Knjiga za plažu
18.07.2012., srijeda
Podgrijana ljubav
 Ludwig Bauer: "Karusel", roman, Fraktura, Zagreb, 2011. Iz jedne od onih daaavnih televizijskih serija, iz vremena kad smo još imali crno-bijele televizore, pamtim izreku koja kaže da ponovljena ljubav može biti kao podgrijana sarma..., ali i kao podgrijan krumpir. Glavni junak ovog romana vraća se nakon višedesetljetnog izbivanja u domovinu, u rodni gradić, radi majčinog sprovoda i sređivanja obiteljske ostavštine, no nenadano dobiva priliku obnoviti ljubav iz djetinjstva. Zapravo, ta djetinja ljubav nije nikad bila ostvarena, bila je idealizirana, svodila se na obožavanje na daljinu, ali nikad nije bila zaboravljena, usprkos cijelom jednom potrošenom životu između prve neostvarene i druge bogomdane prilike. Ipak, druga su vremena, pa ljubav dvoje već gotovo staraca ne može biti idilična i zaludu su nade o nadoknađivanju propuštenog. Bremenita zemlja burne povijesti, koja neprestano traje i nikako da doista postane povijest, zadire i u najintimnije sfere života svih koji se zateknu u sudbonosnom srazu nezgodnog vremena i nezgodnog prostora u nezgodnim okolnostima. U vještoj pripovjedačkoj montaži romantičnih i napetih trenutaka, u čupanju ispovjednih slika iz prošlosti koje uokviruju nepoznanice u današnjici, u emocionalnom rasponu od nježnosti do mržnje, od poljupca do ubojstva, Ludwig Bauer gradi roman koji će neminovno zasjesti na poziciju literarnog orijentira ovog desetljeća. Zapravo je Karusel roman kojim Bauer nastavlja darivanje nas čitatelja vrlo osebujnom kartotekom osobnih sudbina u burnim i prijelomnim vremenima. Iako se kroz fabulu romana provlači teret više od jednog rata, s naglaskom naravno na ovom posljednjem, iako u romanu postoje "skupni" likovi, odnosno grupe zajedničkih osobina i sudbina, lako ćemo se na njih naviknuti kao na scenografiju za proživljavanja dvoje glavnih likova, muškarca i žene, i osnovni kontrapunkt uočit ćemo među njima, a ne među sukobljenim skupinama. Odnos između dvoje glavnih likova bivat će tako podlogom i za propitivanje daljih i bližih povijesnih zbivanja, za dvojbe o etičkim prioritetima te vrijednostima vlastitog spram tuđih života, te za efektna, u dramaturškom smislu, suprotstavljanja sebičnosti i društvene angažiranosti kao osobnih moralnih načela. No, povrh svega, "krovna konstrukcija", noseći ili gradivni sloj romana ipak je onaj emocionalni, u rasponu od prpošne mladenačke zaljubljenosti sve do zrelodobnog uvjerenja kako je moguće nadoknaditi pola stoljeća hladnoće i osamljenosti, zajedno sa svim kočnicama i obzirima koji i tada i sada stoje na putu ostvarenju žuđenog stapanja dviju srodnih duša. Epilog romana, kao i u nekolicini ranijih Bauerovih djela, koliko god da je apsurdan, na neki je način i jedino moguć, u njemu se stapaju neminovnosti i prokletstva ljudi i prostora, u konačnoj tragediji se ne sasvim nepredvidljivo otjelovljuje nemogućnost i same pomisli na bijeg i sigurnost. Ipak, jedan od dva u ovom romanu isprepletena života razotkriva nam se kao vrlo ispunjen, vrlo plodan, vrlo smislen, i ta spoznaja pomalo kida granicu spoznavanja o tome tko je gubitnik, a tko blažena duša, tko u budućnost odlazi ranjen, a tko je podnio žrtvu koja će mnogima donijeti dobrobit. Treba još spomenuti da se na nekoliko mjesta u romanu jako domišljato ubacuju podsjećanja na likove i motive iz Bauerova remek-djela, romana Kratka kronika porodice Weber. Kontekstualno zapravo ispada da se oba romana događaju u istom, izmišljenom ali realno zamislivom gradiću, malo postrani od glavnih događajnih tokova novije povijesti naših prostora, ali ipak dovoljno blizu i patnje i sreće kojima ta povijest može poremetiti mnoge živote. (Objavljeno u Glasu Istre, 25. veljače 2012.) |
