Ljudi su čudna bića... njihova moć razlučivanja ovisna je o njihovoj percepciji bola, stanja uznemirenosti, predrasuda... Čega se toliko boje!?! Zatrovali su svoje umove neispravnim pretpostavkama vođene krivom percepcijom stvarnosti... Ne razumijem iskreno kako se desila ta kriva usađenost? Možda sada zvučim malo preumišljeno zbog načina na koji pišem... ali ne, pišem sa strane promatrača koji kuži mreže koje su drugi oko sebe ispleli... ne sudim im... razumijem i pokušavam pomoći... ne znam zašto to činim, jer većina razmišlja da nepotrebno trošim svoju energiju bezveze... Ne mislim tako... Želim stvoriti ispravno i dobro okruženje oko sebe, jer u tom okruženju i ja moram živjeti... Recimo, ako ja jedino imam alat za popraviti pokvareni stroj koji može svima nama, uključujući i meni, olakšati na neki način gro stvari, popraviti ću ga ili makar pokušati... S ljudima je malo drugačije... Oni se opiru, oni otežavaju, odbijaju energije od sebe koje su im dobronamjerno dane, pa čak ih i negativno usmjeravaju na svakoga tko može poljuljati njihova uvjerenja bila ta kriva... To je zato jer drugačije ne znaju... Prihvatili su ustaljeni model jer su i sami bili blaćeni i tlaćeni od drugih pa misle da moraju i oni tako s drugima... Na taj način se lažno snaže i veličaju... Postavljaju se jedan iznad drugoga, zaboravljaju na suosjećanje i razumjevanje... sude! Pored sebe trenutno imam šarolike duše... od onih nevjerojatno čistih, dobronamjernih i ispravnih, pa do malih zlica koje na svakom uglu pakoste meni i tko zna kome još... Zlice rješavam tako da se ne opirem tomu da me blate, tlaće... pravim se glupa da ne kužim što rade i kako me iskorištavaju... Trenutno mi se taj način čini najdjelotvornijim protiv takvih... Dozvoljavam im, dapače ih potičem da budu zli, podli prema meni, jer činjenica je da sam daleko iznad tih njihovih igrica i da me ne mogu povrijediti... Ne uzvraćam lošim na njihovo lažno koristoljubivo „ispravno dobro“... Dajem im... Ugađam im... Sve što im treba i požele... jer znam da će se s vremenom sami sebi zgaditi... Pokušavaju me čak i otjerati od sebe navodeći nekakve glupe razloge, ali ja znam da razloga nemaju, jer im nisu na taj način dani, žele umanjiti moju vrijednost kako bi sebe uzdigli i još jednom se nahranili... Sa mnom se nitko ne bude hranio... onaj tko i pokuša, najest će se dobrano dok ne povrati sve što je pojeo... Kad uvide da me ne mogu otjerati, počinju se skrivati lažima, dozvoljavaju si iskorištavati... opet se pravim naivna i glupa... Zašto se toliko meškoljite!?! Neugodno Vam je preda mnom? Zašto!?! Niste me uvjerili u svoje uvjere, ne pijem iz istog izvora kao vi... Ne možete mi nametnuti svoju opravdavajuću lažnu istinu dobra omotanog zlim ogrtačem... Govorim vam istinu u svakom trenutku, pružam isključivo iskrenost i dobro... Uvjereni ste da i ja vas na isti način zajebavam kao vi mene, da igram vašu igru... igram, samo su pravila moje igre malo drugačija... Ja sebi ni u kom trenutku ne dozvoljavam iskorištavati ili ismijavati, niti obmanjivati drugoga... Ne hranim se nikime... Ne iskorištavam nikoga... Pružam uvijek prijateljsku ruku koju grizete kao neki nepovjerljivi psi... Samo je pitanje vremena kada ćete shvatiti ili kada ću vas suoćiti s istinom... Vjerujem da zlo ne može opstati pored dobra, kao što tama ne može opstati pored sunca... Vjerujem da je dobro jače od zla... S tim uvjerenjem želim nastaviti živjeti kao i jednog dana s tom mišlju umrijeti...

Humanity against goodness itself! Why!?!