Tina Šut: "Koprena", fantasy roman, Ljevak, Zagreb, 2010.
Da bi se napisao fantasy roman, nije nužno posegnuti za tolkienovskim spektrom likova koji izviru iz germanske mitologije. U svom prvijencu lijepog naslova Koprena Tina Šut se opredijelila za fantastični svijet nadahnut kršćanskom mitologijom, svijet anđela i demona kao pratitelja ljudi i boraca za njihove duše, ali i kao održavatelja reda između tri dimenzije u kojima opstoje smrtna i nadnaravna bića. Fantastični svijet u ovome romanu Tine Šut uređen je, prema žanrovskim literarnim kanonima, logično: svakome se znade njegovo mjesto i njegova uloga, i do beskonačnosti bi taj svijet mogao egzistirati u miru kad ne bi bilo one poslovične, vjekovne borbe između dobra i zla. Taktika koju su u vrijeme života glavne junakinje romana, a to je suvremena današnjica, odabrale zaraćene nadnaravne sile malo je više nego inače zadrla u život ljudi u zemaljskoj dimenziji pa prijeti poremećaj vjekovnome balansu u odnosu snaga dobra i zla, koji se mora razriješiti otvorenim sukobom, bitkom na život i smrt.
Ustaljeni život glavne junakinje drastično se mijenja nakon što joj u prometnoj nesreći nastrada muž, koji nakon operacije tijekom postoperativnog oporavka počinje patiti od čudne medicinske pojave kalcifikacije ramenih zglobova. Mijenja se međutim i njegova osobnost, što junakinju više zabrinjava od njegova zdravstvenog stanja, do te mjere da ona počinje preispitivati ispravnost svojih životnih odabira.
Pripovijedanje kroz cijeli tekst romana teče naizmjeničnim nizanjem dva vremenski odvojena pripovjedna toka, vrlo zgodno domišljenim pretapanjem početnog dijela zadnje rečenice prethodne u završni dio prve rečenice nastupajuće epizode. U jednom nizu pratimo zbivanja koja počinju od prometne nesreće i nastavljaju se postupnim razotkrivanjem nadnaravnog svijeta, s ponekom nužnom retrospekcijom da bi se objasnila pozadina ponekog od likova i odnosa među njima; dok u drugom nizu pratimo proslavu rođendana kćeri glavne junakinje i njenog, tako barem neko vrijeme mislimo, muža, koji se u tom pripovjednom slijedu od posljedica nesreće potpuno oporavio.
Iako je pripovijedanje jednostavno i lako prohodno, malo je zamorno čekati da se tek na 177. stranici otvori pravi zaplet, priprema za začudna otkrića malo predugo traje jer tek tada, naime, kao čitatelji nedvojbeno shvaćamo da smo s ovim romanom potpuno u fantastičnom svijetu, da to nije samo igra detekcije uz pomoć aluzija i simbola.
No, zato je ono što slijedi u drugom dijelu romana prava žanrovska poslastica, uključujući i akcijski slijed nastavka radnje i njenog konačnog raspleta, i objašnjenje postavki višedimenzionalnog svijeta u kojemu se za ljudske duše nadmeću anđeli i demoni, poštujući zadanu hijerarhiju utjecaja i moći, ali i koristeći svaku slutnju slabosti suprotne strane za pokušaj prevrata. U središtu jedne takve "situacije", da sad ne otkrivamo previše, našla se glavna junakinja čija je karakterizacija provedena vrlo uvjerljivo. Od obične smrtne žene suočene sa svakodnevnim frustracijama i strahovima ona se kroz suočavanja s anđelima u svojoj dnevnoj sobi i demonima u svome dvorištu našla u središtu događaja koji mogu promijeniti sudbinu svijeta kakvog poznajemo. Njene slabosti ne nestaju, ona se neće prometnuti u superjunakinju, već će prihvatiti savjet svojih saveznika da joj, i tako "običnoj", bez dara magije i nadnaravnih moći, vodilje budu vrline koje jedine mogu sačuvati svijet od prevlasti zla, a to su povjerenje, prijateljstvo i ljubav.
(Objavljeno u Glasu Istre, 07. travnja 2011.)
|