevoj ova se dragocjena knjiga sačuvala. U romanistici i komparatistici dvadesetoga stoljeća Noćno putovanje Poslanika Muhammeda etabliralo se kao nezaobilazan izvor u govoru o Danteovim modelima za Božansku komediju, kršćansku poemu par excellence. U Francuskoj i Italiji ponovno otkrivanje i prevođenje ove pripovijesti bili su, devedesetih godina XX. stoljeća, prvorazredan kulturni događaj. Naše izdanje je treći evropski prijevod s latinskoga ovog važnog i u nas do sada posve nepoznatog djela arapske duhovnosti, čiji je latinski naslov Liber Scale Machometi. U njemu će svoje uživanje naći i „običan“ čitalac i zahtjevniji istraživač i znanstvenik. Latinski tekst, otisnut na lijevim stranicama izdanja, koji prati prijevod na desnim, te opsežna bibliografija, bilješke i pogovor čine nas jako zadovoljnim što vam možemo preporučiti ovu jedinstveno lijepu knjigu.

SÁNDOR MÁRAI:
'ZEMLJA, ZEMLJA'
roman
izd. Mirakul, Zagreb
S mađarskog prevela: Xenia Detoni
Meki uvez, 344 str.
Cijena: 130 kn


Riječ izdavača

Sándor Márai rođen je 1900. u Košicama u današnjoj Slovačkoj. Zbog komunističkih progona, godine 1948. odlazi iz Mađarske, najprije u Italiju i potom u SAD, gdje je živio sve do svoje smrti 1989. Krajem prošlog desetljeća njegovo značajno i vrijedno književno djelo ponovno je otkriveno. Posthumno je proglašen jednim od najvažnijih pisaca europske književnosti 20. stoljeća.


Godine 1969., trideset pet godina nakon objavljivanja prvog dijela svojih memoara 'Ispovijedi jednoga građanina', Sandor Marai ponovno prelistava album svojih sjećanja i prepričava teške poratne godine. Kao na filmskom platnu redaju se slike, i on traži ostatke nekadašnjega života. Potaknut sudbinskom ljubavlju, Marai se još jednom vraća domovini i piše moćno djelo 'Zemlja, zemlja'.

Odlomak iz knjige:
Lola je obećala da će se prikloniti mojoj odluci; ići će sa mnom, što mi je bilo drago, jer sam znao da se na njezina obećanja može računati. Čovjek se u neku ženu zaljubljuje dvaput: prvi put kad je upozna, a drugi put u vremenu koje slijedi. Od ljudi se nisam opraštao, jer sam već naučio da se ljudima baš i ne može objasniti ako nam se u životu događa nešto uistinu važno. Neće povjerovati da je neka životno važna odluka samo pitanje savjesti, a da pritom nema i neki drugi smisao. Nikoga nećete uvjeriti da netko može bez skrivenih namjera odbaciti nešto iz čega bi po svoj prilici mogao izvlačiti stanovitu korist. Zato je, kada se to događa, mudrije šutjeti.

Goethe je rekao da «čovjek mora proživjeti vlastitu sudbinu...» Dakle, ne onu koju će mu nametnuti događaji i Povijest, izraženu kroz činjenice, već onu svoju, jedinstvenu i nedvojbeno vlastitu.
I tako se opet upleo Goethe, na uglu Ulice srca. Odjednom mi se učinilo vrlo hitnim da što prije krenem odavde, ne da bih se našao u Parku, na Budimu ili u mađarskom jeziku, niti pod kišobranom solidarnosti svojih ukućana; ne, valjalo je otići mnogo dalje. Valjalo mi je otići iz ovoga prekrasnoga, tužnoga, pametnoga i živopisnoga grada, iz Budimpešte, jer ako ostanem, i ja ću usahnuti od ove silno agresivne gluposti koja me okružuje. I moram odavde spasiti ono nešto, svoje «ja», onu svoju osobnost koja postoji samo u jednom primjerku. To moje «ja» nije ni bolje ni vrednije – o da, može biti samo slabije, plošnije – od onoga «ja» koje imaju drugi, no ja imam samo ovo svoje. A nema ni Ideologije, ni Cilja koji će mi nadoknaditi štetu izgubim li svoje «ja», ako se odreknem one druge «nostalgije za domovinom» koja me sada prožima poput mladenačke ljubavne strasti ili uzbudljive čežnje jer, ako ostanem, presušit će i ta žudnja. Otići odavde i krenuti prema nečemu... Bilo je to poput neobične, sudbinske «čežnje za domovinom».

Povodom nedavnog izlaska knjige sabranih proza 'Teško mi je reći' u kojoj su sakupljene kratke priče i prozni zapisi iz njegovih knjiga ''Busbuskalai'', ''Ima li života prije smrti'' i ''Vodič po otoku'' Senko Karuza govori o svojim knjigama, pisanju i - životu na otoku, u razgovoru s Barbarom Matejčić kojega možete pročitati ovdje

Ma kako veličanstveni bili naši jezici i kulture, ma kakvo bilo bogatstvo i profinjenost našeg uma; ma koliko goleme bile naše kreativne moći - mentalni proces ostaje proizvod mozga, organa kojega je čekić prirodne selekcije uobličio na nakovnju prirode. Sve moći i sva začudnost ljudskog uma nose u sebi pečat njegova porijekla. I kad se kulture vinu u nedokučive visine misleći o počecima vremena i
istražujući najdalje zakutke svemira, one nikad neće postići potpunu slobodu...

Tako Edward O. Wilson uvodi u svoju knjigu 'O ljudskoj prirodi' koja je, ako sam autor kaže, spekulativni esej koji razmatra duboke posljedice susreta socijalne teorije i prirodnih znanosti povezanih s njome. Kako velika pitanja iz područja susreta sebičnog gena i društvenosti rješava Wilson u ovom svome klasiku sociobiologije s kraja 1970-ih, te kako na njegov pristup možemo gledati iz današnje perspektive, razgovarat će se na predstavljanju knjige u srijedu, 09. svibnja 2007. u 13 sati u Profil Megastoreu, Bogovićeva 7, u okviru 4. Zagrebačkog sajma knjiga.

Knjigu će predstaviti sociolog i filozof Darko Polšek, urednik Biblioteke 42 Ognjen Strpić i prevoditelj knjige Belmondo Miliša.

Dobrodošli!

Edward O. Wilson je profesor emeritus biologije na Sveučilištu Harvard, jedan je od najvažnijih suvremenih svjetskih biologa i znanstvenika uopće: zaslužan je za niz otkrića o biologiju kukaca i otvorio je novo znanstveno područje koje danas poznajemo kao evolucijsku psihologiju.

U srijedu, 09. svibnja 2007. u 20 sati
u Booksi (Martićeva 14d, Zg)
biti će predstavljen prvi naslov u novoj Algoritmovoj biblioteci KaLibar,
roman "Mirna ulica, drvored" , autorice Nade Gašić.

O romanu prvijencu čije će čitanje možda kratko trajati, ali će zato proživljavanje biti dugo, govorit će u književnom klubu Booksa (Martićeva 14d) autorica Nada Gašić, Andrea Zlatar, sveučilišna profesorica i urednica Algoritmove biblioteke Andrea Zlatar vam predstavlja, Kruno Lokotar, urednik biblioteke KaLibar, te član/ica Booksine reading grupe koja je kao prvi naslov koji će se obrađivati, odabrala upravo ovaj roman.

Četvrti zagrebački Sajam knjiga, na kojemu će nastupiti više od 200 autora i kritičara, održat će se od 8. do 19. svibnja na osam lokacija u gradu.

Po riječima organizatora Sajma, nove knjige i ekskluzivni projekti spremni su za predstavljanja - pet do šest dobrih naslova dnevno, te nazočnost gostiju iz zemlje i inozemstva, među kojima su Hari Kunzru iz Amerike, autor glasovitog 'Impresionista', francuska književna zvijezda Celine Curiol, gost s Novog Zelanda Christian Karlson Stead, bivši američki veleposlanik u Hrvatskoj Peter W. Galbraith, britanski autor Joel Levy i Jens, der Denker iz Njemačke.

Osim zagrebačkog nakladnika Profila koji je započeo organizaciju Sajma knjiga, ove su se godine angažirali i predstavnici drugih hrvatskih izdavača - Naklade Ljevak, V.B.Z.-a i Frakture.

Na sajmu će se predstaviti Croatica - dvosveščani leksikon o hrvatskom udjelu u svjetskoj baštini u kojemu su objavljeni tekstovi vodećih hrvatskih intelektulaca i znanstvenika.

Od domaćih autora na Sajmu će se pojaviti nova djela, među kojima dugoočekivani roman Ede Popovića, nove knjige Igora Mandića, Damira Karakaša, Daše Drndić, Slobodana Šnajdera i dr.

Predstavit će se prozne i pjesničke antologije, biografije među kojima i Slobodana Miloševićeva, koja donosi 300 stranica transkripata njegovih telefonskih razgovora te daje pogled na tog balkanskog diktatora.

Sajam se otvora 8. svibnja u 12 sati u knjižari Profil Megastore.

Izvor : Net.hr

Izdavačka kuća Disput
poziva sve ljubitelje poezije, Dubrave i Tržnice u Dubravi
na predstavljanje pjesničke knjige

Krešimira Bagića
'U polutami predgrađa'

koje će se održati u srijedu, 9. svibnja 2007. s početkom u 19:30
u Maloj dvorani Kulturnog centra Dubrava (Dubrava 51a).

U programu će sudjelovati:
Roko Ancić, poduzetnik iz Dubrave
Krešimir Bagić, pjesnik iz Dubrave
Drugi način, rock band iz Dubrave
Zoran Ferić, pisac iz Zagreba
Mihaela Majcen Marinić, književna komparatistica iz Dubrave
Stipan Matoš, doktor prometnih znanosti
Branko Telebar, nogometni virtuoz iz Petrijanca

Statistika veli (onaj mali plavi kvadratić s desne strane, ispod linkovlja) da je tokom jučerašnjeg dana premašen broj od ukupnih 300.000 posjeta ovome blogu

U ponedjeljak, 7. svibnja u 18 sati, u Medijateci Francuskog instituta (Preradovićeva 5, Zg), autorica Annie Le Brun predstavit će hrvatske prijevode svojih naslova 'Previše zbilje' i 'Sasvim blizu, nomadi'.

Naslov 'Du trop de réalité' ili 'Previše zbilje' objavljuje nakladnik DAF, specijaliziran za suvremenu umjetnost i političku teoriju (anarhizam), dok djelo 'Tout pres, les nomades' ili 'Sasvim blizu, nomadi' izlazi u nakladi Ceres, dugogodišnjeg izdavača proze, poezije i stripa

KRITIKA : Pawel Huelle - 'Gdje je David Weiser?' (Naklada MD, 2005.)

Poljska književnost, koja se može podičiti s čak četiri dobitnika Nobelove nagrade (Reymont, Sienkiewicz, Miłosz, Szymborska) u nas je iznimno slabo prijevodno zastupljena. Tako smo u zadnjih desetak godina dobili tek nekoliko prijevoda Olge Tokarczuk, dva prijevoda Wisniewskog, i po jedan roman Andrzeja Stasiuka i Piotra Szewca, uz Antologiju poljske kratke priče “Orkestru iza leđa”. Potonju antologiju objavila je zagrebačka Naklada MD, koja nas je nedavno razveselila i romanom “Gdje je David Weiser?” suvremenog poljskog književnika Pawela Huellea. Riječ je o romanu koji je nakon trogodišnjeg ‘bunkera’ u Poljskoj objavljen 1987. godine i u kratkom roku od tamošnje kritike proglašen ‘romanom desetljeća’ i nacionalnim klasikom.
Pripovjedač u prvom licu, Heller, s tridesetogodišnjem se odmakom prisjeća ljetnog dana iz sredine 50-tih godina kad je u društvu prijatelja Piotra i Szymeka više sati proveo na ispitivanju u kabinetu direktora škole. Povod istrazi bila je eksplozija u kojoj je (navodno) stradao njihov vršnjak, 12-godišnji David Weiser. Rekonstrukciju tijeka ispitivanja Heller prekida reminiscencijama događaja koji su pogubnoj eksploziji i misterioznom Weiserovom nestanku prethodili, prisječajući se zbližavanja s tim povučenim dječakom židovskog porijekla koji odrasta uz djeda, bez roditelja. U živote Hellera i njegovih prijatelja Weiser ulazi (naizgled) slučajno, darujući im esesovski šmajser pridružuje se njihovoj igri rata, da bi postupno u njegovu društvu provodili sve više vremena, a on im otkrivao svoje tajne poput skrivenog oružja zaostalog iz rata ili svojih nogoloptačkih i hipnotizerskih sposobnosti.
Malo-pomalo David Weiser postaje herojem njihova odrastanja; zastrašujuće nepoznat, uznemirujuće čudan, hipnotičkih sposobnosti i bujne mašte te velike karizme i snalažljivosti, dok oni bivaju tek statistima u njegovim pustolovinama, njegovi šegrti u puškaranju šmajserom i pri detonacijama dinamita zaostalog od nacista. Rekonstruirajući ta davna zbivanja Heller pokušava shvatiti ono što tada nije razumijevao, postupno uviđajući kako je Weiser ustvari predstavljao utjelovljenje nedokučivih tajni odraslosti; Weisera nisu zanimala jednostavna rješenja i metode već je svemu prilazio promišljeno i sistematično, sa zrelošću neprispodobivom njegovu dječjem uzrastu, što je njegovoj osobnosti pridavalo zastrašujuće, luciferske karakteristike.
Promatrajući zbivanja iz perspektive ruske diktature s početka 80.-tih godina, vrijeme odrastanja, i inače podložno mistifikaciji u ovom slučaju poprima arkadijske, mistične značajke, unatoč svoj bijedi i neimaštini tog vremena. Tako i sam Huelle u pogovoru hrvatskom izdanju priznaje kako je ovim romanom ustvari želio “ispričati tajnu djetinjstva. Tog magičnog vremena u kojem nakratko nam dana senzibilnost u svemu radije vidi iskrenost i nadu”; vremena kad se sve čini mogućim i ništa nije pretjerano, dok tajnama tada nedokučivim odrasla dob samo podaruje dodatnu neobjašnjivost. Premda neki detalji i događaji tek s distance stječu pravo na postojanje i međusobno se povezuju, magija djetinjstva ostaje neokrnjena, a misterij i čudesnost nerazjašnjivi, te svi mi svoja djetinjstva neizostavno prenosimo i u zrele godine.
Inače, radnja je smještena u gradić nadomak Gdanjska, u “kraljevstvo predgrađa i rustikalnih četvrti gdje se sa škripom tramvaja miješalo kukurijekanje pijetlova i miris konjskoga gnoja”, i gdje se osim križanja velegradskih elemenata s seoskom idilom dešavalo i miješanje ozračja komunističe represije i prvomajskih parada s velikim utjecajem Katoličke crkve, pa su nakon školskog masovnog pjevanja agitpropovskih pjesama punih optimizma, učenici pohodili vjeronauk…i ponovo pjevali. Istina, nešto drukčiji repertoar i drukčije napjeve. Sve to pridonosi nadrealnosti atmosfere koju autor još naglašava epizodama razgovora s mrtvima, apokaliptičkim prorokom na groblju te Weiserovim hipnotičkim i levitirajućim seansama. Direktorovo ispitivanje dječaka Huelle ironizira poistovječujući ga sa svečenićkim liturgijskim napjevima (u slogovima), a povremeno i intervenira u tekst komentirajući sam čin pisanja i obrazlažući svoje nakane o “odvajanju reda od kaosa” i očekivanje da će se pisanjem u kaosu pojaviti neki novi red, i smisao. Što se ipak ne dešava, pa aura magičnosti koja djetinjstvo obavija ostaje sačuvana, neokrnjena...
“Gdje je David Weiser?” još je jedna potvrda kako je vrijeme odrastanja neiscrpan izvor nadahnuća i otponac umjetničkog stvaranja, čijom tematizacijom autori često dosežu svoje stvaralačke vrhunce, te se taj roman može svrstati u korpus tematski srodnih remek-djela poput “Guje u šaci”, “40.000 udaraca” , “Limeni bubanj”, “Mama Leone” ili “Doviđenja djeco”.

(Napisao Božidar Alajbegović, studeni 2005.
objavljeno na Lupiga.com)

KRITIKA: Kemal Mujičić Artnam - 'Pet litara benzina' (Naklada Breza, 2006.)

Kemal Mujičić Artnam 46-godišnji je zagrebački pisac (rođen u Travniku) koji je, nakon četiri dotad izdanih pjesničkih zbirki, 2004.godine objavio i prvu zbirku priča, naslovljenu "Rad na crno". Unatoč pojedinim nedovoljno dorađenim, banalnim ili nezaokruženim pričama, većinu je tih uradaka ipak krasila sugestivna atmosfera, tečna naracija i efektni dijalektalni dijalozi, uz autorovo često posezanje za eksperimentalnim postupcima i poigravanje pripovjednim konvencijama ali i jezikom, pa sam kritiku te zbirke zaključio konstatacijom kako je Mujičić Artnam spreman i za ambicioznije stvaralačke pothvate, odnosno pisanje romana. Da je takva konstatacija ipak bila preuranjena pokazao je prvi Artnamov romaneskni pokušaj naslovljen "Pet litara benzina" koji je prije nekoliko mjeseci objavila Naklada Breza.

Radnja romana "Pet litara benzina" smještena je u Zagreb i Karlovac 2004. godine, a za glavnog junaka ima 28-godišnjeg profesora filozofije Andreja. Andrej je bio sudionik Domovinskog rata i pati od čudne inačice PTSP-a – naime, on gotovo svakodnevno trpi napadaje u obliku svojevrsnih snovitih vizija u kojima proživljava iskustvo samozapaljenja koje završava višesatnom nesvjesticom. Nakon što shvati da se svaki taj napad vremenski poklapa sa suicidalnim samospaljivanjem nekog branitelja, Andrej odlučuje riješiti se svoje bolesti tako što će ukloniti uzrok masovnih samoubojstava branitelja. Uvidjevši da su samoubojstva branitelja opća stvar o kojoj se uglavnom šuti, Andrej se uvjerio i u sluganski odnos medija prema globalizaciji. Mediji su, smatra Andrej, postali produžena ruka velikih, moćnih i nedodirljivih korporacija kojima služe u svrhu zaglupljivanja masa, s osnovnim konačnim ciljem – osvajanje novih tržišta i kupovanje svega što vrijedi. Tim i takvim medijima nije u interesu pisanje o problemima malih ljudi, pa ih tako ne zanima ni problem samoubojstava branitelja, smatra Andrej, te zaključuje kako bi ubojstvom glavnog urednika najtiražnije dnevne novine mogao promijeniti stvari te se tako osloboditi i svoje bolesti. Pritom podatak da u najsiromašnijim zemljama, odnosno tamo gdje mediji imaju najmanju moć, gotovo pa i nema suicida, dodatno osnažuje njegovu odluku. A svoju nakanu Andrej odlučuje provesti, a kako drukčije negoli s kanistrom od pet litara benzina i jednom šibicom...

"Pet litara benzina" svojevrsna je inačica romana-eseja s pripovjedačem koji je ujedno i glavni lik, a čiji brojni solilokviji autoru služe kako bi se obračunao s mnogim osjetljivim pitanjima, od kojih mu je na tapetu najčešće globalizacija kao, kako Mujičićev pripovjedač više puta naglašava, "novo oružje u rukama Sotone". Osim globalizacije Mujičić se dotiče još i novinarstva i izdavaštva na hrvatski način, književne scene, sustava obrazovanja, mafijaških obračuna, problema braniteljske populacije i još mnogih tema koje sve redovito nažalost tek ovlaš okrzne, pretvarajući tako svoj roman u neku vrstu kataloga tema za možebitnu naknadnu esejizaciju. Tako čak i problemu PTSP-a - premda mu on služi kao otponac fabularnog zamašnjaka - autor također pristupa sasvim površno i naivno, a zanimljiv motiv telepatskih vizija samozapaljenja (vjerovatno posuđen od Cronenberga iz njegovih "Scannersa") ostaje nedovoljno iskorišten i nerazrađen. I odnosi među likovima kao i njihova motivacija također su manjkavo razrađeni; misli glavnog junaka ostavljaju dojam nakalemljenosti, a odluka o izvršenju ubojstva nadaje se ishitrenom i nedovoljno proživljenom te nikako nije u skladu s poboljšanom Andrejevom životnom situacijom uslijed pronalaska posla i ostvarenja uspješne ljubavne veze. Autor premalo pažnje pridaje i razvoju odnosa Andreja i njegova brata, što je osobita šteta s obzirom na dramatski potencijal njihova rivalstva, koje također ostaje samo natuknuto i nedovoljno iskorišteno. Pri upoznavanju čitatelja s likom glavnog urednika Lovre Dvojaka autor sasvim nepotrebno napušta pripovjednu poziciju u Ich-formi i uvodi tzv. sveznajućeg pripovjedača (koji kombinira iskaz u drugom i trećem licu jednine) čime se dodatno pojačava dojam konfuzije; biografija tog lika bez ikakvog se razloga (osim u povećanju ukupnog broja stranica) pretvara u skraćenu povijest jugoslavenske i hrvatske države, a isti taj Lovro Dvojak na 144. stranici iznenada biva prekršten u Maria. Autoru kao da se žurilo što prije predati rukopis pa je roman prepun sličnih primjera nemara i nepročišćenosti – da spomenem primjerice još i sasvim nepotrebno ponavljanje fabularne situacije na početku 18. poglavlja, prekomjernu upotrebu riječi "glagoljati" ili pak primjer rečenice "Karlovac me dočekao sa svim svojim rijekama" nakon čega slijedi sasvim suvišno nabrajanje njihovih imena.

Slijedom svega navedenog, "Pet litara benzina" ostavlja dojam strukturalno i sadržajno izrazito neurednog i zbrkanog romana, koji bi se mogao okarakterizirati anarhičnim, ali uz nužnu napomenu da anarhičnost u ovom slučaju gubi pozitivne konotacije (u smislu autorskog propitivanja mogućnosti proznog izraza - kao npr. kod "Rio bara" Ivane Sajko), već je ona ovdje nažalost tek rezultat nemara i nedovoljne promišljenosti. Dojmljive dionice - poput primjerice pripovjedačeva propitivanja vlastitog ubilačkog poriva kao individualnog odraza sveopće moći zla, ili pak zanimljivog kratkog asocijativnog bljeska kojim na nepunoj kartici teksta Mujičić smisleno i uzročno povezuje Pink Floyd, paukove, internet, nepismenost i globalizaciju – ipak su previše malobrojne da bi popravile loš ukupan dojam o romanu prepunom birtijaškog intelektualiziranja i površno obrađenih tema kao i nerazrađene fabule te zanemarenih likova i njihove motivacije i odnosa. Čitatelj upoznat s pričama iz njegove zbirke "Rad na crno" naposljetku ne može a da ne zavapi: pa gdje li je zaboga Artnam zagubio svoju verbalnu zaigranost i sklonost eksperimentu?

(Napisao Božidar Alajbegović, veljače 2007.
objavljeno u Bibliovizoru trećeg programa Hrvatskog radija)

'Frida ili o boli' naslov je novoga romana Slavenke Drakulić koji uskoro izlazi u izdanju zagrebačjkog Profila.
O Fridi Kahlo ali i o boli, o vezi između boli i umjetnosti kao i o nemogućnosti 'izražavanja' boli riječima, te o svome novome romanu Slavenka Drakulić rekla je mnogo toga u intervjuu za Feral kojega možete pročitati na ovome linku

U petak, 04.05.2007., u 19 sati
u knjižari Bogdana Ogrizovića (ZG)
održat će se predstavljanje nove zbirke pjesama Lane Derkač,
'Tko je postrojio nebodere'.

Knjigu će predstaviti Višnja Bošnjak, urednica, Darija Žilić i Zvonimir Mrkonjić.

*****

Lana Derkač rođena je 22. lipnja 1969. godine u Požegi. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Piše poeziju, prozu, drame i eseje. Nagrađivana (pjesnička nagrade „Zdravko Pucak“, „Duhovno Hrašće“ itd.). Uvrštavana je u antologije, panorame i zbornike u zemlji i inozemstvu. Bila je sudionik više međunarodnih pjesničkih festivala i književnih događanja kao što su Međunarodni pjesnički festival (Hrvatska), Struške večeri poezije (Makedonija), Curtea de Arges Poetry Nights (Rumunjska), Kuala Lumpur World Poetry Reading (Malezija)...
Tekstovi su joj prevođeni na engleski, njemački, španjolski, talijanski, češki, makedonski, poljski, rumunjski, mađarski, malajalamski, oriški, malajski i arapski jezik.

Bibliografija:

«Usputna raspela» (poezija), Privlačica, Vinkovci, 1995.
«Utočište lučonoša» (poezija), Meandar, Zagreb, 1996.
«Eva iz poštanskog sandučića» (poezija), Meandar, Zagreb, 1997.
«Škrabica za sjene» (poezija), MH Karlovac, Karlovac, 1999.
«Rezignacija» (drame), Meandar, Zagreb, 2000.
«Osluškivanje anđela» (kratke priče), Meandar, Zagreb, 2003.
«Šuma nam šalje stablo e-mailom» (poezija), DHK, Zagreb, 2004.
«Striptiz šutnje» (poezija), Tribina Jutro poezije, Zagreb, 2006.
«Kairos u Zagrebu» (izbor poezije s Međunarodnog pjesničkog festivala, u suradnji s Davorom Šalatom), DHK, Zagreb, 2006.
«Third Word, Post-Socialist Poetry» (izbor iz poezije postsocijalističkih zemalja, u suradnji s indijskim književnikom Thachomom Poyilom Rajeevanom), Monsoon Editions Calicut, 2006.
«Tko je postrojio nebodere» (poezija), Altagama, Zagreb, 2007.

Naklada LJEVAK poziva na predstavljanje knjige

Cathy Crimmins
'KAKO SU HOMOSEKSUALCI SPASILI CIVILIZACIJU'

O knjizi će govoriti


Predstavljanje će se održati u petak, 04. svibnja 2007. u 18h, u Knjižari Ljevak (Trg bana J. Jelačića 17, Zagreb).

O knjizi, riječima izdavača:

Knjiga 'Kako su homoseksualci spasili civilizaciju' istinita je i herojska priča o tome kako su gej muškarci oblikovali moderan svijet te nepovratno promijenili naše pojmove o obitelji, seksu, modi, zabavi i ljepoti.

Oštrouman i duhovit kulturološki pregled običaja, modnih stilova i likova iz gej života u dvadesetom te na početku dvadeset i prvog stoljeća, iz pera jedne heteroseksualke, slavi jedinstvenu perspektivu gej muškaraca, tumačeći koliko je njihova vitalnost bila presudna za našu civilizaciju – i pri tome nam tumači stvar-dvije o nama kao društvu.

U posljednjih pedeset godina granica između onoga što je “strejt” i onoga što je “gej” u toj se mjeri zamaglila da većina heteroseksualaca uopće nije svjesna golemoga doprinosa koji su gej muškarci dali kulturi. Od načina izražavanja do hrane i odijevanja gej populacija lansirala je većinu modernih trendova u današnjem svijetu. Konačno se našao netko dovoljno hrabar da zaroni u temu o kojoj se izbjegava otvoreno govoriti, koja je još uvijek tabu tema za većinu ljudi. Autorica otvara novu perspektivu prikazujući blještavilo, slikovitost, glamuroznost i camp u stilu života koji karakterizira gej populaciju, ali i njegovu drugu stranu - AIDS, homofobiju, opsesiju seksualnim eksperimentiranjem.

'Kako su homoseksualci spasili civilizaciju' pruža cjelovit i istodobno prodoran pogled u to kako je jedna neobična “useljenička” skupina - ona koju su činili homoseksualni muškarci - utjecala na maticu društva te kako je u mnogo čemu i sama postala maticom. Istražujući kako su gej muškarci nepovratno promijenili naše pojmove o zajednici, obitelji, seksu, modi, zabavi i ljepoti, te neosporno utjecali na film, književnost, glazbu i televiziju, Cathy Crimmins učinila je ovom duhovitom, fascinantnom i nužno potrebnom knjigom golemu uslugu i homo i hetero populaciji.

Koautorica uspješnice New Gingrich’s Bedtime Stories for Orphans i The Gay Man’s Gudie to Heterosexuality, Cathy Crimmins jedna je od najupućenijih komentatorica publicistike o pop kulturi danas. Njezina knjiga Where Is the Mango Princess? osvojila je nagradu Outstanding Book Američkoga društva novinara i pisaca.
Crimmins živi u Kaliforniji, a više o njoj možete saznati na njezinoj web-adresi: www.cathycrimmins.com.

Je li moguće da još ne znate tko su Eventualisti?!
Ovi mladi pisci koji su "pokorili" medijsku i književnu scenu nastavljaju svoju književno-scensku-video turneju velikim nastupom u Bjelovaru.
Nastup eventualista je smjesa književne večeri, kazališne predstave i književnog performansa.

Specijalan gost eventualista biti će bjelovarski pisac Igor Kokoruš poznatiji kao Dr.Lebowski (Muškarci su iz birtije, žene su s placa). Zabava i dobar provod zajamčeni.

U Subotu 05.05. u 17:30 sati. Kafić Tarkus, Upad slobodan.

Profil nas poziva na promociju nove knjige vodećeg hrvatskog stručnjaka za terorizam i nacionalnu sigurnost Pavla Kalinića - 'IDEMO DALJE'

četvrtak, 3. svibnja 2007. u 19 sati Novinarski dom, Perkovčeva 2 (velika dvorana)

Predstavljači: Ivo Žanić, Grozdana Cvitan, Pavle Kalinić
Poseban gost iz Izraela, bivši načelnik generalštaba izraelske vojske gospodin Yossi Peled
Moderator: Ivica Prtenjača

Knjiga 'Idemo dalje' treća je knjiga kolumni Pavla Kalinića u kojoj ovaj naš istaknuti stručnjak za terorizam i nacionalnu sigurnost iz tjedna u tjedan, osvrćući se na zbivanja u Hrvatskoj i svijetu, prati borbu demokracije i krupnog kapitala s uglavnom trajno poznatim rezultatom: ni demokracija nije tako loša ukoliko joj kapitalizam to dopusti. Prevladavajuća misao njegovih kolumni mogla bi se sažeti u jednostavnu misao: ratove za vodu i naftu moćni će voditi svim sredstvima; istovremeno, čitav svijet je ratište, a nerazvijeni - trajni gubitnici.

'Sretan Uskrs, dragi gledatelji'
'Sretan Uskrs, dragi slušatelji'
'Sretan Uskrs, dragi čitatelji'

Ovakve i slične poruke zasipale su nas prije nekoliko tjedana sa svih strana, s ekrana, iz zvučnika, iz mailboxa, itd.
Ne znam za vas, ali ja osobno ne poznajem nikoga tko je uskrsnuo, da bi zbog tog postignuća zavrijedio čestitku. Unatoč tome, čestitaše nam mnogi...

Ali, zato poznajem mnoge koji rade.
Međutim, čestitke njima upućene danas su izostale, odnosno puno ih je manje nego onih za Uskrs.

Zašto?

Raditi je valjda sramotno u zemlji u kojoj se vjerovanje u popovska bulažnjenja honorira čestitkama...