Grupa autora: "Istromancer", zbirka SF priča, Izdavački centar Rijeka, 2012.
Iako zbirka SF priča Istromancer nosi podnaslov Zbirka priča o Davoru Šišoviću, ne smatram sukobom interesa što o njoj pišem, jer, naime, ja s njenim nastankom nemam ništa. To što sam ja njen glavni lik, to je već sasvim druga priča, koja me, smatram, uopće ne ograničava da ju čitam i procjenjujem "hladnim okom kritike". Tim više što je riječ o jednoj vrlo ozbiljnoj knjizi s mnoštvom jako dobrih priča. Bez obzira na moju ulogu u njima.
Grupa domaćih SF pisaca i entuzijasta, predvođena Danijelom Bogdanovićem i Zoranom Krušvarom, šest je mjeseci u potpunoj tajnosti pripremala zbirku priča o meni, a ICR je knjigu vrlo profesionalno finiširao i objavio. Sve su to ljudi čiji književni rad već godinama pratim, vrednujem i potičem; čitao sam, uređivao i objavljivao njihove priče, pisao o njihovim autorskim knjigama, vodio im književna predstavljanja i promocije. To što su mi se, zaplotnjačkim dogovorom, odlučili zahvaliti, odužiti, ili osvetiti objavljivanjem knjige priča sa mnom kao glavnim likom - doista je iznimna gesta, o čijim humanim i kulturološkom dimenzijama treba govoriti na nekom drugom mjestu. 'Ajmo vidjeti što su u zbirci Istromancer napravili u literarnom smislu.
Zbirku otvara duhovita deseteračka pjesma Darka Macana o mojim nastojanjima da zainteresiram pisce za čudovište iz Pazinske jame kao mogući literarni motiv. Nastavlja se postapokaliptičnom pričom Ede Barola u kojoj se ne pojavljujem osobno, već kao božanstvo primitivnog naroda koji je zaboravio čitati ali čuva knjige kao kultne predmete. Danijel Bogdanović je u svojoj priči srušio pazinski Kaštel i zatrpao Pazinsku jamu, ja kao lik istražujem zašto se to dogodilo i upadnem u obračun staroslavenskih božanstava.
Danilo Brozović je u svojoj priči razvio svijet kakav poznajemo iz njegova romana Bojno polje Istra, a mojim imenom nazvao je kompjutorski virus koji nakon ubacivanja u računalne sustave treba zaustaviti rat. Ivana Delač se pozabavila mojom "kvizomanskom" karijerom, ali me osmislila kao izvanzemaljca koji na Zemlji prikuplja kreativnu energiju kako bi spasio rodni planet. I Ernie Gigante Dešković me u svojoj priči smjestio u kviz, ali takav u kome će moji odgovori odlučivati o sudbini čovječanstva. Mirko Grdinić me pretvorio u vampira, Irena Hartmann je osmislila mala pametna bića koja mi pomažu u uređivanju knjiga, a Adnadin Jašarević me zadužio za odgajanje bebe-dinosaura.
David Kelečić je u svoju priču upleo izvanzemaljce koji otimaju SF pisce, na kraju i mene, radi sudjelovanja u reality-showu na njihovoj planeti. Zoran Krušvar je napisao najslojevitiju priču u ovoj zbirci: spojio je u jedan prilično efektan i zabavan miš-maš zvjezdarnicu u Višnjanu, genetski inženjering, ruganje konzumerizmu, mutante, illuminate, izvanzemaljce, Pazinsku jamu, religijska navještenja i svašta drugo, a od likova se u toj priči osim mene pojavljuju još i Korado Korlević, Krešimir Mišak, jedan ljubičasti boškarin i sijaset drugih.
U nastavku zbirke Igor Rendić proriče književne uspjehe jednog od pisaca-početnika koji "prolaze kroz moje prste", Vanja Spirin me s ekipom avanturista poslao u istraživanje tajni bosanskih piramida, a Zoran Vlahović je u Pazin doveo sva mitološka i fantastična bića oživljena u pazinskim SF&F zbirkama i mene ostavio da se suočim s njima jer su svi drugi pobjegli.
Zanemarimo li mene kao glavnog lika, ili kao motiv koji se provlači kroz sve ove priče, zbirku Istromancer doista možemo sagledavati kao lijepi bonus ovogodišnjoj domaćoj SF&F produkciji, a osobno sam posebno zadovoljan što se svaki autor lijepo potrudio svoju priču što više, ali ipak vjerodostojno i istraživanjima potkrijepljeno, "istrificirati", uplesti u nju sijaset motiva iz istarske baštine i njenih potencijala. Krušvar je u svojoj priči upotrijebio moto: "Istra - zemlja prvog kontakta", a kada do toga jednom u nekoj budućoj stvarnosti i dođe, mnogi će se, vjerujem, sjetiti baš ove knjige.
(Objavljeno u Glasu Istre, 05. svibnja 2012.)
|