Oh, ti si tako kul; ismijavajući danu čistoću, koja uporno želi vjerovati da u tebi ima trunke dobrote, pružajući ti šansu da prekineš taj zli vrtlog, stvarajući svoj prekul ugled u društvu... ma hajde... da te vidim samo, da vas sve do jednoga vidim, bacajte to kamenje!?! Prozirni ste, stavljeni pod povećalo, nemate se kuda sakriti... vaše su igrice maloumne i glupe, ismijavate nereakciju koja ne želi zamarati vijuge glupostima... uljudnost je ne kazati vam što vas ide, moral je ne spuštati se na vašu razinu, pamet je ne igrati vaše karte... do dna ste spremni ići pa i dalje... kojem se to suncu klanjate, koje bogove veličate, koji razum koristite, koje vrijednosti poštujete!?! Čuvar sam svoje duše, promatrah vaše igre iz blizine, vaše su karte začarane, uklete i ružne... podlost vam je vrlina, mane su vam neshvaćanje nebuloznosti nepresušnog izvora koji se nimalo ne opire (s razlogom)... ali vi ste uvjereni pobjednici igre... pobjednici s okusom gorčine koji će tek zadobiti vaše nepce! Ave! Idemo do kraja... zanima me...