Knjiga za plažu
27.05.2014., utorak
Nevjerojatni realizam
 Zoran Janjanin: "Crno na crno", zbirka priča, Sandorf, Zagreb, 2012. Nakon dvije provokativne te socijalno i politički vrlo angažirane knjige, romana Hazmat i zbirke priča Zašto očajavati, mladi karlovački autor Zoran Janjanin svojom novom knjigom, zbirkom priča Crno na crno, nastavlja kreativnim vriskom upozoravati na institucionalne i bazne nepravde, nezakonitosti, nehumanosti i drugovrsne zlouporabe još uvijek mlade hrvatske države i društva. No, u ovoj knjizi zamijetit ćemo i jednu razliku, jedan odmak od dosadašnje Janjaninove kritičke metode: ova je zbirka heterogena, i u njoj se izvodi kreativni looping od alegorijske fantastike do realizma. Taj realizam, otjelotvoren u posljednjih nekoliko priča u zbirci, razložno smještenih baš na sam kraj knjige, koje mahom govore o vremenu rata u Hrvatskoj, nije naravno samo "realizam", a ne spada ni u desetljećima već poznate kategorije "magičnog realizma" ili čak "apsurdnog realizma". Bez nakane da stvaram novu književnoteorijsku kategoriju, nazvao bih taj pripovjedački stil "nevjerojatni realizam", jer je njegova glavna odlika nevjerica (kako likova, tako i čitatelja) da se takvo što moglo događati, usprkos konstruiranoj ili hinjenoj dokumentarnosti, i po tome se, recimo, Janjanin duhom i atmosferom zadnjih nekoliko priča u ovoj zbirci približava načinu na koji piše, recimo, Damir Karakaš. No, početak zbirke je nešto drugo. Početak čitanja ove knjige osladit će nam literarni bombon, groteskna distopijska priča Nije nego, koja se može čitati i kao upozoravajući SF, ali i kao alegorija na u biti ne jako drugačiju stvarnost odnosno današnjicu. Otvaranje zbirke fantastičnom pričom efektno je poslužilo Janjaninu za otvaranje jednog od lajtmotiva kojima odiše cijela knjiga: problema vrijednosti ljudskog života kao temeljnog etičkog problema svakog aktualnog društva ili režima u njegovom aktualnom vremenu. Iz tog odnosa, iz stava prema vrijednosti ljudskog života, proizlazi cjelokupni društveni ustroj, koji u velikom broju svojih nijansi, ako je ta vrijednost imalo i u bilo kom aspektu podcijenjena, ne izdržava ispit povijesti. Naspram 99 posto mogućnosti i varijacija u kojima će vrijednost bilo kojeg ljudskog života doći u pitanje, stoji tek jedan posto pozitivne ocjene, ili u apsolutnim vrijednostima: jedna jedina pozitivna mogućnost, a ta je, nedvojbeno, sadržana u konceptu još nigdje postojećeg društva u kojem svaki, baš svaki život predstavlja vrijednost i nitko, od pojedinca do države ili sustava koji na manje represivan način okuplja i organizira pojedince, nema pravo, ni etičko ali ni zakonsko, sustavno, nečiji život oduzeti ili proglasiti manje vrijednim. Zato je neke od priča koje slijede u ovoj zbirci ponekad i mučno čitati, ali je zato i vrlo poučno upoznati se možda ne s određenim i konkretnim događajima, ali svakako s načinima razmišljanja koji su dovodili do masovnih krvavih zapleta na ovim prostorima u bližoj povijesti, posebno u Drugom svjetskom i u Domovinskom ratu. I treba reći, za razliku od prethodnih knjiga u kojoj su na meti najčešće bili moćnici, vođe, političari i ljudi drugih zanimanja i položaja koji su predstavljali vlast, i to takvu vlast koja je aktivno odlučivala o oduzimanju života pripadnika vlastitih nacija, u ovoj se knjizi najčešće problematizira um običnog, malog čovjeka, njegova podatnost za manipulaciju, njegovo pretvaranje u oružje za ubijanje u ime nečeg "većeg", što su u njegovom umu također oblikovali neki "veći" od njega. Neće mnogima biti ugodno nakon čitanja ove knjige, neki će se zateći i posramljeni, ali treba tako, jer dokle god postoji slijepa vjera da je omalovažavanje ičijeg života čin pravednosti, postoji i razlog za ovakvu literaturu. (Objavljeno u Glasu Istre, 29. lipnja 2013.) |
