Robert Vrbnjak: »Zbog munjolova, zaborava i kemijskog sastava ljubavi«, roman, Izdavački centar Rijeka, 2010.
Robert je Vrbnjak već svojim prethodnim, znanstveno-fantastičnim romanom Dobitnik (za koji je lani dobio i nagradu Sfera) pokazao da izvrsno barata apsurdom. Postavke i detalje nad kojima bismo se pojedinačno zgrozili ili se s njima sprdali, ovaj autor sklapa u intrigantnu priču u kojoj je sama događajnica provedena besprijekorno, ali nije toliko bitna: važnije ispada ono što se događa u likovima. Mijene u umu, svijesti i samospoznaji, u njihovoj nužnoj međusobnoj interakciji, s pokojom kapljom ljubavi, željenom ili slućenom izvan fokusa kruga nositelja radnje i sadržaja romana, to je zapravo potka Vrbnjakove proze.
Mogu likovi biti i »malo nenormalni«, može im se događati i štošta nevjerojatno, mogu i pukim slučajem ispasti heroji, mogu napraviti i ponešto neprilično ili nedostojno čovjeka, mogu prikrivati ili razotkrivati jedni druge, ali svi će iz tih turbulencija izvući nešto dobro, postati bolji ljudi. Mogu oni biti i neuspješni u vanjskoj manifestaciji takvoga svoga htijenja, ali mi ćemo znati da oni to žele. Zato će nam, nedvojbeno, biti simpatični, navijat ćemo za njih i kad im sve lađe potonu, kada ih iz njihove sigurne neprimjetnosti izgura smrt bliske osobe, izbacivanje iz stana, ozljeda ili bolest, ili naprosto u avanturu krenu nakon što su pobijedili svoje strahove.
U hotelčiću na nekoj neimenovanoj, moguće bliskoj ali moguće i podalekoj obali, stopili su se životni putovi trojice glavnih likova. Prvi je od njih Jan, mladić frustriran svojim dotadašnjim životom, razlomljenim između brige za 350 kilograma tešku i jednako toliko zločestu majku, i za oca koji tek kad se smiri u staračkom domu pripušta u vidokrug svojih interesa sina kojeg je godinama zanemarivao zbog odanosti automobilskim utrkama. Jan se u hotelu privremeno smjestio dok se ne snađe, dok mu ne krene posao s prodajom piramida u kojima se oštre žileti, a tu je ostao i malo dulje nego je mislio da će moći.
Drugi je Kaipo, također mlađi čovjek, koji zbog pada na glavu pati od amnezije i ljude vidi kao žabe, pa ga doktor na posao u hotel šalje iz terapeutskih razloga. Treći je Zoša, navodno iskusni hotelski profesionalac kojeg angažiraju očekujući žešću sezonu, no on je zapravo neostvareni ženskar koji se patološki zaljubljuje u sve oko sebe i zatim sebe i druge muči patološkom ljubomorom.
Šarolik spektar u najmanju ruku čudnih osobnosti dopunjuje niz sjajnih epizodista poput šefice recepcije, jednog nerealiziranog samoubojice, jednog plaćenog ubojice, zgodne konobarice, agilnih policajaca i napose policajki, predsjedničkog kandidata, čovjeka koji nestaje te već spomenute Janove debele majke i oca automobilista…
Vrbnjakov roman poduljeg i neobičnog naslova vrlo je zabavan, a autorov njegovani jezik nasmijat će nas zgodnim igrama riječima, rečeničkim konstrukcijama, umetnutim definicijama i fusnotama, imitiranjem odnosno parafraziranjem raznih novogovora i slengova, a ponajviše poigravanjem s apsurdom kao svakodnevnim dijelom zbilje. U tom duhovitom i lepršavom ritmu pripovijedanja često izviruju, samo ih treba znati prepoznati, iskrene humanističke poruke, a već sama karakterizacija likova u skladu ili neskladu s njihovim psihofizičkim predispozicijama postavlja temelj za toplu priču o snošljivosti i ljudskim vrednotama, možda neuhvatljivim u prvom kontaktu, ali vrijednim istraživanja i upoznavanja. Psiholozi će u ovom romanu uživati, egzistencijalisti još i više, a najviše poklonici zanimljivih književnih eksperimenata i otkrivači književnih talenata koji se više bave likovima i idejama nego golim formama.
(Objavljeno u Glasu Istre, 7. svibnja 2010.)
|