Adrijan Sarajlija: "Ogledalo za vampira", roman, vlastita naklada, Beograd, 2012.
Već s prvom svojom knjigom, zbirkom Manufaktura G, beogradski pisac zvorničkih korijena Adrijan Sarajlija stekao je zasluženi status jednog od najkvalitetnijih autora u žanrovima znanstvene fantastike i nadnaravnog horora u regiji. Drugom svojom knjigom, romanom Ogledalo za vampira, Sarajlija je taj status ne samo potvrdio, već je regionalnoj žanrovskoj književnosti dao novi kvalitativni doprinos u širenju i zamućivanju granica fantastičnih podžanrova, u korist, naravno, stilskih i pripovjedačkih vrlina.
Naime, Ogledalo za vampira je i znanstveno-fantastični roman, budući da logično opisani (iako ne nužno mogući u "našoj" stvarnosti) znanstveni postupci te socijalne, političke i tehnološke okolnosti u kojima se oni zbivaju, bitno utječu na ustrojstvo "realnog" svijeta u kojemu žive junaci romana. On je međutim istovremeno i horor roman, jer polazi od tipičnih kanonskih postavki vampirske književne ikonografije (koje sasvim usput i vrlo uspješno dekonstruira), a koketira i s fantasyjem budući da se neki bitni preokreti u fabuli događaju pod utjecajem magije, u ovom slučaju šamanske, što za posljedicu ima promjenu fizičkih okolnosti ustrojstva likova i njihova svijeta.
Vrlo uzbudljivim i napetim fabuliranjem ovaj nas roman vodi kroz osobnu sudbinu glavnoga junaka, na početku običnog frustriranog srednjoškolskog profesora koji je i osobno i u nastavi i u odnosnu s drugim ljudima oko sebe, opsjednut temom vampira. Korak dalje u razvijanju lika njegova je želja da doista postane vampir, pa to pokušava postati medicinskim zahvatima i konzumacijom ljudske krvi, no za njega se zainteresira vojska pa ga otme i njegovu želju podupre još i nekim tajnim znanstvenim postupcima (jedan od njih je, primjerice, eliksir za brzo zacjeljivanje svih rana i ozljeda).
Stvari međutim krenu krivo, i on završi u džungli, gdje ga amazonski šaman čarobnim napitcima i magijom doista pretvara u vampira: on se sada može pretvarati u šišmiša, može letjeti, sisanje krvi ljudima sad mu postaje životna potreba, a može uzeti i drugo ljudsko obličje osim onog svog prvobitnog. Tako preobražen vraća se u civilizaciju, malo se druži s ljudima, malo sa šišmišima, ljubaka s pjevačkom zvijezdom, čak ga angažiraju za televizijski reality-show gdje bi glumio samog sebe, no nakon zvjezdanog uspona slijedi i nagli pad, sasvim u skladu s uzrečicom: tko visoko leti, makar i kao šišmiš - nisko pada.
No, kao i u pričama iz prve knjige, tako i u ovom romanu Adrijan Sarajlija prije svega briljira stilom, atraktivnošću pripovijedanja, začudnošću odabranih motiva, majstorskim upotrebama ironije, fleševima romantičnih trenutaka, grotesknim raspletima pojedinih epizoda. Gotovo je nevjerojatno koliko se poruka može iščitati iz ovog romana - svoje su mjesto našli i žanrovska parodiranja, i političke alegorije, i potraga za idealnom ljubavi, i dvojbe oko seksualnog opredjeljenja, te pitanja odanosti i obiteljske povezanosti, militarističkog svjetonazora, vrijednosti života, pa čak i položaja intelektualca u društvu.
Iako se osobno zalažem za što veću "lokalizaciju" horor tema i motiva kod autora iz regije, jer vampiri odavde i potječu pa zašto ih onda i suvremenom književnošću ne vratiti u zavičaj, nemam apsolutno ništa protiv što je Sarajlija radnju ovoga romana smjestio u - Brazil. Kad se malo bolje sagleda sve što se u Ogledalu za vampira tako idealno spojilo, postaje vrlo razvidno da smjestiti ovakvu fabulu negdje drugdje - naprosto ne bi bilo moguće.
(Objavljeno u Glasu Istre, 07. travnja 2012.)
|