Danas sam vam nekako taman kako treba.
Ipak podočnjaci u ogledalu govore kako nešto nije stoposto stopostotno super.
Naime, šta se događa. Počele reprize repriza serija koje su već bile prikazivane u repriznom programu, ali sam tada bio dovoljno mudar da ih izbjegnem. Uzalud me moja životna družica pokušava svim mogućim i nemogućim metodama odljepiti (ili još bolje - sastrugati) s ekrana. Ništa ne pomaže. Hvala gospodi s HRT-a, redakciji drugog programa, što mi nezaustavljivo uništavaju društveni i obiteljski život. Tako da mi je trenutno važnije hoće li Christofor pokazati da je dostojan ukazanog povjerenja i napretka u hijerarhiji Obitelji Soprano od plaćanja nekolio opomena pred tužbu zbog neplaćanja računa (ionako nemam para - brate mili neka čekaju, neće propast). Pa šta ako neću moć zvat sa mobitela neko vrijeme, bar će mi račun za ovaj mjesec biti manji.
Veći problem je to što sam se u međuvremenu navukao na ove blogove.
Stalno nešto smišljam što bi stavio da ispadnem pametan.
Pa nešto napišem. Pa nevalja to što sam napisao. Pa briši i ponovno piši.
Pa hoću li ubacit ovu ili onu pjesmu. Pa šta bi mogli ovi iz vlade radit danas (sreća pa najčešće ništa).
Pa ajde vidi šta ima kod drugih, pa trećih, pa četvrtih,..., pa tridesetšestih....pa...
Ljudi moji, opsjednut čovjek se normalnije ponaša od mene.
Tako kad se uzme 6-8 sati kompjutora (nije sve bloganje) i pomiješa s 4-6 sati serija (i nakraju, naravno, jedna žlica vegete) dobijete jedan kvalitetan glavoboljec.
Nakon ovakve lobotomije - žena nešto viče, a ja ne reagiram (niti čujem niti odgovaram), nego s blaženim smješkom na licu ležim hipnotiziran u fotelji, s čipsom nadohvat ruke.
Baš sam danas nekako taman kako treba.
Post je objavljen 07.07.2004. u 18:38 sati.