Knjiga za plažu
30.12.2011., petak
Ljigava budućnost
 Adrijan Sarajlija: "Manufaktura G", zbirka SF-priča, Tardis, Beograd, 2011. Pedesete godine prošloga stoljeća. Jugoslavenska reprezentacija juriša prema finalu svjetskog nogometnog prvenstva, ali i raznosi revolucionarni plamen. Putujući na finalnu utakmicu u zemlju koja će se uskoro prozvati Socijalistička Federativna Republika Brazil, u zrakoplovnoj nesreći pogiba cijeli jugoslavenski državni i partijski vrh, na čelu s Josipom Brozom Titom. Ali revolucija traje i teče dalje, iz utakmice u utakmicu, iz zemlje u zemlju. Ovako baš, kao alternativna povijest promatrana kroz prizmu nogometa, teče priča Viva la revolucion!, prva u prvoj samostalnoj zbirci Adrijana Sarajlije, beogradskog pisca bosanskih korijena. Brazil, Bolivija, Španjolska poprišta su radnje triju poglavlja ove nogometno-futurističke priče, ali pripovjedač nije neki svevideći Mladen Delić, već pucanje nogometnih i životnih snova doživljavamo iz očišta malih, običnih, ugnjetenih ljudi iz polusvijeta. Društvene promjene i revolucionarne oluje na prvi pogled nisu neposredno povezane s pobjedama timova iz novokomunističkih zemalja, ali neka demonska veza ipak se sluti. Nogomet i revolucija često se spominju u priči Sve što raste: ostaci revolucije i najvažnije sporedne stvari na svijetu nagurani su duboko pod zemlju, u rusku bazu s posljednjim preživjelim Zemljanima izbjeglima pred pošašću koja je poharala sav život na površini. Opet jedan zemaljski rat, novijeg datuma, koji izaziva buđenje drevnih čudovišta iz hladnih dubina rijeke Drine, pozadina je priče Abrakadabra, dok priča Manufaktura G predstavlja uznemirujuću distopiju u kojoj čovjek mora planetu dijeliti s nabujalim mikroorganizmima te živjeti s dnevnom radnom obavezom - iskašljavanja. Priča Wasserkrabe smještena je u doba turske vladavine, a u njoj duh vremena, pojačan steampunk atmosferom, silom stvara a zatim silom i rastvara ljubavnu priču. Western je jezivi horor s revolverašima, zombijima i kanibalizmom, a zbirku zaključuje priča O anatomiji i drugim trikovima koja baca sasvim novo svjetlo na sintagmu "profesionalna deformacija" - autor je, naime, liječnik i u ovu je priču možda ugradio i vlastite studentske snove, muke ili frustracije. Preskočio sam neke kraće priče, no generalno, za cijelu zbirku, za stil i način pisanja Adrijana Sarajlije, za originalnost tema i motiva, za spisateljsku umješnost i stručnu "potkovanost", za dojam koji ova literatura ostavlja na čitatelja - a on se kreće od zbunjenosti do potresenosti, od zaprepaštenosti do fizičkog osjeta opisanog, od divljenja spram literarnosti mnogih rečenica i pasusa do nevjerojatne lakoće i prohodnosti teksta - dakle, za sve to ocjenu mogu sažeti u jednoj riječi: genijalno! Mogu i u dvije: remek-djelo, to je ova zbirka, koja sigurno spada među najbolja žanrovska oknjiženja u regiji zadnjih godina. Ne pretjerujem, nimalo; kad sam pisao o ranijim Sarajlijinim pričama objavljivanima u zajedničkim zbirkama, dobro sam procijenio da će mu prva samostalna autorska knjiga biti prava poslastica. Stil ravan klasicima magičnog realizma ali i onom andrićevsko-selimovićevskom načinu pripovijedanja, vrlo prirodni dijalozi, izuzetno umješno građenje atmosfere, slojevito karakterizirani likovi ali i nemilosrdnost prema njihovim sudbinama, to su samo neke odlike Sarajlijine proze. Ako treba izdvojiti neki detalj, neka to bude ova bizarnost: u više priča u ovoj zbirci autor pokazuje poseban dar za opisivanje tekućih tvari niskog viskoziteta, onog što obično nazivamo ljiga, skrama, blato, sekret, mulj, trulež, gnoj, žabokrečina. Još jedna profesionalna deformacija, ili tek vizija budućnosti? (Objavljeno u Glasu Istre, 19. ožujka 2011.) |
