A onda dođe jutro i Joe pogleda kroz prozor. Prvo što Joe primjeti da sunce i dalje sija (iako iza oblaka), što bez odgađanja potvrdi njegovu teoriju da se sunce okreće oko zemlje. Osim toga, ptice i dalje cvrkuću (i to baš sve ispod Joovog prozora, majčicu im zakartam...), ljudi su već pomalo izmilili iz svojih kokošinjaca u mondenom novozagrebačkom konclogoru, u potrazi za nekim poslom. Život se nastavlja. Joe se na trenutak zamisli, pa im se pridruži.
And now... the conclusion...
Captain`s log suplemental, stardate No_56581911...
Zbrajaju se gubici od sinoć... aktualni su bili stari hitovi... Kad je Joe još onomad bio u Amerika, yes... uz gro općepriznatih i poznatih albuma pokupio je i par albuma koji su mu se iz niko ne zna kojih razloga svidili, te je na užas sveopćeg pučanstva isto to pučanstvo svih ovih godina najblaže rečeno terorizirao s tim albumima (Aaaaaaa, ne opet...), naprasno prekidao tulume (Aaaaa, moga si nas lipo pitat da odemo...), izazivao nerede većih razmjera koji su uključivali bacanje raznih pizdarijica po Jou i slično...
Anyway...
Braćo i sestre...
Joe Pellena praudli prezents...
They might be giants – Flood (to su oni što su napisali pjesmu za "Malcolm u sredini" - samo stari album)
Paul Simon – Graceland (jedini samostalni kojeg sam se dočepao)
Lemonheads – It`s a shame about Ray (poslije su mi se nekako pokvarili)
i životni opus Simon & Garfunkela (a brate mili ima ga...) za dane kad bi Joe najradije htio biti sam...
Joe bi dao primjer tankoćutne lirike (kojom se vrlo rado hrani pa joj se s vremena na vrijeme vrati i prepusti bez obzira ima li koga u blizini ili ne, a na razne usklike neodobravanja, vriskove izbezumljenih ukućana i slično Joe ne obadaje...), ali začudo nikad nije obraćao pažnju na riječi.
P.S. (iliti pazi sad, alternative: gledaj vamo... ima još... eee mali, ti, da ti, tebi govorim... i sl.)
Izgleda da je najbolje pisat kad nisi čist. Glavuša ko soba (ne može proć kroz vrata) od mamurluka, a misli dolijeću ultrasoničnom brzinom. Neki takve glavobolje nazivaju još i inspiracija. Nakon dugo, dugo vremena iz prašnjavih pretklijetki potekla je svježa krv. Joe dakle ima inspiracije...
Joe završi s pisanjem i pogleda mozgovne naplavine (s kojih se još slijevala svježa boja), kao general svoje jedinice poslije bitke, i bi zadovoljan. Ne bijahu Joove jedinice umorne i razbijene, potučene, već mu se smiješe s tisuću osmjeha i šeretski mu dobacuju, da di si Joe šta ima...
Anyway...
Iako su rečenice predugačke, i sve pršti od svega i svačega, a ponajviše nereda i nediscipline, a smisao je zbrčkan i teško dokučiv i samom Jou, a di neće i drugima, Joe je jutros započeo dan zadovoljan. Haug...
Ken ju dig it, KEEEEN JUUUUU DIGIIIIIT!!!
:)
Post je objavljen 28.07.2004. u 08:39 sati.