KOPITOM U GLAVU
30.07.2004., petak
Odjava programa...
|
Drage gledateljice i svi ostali, mene je dopala tužna dužnost da se sa žalosnom tugom oprostim na kratko od vas. Možda ste dosad već shvatili da odsad pa nadalje i ubuduće s ovih stranica do daljnjega neće odjekivati veseli dječji smijeh i cika razigrane mladosti, oooo zla sudbo što usud je donosi... Šmrc... ajde Ozrenka, gasi to... Klik... Lijeeeepaaaaaa naašaaaaa doooomovinooooo, ooooooj junaaaaaačkaaaaaa zemljooo miilaaaaaa... ... TUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUu............................ Klik... :) |
- 17:20 - Nabaci nešto svoje (10) - Odnesi doma - #
Ferengi rules of aquisition
#1 Once you have their money ... you never give it back. #2 You can't cheat an honest customer, but it never hurts to try. #3 Never pay more for an acquisition than you have to. #4 A woman wearing clothes is like a man in the kitchen. #5 If you can't break a contract, bend it. #6 Never allow family to stand in the way of opportunity. #7 Keep your ears open. #8 Small print leads to large risks. #9 Opportunity plus instinct equals profit. #10 Greed is eternal. #11 Latinum isn't the only thing that shines. #12 Anything worth selling is worth selling twice. #13 Anything worth doing is worth doing for money. #14 Anything stolen is pure profit. #15 Acting stupid is often smart. #16 A deal is a deal ...until a better one comes along. #17 A contract is a contract is a contract, but only with a Ferengi. #18 A Ferengi without profit is no Ferengi at all. #19 Satisfaction is not guaranteed. #20 When the customer is sweating, turn up the heat. #21 Never place friendship above profit. #22 A wise man can hear profit in the wind. #23 Never take the last coin, but be sure to get all the rest. #24 Never ask when you can take. #25 There's always a ways out. #26 As the customers go, so goes the wise profiteer. #27 There's nothing more dangerous than an honest businessman. #28 Morality is always defined by those in power. #29 When someone says "It's not the money," they're lying. #30 Talk is cheap; synthehol costs money. #31 Never make fun of a Ferengi's mother ...insult something he cares about instead. #32 Be careful what you sell. It may do exactly what the customer expects. #33 It never hurts to suck up to the boss. #34 Peace is good for business. #35 Caressing an ear is often more forceful than pointing a weapon. #36 Too many Ferengi can't laugh at themselves anymore. #37 You can always buy back a lost reputation. #38 Free advertising is cheap. #39 Friendship is temporary, profit is forever. #40 She can touch your lobes but never your latinum. #41 Profit is its own reward. #42 Only negotiate when you are certain to profit. #43 War is good for business. #44 Never confuse wisdom with luck. #45 Profit has limits. Loss has none. #46 Make your shop easy to find. #47 Don't trust a man wearing a better suit than your own. #48 The bigger the smile, the sharper the knife. #49 Old age and greed will always overcome youth and talent. #50 Gratitude can bring on generosity. #51 Never admit a mistake if they're someone else to blame. #52 Never ask when you can take. #53 Sell first; ask questions later. #54 Never buy anything you can't sell. #55 Always sell at the highest possible profit. #56 Pursue profit; women come later. #57 Good customers are as rare as latinum -- treasure them. #58 There is no substitute for success. #59 Free advice is seldom cheap. #60 Keep your lies consistent. #61 Never buy what can be stolen. #62 The riskier the road, the greater the profit. #63 Power without profit is like a ship without an engine. #64 Don't talk shop; talk shopping. #65 Win or lose, there's always Huyperian beetle snuff. #66 Anyone serving in a fleet who is crazy can be relieved, if they ask for it. #67 Anyone asking to be relieved is not crazy and must be forced to serve. #68 Ear stroking will get you anything. #69 Ferengi are not responsible for the stupidity of other races. #70 Get the money first, then let the buyers worry about collecting the merchandise. #71 There's a customer born every minute. #72 Never trust your customers. #73 If it gets you profit, sell your own mother. #74 #75 Home is where the heart is ...but the stars are made of latinum. #76 Every once in a while, declare peace. It confuses the hell out of your enemies. #77 Go where no Ferengi has gone before; where there is no reputation there is profit. #78 When the going gets tough, the tough change the Rules. #79 Beware of the Vulcan greed for knowledge. #80 If it works, sell it. If it works well, sell it for more. If it doesn't work, quadruple the price and sell it as an antique. #81 There's nothing more dangerous than an honest businessman. #82 The flimsier the product, the higher the price. #83 Revenge is profitless. #84 A friend is not a friend if he asks for a discount. #85 Never let the competition know what you're thinking. #86 A wife is a luxury, a smart accountant a necessity #87 Trust is the biggest liability of all. #88 When the boss comes to dinner, it never hurts to have the wife wear something. #89 Ask not what your profits can do for you, but what you can do for your profits. #90 Mine is better than ours. #91 He who drinks fast pays slow. #92 Never confuse wisdom with luck. #93 He's a fool who makes his doctor his heir. #94 Females and finances don't mix. #95 Expand or die. #96 For every Rule, there is an equal and opposite Rule. (except when there's not) #97 Enough ...is never enough. #98 Act without delay! The Sharp knife cuts quickly. #99 Trust is the biggest liability of all. #100 Everything that has no owner, needs one. #101 The only value of a collectible is what you can get somebody else to purchase it for. #102 Nature decays, but latinum lasts forever. #103 Sleep can interfere . . . #104 Faith moves mountains ...of inventory. #105 Wise men don't lie, they just bend the truth. #106 There is no honor in poverty. #107 A warranty is valid only if they can find you. #108 A woman wearing clothes is like a man without profit. #109 Dignity and an empty sack is worth the sack. #110 Only a fool passes up a business opportunity. #111 Treat people in your debt like family ...exploit them. #112 Never have sex with the boss's sister. #113 Always have sex with the boss. #114 #115 #116 There's always a catch. #117 You can't free a fish from water. #118 Never cheat a honest man offering a decent price. #119 Never judge a customer by the size of his wallet. #120 Even a blind man can recognize the glow of Latinum. #121 Everything is for sale, even friendship. #122 As the customers go, so goes the wise profiteer. #123 #124 Friendship is temporary, profit is forever. #125 A lie isn't a lie until someone else knows the truth. #126 A lie isn't a lie, it's just the truth seen from a different point of view. #127 Gratitude can bring on generosity. #128 Ferengi are not responsible for the stupidity of other races. #129 Never trust your customers. #130 Never trust a beneficiary. #131 #132 The flimsier the produce, the higher the price. #133 Never judge a customer by the size of his wallet ...sometimes, good things come in small packages. #134 #135 The only value of a collectible is what you can get somebody else to pay for it. #136 #137 Necessity is the mother of invention. Profit is the father. #138 Law makes everyone equal, but justice goes to the highest bidder. #139 Wives serve, brothers inherit. #140 The answer to quick and easy profit is: buy for less, sell for more. #141 Only fools pay retail. #142 A Ferengi waits to bid until his opponents have exhausted themselves. #143 The family of Fools is ancient. #144 There's nothing wrong with charity ...as long as it winds up in your pocket. #145 Always ask for the costs first. #146 #147 New customers are like razor toothed gree worms. They can be succulent, but sometimes they bite back. #148 Opportunity waits for no one. #149 Females and finances don't mix. #150 Make your shop easy to find. #151 Sometimes, what you get free costs entirely too much. #152 Ask not what your profirs can do for you; ask what you can do for your profits. #153 #154 The difference between manure and Latinum is commerce. #155 What's mine is mine, and what's yours is mine too. #156 Even in the worst of times someone turns a profit. #157 You are surrounded by opportunities; you just have to know where to look. #158 Don't pay until you have the goods. #159 The customer is always right ...until you have their cash. #160 Respect is good, Latinum is better. #161 Never kill a customer, unless you make more profit out of his death than out of his life. #162 Even in the worst of times someone turns a profit. #163 A thirsty customer is good for profit, a drunk one isn't. #164 Never spend your own money when you can spend someone else's. #165 Never allow one's culture's law to get in the way of a universal goal: profit. #166 Never give away for free what can be sold. #167 If a deal is fairly and lawfully made, then seeking revenge especially unprofitable revenge, is illegal. #168 Beware of relatives bearing gifts. #169 Competition and fair play are mutually exclusive. #170 Never gamble with an empath. #171 Time is Latinum. The early Ferengi gets the Latinum. #172 If you can sell it, don't hesitate to steal it. #173 A piece of Latinum in the hand is worth two in a customer's pocket. #174 Share and perish. #175 When everything fails... A.) Scream as loud as you can B.) Run. #176 Ferengis don't give promotional gifts! #177 Know your enemies ...but do business with them always. #178 The world is a stage - don't forget to demand admission. #179 Whenever you think that things can't get worse, the FCA will be knocking on your door. #180 Never offer a confession when a bribe will do. #181 Not even dishonestly can tarnish the shrine of profit. #182 Whenever you're being asked if you are god, the right answer is YES. #183 Genius without opportunity is like Latinum in the mine. #184 There are three things you must not talk to aliens: sex, religion and taxes. #185 If you want to ruin yourself there are three known ways: gambling is the fastest, women are the sweetest, and banks are the most reliable way. #186 There are two things that will catch up with you for sure: death and taxes. #187 Borrow on a handshake; lend in writing. #188 Never bet on a race you haven't fixed. #189 Let others keep their reputation. You keep their money. #190 Hear all, trust nothing. #191 #192 Never cheat a Klingon ...unless you're sure you can get away with it. #193 Klingon women don't dance tango. #194 It's always good business to know about new customers before they walk in your door. #195 Wounds heal, but debt is forever. #196 Only give money to people you know you can steal from. #197 Never trust your customers, especially if they are your relatives. #198 Employees are the rungs on your ladder to success - don't hesitate to step on them. #199 The secret of one person is another person's opportunity. #200 If you're going to have to endure, make yourself comfortable. #201 The justification for profit is profit. #202 #203 #204 When the Grand Nagus arrives to offer you a business oportunity, it's time to leave town until he's gone. #205 When the customer dies, the money stops a-comin'. #206 Fighting with Klingons is like gambling with Cardassians - it's good to have a friend around when you lose. #207 Never trust a hardworking employee. #208 Give someone a fish, you feed him for one day. Teach him how to fish, and you lose a steady customer. (or =>) #208 Sometimes, the only thing more dangerous than a question is... the answer. #209 Tell them what they want to hear. #210 A wife, who is able to clean, saves the cleaning lady. #211 #212 If they accept your first offer, you either asked too little or offered too much. #213 Stay neutral in conflicts so that you can sell supplies to both sides. #214 Never begin a negotiation on an empty stomach. #215 Instinct without opportunity is useless. #216 Never take hospitality from someone worse off than yourself. #217 Only pay for it, if you are confronted with a loaded phaser. #218 Always know what you're buying. #219 Possession is 11/10 of the law. #220 Profit is like a bed of roses - a few thorns are inevitable. #221 Beware of any man who thinks with his lobes. #222 Knowledge is Latinum. #223 Beware the man who doesn't make time for oo-mox. #224 Never throw anything away: It may be worth a lot of Latinum some Stardate. #225 Pride comes before a loss. #226 Don't take your family for granted, only their Latinum. #227 Loyality can be bought... and sold. #228 All things come to those who wait, even Latinum. #229 Latinum lasts longer than lust. #230 Manipulation may be a Ferengi's greatest tool, and liability. #231 If you steal it, make sure it has warranty. #232 Life's not fair (How else would you turn a profit?) #233 Every dark cloud has a Latinum lining. #234 Never deal with a beggar; it's bad for profits. #235 Don't trust anyone who trusts you. #236 You can't buy fate. #237 There's a sucker born every minute. Be sure you're the first to find each one. #238 The truth will cost. #239 Never be afraid to mislabel a product. #240 The higher you bid, the more customers you drive away. #241 Never underestimate the importance of the first impression. #242 More is good ...all is better. #243 If you got something nice to say, then SHOUT. #244 If you can't sell it, sit on it, but never give it away. #245 #246 He that speaks ill of the wares will buy them. #247 Never question luck. #248 Celebrate when you are paid, not, when you are promised. #249 Respect other culture's beliefs; They'll be more likely to give you money. #250 A dead vendor doesn't demand money. #251 Satisfaction is not guaranteed. #252 Let the buyer beware. #253 A contract without fine print is a fool's document. #254 Anyone who can't tell fake doesn't deserve the real thing. #255 A wife is a luxury ...a smart accountant a necessity. #256 Synthehol is the lubricant of choice for a customer's stuck purse. #257 Only fools negotiate with their own money. #258 A Ferengi is only as important as the amount of Latinum he carries in his pockets. #259 A lie is a way to tell the truth to someone who doesn't know. #260 Gambling is like the way to power: The only way to win is to cheat, but don't get caught in the process. #261 A wealthy man can afford anything except a conscience. #262 No lobes, no profit. #263 Never allow doubt to tarnish your lust for latinum. #264 It's not the size of your planet, but it's income, that matters. #265 #266 When in doubt, lie. #267 Cheating is wrong, but it's good for business. #268 Latinum is better than everything. #269 A man is counted by his latinum. #270 It´s better to have gambled and lost than to never have gambled at all. #271 There's many witty men whose brains can't line their pockets. #272 The way to a Ferengi's heart is through his wallet. #273 Always count their Latinum before selling anything. #274 There is no profit in love; however, a strong heart is worth a few bars of Latinum on the open market. Keep it on ice. #275 Latinum can't buy happiness, but you can sure have a blast renting it. #276 If at first you don't succeed, try to acquire again. #277 Diamonds may be girl's best friends, but you can only buy the girl with Latinum. #278 It's better to swallow your pride than to lose your profit. #279 Never close a deal too soon after a female strokes your lobes. #280 An empty bag cannot stand upright. #281 Blood is thicker than water, but harder to sell. #282 Business is like war; it's important to recognize the winner. #283 Rules are always subject to change. #284 Deep down everyone's a ferengi. #285 No good deed ever goes unpunished. #286 When Morn leaves, it's all over. [Quark's Rule.] #299 Whenever you exploit someone, it never hurts to thank them. That way, it's easier to exploit them the next time. [Neelix "False Profits"] |
- 14:01 - Nabaci nešto svoje (4) - Odnesi doma - #
29.07.2004., četvrtak
Čuvaj se senjske ruke...
Ostalo od jučer par meni zanimljivih detalja... reći ću vam ih kako sam ih i ja čuo, a ako su lagali mene i ja lažem vas... Spomenuo sam zajebanu taktiku portugalaca (aha... samo sekundicu... copy-paste... takoooc...), koji su di bi god išli poslali prvo trgovačke brodove, ka ono di si šta ima... ajme lipe ogrlice, a kakva ti je to rećina (naušnica), aj o`š se mijenjat... Eeee, al od zajebanih ima i zajebanijih. Tako je neki poglavica na nekom otoku imao dojavu da će slaven belupo i ink(t)er igrati 2:2 (jer im oboma odgovara, a i slaven je nešto od prošle godine dužan...) pa je digo pare na kladionici, a osim toga neko mu je ukazao na zajebanu taktiku portugalaca. No mudri poglavica nije napao portugalce čim su se pojavili na obzoru, nego ih je pustio da dođu na kopno, pa kad su portugalski trgovci uletili sa galebarskom spikom, i indijanci su napravili bazu ka da di ste, ajme što su vam lipe te cipele, a i ta roza marama, taman za moju zakonitu, aj oćete se mijenjat... I taman kad su okružili portugalce od nekud su se pojavila nekakva koplja, pa je umjesto razmjene bižuterije i sličnih pizdarijica došlo do razmjene kopalja i puščanih zrna, u kojem su deblji kraj izvukli portgalci. Ko je poglavici dojavio taktiku portugalaca ne zna se. Ali se sumnja na Mlečane, jer su isti drugom prigodom ne samo dojavili nekom sultanu taktiku nego su mu kao slučajno dali i topove (ka...ups, ispalo iz džepa...) da se brani od portugalaca. Mlečani su daklem isto bili zajebani igrači. Zajebaniji od zajebanih. Navodno se cijela bitka za prekomorske kolonije odigravala najviše zbog začina, koji su bili nafta onog vremena. Bili su toliko vrijedni da bi trgovac poslao pet brodova po začine na neki otočić u blizini ničega, unaprijed uračunavši gubitke zbog nevremena gusarenja i slično. Dovoljno bi mu bilo da se jedan brod vrati pa da, ne samo podmiri gubitke broda, ljudi i začina, već i masno zaradi. Mlečani kao i svi zajebani igrači, u ovoj igri su bili najzajebaniji, pa su s godinama privrijedili dobru pinku i izgradili moćnu floticu. Isto, da mi je bilo vidit face mlečana kad bi nakon stotine dana manitanja po oceanu i sredozemlju, desetmetarskih valova i skorbuta (da ne kažem beri-berija) koji su isprali pola posade, četr napada karipskih gusara, par pijavica, polomljenih jarbola i pobuna na brodu, kooooooonaaaaačnooo ušli u Jadransko more, došli skoro do Venecije, a onda im je, sakriveno iza Suska, Unija ili Golog otoka, doletilo par brzih brodica senjskih uskoka i predkućom pomažnjavalo sve začine. A šta ćeš... i od zajebanijih ima zajebaniji. |
- 09:03 - Nabaci nešto svoje (5) - Odnesi doma - #
28.07.2004., srijeda
KreAtiVna blOKadA iliti a mislio sam da nemam o čemu pisat…
Malo mi se žuri, idem prekosutra na put (moram se spremit), pa ću ukratko...Okej da vidimo… štaaaa biiii danas mogao pisat… hehe… pa danas sam već pisao… hm… daklem… dobro, da vidimo… Danas sam bio… ne, ne, ne… bezveze… Baš sam htio… jok, ne valja… ček, ček, ajde koncentriraj se… amanamanammnm… a-ha… Koliko puta ste se zapitali… stani, stani, stop… zvuči ko u gloriji… Znate li… hm, dobro zvuči… Znate li… može, može, danas ćemo tako počet… Znate li da je Magellan bio samo produkt svog vremena, a ne veliki moreplovac… aaaa, je Magellan bio faca od moreplovca, al niste se nikako zapitali odakle portugalcima sredstava, tehnike i ljudi da pokore pola dotad nepoznatog svijeta. Eeee danas je Joe dobre volje pa sipa iz rukava činjenice koje niste znali (a nije ni on dok mu drugi nisu rekli). Jeste li se zapitali kako to da portugalci, osim što znaju nogomet, imali i milijon kolonija razbacanih po svijetu, ko đubre po vinogradu… Fuckin portugalci su bili zadnja vukojebina na slijepom crijevu iz sažaljenja zvanom Europa. Fuckin hebena pustinja u sred ničega. Atlantik je tada bio crna rupa, a englezi su bili zauzeli Gibraltar, koji je bio final frontier poznatog svijeta i samo je Enterprise mogao boldli ići tamo gdje no fuckin čovjek nije išao prije… (a to se dogodilo te desetak stoljeća kasnije…). Tako da su portugalci bili u totalnom odjebausu, dok nije došao neki ludi kralj (Ludvik, George, Charles VIII ili tako nekako) i odlučio sve svoje resurse (jebate koja ozbiljna riječ) fokusirati na istraživanje ruda i gubljenje vremena, a također i na pripremanje za duga prekomorska putovanja. Godinama je daklem carska lisnica bila kamen temeljac i noseći stup razvoja brodogradnje, navigacije, astronomije, edukacije školovanih kadrova koji su znali sve i svašta, a posebno plovit po širokom moru za nevremena. Tako su se jednog dana i odlučili krenut na široko more. Na žalost, ko što Mojsije nije nogom stupio na obećanu zemlju, tako ni taj jadni kralj nije doživio fuckin krešendo svoje vizije. Par godina nakon što je otišao na vječna lovišta portugalci su se razmilili po svijetu ko mravi, oplovili su sve i sva. A imali su zajebanu taktiku. Di god bi išli poslali bi prvo trgovačke brodove na neki otok, ka ono di si šta ima… ajme lipe ogrlice, a kakva ti je to rećina… aj o`š se mijenjat za cipele ili ovu rozu maramu… I dok bi domoroci pušili foru, oni bi snimali koliko ima vojske, naoružanja, i koje su im taktički slaba mjesta. Nakon toga, lijepo bi se ispozdravljali i izljubili pa išli ća. Nagodinu bi kao slučajno, imajući sve potrebne informacije, specijalci veličine ormara i suosjećajnosti prosječnog bagera potaracali taj isti otok i zabili portugalsku zastavu na najviši šator. Skontali su to španjolci i ne budi lijen počeli se koristit istim forama. Skontali to portugalci i drž, nedaj, drž, nedaj, oni bi se tukli, da nećete vi naše fore po svijetu prodavat. Pa se beljili španjolci da nema zakona za kopirajts. Eeeee, došlo je do toga da je u cijelu priču morao uletit Papa, a onda su oni suglasno izmislili jedan meridijan, pa je sve iznad meridijana bilo portugalsko, a ispod španjolsko (ili obratno, a ko da je bitno). Dobra zajebancija je i to da je jedan dio meridijana krajcao (okrznuo) Brazil, pa je ovaj pripao Potugalu. Ovo je bitna činjenica, jer sada gledamo i neke sapunice na portugalskom, a ne samo na španjolskom. Anyway… Eto ga… da čitate putopise (ili da lutate antikvarnicama u potrazi za prljavim, prašnjavim knjigama na zadnjoj gornjoj polici lijevo) ne bi ja sad ovoliko prostora potrošijo objašnjavajuć neke osnovne povijesne fakte… Ajte bok… :) |
- 23:48 - Nabaci nešto svoje (3) - Odnesi doma - #
Problem
|
Jedna kolegica uze mi riječ iz usta. |
- 16:10 - Nabaci nešto svoje (1) - Odnesi doma - #
ranojutarnja prijekavna naklapanja
A onda dođe jutro i Joe pogleda kroz prozor. Prvo što Joe primjeti da sunce i dalje sija (iako iza oblaka), što bez odgađanja potvrdi njegovu teoriju da se sunce okreće oko zemlje. Osim toga, ptice i dalje cvrkuću (i to baš sve ispod Joovog prozora, majčicu im zakartam...), ljudi su već pomalo izmilili iz svojih kokošinjaca u mondenom novozagrebačkom konclogoru, u potrazi za nekim poslom. Život se nastavlja. Joe se na trenutak zamisli, pa im se pridruži. And now... the conclusion... Captain`s log suplemental, stardate No_56581911... Zbrajaju se gubici od sinoć... aktualni su bili stari hitovi... Kad je Joe još onomad bio u Amerika, yes... uz gro općepriznatih i poznatih albuma pokupio je i par albuma koji su mu se iz niko ne zna kojih razloga svidili, te je na užas sveopćeg pučanstva isto to pučanstvo svih ovih godina najblaže rečeno terorizirao s tim albumima (Aaaaaaa, ne opet...), naprasno prekidao tulume (Aaaaa, moga si nas lipo pitat da odemo...), izazivao nerede većih razmjera koji su uključivali bacanje raznih pizdarijica po Jou i slično... Anyway... Braćo i sestre... Joe Pellena praudli prezents... They might be giants – Flood (to su oni što su napisali pjesmu za "Malcolm u sredini" - samo stari album) Paul Simon – Graceland (jedini samostalni kojeg sam se dočepao) Lemonheads – It`s a shame about Ray (poslije su mi se nekako pokvarili) i životni opus Simon & Garfunkela (a brate mili ima ga...) za dane kad bi Joe najradije htio biti sam... Joe bi dao primjer tankoćutne lirike (kojom se vrlo rado hrani pa joj se s vremena na vrijeme vrati i prepusti bez obzira ima li koga u blizini ili ne, a na razne usklike neodobravanja, vriskove izbezumljenih ukućana i slično Joe ne obadaje...), ali začudo nikad nije obraćao pažnju na riječi. P.S. (iliti pazi sad, alternative: gledaj vamo... ima još... eee mali, ti, da ti, tebi govorim... i sl.) Izgleda da je najbolje pisat kad nisi čist. Glavuša ko soba (ne može proć kroz vrata) od mamurluka, a misli dolijeću ultrasoničnom brzinom. Neki takve glavobolje nazivaju još i inspiracija. Nakon dugo, dugo vremena iz prašnjavih pretklijetki potekla je svježa krv. Joe dakle ima inspiracije... Joe završi s pisanjem i pogleda mozgovne naplavine (s kojih se još slijevala svježa boja), kao general svoje jedinice poslije bitke, i bi zadovoljan. Ne bijahu Joove jedinice umorne i razbijene, potučene, već mu se smiješe s tisuću osmjeha i šeretski mu dobacuju, da di si Joe šta ima... Anyway... Iako su rečenice predugačke, i sve pršti od svega i svačega, a ponajviše nereda i nediscipline, a smisao je zbrčkan i teško dokučiv i samom Jou, a di neće i drugima, Joe je jutros započeo dan zadovoljan. Haug... Ken ju dig it, KEEEEN JUUUUU DIGIIIIIT!!! :) |
- 08:39 - Nabaci nešto svoje (5) - Odnesi doma - #
27.07.2004., utorak
A onda dođe blues...
Još je davno jedan pravi tip rekao ako se dobro sjećam:Kolo sriće vrteći se uokoli ne pristaje, `ko bi gori sad je doli, a `ko doli gori ustaje. A brate mili, šta bi ja tu sad imao pametno za dodati. Taki je život. Kao lunapark. Šta ćeš... Ajde Jimmy, udri... |
- 22:09 - Nabaci nešto svoje (3) - Odnesi doma - #
KOPIRAJT part du... iliti nevalja gorka kava na prazan stomak...
|
Ja mislio pisat blog o nekakvim pravnim pizdarijama, ali kako je ljeto tako se i moj mozak otklonio od takvih i takovih tema. Aj ti budi ozbiljan na ovakav nerad. Da se šefu danas dalo dolazit na posao, ubio bi me što pišem pizdarije po internetu umjesto da glumim vrijednega malega miša. Anyway... Jebate, šta je to sa ovim psovanjem odnosno eksplicitnim izražavanjem samog sebe i kad treba i kad netreba. Braćo i sestre (ili ovaj put za promjenu: Sestre i braćo, da se cure ne uvrijede), da ne bi pomislili da se neka kritika sprema (nema toga u Heleni), odma se ograđujem. Nemam ništa protiv toga (barem ništa efikasno) i poštujem to da svak ima svoj stil i način izražavanja. Ipak malkčice me kopkalo da probam takve tekstove pročitat bez psovki. Skontavši u predhodnom postu postojanje nikakve zaštite tuđih umotvorina, poslovično lijen, kakav već jesam, posudio sam dio tople ljudske priče (koja je u Joa izmamila blagi kes na lice) od uvijek eksplicitnog, ali rado čitanog i poštovanog kolege bložanina (i ovaj izraz sam od nekud maznio), time da sam izbacio sve proste riječi pa tako da dio te tople ljudske priče sada glasi: (Izvinte kratki prekid programa... pas majku...#%!#/@#$*#!... sve u materinu...#%!#/*#!... prokleti idiot da mu... mazni, umilni glasić iz zvučnika: dju tu anpridiktibl surkompstensis, vi vil not lend tu zemlja Helena jerbo se kompjutor ne želi ukopčati na Internet... pliz fasten jor sitbelts jerbo ću ga bacit kroz prozor) Eeeee, di sam ono stao... A e...priča...e pa ajmo pomalo: slavica - "kaj me" ja - "koji ti je?" slavica - "nikakav. u tom je problem" ja - "dobro, pusti me, bum te steral u" slavica - "buš me steral u." ja - "slavica odi u" slavica - "glup si ko" ja - "boli me" Takooooc..., jelde da je sad slađa... |
- 09:43 - Nabaci nešto svoje (2) - Odnesi doma - #
KOPIRAJT part un...
|
Eto braćo i sestre opet kiša... a kad je kiša, `bem mu malega miša, odma sam lošije volje. Tako se baš jutros sjetno sjetim...... eeeeeeeejjjjjj..... alooooooo...... štaaaa je ovoooooo, kaaakveee looošeee miiisliii....... ajte loše misli, bježte... ajte ća... iššššššš........ anyway... šta sam tija reć prije negoli sam skoro gadno odlutao... Osim što imam problema sa padežima, skontao sam da nisam baš ni stoposto stopostotno oriđiđi. Malkice razmislivši, pa provjerivši utvrdijo sam da je kolega Tarzan već obradio ove dvije teme od jučer (i to mučo drugačije i bolje), a i završetak sa sunčanom kremom sam odnekud pokupio (aeaaeee...krevelj...ieeiii... očito proganjan neotklonjivim osjećajem krivnje Joe pokušava napraviti maznu, umilnu facu)... Srećimice, kolega nije zaštitio svoje umotvorine prema zakonu o zaštiti autorskih prava (iliti po naški copyrights) pa me malkice boli ona stvar oćel se ljutit, bitno da me ne može tužit... I tako, iako ću sve ovo brzo zaboraviti i nastavit se zavaravat da sam jedinstvena i originalna jedinka, sve ove nemile scene oko prepisivačine i mažnjavanja tuđih misli plod podsjetiše me na jednu SF priču (mislim, neću sad ić u detalje, šta bi vi, pa nije moja priča...). Da skratim (i maltene unakazim) skoro pa predugu priču. Davnih dana, oko 2167 godine, dva dobra prijatelja su imali bend. Iako je jedan bio iz Japana, a drugi iz Zimbabvea (dok su ostali članovi benda bili isto sa svih strana svijeta, razbacaniji od đubreta po vinogradu), zahvaljujući modernoj tehnologiji (neka virtulna sranja i štatijaznam holo-tehnika) svaki dan su dobro prašili i svaki dan bi na probe u holo-garažu došli s novim pjesmama. Te i takve pjesme bi onda poslali na neki onlajn kompjuter koji bi im utvrđivao postotak originalnosti tekstova i glazbe. Ka dotad se već pun kufer stvari napisalo, pa je ka baza bila biti originalan, za razliku od današnjih dana ;). . Taj put (u toj priči) ispalo je da je tekst totalni plagijat (mada kako nešto može biti plagijat ako nisam znao da postoji, hm...), a glazba je 37% oriđiđi. Anyway... budući im je to bila već jubilarna stota odbijenica od originalnosti, njih dva su se samo šeretski pogledali (to se s tom tehnikom može čak iako si ti u Nikaragvi, a on u Svazilendu)), popili negaziranu coca-colu, spremili holoinstrumente i otišli ća, ovlaš se pozdravivši, ka vidimo se sutra u isto vrijeme... možda sutra bude više sreće... A zajebancije... Tako sam i ja, razmišljavši par milisekundi (ko oni onlajn kompjuter), skontao da su mi tekstovi oko 24,3% oriđiđi. A brate mili, šta ćeš (šeretski se Joe pogleda u ogledalo), ispije gutljaj prve ranojutarnje kave bez mlijeka (jel mu se nije dalo ić u dućan), i ugasi kompjuter... možda sutra bude više sreće... |
- 09:38 - Nabaci nešto svoje (0) - Odnesi doma - #
26.07.2004., ponedjeljak
|
Bok ljudi, ništa, ništa... samo se javljam... |
- 23:20 - Nabaci nešto svoje (3) - Odnesi doma - #
Ibrodirka...
Prognoza za večeras (Hik, podriggg...) Iako bi svi htjeli da večeras bude sunčano, moramo vas razočarati jer je noć i nema jebene šanse, osim ako vam se ne ide u fuckin Kinu (prd..., podrig...) Izvinte ne bih htio biti opscen braćo i sestre, i sam primjećujem da u ovom tekstu već sad ima ima dosta nekonvenkcinionalnih riječi. PA ŠTA!!! Nismo na HRT-u. (Aaaaaaa..., izvinte iz režije mi kažu da jesmo...). Izvinte još jednom...Hik...daklem...Padat će zeleni slonovi i kisele kruške. Ponegdje praćeni ljubičastim kokošima u dva broja prevelikim perajama i gladnim sjevernim medvjedima sa Antarktike (navodno ih slabo hrane)... Mjestimično očekujemo grmljavinsko nevrijeme, a mjestimično ne. Ono će biti izazvano (da ne kažem bezočno isprovocirano!!!) beeezoooobzirnim nasrtajem hladne fronte, na milu i bespomoćnu toplu frontu. Diljem Evrope (ko ih hebe) očekujemo munje i gromove, poplave i požare (al´našem selu ništa ne mogu, jeeer vatrogasaaac Mirkoooo uvijek budan pazi, u vatro-gasnoj kući se nalazi...). Khhm, khhm... Izvinte... Daklem... Sutra će vrijeme biti u tri pizd... pardon sunčevito... osim što će na mahove avioni jurit tri maha na sat, a na mahove neće. Bit će praćeni patom fuckin jataka, koje su totalno izgubile orijentaciju u vremenu i prostoru pa `em misle da je jesen `em lete na sjeveroistok. I uostalom šta vi oćete, šta vi mislite da sam ja budala, popušite... ma šta je ovo... (Jebemu Atife ko se to zajebava sa blesimetrom... Štaaaaa, ma kome ti... kad te je dovatim... drž mulca, eno ga..., ma neću više vako, ne treba meni to pod stare dane, dajem otkaz...) Ozrenka jel otišo... je... Ajd Ozrenka pali odjavnu špicu... i donesi bolan još jednu pivu i reci muzici da smanji to malo tiše... PamPamPam PamPaRampamPamPamPam... al jednog dana uđe ibro u mahalu sam isti gary cooper sve je ličilo na san na licu mu više ne bi sjena koju samo tuga pravi mahalu sevdah ibro nije mogo da zaboravi ibro nije tio para ibro će vazda bit fukara neki odma počeše da blate ibrin lik al samo je prava raja znala u čemu je trik nije ti bolan Ibro fukara on ti je defakto - umjetnik... Razumiješ ti mene što ti ja pričam... |
- 21:14 - Nabaci nešto svoje (1) - Odnesi doma - #
Krema za sunčanje...
Vruće je za popizdit. Ni´š mi se ne da... Sve je u k..cu. Svi me mrze, ja sve mrzim. Zakaj su svi morali ići na more, a samo sam ja u gradu...Anyway... Ako netko baš mora pisati ovakve pizdarije, nek ih ne dijeli s drugima. Piši u teku, šta džabe trošiš struju... Osim toga, ima jedan krasan narodni lijek za trenutke kad ti se ne da pisat – NEMOJ PISAT!!! Brate mili, ko te tjera da pišeš. Stavi neku slikicu ili tri smajlića ili točku ili jebeno ništa. Devedeset devet posto ljudi ne zanima da li si bio na wc-u danas ili nisi… NE pretjerujte braćo i sestre... Dobro, ajde (pomirljivim tonom reče Joe) ako netko baš ima potrebu se javit drugima čisto da se vidi da je tu, nek napiše: Bok ljudi, ništa, ništa samo se javljam..., bar će ga petorica ili petoricice pozdravit i podržat. Uvijek se nađe dobar broj (između stošeestdva i četrstodvajesjedan) ljudi koje ipak briga i za nekog drugog, a ne samo za sebe i svoja sranja...Samo ne pretjerujte... Osim toga...depresija, patetika...ne pretjerujte... Alkohol, droga, cigarete...ne pretjerujte... I za kraj savjet...sa savjetima - ne pretjerujte... Šta sam ono htio reći...aha...ne pretjerujte... A brate mili pretjera ja danas... But trust me with a sunscreen... |
- 20:18 - Nabaci nešto svoje (2) - Odnesi doma - #
25.07.2004., nedjelja
ĆUNĆE MOJE MALO
Eto nas opet nas troje, Joe, žuja i kutija puna elektroničkih pizdarijica u sebi. Ista meta isto odstojanje. Grad prazan, kao i glavuša... Taktika je jednostavna: pobijedi svoje ovisnosti tako da pretjeruješ i pretjeruješ i fuckin pretjeruješ s njima, sve dok ti se ne zgade. Tako sam se ostavio i cigareta…Istinita priča. Satravao sam se (ja i gro sličnih idiota) iz svih oružja četiri dana na jednom mondenom jadranskom otoku, na kojem je mala piva dvejest kuna (majčicu im pohlepnu…). Šou program cijeli dan, a oko tri sata sna dnevno. Onda krešendo... zadnju noć nisam niti spavao, jer fuckin trajekt ide iz Starigrada (ajme sad sam se izdao, sorry BigMamma tvoji su, al kad su pohlepni, šta ćeš...) i to u šest ujutro, i drito na svadbu u Makarsku (svadbe su Joova sudba), peri-deri do jutra. Pa sutradan u Zagreb. Joe nakon toga biti tjedan dana bolestan ko pas. Tjedan dana postiti od cigareta i ostalih zala. A brate mili kada sam moga tjedan što ne bi i dva, pa mjesec, pa dva… Tako ispada da ne ločem ko svinja i ne pržim oči, nego se u biti ostavljam alkohola i kompjutora. Anyway… Šta sam vam tija reći prije negoli sam odlutao. Danas me neka nostalgija vata oko srca. Milo mi je, a opet nije. Palo mi je napamet ćunće moje malo, zlato tatino, cvrčak, zlatokosa part two, slatkiš, bombon, prase malo slatko - Lucija…. Velike, pametne, smeđe okice - blesasto tele tatino. Iako iz objektivnih razloga provodim manje vremena s njojzi, nekako vam mi imamo svoj šašavi, djetinjasti svijet (hm...ona ima opravdanje, a koje je moje). Pa si nas dvoje pričamo pričice (Pepeljuga u Nevjorku, Pile miško, Šrek po naški…). Pa onda ja nju nešto učim, pa onda ona mene… Iako je još vrlo mlada, vidi se da je lupita mokrom krpom po glavuši. Zajebant mali. Naivko smotani – na ćaću (a stvarno je). Moš je na sve nagovorit, nema mjesta na koje se nije opizdila, nema načina na koji nije opleušila, stola s kojeg nije nešto srušila. Stalno neka šega oko nje… a opet dobrica. Majku sluša kuco (ko i ja), ali nedao Bog da ja podignem glas na nju – suza suzu goni (zar i ti oče brute varijanta). Tatina plačipizda. Eeee, nisam ja plačipizda… (suza suzu goni…) Ako nisi nemoj plakat… Eeee baš hoću… (suza suzu goni…) A plači onda – plačipizdo. Nisam ja plačipizda… (suza suzu goni…) i tako u nedogled. Ne bi čovjek vjerovao, s tri godine je plivala, s četiri čitala i pisala (a stvarno je nismo forsirali, časna pionirska), a sad uz sve to vozi i bicikl. Pa kad je pitam jel padne kad s bicikla kaže: Ponekad da, a ponekad ne. A brate mili u tim godinama je i s bicikla padat normalna stvar… Ajd, idem sad nešto pojist, ne valja tugovat na prazan stomak... |
- 16:59 - Nabaci nešto svoje (6) - Odnesi doma - #
24.07.2004., subota
Joe danas razmišljalo...
|
Danas Joe Pellena bilo cijeli dan na kompjutera. Pogledalo mnogo blog. Neki blog, dobra blog, neki bloga preveliko patetična bloga, a neko bloga, loše bloga, dosadno bloga. Svakako bi mnooogo blogeri htjela bili vrlo zabavno. Ali ko ne znali, ne znali. S treća strana nekolika blogeri vrlo bistro, ali falilo iskustvo da bi bilo savršena. Joe danas ostavilo nekoliko komentara...hihihihihi...Neki zločesta, neki simipičantnička...svaki dobronamjerna. Volila Joe mladih ljudova što pokušavalo dala nešto od sebe. Mi svi volila pažnja, mi svi htjela bila pametno, mudro i važno. Zato Joe vikalo: Samo naprijed ljudi udrite po tipkovnici… |
- 23:09 - Nabaci nešto svoje (6) - Odnesi doma - #
Mijenjam se, mijenjam se...
|
Ajme skoro sam neku patetičnu glupost napisao...nešto u smislu kako na ovoj stranici želim samo ovlaš ostaviti trag sebe na mjestu na kojem ga netko može pokupiti...sreća zablokirao kompjutor pa se izbrisalo... Anyway... Mijenjam ime...bezveze je i ne sviđa mi se, malo je isforsirano...Joe Pellena pa Advocatus, mo´š mislit. Joe Pellena je ispunio svoj životni cilj postavši ministar šege i zajebancije u paradržavnoj tvorevini zvanoj Zemlja Helena. Zajebajem se dakle postojim... Osim toga toliko kvalitetnih ljudi i misli sam našao na ovim stranicama da se moj ego zericu smanjio (iako je još velik). Iskustvo je zakon, mijenja percepciju zauvijek. Život je zakon, uz malo truda dosada nestaje. Ovisnosti su zakon, uvijek su lako dostupne i tako jebeno primamljive. Daklem, od danas su ovdje i dalje iste pizdarije samo pod drugim imenom... Ipak sam se ovdje nasadio prvenstveno da zabavim sebe, pa tek onda vas... Daklem braćo i sestre, i dalje sam za šegu bez granica i zato KOPITO ERGO ZUUUUUM......... |
- 17:54 - Nabaci nešto svoje (3) - Odnesi doma - #
23.07.2004., petak
O smislu i sličnim pizdarijama...
Smisao bloganja...?Hm... Nova moda ili obrisi budućnosti? Tko ste vi? I šta vas tjera da provodite sate piljeći u ekran? Barem vi što visite po tastaturi. A šta je s vama koji ste, kao ćuko, došli samo zapišat još jedno drvo. Ko je vas, jadni nebili, natjerao da se posvetite ovakvom vidu zabave. Šta je s vama što ko magarac svojom stazom do pojate idu. Peri-deri po istom, svaki dan. Imate li kakvih drugih vrlina, zanimanja, znanja? Jeste li vi ekipa koja je na tjelesnom uvijek imala ispričnicu. Jeste li vi ekipa koja je umjesto na karte igrala pogađanja korijena od 123.424,26...pa ko bliže. Traži se uzorak. Zajednička karakteristika. Logička poveznica. Smisao... |
- 21:18 - Nabaci nešto svoje (3) - Odnesi doma - #
OVISNOSTI iliti hebo HT
Je zahebano biti sam. Posebno ako si to jedva čekao. Uvatiš se nečeg za radit i skontaš da je to sve jedna te ista stvar ponovno i ponovno. Skakućeš iz ovisnosti u ovisnost. Anyway... Šta sam htio reći... Trenutno je u modi par ovisnosti. Prirodan nastavak već iscrpljenih ovisnosti, koje ja zovem - fazama. Kad već ne mogu pronaći zajednički nazivnik za blogiranje, mogu za ovisnosti. Pare, novac, money, šuška, hrvatski velikani, i sl... Mi bi tili i jare i pare, a na kraju dobijemo samo jare, a netko pametniji pare. Kako je počelo... Još u doba blaženog komunizma, kojeg sam ja tada percipirao kao zajebantizam, jer mi je sve bila zajebancija, krenulo je sa slikicama (zgb. sličkama) - povratak otpisanih, štrumfovi (a posebno štrumfeta), evropsko prvenstvo s Vanm Bastenom (car), pikulama (pat tuš turjen), autićima za 1,2,3 (najbolja igra svih vremena), sladoledima (mmmmm.....), pa malim plastičnim skijama iz Elana, ko bi se svega sjetio (sjećam se da su jednom u modi bili privjesci u obliku federa koji su se zakačili za hlače i visjeli iz džepova... katastrofa, sreća da tada moji nisu imali para za takve gluposti). Nepreželjena ljubav su bile video igrice i fliperi. Kao što bi mogli pretpostaviti kompjutera tada u nas još nije bilo (kasnije se zakuhalo s ZX spectrumom, komodorcem i na kraju s amigom) Nije se tada imalo para za takav luksuz. Osim kad bi se, mali komandos pravio da se ide kupati sa nekakvim novčanim ekvivalentom od 30 kuna sakrivenim u kupaćim i oprezno se kroz grmlje iskrao u lunapark. Kada je krenulo pubertetiranje počeli su malo skuplji sportovi. Lagano se navlačilo na kavice i slično, cigaretice (sramežljivo), cugice (sve hrabrije i obimnije, dok nije preraslo u lokanje), itd... Pa se fakultetiziralo, to je bio brate mili krešendo svih ovisnosti...jebena simfonija... Pa sva ta gostovanja u ime Hajduka, pa sva ta ljubavna putovanja, pa godine pokera, flipera (Tommy je amater...), biljara i ostalih zabavnih igara. Jednom je pametno moj kum rekao: Da smo uštedili sve što smo popili, danas bi se u Mercedesima vozili. A šta je tek s parama utučenim na druge ovisnosti... Da bi prirodna ravnoteža ostala uravnotežena, kad jedan troši, drugi mora zarađivat. Tako su se mnogi pametni izredali i obogatili (i kupili Mercedese) na meni i meni sličnima. Tako se vjerojatno i neki pametan tip iz HT-a domislio kako zaradit još novaca za gazde - prodaj im sistem koji odavno već pali vani, napravi nešto zanimljivo... I tako nastade blog, stroj za mlaćenje para telefonskoj mreži na račun svih nas (a još više na račun naših dragih šefova, hehehe...) koji galantno plaćamo impulse za svaki sat koji izgubimo ovdje. Da se vratimo na ovisnosti...Kod Joa su danas zastupljene samo dvije - novoustanovljena ovisnost o blogu i jedina preostala ovisnost iz starih dana - piva (u pravilu ožujska, al danas slučajno karlovačka - kupujmo hrvatsko, pa makar i ne valja). Ajde bar su ove ovisnosti nešto jeftinije od drugih (a kombinirane imaju još par drugih komparativnih prednosti - npr. blesavo smijuljenje...). A sad gasim kompjutor, nek odjebe u skokovima - radije ću susjedu dat još pet kuna za pivu, nego fuckin švabi iz HT-a... ne bih se htio ponavljat ali - nek odjebu u skokovima... |
- 21:12 - Nabaci nešto svoje (1) - Odnesi doma - #
22.07.2004., četvrtak
ZO HELENA
Lako se uoči sličnost. U pseudonimima.Kako i ne bi, kad nije slučajna. Dani slave... Dani kada smo bili najpametniji na svijetu...a ako i nismo to je bilo samo zato što to nismo htjeli. Dani kad smo se napadali iz svih oružja (dobro smo i preživjeli...) Dani kad smo živjeli u obećanoj zemlji ispod Mosora, Zemlji Heleni. ZEMLJA HELENA (ne po grčkim indijancima, nego žensko ime)... Kako je rođo došao do tog imena nisam nikad pitao. Možda neka sretna ili nesretna ljubav, možda je to ime pokupio od nekud (a volio je čitat), a možda mu je jednostavno palo na pamet - nije niti bitno. Nastala je kao slutnja, trag iz nekih davnih priča i postala ideal, težnja, čežnja... Oda radosti naše gotovo neiskvarene mladosti. A rođo je bio pjesnik (a vjerojatno je to i danas, samo to dobro skriva). Vjerovali ili ne, da je htio bio bi netko i nešto (u toj branši). U vrhuncu stvaralaštva imao je bend s jednim fuckin fenomenalnim klavijaturistom, tako da je ono što su svirali bilo nešto neviđeno - spoj lirike mog rođe (nekakva luda faza od Štulića prema Bari - a još luđe) na atmosferičnost Doorsa. Još danas protrnem kad se sjetim... Al eto, bijes prođe, kao i mladost rana, a čovjeku se s godinama uvuku neke mirnije misli u glavu, dođu žena, djeca, kuća, obaveze, obaveze, obaveze... Dan za danom se reda kao bezlična masa istih slika, osjećaja. Lete jedan za drugim da ti se ponekad sjećanja stapaju pa više nisi siguran koja godina je koja. Jedna fuckin dugačka siva mrlja s ponekim bljeskom u ponekim danima. Anyway... Službena himna Zemlje Helene je bila ragae (ne znam kak se piše) verzija pjesme "Go Johnny go", koja je u našoj verziji započinjala sa... Duboko u šumi gdje sam rođen ja tu je moja kuća, moja koliba u kolibi je napušena gomila sve je puno golih žena i hipija.. ...i tako do unedogled bi se redali stihovi, dokle god bi nam išta padalo napamet... Nije neka umjetnost, ali se uklapala u atmosferu širenja mira, ljubavi i dima opijata... Službena djelatnost Zemlje Helene se sastojala od mnogo glagola...lutanja, traženja, gubljenja, nalaženja, trženja, na suncu prženja, lokanja, motanja i gutanja, riganja, padanja, i opet lutanja, traženja, pa nalaženja i dizanja, škrgutanja, gugutanja, režanja na sve i sva, a ipak ponajviše smijanja... Gospodarstvo je cvalo zahvaljujući donacijama naivnih sinova naših djedova... Službeni sport je bio picigin (a ja letim ka pingvin...) Predsjednik i ministar za održavanje atmosfere je bio rođo s gitarom i nevjerojatnim idejama... Iako je bio mlađi, prepustio sam mu da vodi paradu, a on je volio voditi... Bilo je i žena, ali više za dekoraciju, i neozbiljnu zafrkanciju. Budući je rođo bio začetnik ideje i izmišljač Zemlje Helena, filozof i umjetnik, tako mu je i službeni naziv bio... ZO HELENA Kako sam ja bio ministar za šegu i zajebanciju, dobio sam manje filozofski nadimak... Šta se događalo u Zemlji Heleni supsumira se pod naziv (stavlja se pod zajednički nazivnik)... DANI SLAVE... (a bit će o tomu još riječi) Sad čekamo da unuci naših očeva ponove sve isto, a mi da glumimo naivne donatore... (Hebate, a šta ćemo drugo, nećemo im reći da smo mi to već sve prošli...) |
- 19:40 - Nabaci nešto svoje (4) - Odnesi doma - #
21.07.2004., srijeda
Jedna stara dobra o prijateljstvu i ratu
|
Vino trinken kraljeviću Marko. Halbe trinken, halbe Šarcu geben. Trinke, trinke majne liebe Šaren, sutra ćemo na Kosovo fahren. P.S Hebate još nisam skonto kako sliku stavit. |
- 20:31 - Nabaci nešto svoje (5) - Odnesi doma - #
20.07.2004., utorak
MALA ŠKOLA VOŽNJE (3) - općenje s organima reda
Nekako bi na redu trebalo biti poglavlje o dostavi, koje je u stvari i jedino bitno za izvlakušu od kazne, ali brate mili u tom poglavlju ima puno tehničkih detalja, pa mi se trenutno baš i ne da pisat o tome. Zato ćemo zaobilaznim putem do cilja.Postoje mnoge predrasude o našim pendrečnim organima. Ja se u pravilu ne slažem s tim, jer su moja iskustva izrazito pozitivna. Iako su po definiciji malo sirovi, jer dok ste vi štrebali opću povijest, oni su zaustavljali aute i legitimirali ljude (a svaka šuša im je pokušala maglu prodat i glava im je stalno bila u torbi...) devedeset posto njih su ljudi, spremni na razgovore, dogovore i pregovore. Zato je važna jedna stvar: nastupiti prema njima pristojno i s dužnim poštovanjem, a ne bahato i bezobrazno, posebno ako ne znate svoja prava. Kada prihvatite nedvojbenu istinu da ste taj prekršaj počinili, ali da ćete se izvući šhemom prigovor-dostava-zastara, puno je lakše pregovarati s organima reda, i pokušat se izvući na šarm (to posebno vrijedi za komade) ili na šegu. Priča prva (negdje oko Gospića): ...#*%#!*pas majku#$*#%...lizalica -Vozačku i prometnu molim...ooo gospodne pa nemorate baš tako psovat... -Ma nije vama nego sebi...kud sam preticao kad mi se nigdje ne žuri...instinktivno... -A morat ćete smirit te instinkte... -Ma znam -Preticanje kolone preko pune...hm...to vam je 200 kn i kazneni bod... -Ma...znam -Kako znate... -To mi je posao -Odvjetnik, aaa... -Jeee -I šta ćemo... -Najbolje vi mene pustite (s osmjehom)...i vama i državi manje posla -Mogu vam eventualno pisat 100 kn... jeste li voljni platii odma... -(sjetno) nemam para (i da imam - nemam), a i svejedno je šta ćete pisati...(skrušenim tonom) i ovako i onako ću se izvući... -A kako...ajd reci... -Šta ću vam govorit, sve znate... -Ne znam, reci... -Ma di ću vam sad objašnjavat sve to -Ajde objasni, neću ti pisat ništa (vraća mi vozačku i prometnu)... -??????? (i tako objasnim ja...šta ću kad je vratio dokumente) -Aaaaa...zastara, pa to je stara fora, mislio sam da imaš neku novu... -Ne treba mi, ova je najjednostavnija... -A šta ako si iz malog mjesta pa te svi znaju... -Onda je malo teže, al se da izvuć, nije baš po moralnim normama, ali... -Ajde dobro... vozi polako... i nemoj te kolone više preticat... -Neću, garant... Razgovori-dogovori-pregovori, nemaš šta izgubit (osim ako nudiš novac, jer je to kazneno djelo) Priča druga (negdje oko Vrlike): ...#*%#!*pas majku#$*#%...lizalica -Vozačku i prometnu molim...Eeeeee... gopodne, di se žuri... -Ma neznam...bezveze...došlo mi da ga pređem -Aaaaaa... dobro vam je došlo... vozili ste 82 a dopušteno 50... -Jel to sa 10% smanjenja ili bez... -Bez.. to vam je 200 kn i kazneni bod... -Ma znam, ali to mi je jedina ravnina da stignem tog šlepera -Je...ali gospodne ovdi vam je puna linija... a vi ste se dobro zaletili... -Pa nisam se baš zaletio... -Mate (zove kolegu) jel se gopodn zaletio...reci mu šta si meni reka... -Aaaaaaaa...čoviće...ja sam mislija da će ga priskočit, kako je poletija... -Oćete platit sto kuna odma ili da pišem 200 i kazneni bod... (računaju platit će, pa je miran) -Nemam para (i da imam - nemam)... pišite... Kad ne upale pregovori, upale prigovori (I tako to rješenje još negdje luta pustopoljinama pošte) Priča treća (centar Zagreba, kasno uvečer, davnih dana): Kum i ja dobrano urakijani...izlazimo iz tekstilca. U golfu-legendi nas čekaju, mene boca pive njega boca vina... Nismo ni krenuli...opa...lizalica... (sakrivaj boce, ajme ne prolivat po sicu) -Dobra večer...vozačka i prometna... -Dobra večer... -Gospodine niste vezani... -... a jeee (nesigurno) moja greška...taman smo krenuli... -To vam je pedeset kuna (tad je bilo manje nego danas) -Nema problema...samo vi pišite, ispričavam se... (pokušaj jeftine izvlakuše) -Aaaa... a imate li svu opremu... -Imam... (Bože samo da ne moram izlazit van) -Oćete li mi ju pokazat -Ako baš moram... (izlazim teturam, ljuljam se... morao je skontat da nisam baš svoj) -Aaaa... a fali vam trokut i špaga za vuču... -A moguće je da sam je posudio nekome... -To vam je dvjesto kuna kazna... -Ma nema problema, kriv sam... samo vi pišite... -Ma dobro neću ti uzet dvjesta kuna, ajde neku kaznu za sto... -Može nema problema...ne morate ni pisat odma...samo uzmite (samo me pusti više...) -Ma šta ću ti uzimat...ajde daj plati pedeset kuna za pojas... -Može nema problema...imate li za vratit od dvjesto... -Šta...nemaš sitno... -Nemam...(zemljo otvori se) -Ajde ništa onda dat ćeš drugi put,,, -????????... fala doviđenja... Vozite polako... Hoćemo... fiiiiijjjjjjuuuuuuu... A nekad treba imat i sreće. Kažu ljudi: bolje se bez one stvari rodit, nego bez sreće... S druge strane, postoji ekipa koja bi se odma mlatila, da šta te seljačine imaju NJEGA zaustavljati ili oni koji uz prometnu drže sto maraka (za teže prekršaje - alkohol, 50 km/h previše izvan grada i sl) ili oni koji idu s policajcima ufino pa seru po prigovoru (i sudu) kako su ih ovi maltretirali ili tražili mito. Nakon takvih jebivjetara simpatičani mladići ili djevojke, koji iskreno priznaju i mole ih da budu blagi, su im osvježenja za uši... Stoga moja preporuka: Razgovori-dogovori-pregovori, a po potrebi prigovor-dostava-zastara. |
- 16:10 - Nabaci nešto svoje (4) - Odnesi doma - #
19.07.2004., ponedjeljak
Dalmatina moje mladosti
Ljudi moji ljepote...Nova autocesta... Dalmatina… Nastranu to što od ZG do ŠI zasad dođe 93 kn... Nakon svega Joe bi platio i 150 kuna (kako je krenilo možda će i plaćat toliko) A ne pričam bezveze - iako je Joe odrastao na zagrebačkom asfaltu, često ga je život nosio do Dalmacije. Niti poveznice: prvo rodbina (geni kameni), pa vikendica (od starog), pa ljubav (jedina), pa vikendica (druga)... Brate mili, Dalmacija je Jou i put i sudbina.... Sve je počelo davnih dana kad bi pola puta (ako ne i više) prespavao. U pravilu autom (bi-bijem), nekad autobusom (tobucom...), a ponekad i vlakom (kuća mrak). Prvo se išlo preko Bihaća, pa kroz sva ona mjesta iz partizanskih filmova. Nekad bi zapalili dolinom Vrbasa. U svakom slučaju godine rane mladosti su bile godine kad nas je s Dalmacijom vezala Bosna (brate mili, a šta će hrvatima ceste). Malo prije negoli će zaratiti nešto su cesata izgradili i po Hrvatskoj (po budućoj SAO Krajini - pitam se zašto baš tamo), pa se iz domoljublja (a i bila je manja gužva) u Dalmaciju stizalo preko Plitvica i Knina. Taman je Joe počeo kontat gdje je šta, kada je zaratilo. Prve barikade kod Knina dočekao je na proputovanju po Dalmaciji i BIH - nekakva jubilarna očevi-sinovi zajebancija. Sjećam se ko da je bilo danas kad je babo Atif... Nazad brate mili kroz Bosnu. Iako je i tamo kuvalo, bilo je sigurnije. Kasnije je Joe kontao da koji je to paradoks. I tako zaratilo u nas, zaratilo u Bosni, pa je Joe godinu dana pauzirao od putovanja... A taman se u to doba počeo zaljubljivat u buduću zakonitu. Kako se nije imalo dovoljno godina za vozačku, snalazilo se na sve načine (transverzala ST - ZG)... Autobus preko Rijeke. Kreneš iz Splita u 8 uvečer, pa kroz zamračene Šibenik i Zadar (jer su pod uzbunom), preko pontona na Maslenici (bez svjetala) jer je Paški most izvan upotrebe, pa udri po onim zavojima do Senja i Rijeke (zamjerili su mu se gadno kasnijih godina), taman da stigneš do ujutro. Ujutro par sati čekancije na presjedanje za ZG i ajmo preko Like. U Karlovcu opća opasnost, ajmo preko Ozlja. I tako drž, nedaj, drž nedaj u ZG stignemo oko šest popodne - točno 22 sata kasnije. A brate, ko te tjerao da ideš u Split... Još je gora varijanta bila brodom iz Rijeke. Od ZG do RI zaobilazno preko Ozlja, a onda cijelu noć- od 8 do 8, via Rab. Iako je u teoriji brod zvučao kao bolja varijanta, kvaka je bila da je brod bio pretrpan, a noć je za spavanje, pa bez obzira na volju, čovjek mora ubit oko. Tako se znalo zadrijemat na ručniku sa glavom na torbi usred brodskog restorana (jer je naravno padala kiša pa se nije moglo vani). Tih dana Joe je skontao da je obzir ili sram obrnuto proporcionalan umoru. Nekako u to vrijeme došla je i vozačka te je bi-bi sramežljivo preuzeo primat među prijevoznim sredstvima. Prvo Kadet 1.6 S (najbolji u kvartu kad je bio kupljen 1988., prije povlastica), a onda, buduća legenda Like i Gorskog kotara - Golf dvojka dizel. Ko bi zaboravio muke po Mateju po podvelebitskim zavojima, preticanje kolone od četrdeset auta (ne vjerujete, tri šlepera stvorila anakondu, pajdo nadobudno krenio, pa prešao pet, pa deset, pa dvadeset auta, sve vratio bi se nazad, al vozači ljuti, neće pustit, dva tri puta se pokušao ubacit, al ovi ne daju, ko ih hebe, zavoj je bio prema unutra, vidjelo se da niko ne dolazi s druge strane pa nije bila panika, ali na kraju zavoja i dalje niko ne pušta, ne bi čovjek povjerovao koja je to mržnja bila, i tako u nepreglednom zavoju u jebenom klancu - usjeku u kojem nema ni lijevo ni desno, pajdo zatvorio oči i preletio tri kamiona, skratio život suvozačici, aha svjedok, i nahebo ko žuti, jer iako je taj put preživio, nahebao je kad ga je stari dohvatio, jer su se pratili, opa opet svjedoci, pa je do kuće vozio iza starog). Anyway, pomalo sam dosadan i sebi ali ima još dosta... Jer ko će zaboravit sirenu za opću opasnost u Zadru ili juriš po Biogradskim ravninama (jer su na radiju rekli da rade snajperi) ili sedam sati u redu za trajekt za Pag (kad smo se skompali sa svim supatnicima u koloni i mijenjali mesni doručak za eurokrem) ili prelazak pontona u ponoć po olujnoj buri ili anegdotu u Šibeniku na benzinskoj na rivi... Iako je bilo primirje, četnici bi pucali kad bi se ponapilli. Tako, upitaše Joe i prijatelj čiču iz pristojnosti, da - puca li se. A puca se... Pa di se puca? (misleći da će čovjek reći - po brdima) A jučer je jedna pogodila autobusni kolodvor (udaljen pedesetak metara), dvi su pale tu deset metara dalje, a par ih je odletilo u more. (međusobni pogled) Ajte vi naplatite molim. Fijuuuuuuuu... Ili prvi put kroz krajinu, dvajest dana nakon Oluje.. Krave bez kontrole iskaču na cestu, umproforci hvataju konje po brdima, bojiš se stat popišat da ne bi na minu nagazio ili da ne bi neki zalutali četnik naletio. Pa Turanj (o tugo, o nesrećo...). Bilo je mjesta samo za jedno vozilo, jer su se kuće (!!!) razasule po cesti, sve je bilo sravnjeno sa zemljom. Sva ova sranja su se zaboravljala uz svijeće u kafiću (redukcija, a agregat skup), i par toplih plavih okica s druge strane stola... A onda godine slave... Prošla Oluja, mi se fakultetizirali. Sve jeftino, imalo se para, imalo se golf dizel, ljubav cvijetala (iako u Splitu). Išlo se... Ponekad u društvu, češće sam. Golf je vrištao, ali nije nikom dao da ga stigne. Iz puke dosade Joe je utvrdio da u idealnim uvjetima do Slunja (oko 100 km) treba sat vremena, pa daljnjih 100 km do Udbine za daljnjih sat vremena. Onda od Udbine do Knina, ako se ganjaš sa Grand Cheerokijem vojnih tablica 45 minuta (taj rezultat Joe nije nikad ponovio). I ako, s malo sreće, u Sinju ne bude gužva čovjek stvarno može od naplatnih kućica u Lučkom do Klisa stići za 3 sata i 45 minuta. No, kako legenda nije uvijek bila na raspolaganju, išlo se i vlakom, i autobusom, a brate i avionom kad su plave okice zaplakale s druge strane telefona. Čak su se navlačili i dragi prijatelji (koji su posjedovali vozila) pričama o zemlji sreće koja ih čeka ispod Mosora. Zadnjih godina faksa Joe se skoro pa preselio u Split... 80.000 km je prešao sa svojim vozilom, a iz Hrvatske nije izlazio. In the mean time... Razvoj mlade države je pratio i razvoj raznih državnih službi, i kvalitetnija i češća kontrola zakonitosti. Joa to ne bi vele brigalo, da jedna od tih službi nije bila - policija. Još od prvih dana nakon oluje, kad je na cesti bilo više krava nego automobila, pa do dana travima i prometnog kolapsa, Joe vječni bojak bije sa svojom dektivom (citat posuđen iz "Prosjaka i sinova"). Nakupilo se znanja i iskustva (vidi pod malu školu vožnje). Džabe je Joe znao iz kojeg grma kod Udbine stoji radar, ili da u sinjskoj krajini uvijek stoji patrola, il da koji klinac pretičeš u Tušiloviću kad znaš da tu uvijek stoje, kad je srce vuklo u Split. Prvih godina se plaćalo malo, a onda više ništa... Ili dogovori-pregovori ili prigovori. Ipak jedno legendarno zaustavljanje zaslužuje da se spomene. Uspon na velebitu. Joe je žurio kući prije mraka. Uzalud su vozači iz drugog smjera blicali (davali signale dugim svijetlima), kad je Joe ugledao iscrtanu liniju preletio je kamiončić. Jedino što linija nije označavala da se može preticati već početak raskrižja. Opa... lizalica... Hebemu... Dobar dan vozačka i prometna... Znatel šta ste napravili... Pa... preticao preko iscrtane linije... Aaaaa šaljivdžija... de izađ da ti kolega napiše potvrdu. ...gospodne znate da za ovo gubite vozačku... Malo dogovora-pregovora i kazna se stanjila na 200 Kn i kazneni bod. U međuvremenu pao mrak, sprijateljiše se Joe i policajci, napričaše se, izljubiše... pa kud koji mili moji. Nije prošao niti zavoj, kad dvojica ispred Joa počeše preticati kamion (naravno preko pune - pa išao je dvajest na sat). Kud svi tud i mali mujo... Minutu kasnije rotirka... Trebao bi ih propustiti možda je neka nezgoda bila, naivno pomisli Joe. Da skratimo priču, Isti policajci su ga dva puta zaustavili u razmaku od tri minute. Oooo gospodne opet vi..., a baš vas neće... ...ili ipak hoće, ovu kaznu su mu oprostili... i njima je bilo smiješno. U međuvremenu se ozakonilo druženje za izabranicom srca, čime je ista kao nagradu dobila besplatan doživotni boravak u Joovom srcu i u Zagrebu, pa su se putovanja prorijedila. Zato su izmislili vikendicu na jednom predivnom Jadranskom otočiću, samo kako bi iz čiste obijesti mogli češće navraćati u zemlju sreće koja čeka iza Velebita. I taman kad je Jou više dopizdilo juriti štopericu, preticati šlepere, gmizati u koloni po Plitvicama ili pred Karlovcem, hrvati se sa sinjskim policajcima - neko reko da će gradit autoput. Prva misao - da im ne bi davao pare... Druga - ajd, samo ću jednom probat... Treća (na 150 km/h negdje oko Gračaca) - Juuuupiiiiiiiiiiiiiiiiiiii........... Četvrta (sat i po kasnije u Zagrebu) - two tumbs up... must see... Od sada se u Dalmaciju ide sa sto kuna više. Kao što kaže Edo Maajka za Brčko. Dalmacijoooo... stižeeem..., evooooo meeee..... No sikiriki... |
- 21:27 - Nabaci nešto svoje (0) - Odnesi doma - #
15.07.2004., četvrtak
MALA ŠKOLA VOŽNJE (2) - prigovor
|
Prva faza postupka za izbjegavanje kazne je - prigovor na prekršajni nalog. Kako funkcionira. Vrlo jednostavno - samo ga treba napisati i nakon toga koristiti blagodati neorganiziranog sudstva. Dakle, policajac na mjestu izvršenja prekršaja (čitaj: nakon što prođeš kroz crveno ili te uhvati s radarom ili napušeš preko 0,5 promila) mora napisati prekršajni nalog (što je u biti najobičnije rješenje kojim te oglašava krivim za prekršaj, umjesto suca - budući prema Zakonu o prekršajima na to ima pravo). Druga mogućnost je da policajac izda potvrdu o počinjenom prekršaju, pa tek naknadno pošalje prekršajni nalog (ovo je bolja varijanta jer prođe dosta vremena, a mogu se koristiti i metode iz poglavlja - dostava). Rok za žalbu protiv prekršajnog naloga je 8 dana (ili u tom roku treba platiti kaznu - nikad, ali baš nikad se ne smije platiti na mjestu nezgode, to je samo za naivce - o tome više u dijelu u kojem će biti riječi o općenju s pendrečnim organima). A sad idu savjeti... U prigovoru nema filozofiranja. Zakon ti daje pravo da izjaviš prigovor bez da ga ičim obrazložiš, zašto onda davati municije svojim protivnicima, ili u pokušaju obrazloženja slučajno priznati prekršaj (npr. ma jesam prošao kroz crveno, ali sam žurio u bolnicu..., ili... kad sam počeo preticati bila je iscrtana linija, a preko pune sam se vratio). Dakle, napisati minimum minimuma. Evo primjera: PU ZAGREBAČKA I PPP Heinzelova 98 ZAGREB (ime primatelja - ide u desni gornji kut) Na broj: 511-19-44/6-P-18173/2003 (broj predmeta - to je onaj broj napisan na prekršajnom nalogu) okrivljenik JOE PELLENA iz Majmunova, Ulica neznanog heroja bb, u otvorenom roku izjavljuje P R I G O V O R na prekršajni nalog Naslova broj gornji od 15.7.2004.god. Stavlja mi se na teret da sam dana 15.7.2004.g. počinio prekršaj u prometu kažnjiv po čl.308. st.1. toč.41. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mi je izrečena novčana kazna u iznosu od 100,00 Kn. (u ovom dijelu se samo prepišu članci zakona i kazna - koji pišu u prekršajnom nalogu) Prekršaj koji mi se stavlja na teret nisam počinio. (kako jednostavno!) Slijedom navedenog, predlažem da nadležni sud stavi izvan snage pobijani prekršajni nalog, te da po ovom prigovoru provede redovni prekršajni postupak pred nadležnim sudom. Majmunovo, 23. srpnja 2004. JOE PELLENA (NE ZABORAVITI !!! - obavezno potpisati vlastoručno i poslati u dva primjerka - preporučeno poštom) I to je to, za početak... |
- 14:49 - Nabaci nešto svoje (1) - Odnesi doma - #
14.07.2004., srijeda
MALA ŠKOLA VOŽNJE (1) - uvod
Uf. Ne znam od kuda bih počeo. Kad je ova tema u pitanju, odma mi vratna žila na čelu iskoči. Ovo danas je nekakav uvodnik... ...Dakle, kao što većina zna (barem vi sa vozačkom), u Saboru se vodi rasprava o donošenju novog Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Taj novi zakon bi trebao biti drastično strožiji od dosadašnjeg (navodno su za neke prekršaje htjeli uvesti kaznu strijeljanjem, odsijecanjem udova, masovnom cipelarkom i sl...). Potaknut time želim pokrenuti akciju "GRAĐANSKI NEPOSLUH", kako bi svim tim mudrim majmunima dao do znanja da kvazirazlozi koje ističu i filozofiranja kojima se opravdavaju, ne mogu zavarati nikoga, jer je svima jasno da se radi o pokušaju punjenja državnog proračuna na brzaka. Odlično im je došlo kao povod činjenica da ljudi na cestama stvarno ginu ko mušice. U čemo je problem, ako je nedvojbeno da treba nešto učiniti kako ljudi ne bi ginuli u rojevima. Jedna riječ - realnost. Ne može mi netko tvrditi da kazna od 500,00 Kn nije velika. Ja je prvi ne mogu platit. A oni bi htjeli biti još strožiji (kao u Švedskoj su kazne deset puta veće - brate mili, a kolike su im plaće, kakve su im ceste i koja auta voze). Ako je 500 kuna malo, zašto se sa svakim policajcem može dogovoriti da napiše manju kaznu. Možda zato što i oni misle da nije malo. Osim toga postoji dosta načina da se zaobiđe zakon. Gdje je poštenje kada pola ljudi ima nekakve veze u policiji ili su toliko bogati da ih boli ona stvar za 500 ili 1.000 kuna, ili se znaju pravno izvući iz svake kazne. Zašto da ta druga polovica (poštenija, manje snalažljiva) plaća još veće kazne. Ali da se ne bi sad raspričao... Obrazovanje je najbolje oružje protiv nepravde. Ovime ne želim rušit sistem, niti dizat revolucije, samo sam za to da svi vozači odgovaraju jednako. Ako zakon i vlast ne može i ne želi (jer da želi mijenjala bi druge stvari) napraviti sve da svi jednako odgovaraju (a ne samo polovica poštenih i naivnih), ja sam za to da nitko ne odgovara, pa ovime želim malo pripomoći edukaciji neukih vozača. Bez lažne skromnosti znam dosta o ovoj temi, moglo bi se reći da sam je doktorirao (dvije škole - pravna i životna), pa ću zato ispilit svoje, a vi procijenite, jel valja... Pa kako se onda branit od bezobraznog i bezobzirnog napada na džep Jedini način da se izbjegne kazna za sve one koji nemaju prijatelja ili rođaka u policiji ili na prekršajnom sudu (koji učine da prijava nestane ili se zagubi u ladici) je tzv. hvatanje zastare. Moguće je i pokušati dokazati da niste krivi, ali ako je u pitanju vaša riječ protiv riječi policajca, šta mislite kome će prije vjerovati. Zastara za prekršaje je dvije godine - dakle ako vas ne osude unutar dvije godine, uspješno ste izmakli kazni. Kako razvući postupak na dvije godine. U našem sudstvu to nije problem, ako imate jaku volju i potrebno znanje. Znanje će vam biti dano, a ostalo sami odlučite... . Upozorenje, nemojte se upuštati u ovakve vratolomije, ako nemate dobar želudac, ili ako imate previše poštene roditelje, ukućane i slično. Zašto? Zato što se ovaj postupak sastoji od više faza, u kojima treba prilično rastegnuti moralne kriterije, a svaka faza sadrži nekakva iskrivljavanja, izbjegavanja, izmotavanja, ignoriranja, i slične sumnjive glagole. ...E, pa ajmo polako... |
- 16:55 - Nabaci nešto svoje (0) - Odnesi doma - #
12.07.2004., ponedjeljak
BANKE U HRVATA iliti šišanje ovaca
Sve počinje s otvarajem tekućeg računa. Nisi ni krenuo, tup - 10 kuna za vođenje računa. Hvala lijepa, ajmo dalje. (kratki prekid - stigao SMS. HT mobile: Draga ovco, jučer ste trebali platit račun za lipanj, makar vam još nije stigao, ali hoće. Molimo Vas da do sutra platite, inače lomimo udove vašim bližnjima, razbijamo šajbu na autu, palimo kuću... S poštovanjem Cosa Nostr.. ups... HT mobile.). Dakle, gdje sam stao. A ha. Uzmite, uzmite master (skraćeno od Mastercard kreditna kartica) kažu ovi u banci, to vam je zakon. Mjesec dana odgode plaćanja, samo 40,00 Kn godišnje, skoro džabe. Ah da zaboravili smo reći da uz to dobijete Visu elektron (devizna kartica, koja vam treba ako idete u inozemstvo, brate mili nemam putovnice od 2001. al nema veze daj...beeeeee...). Još 40,00 Kn molim. Hvala lijepa. Hoćete čekove. Nema problema. Evo vam četiri komada. Oh, zaboravili smo reći da izdavanje čekova dođe 10,00 Kn. Nemorate sad dati, skinut će vam se s računa. Hvala lijepa, doviđenja. Izvinite, a mogu li je dobiti dopušteno prekoračenje na tekuće (beeeee...). O da, kako ne bi mogli, naši klijenti dobivaju sve pogodnosti, i to za džabe. Dobro, kamata je 15% godišnje, a ako uđete u crveno (nedopušteni minus) 22% (ili tako nešto), ali to se događa samo neodgovornima, vi ne morate ništa brinuti. Koliki želite dopušteni minus. Što veći (beeee, beeee...). OK, može 2.700,00 Kn. Može. Idu dani, teku mjeseci, lete godine... raste plaća... Opa, vidi minus 5.400,00 Kn, opa 7.200,00. Ihaaaa, andereee, arivaaa. Troši, troši, trošiiiiiii..... Oooo, tromjesečne kamate, 125,17 Kn, hebate, pa kako tako velike... ...Svadba, rođendan, svadba, krstitke... krizma, rođendan... svadba... svadba, svadba, svadba (jebate je su se svi sad našli ženit)... babinje, rođendan, svadba, rođendan... krstitke, rođendan, svadba (nemoš vjerovat). Na kraju svega toga dođe rođo i kaže: Ženim se, oš mi biti kum? Oću brate mili naravno da oću. (Sada kum ima najslađe blizance na svijetu) Čovječe, bankrotirao bi da mi nije minus došao na 10.000 Kn (deset tisuća !!!). Oooo, tromjesečne kamate, 308,42 Kn, hebate, pa kako tako velike... Kud sam se istrošio na Božić, ode ja u crveno... O dragi klijente, pa vi ste u crvenom (prekoračili ste limit dopuštenog prekoračenja), šaljemo Vam s ljubavlju ovu opomenu, molimo da više ne budete u crvenom, jerbo kompjuter određuje kako ćemo se ponašati prema Vama, a s kompjuterom nema zajebancije. Trošak opomene - 20,00 Kn - će Vam biti skinuto s računa. Hvala Vam još jednom. Uto se i auto pokvari.(stara krntija, mamu joj...). To će Vam biti oko 7.000,00 Kn - procijedi majstor kroz širok osmjeh. (Aaaaaaaaaaaaa!!!!!!) Dobar dan. Jel bih mogao dići kredit (beeeeeeee...). Ne može bez jamaca. Ali imam master, rekli ste da je master za sve dobar. Pa šta ne kažete odmah. Može kredit, kako ne bi mogao. Bez jamaca, naravno. Koliko želite. Desetak tisuća. Može i jedanaest. Može. Nema problema, kamata Vam je 15,99%. Na kolko. Na godinu, može, to Vam je...1.000,00 Kn mjesečno. (platiš 12 dobiješ 11 - bravo majstore, ode još 1.000,00 Kn) Može, dajte taj ugovor. (beeeeeee..., beeeeeee...) Došla veljača. Izdavanje novih čekova - 10,00 Kn. Godišnja naknada za vođenje računa - 10,00 Kn Godišnja, naknada za master - 40,00 Kn Ajde nekako sam preživo još dva-tri mjeseca... Oooo, tromjesečne kamate - 348,92 Kn, hebate, pa kako tako velike... Dobar dan... bok gosn poštar, di si šta ima... ništa, skoro me penzići rastrgali... Čestitka od banke: Jesmo li Vam rekli da kompjuter određuje koliki će Vam minus biti, a jeste li nas slušali - niste. E pa, dragi naš klijente, evo Vam ga dopušteni minus ode na 5.400,00 Kn. Mora biti neka greška. A sjeda mi master (taman sam se naštimao da budem na nekih 9.500,00 Kn). Jebate, najebao sam... Dobar dan, smanjili ste mi minus, mislim da je neka greška. Ma ne može biti greška, pa kompjuter to računa, jesu li se smanjivali vaši prihodi (nisu), jeste li otišli u nedozvoljeni minus (jesam jednom al sam odma platio). Pa ne znam šta je, vi ste danas tisućiti koji se došao žaliti. Valjda je kompjuter pogriješio. Ali nema problema samo vi zatražite da Vam vrate minus, i mi ćemo Vam ga vratiti, samo morate platiti 1% za trošak odobrenja. (100,00 fuckin kuna). Ali vaša je greška.. Šta ćete, takva su pravila. A šta ću brate - vraćaj minus. Tup, 100,00 kn. Ajd kad sam već tu dajte i čekove, tup - 10,00 Kn. I opet nekakve svadbe, krizme, rođendani...i do 15-og umjesecu nestanu pare. Ima banka rješenje i za to. Pa možete dići na bankomatu na masteru, to vam je ko kredit, još bolje. Pa dignem ja 200,00 kuna. Naknada za podizanje novca 20,00 Kn (beeeeeeee...). Računski vrlo jednostavno, za mjesec dana kamata 10%. Sopranosi bi bili zavidni ovim maherima. Dođem u banku, da koji je njima klinac, pa kako 10%. A, joj... pa trebali ste pitati... naknada za dizanje novca s bankomata Vam je 20,00 Kn, bez obzira na iznos. Od tada dižem po 1.000,00 Kn minimum... I tako brate peri deri čupaj grbi kilavi... i dođe srpanj. Oooo, tromjesečne kamate - 325,71 Kn, hebate, pa kako tako velike... Dragi naš slatki klijentičićićiću, bez ikakvog smo Vam razloga i rezona opet snizili dopušteni minus na 8.300,00 Kn. Nemojte se vele ljutiti, jer nismo mi krivi, nego je naš kompjuter tako izračunao, a šta on kaže to je nama amen. Šta ćete kad talijani (vlasnici!) više vjeruju njemu nego nama. Ali stavite vi zahtjev da Vam vrate minus, i mi ćemo Vam ga vratiti, i to do 15-og kad Vam sjeda master. A brate kada sam im dosad dao toliko para, mogu još i 100,00 kuna... beeeeeeeeeee... DJEČJA Plovilo plovilo maleno plovilo. Plovilo po moru i ribu lovilo. Po mirnome moru, mirno je plovilo. Dok nije more, hukom prozborilo. Pita se plovilo, što se dogodilo, Zašto su valovi napali plovilo. Nisu ga napali nego su valovi s južnim vjetrom razgovor začeli. Pričali, pričali, pa se zapričali i malo plovilo na stijene odnijeli. Nisu ga razbili jer se plovilo na vrijeme u luku sigurnu sklonilo. Uzalud valovi ispriku poslali da malo plovilo nisu ni vidjeli. Od tada plovilo, maleno plovilo široko more nije voljelo. |
- 21:15 - Nabaci nešto svoje (6) - Odnesi doma - #
09.07.2004., petak
Ispravak pogrešnog uvoda
Službeno se odričem uvodnika. Pisan je u bahatom tonu kao produkt posebnog raspoloženja u trenutku pisanja, i kao takav ni približno ne predstavlja moju osobnost niti bih na ikoji način želio da ljudi kroz prizmu takvog uvodnika ocjenjuju ovaj blog. Jedina namjera ovog autora (odnosno svrha ovog bloga) je da u što šaljivijem i zanimljivijem tonu iznese što mu je u glavi u trenutku pisanja (tzv. načelo što na umu to na drumu) u nadi da će izazvati hihot, cerek ili nekontrolirano smijuljenje, a možda i potrebu u ponekom od posjetitelja da ubaci neku svoju pošalicu ili doskočicu ili misao ili ideju ili komentar ili kritiku ili štatijaznam nekakav trag da su bili ovdje. U Majmunovu 9.7.2004.god. S poštovanjem JOE |
- 16:13 - Nabaci nešto svoje (2) - Odnesi doma - #
07.07.2004., srijeda
LOBOTOMIJA
Danas sam vam nekako taman kako treba.Ipak podočnjaci u ogledalu govore kako nešto nije stoposto stopostotno super. Naime, šta se događa. Počele reprize repriza serija koje su već bile prikazivane u repriznom programu, ali sam tada bio dovoljno mudar da ih izbjegnem. Uzalud me moja životna družica pokušava svim mogućim i nemogućim metodama odljepiti (ili još bolje - sastrugati) s ekrana. Ništa ne pomaže. Hvala gospodi s HRT-a, redakciji drugog programa, što mi nezaustavljivo uništavaju društveni i obiteljski život. Tako da mi je trenutno važnije hoće li Christofor pokazati da je dostojan ukazanog povjerenja i napretka u hijerarhiji Obitelji Soprano od plaćanja nekolio opomena pred tužbu zbog neplaćanja računa (ionako nemam para - brate mili neka čekaju, neće propast). Pa šta ako neću moć zvat sa mobitela neko vrijeme, bar će mi račun za ovaj mjesec biti manji. Veći problem je to što sam se u međuvremenu navukao na ove blogove. Stalno nešto smišljam što bi stavio da ispadnem pametan. Pa nešto napišem. Pa nevalja to što sam napisao. Pa briši i ponovno piši. Pa hoću li ubacit ovu ili onu pjesmu. Pa šta bi mogli ovi iz vlade radit danas (sreća pa najčešće ništa). Pa ajde vidi šta ima kod drugih, pa trećih, pa četvrtih,..., pa tridesetšestih....pa... Ljudi moji, opsjednut čovjek se normalnije ponaša od mene. Tako kad se uzme 6-8 sati kompjutora (nije sve bloganje) i pomiješa s 4-6 sati serija (i nakraju, naravno, jedna žlica vegete) dobijete jedan kvalitetan glavoboljec. Nakon ovakve lobotomije - žena nešto viče, a ja ne reagiram (niti čujem niti odgovaram), nego s blaženim smješkom na licu ležim hipnotiziran u fotelji, s čipsom nadohvat ruke. Baš sam danas nekako taman kako treba. |
- 18:38 - Nabaci nešto svoje (4) - Odnesi doma - #
06.07.2004., utorak
kapitalizam u kambođi
Pitanje: Nezaposlen sam i nešto bih radio. Ali sve mi je ili izvan struke ili za malu plaću. A, i što bi ja radio nešto korisno, kad će neki švrćo iz kambođe napraviti bolje i brže za 8 centi na sat (od toga će mu pola uzeti za stanarinu u apartmanu za četrdesetoro s pogledom na ništa (a šta bi on za 10 dolara mjesečno)).Mogući odgovor: Radi brate petnaest sati dnevno u nekoj jebenoj prašumi, krpaj i šivaj lopte, pa mi javi jel dvije tisuće kuna plaće malo. Il´odi na bauštelu, i za terapiju kopaj kanale. Živio kapitalizam i masovna proizvodnja. Živjeli supermarketi i akcije sniženja. Ovaj sistem neće propast dok je bižuterije iz kine - 500 maraka vagon. Ili dok je tena iz tajlanda i majica iz vijetnama. |
- 17:00 - Nabaci nešto svoje (3) - Odnesi doma - #
05.07.2004., ponedjeljak
APOKALIPSA iliti Planet majmuna
Na sjeveru Jemena siloviti sukobi između vojske i pobunjenika, snage sigurnosti se žestoko bore protiv nekog šeika koji se proglasio vladarem vjernika. Izginulo dosta ljudi. Da li ta ekipa uopće zna da je Grčka osvojila prvenstvo Europe u nogometu. Mislim ipak je to prvenstvo Europe a ne četvrta županijska. Navodno čak i čopor kineza prati tekme, žestoko navijaju do kasno u noć i svađaju se sa ženama zbog toga (mada bi one izmislile bilo kakav razlog da nam dokažu da smo nezreli i neodgovorni). Kako bilo da bilo, Grci su pokazali disciplinu, predanost i kvalitetu. Vođeni iskusnom rukom majstora strategije i taktike došli su do trona. Bit će naši uzori i uzdanice kad Kinezi popizde, razbiju televizore, pa krenu osvajat cijeli svijet, ili kad muslimani prošire džihad na Europu (mada već i jesu - Madrid). No nije sve tako strašno. Možda ne bude novog Svjetskog rata. Jer će ga preduhitriti novo ledeno doba. Nakon što dođe do globalnog zatopljenja (i podizanja razine mora), pa Delnice postanu naša glavna izvozna luka. Tako da se tih par atomskih neće moći okarakterizirati kao veći sukob, niti će vele ljudi potaracat. Dobra je vijest da će nakon svega ipak ostati par tisuća ljudi. Kao robovi majmunima. Neka i majmuni dobiju šansu da zaseru. Bolit će ona stvar majmune što je na sjeveru Jemena 2004.god. bilo nekakvih sukoba, i što je dosta ljudi izginulo. I to baš na dan kad Grčka slavi svoje šampione. |
- 19:58 - Nabaci nešto svoje (4) - Odnesi doma - #
01.07.2004., četvrtak
NAPRIJED...!!! iliti uzajedničavanje
Prvo je bila svjetlost.pa je Bog izgradio sve i svašta, pa je stvorio ljude, pa su ovi počeli radit sranja, počeli su se tuć među sobom, pa su se počeli ujedinjavat, pa su se onako ujedinjeni ponovno počeli međusobno umlaćivat, pa im to nije bilo dosta, nego su iz zajebancije počeli čoporativno umlaćivat i životinje, pa su na red došle biljke, pa more, pa zrak... U međuvremenu. Negdje iza sedam mora i sedam gora, duboko u jednoj dalekoj šumi, koju neki još zovu - Balkan rasli mali narodi, koje su svi malo veći narodi htjeli guziti (a pretežno su to i uspjevali). Tako su preko te šumetine projahali tatari, turci i svi drugi iole relevantni k..ci. Austrougari, Mlečani, Francuzi, nema tko nije. Pa su te male narode ujedinjavali i razjedinjavali, ubacivali u neke zajednice, udruživali na sve moguće načine, i u svim mogućim kombinacijama... ...i razjebavali ko mjesnu kurvu. I baš kad su Švabe došle na red da ih drpaju neki tip je uzeo pušku i viknuo... Naprijed...!!! Da su ljudi znali šta će od njegove ideje ispasti - iscipelarili bi ga i šutnuli u neki grm. I da ne bi duljio, iz tog "Naprijed...!!!" nastade novo carstvo, u biti federativna zajednica više manjih carstava (opet zajednica). a onda je krajem osamdesetih neki drugi tip viknuo Naprijed...!!!, pa vojska navalila s tenkovima, pa je taj drugi viknuo - nazad i bježi..., pa je od nekih kriminalaca za ogromne pare kupio nekakve puškice, pa su od vozača, komercijalista, učitelja... nastali heroji (i bilo je krvi do koljena), pa je onda nastalo drugo, nezavisno i demokratsko carstvo (konačno nikakva zajednica naroda), I sad u tom drugom carstvu došlo par novih prinčeva (od kojih je jedan baš i nije novi princ jer je bio princ i u prošlom carstvu, pa kad je nastalo drugo nezavisno i demokratsko carstvo je vikao da ajmo se mi ponovno ujedinit s onima što će ubrzo pucat po nama), dakle (gdje sam ono stao) došlo par novih prinčeva i jedan za drugim viče Naprijed...!!! Naprijed...!!! ...u Europsku zajednicu carstava. Quo vadis braćo homini? (homines, hominem???) Koji je k..ac s tim ujedinjavanjima? Trebamo li čekati da opet padne jebena kiša metaka ili da ove odmah iscipelarimo i šutnemo u neki grm? |