Ne vjeruješ nikome, svi su protiv tebe, svi se međusobno znaju i smiju ti se iza leđa... svi tvoji frendovi se druže s tobom samo zato jer imaju nekakvu korist od tebe... ne prepoznaješ vrijednosti koje su ti pred očima... bojiš se da ćeš izgubiti i to malo što imaš... ne razaznaješ licemjertvo od iskrenosti... krivo tumačiš svaku šalu i sumnjaš da je to nekakva šifrirana sarkastična poruka koju naravno ti nikako ne možeš odgonetnuti... svi rade budalu od tebe... osjećaš se ko budala... tvoj se um isto opako poigrava s tobom... što ti se to događa!?! Otkini se čovječe tih lažnih okova... pročisti se sumnji i bojazni... ne brini se što drugi rade, ti radi po svome i brini samo za svoje postupke i misli... jebeš druge, jebeš sve... sam si sebi najbitniji, čuvaj se! Jer zaslužuješ bolje... ako ne i najbolje!

Ne postoje apsolutne istine! Što je istinito tebi, meni možda nije. Stvar je različite percepcije i iskustva. Dokazivanje vlastitih istina je Don Quijotovska misija, al doslovce. Između ljudi su različite struje razmišljanja i poklapanja činjenica. Zašto se s nekim ljudima razumijemo, slažemo, a s nekima nimalo!?! Tijekom života, stvaramo svoje filtere i izgrađujemo gledišta kroz koja želimo promatrati svijet oko sebe. Mi sami nesvjesno biramo svoje vodilje po kojima ćemo se ravnati i voditi svoj život. Pitanje je sljedeće: Zašto nam je toliko ponekad bitno da budemo shvaćeni od strane koja uopće nema ni slično izgrađeno gledište našem i zašto nas to toliko uopće dira!?! Mislim da je poanta u prihvaćanju tuđeg mišljenja kao takvog, bez obzira učinilo nam se ono apsolutno nedorađeno i krivo protumačeno. No međutim, smatram da ipak postoje neke globalno ispravne, moralne smjernice po kojima bi se svi trebali voditi. Oko nekih bitnih stvari se skoro svi slažemo... kao npr. da nije u redu oduzeti nekome život, da nije u redu nanositi fizičko zlo nekome itd. Ono što sad mene zaokuplja jeste... s obzirom da ipak postoje neka utvrđena ispravna gledišta koja su opće prihvaćena od svih nas, čineči tako društveno mišljenje, koje se vjerojatno s vremenom kao takvo razvilo i bivalo prihvaćeno... možemo reći da je društvo na neki način osoba... ali osoba koja se razvija... osoba koju činimo mi, skup različitih jedinki koje za nju mislimo... Kako i kada će neko unutarnje mišljenje prevladati i kao takvo utemeljiti još koje društveno opće prihvaćeno mišljenje... to nije naša uloga da se time bavimo... na nama je da radimo na svom i ničijem mišljenju i kao takvi da se utvrdimo kao stupovi, istomišljenici će s vremenom načiniti niz... time će poduprijeti mišljenje koje će s vremenom društvena osoba prihvatiti kao jedinu moguću logičku opciju gledišta na određene stvari. Društvo je još u razvoju, pustimo ga da se razvija, u skladu sa svojim mogućnostima naravno. Sanjam dan kada će se relativno pretvoriti u apsolutno... ali do tada je još puno trnja i vremena...

Ponekad se pitam da li je to što kužim neke stvari moja kletva ili se ja krivo nosim sa tim saznanjima!?! U svakom slučaju, uvijek se čudim kako sam se samo našla u toj poziciji... i da li je moguće iz te pozicije ikako izać vraćenog obraza... hm... da... i vječito se pitam zašto ljudi lažu! Vrijeme je promjena...

Ljudi su čudna bića... njihova moć razlučivanja ovisna je o njihovoj percepciji bola, stanja uznemirenosti, predrasuda... Čega se toliko boje!?! Zatrovali su svoje umove neispravnim pretpostavkama vođene krivom percepcijom stvarnosti... Ne razumijem iskreno kako se desila ta kriva usađenost? Možda sada zvučim malo preumišljeno zbog načina na koji pišem... ali ne, pišem sa strane promatrača koji kuži mreže koje su drugi oko sebe ispleli... ne sudim im... razumijem i pokušavam pomoći... ne znam zašto to činim, jer većina razmišlja da nepotrebno trošim svoju energiju bezveze... Ne mislim tako... Želim stvoriti ispravno i dobro okruženje oko sebe, jer u tom okruženju i ja moram živjeti... Recimo, ako ja jedino imam alat za popraviti pokvareni stroj koji može svima nama, uključujući i meni, olakšati na neki način gro stvari, popraviti ću ga ili makar pokušati... S ljudima je malo drugačije... Oni se opiru, oni otežavaju, odbijaju energije od sebe koje su im dobronamjerno dane, pa čak ih i negativno usmjeravaju na svakoga tko može poljuljati njihova uvjerenja bila ta kriva... To je zato jer drugačije ne znaju... Prihvatili su ustaljeni model jer su i sami bili blaćeni i tlaćeni od drugih pa misle da moraju i oni tako s drugima... Na taj način se lažno snaže i veličaju... Postavljaju se jedan iznad drugoga, zaboravljaju na suosjećanje i razumjevanje... sude! Pored sebe trenutno imam šarolike duše... od onih nevjerojatno čistih, dobronamjernih i ispravnih, pa do malih zlica koje na svakom uglu pakoste meni i tko zna kome još... Zlice rješavam tako da se ne opirem tomu da me blate, tlaće... pravim se glupa da ne kužim što rade i kako me iskorištavaju... Trenutno mi se taj način čini najdjelotvornijim protiv takvih... Dozvoljavam im, dapače ih potičem da budu zli, podli prema meni, jer činjenica je da sam daleko iznad tih njihovih igrica i da me ne mogu povrijediti... Ne uzvraćam lošim na njihovo lažno koristoljubivo „ispravno dobro“... Dajem im... Ugađam im... Sve što im treba i požele... jer znam da će se s vremenom sami sebi zgaditi... Pokušavaju me čak i otjerati od sebe navodeći nekakve glupe razloge, ali ja znam da razloga nemaju, jer im nisu na taj način dani, žele umanjiti moju vrijednost kako bi sebe uzdigli i još jednom se nahranili... Sa mnom se nitko ne bude hranio... onaj tko i pokuša, najest će se dobrano dok ne povrati sve što je pojeo... Kad uvide da me ne mogu otjerati, počinju se skrivati lažima, dozvoljavaju si iskorištavati... opet se pravim naivna i glupa... Zašto se toliko meškoljite!?! Neugodno Vam je preda mnom? Zašto!?! Niste me uvjerili u svoje uvjere, ne pijem iz istog izvora kao vi... Ne možete mi nametnuti svoju opravdavajuću lažnu istinu dobra omotanog zlim ogrtačem... Govorim vam istinu u svakom trenutku, pružam isključivo iskrenost i dobro... Uvjereni ste da i ja vas na isti način zajebavam kao vi mene, da igram vašu igru... igram, samo su pravila moje igre malo drugačija... Ja sebi ni u kom trenutku ne dozvoljavam iskorištavati ili ismijavati, niti obmanjivati drugoga... Ne hranim se nikime... Ne iskorištavam nikoga... Pružam uvijek prijateljsku ruku koju grizete kao neki nepovjerljivi psi... Samo je pitanje vremena kada ćete shvatiti ili kada ću vas suoćiti s istinom... Vjerujem da zlo ne može opstati pored dobra, kao što tama ne može opstati pored sunca... Vjerujem da je dobro jače od zla... S tim uvjerenjem želim nastaviti živjeti kao i jednog dana s tom mišlju umrijeti...

Humanity against goodness itself! Why!?!

Only what I can see in your eyes, are lies... feels like a butter on my already so bigoted destiniy... everything about you is so wrong or I'm so desperately wrong about everything about you... oh pliz... give me some real hint here! Am I going crazy... want to trust, but something is telling me that I should not... or maybe it's just the mask!?! What is it that you hide!?! My to adventurous spirit keeps me staying around... badly wanna find out what lies behind... hope I'd like the one I'll find... something's telling me that I would not!

Jednostavno mi se ne da mozgat da li govorish istinu ili ne, da li me na taj način ispituješ koliko sam inteligentna ili koliko nisam... ne da mi se igrati igrice nadmudrivanja... želim vjerovati bez ikakve sumnje i nepotrebnih iscrpljivanja... tvoja je komunikacija sa mnom kriva...

Oh, ti si tako kul; ismijavajući danu čistoću, koja uporno želi vjerovati da u tebi ima trunke dobrote, pružajući ti šansu da prekineš taj zli vrtlog, stvarajući svoj prekul ugled u društvu... ma hajde... da te vidim samo, da vas sve do jednoga vidim, bacajte to kamenje!?! Prozirni ste, stavljeni pod povećalo, nemate se kuda sakriti... vaše su igrice maloumne i glupe, ismijavate nereakciju koja ne želi zamarati vijuge glupostima... uljudnost je ne kazati vam što vas ide, moral je ne spuštati se na vašu razinu, pamet je ne igrati vaše karte... do dna ste spremni ići pa i dalje... kojem se to suncu klanjate, koje bogove veličate, koji razum koristite, koje vrijednosti poštujete!?! Čuvar sam svoje duše, promatrah vaše igre iz blizine, vaše su karte začarane, uklete i ružne... podlost vam je vrlina, mane su vam neshvaćanje nebuloznosti nepresušnog izvora koji se nimalo ne opire (s razlogom)... ali vi ste uvjereni pobjednici igre... pobjednici s okusom gorčine koji će tek zadobiti vaše nepce! Ave! Idemo do kraja... zanima me...