Knjiga za plažu
30.12.2011., petak
Tango zablude
 Aleksandra Kardum: "Pratim te", roman, Profil, Zagreb, 2010. Ovaj je roman nedvojbeno - psihološki triler. Iako nema nijednog zločina i nimalo počinjenog nasilja, napetost visi u zraku i postupno se pojačava do prijetećih razmjera, čitatelj sa strepnjom iščekuje kad će stvar "puknuti" i kada će latentno postati konkretno. I pukne, naposljetku, ali na sasvim neočekivani način. Ili načine. Likova u ovom romanu Aleksandre Kardum, sasvim drugačijeg od prethodnika, ima mnogo. Svi su oni, uglavnom, polaznici plesne škole u koju su, iz raznih razloga i pobuda, došli naučiti plesati tango, ples strasti i rastuće napetosti, ples koji priča priču, ples bez zadane koreografije: nju moraju, spajajući naučene elemente, izgraditi sami plesači kao svoju osobnu priču. Identificirani u početku brojevima, tek ponekim osobnim imenom, plesači se jedni pred drugima polako razotkrivaju, u onoj mjeri u kojoj to žele. Ima tu parova, i "friških" i vremešnijih, a ima i pojedinaca, netko je od njih tango došao naučiti zbog transparentnih, ali netko i zbog skrivenih motiva, a do prvih zbunjenosti dolazi kada voditelj plesne škole, Španjolac Armando, naređuje da plesači ne plešu s partnerima s kojima su došli. No, plesači imaju i privatni život. Onaj svima poznati, javni, ali i onaj tajni. Poznati život likova razotkriva nam se kroz prizore iz njihovih domova, susjedstva, ulice, parka, a tajni kroz njihovu komunikaciju s poznatim ili tajanstvenim sugovornicima - SMS-porukama, mailovima, chatom; ali i verbaliziranim maštanjima, poezijom, intimnim dnevnicima raznih formi. I tim svojim tajnim životom, i različitim stupnjevima zdušnosti kojom pristupaju učenju tanga, likovi tragaju za ljubavlju, koje u stvarnome životu ili nema ili više nije u željenom obliku ili intenzitetu. Zbog toga se, često i lakomisleno, sve više prepuštaju kombinacijama i mogućnostima kako virtualnošću oslobođene mašte, tako i plesom potaknute nesputanosti. I tu onda dolazi do napetih, trilerskih situacija. Spisateljica nam, naime, ne otkriva odmah koji se stvarni plesači kriju iza kojih epizoda iz njihova tajnog života. Jer, neke su od tih tajni i pomalo prljave, neka od njihovih maštanja otkrivaju nam i potencijalne opasnosti, jer ima tu i lažnih predstavljanja, i okrutne bračne ili ljubavne posesivnosti, i voajerizma pothranjenog sadističkim mislima. Mnoge se, čak i mračne mogućnosti otvaraju, želje kojima likovi hrle ususret odjednom se izjalovljuju, istine se razotkrivaju, i na trenutke nas je iskreno strah što će dalje biti? ali priča teče scenarijem tanga, plesa čije kulminacijske figure nose vrlo asocijativne nazive: oklijevanje, prijevara, uzimanje, davanje, kazna. Niz emocionalnih drama, to je roman "Pratim te". U nizu likova razasut je niz vrlo detaljiziranih karakterizacija s jednom, možda, zajedničkom crtom: nitko od likova nije "realiziran", nitko nije zadovoljan sobom i svojim životom, a zabluda da će ples, ili tajni virtualni život, nešto promijeniti, također se prostire jednako čitavim spektrom protagonista usprkos različitim potencijalima razvijenih iz njihovih početnih, tek skiciranih portreta. Iako su neke pojedinačne sudbine dramatski žešće i stresnije, smisao ove priče o tangu kao istovremenom bijegu i sidru u odnosu na stvarnost najbolje ilustrira priča mladog para koji tangom želi okruniti vlastito skoro vjenčanje: početno oduševljenje prerasta u frustraciju i opterećenje, sve dok oboje ne zaključe da oni to - ne moraju. I tako se, kroz ples i život, pokazuje da je granica između strasti i zablude - vrlo tanka. (Objavljeno u Glasu Istre, 02. travnja 2011.) |
