Knjiga za plažu
25.08.2013., nedjelja
Skora sadašnjost
 Jelena Đurović: "30. februar", SF-roman, Everest media, Beograd, 2011. Četvero prijatelja iz djetinjstva ponovno se nakon dugog vremena nađe na okupu, u gradu svoga djetinjstva i zajedničkog školovanja, Beogradu. Modna dizajnerica, kopirajterica, novinar i veterinar. Ovaj potonji je bogataški sin, dugo je živio vani, vratio se da bi napokon završio studije, i uzgred, baš u aktualno vrijeme radnje romana spoznaje da je homoseksualac. Modna dizajnerica nakon svog prvog velikog uspjeha traži svoje mjesto u beogradskoj eliti, ne sluteći kakva je to džungla uzajamno mrzećih klanova. Kopirajterica tek dobiva svoj prvi posao, domišljatošću spašava projekt od propasti, i time zaslužuje mnogo bolju ponudu. Novinar ustraje na svojoj nezavisnosti, odbija dobre ponude uglednih redakcija, i pati za spomenutom modnom dizajnericom, koja u međuvremenu nađe dečka, za kojeg se međutim ispostavi da je prerušeni izvanzemaljac. Gay-veterinar je rastegnut između svog londonskog dečka i konzervativnog ali bogatog oca koji ga uzdržava. Kopirajtericu osvaja njen novi šef, moćni beogradski tajkun, koji u šaci drži i vladu i predsjednika i tajne službe, a u dosluhu je i s dizajneričinim dečkom izvanzemaljcem. To da je taj dečko zapravo izvanzemaljac saznajemo tek pri kraju romana, iako relativno brzo postane sumnjiv pažljivom čitatelju. Da nema njega, i da između pojedinih poglavlja nisu umetnuti izvještaji špijuna izvanzemaljske civilizacije koja prema našem planetu nema baš časne namjere, roman 30. februar bi u svoje prve tri četvrtine izgledao kao vrlo nadarena, zabavna i prilično duhovita balkanska varijanta nečega otprilike između Prijatelja i Teorije velikog praska. Naravno, s jakim lokalnim posttranzicijskim i posttraumatskim koloritom. Glavni likovi u potpunosti su uronjeni u vlastitu sadašnjicu, tek se sporedni likovi u njihovu okruženju mutno sjećaju da je nekad davno na Balkanu bilo nekakvih ratova, kriza, nacionalizama i vjerskih fanatizama, uzgredne replike na takve teme uznemirujuće su aveti koje čak toliko i ne podsjećaju na prošlost, koliko uznemiruju ionako stresnu sadašnjost. Vrijeme radnje ovoga romana nekakva je vrlo bliska budućnost, skorobuduća sadašnjost, u svakom slučaju doba u kome caruju novac i korporativni kapital, doslovce ne poznajući jezike ni granice, u jednoj generaciji istrijebivši skoro sve traume prošlosti. Vrijeme je, dakle, zrelo za prvi kontakt. Četvero izvrsno iznijansiranih glavnih likova balansira između životnih prilika i teškoća, šansi i promašaja, uzajamno se podupirući u neraskidivom savezništvu i lojalnosti s korijenima iz školskih klupa. Na vezi ostaju i kad ih sudbine i životni putovi izdvoje iz skupine, iz tog uigranog urbanog čopora, a upravo ta njihova uzajamna lojalnost izaziva rasplet koji, slutimo i ono što je nenapisano, dovodi do propasti svijeta kakvog poznajemo. Znanstveno-fantastični element, bez kojeg ovaj roman ne bi opstao u ovako dražesnoj cjelovitosti, toliko je duhovit i originalan da jedva odolijevam odati ga, samo ću ukazati da je u naslovu romana ujedno i njegov ključ. A znakovito je što se konačnim raspletom zapravo sve vraća na početak: korijeni od kojih se civilizacije ovih prostora tako žustro žele odlijepiti i barem nominalno pripadati nekoj drugoj matici, neraskidivi su i uvjetovat će kako osobno tako i institucionalizirano djelovanje čak i u okolnostima u kojima se čini da je nasljeđem predaka genetski uvjetovani model ponašanja pospremljen u muzeje i baze podataka koje više nikoga ne zanimaju. Mislim, ono: možeš prevariti izvanzemaljce, ali odakle ti ideja da i oni ne bi mogli reagirati nepatvorenom brutalnom osvetom? (Objavljeno u Glasu Istre, 27. listopada 2012.) |
