Malo mi se žuri, idem prekosutra na put (moram se spremit), pa ću ukratko...
Okej da vidimo… štaaaa biiii danas mogao pisat… hehe… pa danas sam već pisao… hm… daklem… dobro, da vidimo… Danas sam bio… ne, ne, ne… bezveze… Baš sam htio… jok, ne valja… ček, ček, ajde koncentriraj se… amanamanammnm… a-ha… Koliko puta ste se zapitali… stani, stani, stop… zvuči ko u gloriji… Znate li… hm, dobro zvuči… Znate li… može, može, danas ćemo tako počet…
Znate li da je Magellan bio samo produkt svog vremena, a ne veliki moreplovac… aaaa, je Magellan bio faca od moreplovca, al niste se nikako zapitali odakle portugalcima sredstava, tehnike i ljudi da pokore pola dotad nepoznatog svijeta. Eeee danas je Joe dobre volje pa sipa iz rukava činjenice koje niste znali (a nije ni on dok mu drugi nisu rekli). Jeste li se zapitali kako to da portugalci, osim što znaju nogomet, imali i milijon kolonija razbacanih po svijetu, ko đubre po vinogradu… Fuckin portugalci su bili zadnja vukojebina na slijepom crijevu iz sažaljenja zvanom Europa. Fuckin hebena pustinja u sred ničega. Atlantik je tada bio crna rupa, a englezi su bili zauzeli Gibraltar, koji je bio final frontier poznatog svijeta i samo je Enterprise mogao boldli ići tamo gdje no fuckin čovjek nije išao prije… (a to se dogodilo te desetak stoljeća kasnije…). Tako da su portugalci bili u totalnom odjebausu, dok nije došao neki ludi kralj (Ludvik, George, Charles VIII ili tako nekako) i odlučio sve svoje resurse (jebate koja ozbiljna riječ) fokusirati na istraživanje ruda i gubljenje vremena, a također i na pripremanje za duga prekomorska putovanja. Godinama je daklem carska lisnica bila kamen temeljac i noseći stup razvoja brodogradnje, navigacije, astronomije, edukacije školovanih kadrova koji su znali sve i svašta, a posebno plovit po širokom moru za nevremena. Tako su se jednog dana i odlučili krenut na široko more. Na žalost, ko što Mojsije nije nogom stupio na obećanu zemlju, tako ni taj jadni kralj nije doživio fuckin krešendo svoje vizije. Par godina nakon što je otišao na vječna lovišta portugalci su se razmilili po svijetu ko mravi, oplovili su sve i sva. A imali su zajebanu taktiku. Di god bi išli poslali bi prvo trgovačke brodove na neki otok, ka ono di si šta ima… ajme lipe ogrlice, a kakva ti je to rećina… aj o`š se mijenjat za cipele ili ovu rozu maramu… I dok bi domoroci pušili foru, oni bi snimali koliko ima vojske, naoružanja, i koje su im taktički slaba mjesta. Nakon toga, lijepo bi se ispozdravljali i izljubili pa išli ća. Nagodinu bi kao slučajno, imajući sve potrebne informacije, specijalci veličine ormara i suosjećajnosti prosječnog bagera potaracali taj isti otok i zabili portugalsku zastavu na najviši šator. Skontali su to španjolci i ne budi lijen počeli se koristit istim forama. Skontali to portugalci i drž, nedaj, drž, nedaj, oni bi se tukli, da nećete vi naše fore po svijetu prodavat. Pa se beljili španjolci da nema zakona za kopirajts. Eeeee, došlo je do toga da je u cijelu priču morao uletit Papa, a onda su oni suglasno izmislili jedan meridijan, pa je sve iznad meridijana bilo portugalsko, a ispod španjolsko (ili obratno, a ko da je bitno). Dobra zajebancija je i to da je jedan dio meridijana krajcao (okrznuo) Brazil, pa je ovaj pripao Potugalu. Ovo je bitna činjenica, jer sada gledamo i neke sapunice na portugalskom, a ne samo na španjolskom.
Anyway…
Eto ga… da čitate putopise (ili da lutate antikvarnicama u potrazi za prljavim, prašnjavim knjigama na zadnjoj gornjoj polici lijevo) ne bi ja sad ovoliko prostora potrošijo objašnjavajuć neke osnovne povijesne fakte…
Ajte bok…
:)
Post je objavljen 28.07.2004. u 23:48 sati.