Ostalo od jučer par meni zanimljivih detalja... reći ću vam ih kako sam ih i ja čuo, a ako su lagali mene i ja lažem vas...
Spomenuo sam zajebanu taktiku portugalaca (aha... samo sekundicu... copy-paste... takoooc...), koji su di bi god išli poslali prvo trgovačke brodove, ka ono di si šta ima... ajme lipe ogrlice, a kakva ti je to rećina (naušnica), aj o`š se mijenjat... Eeee, al od zajebanih ima i zajebanijih. Tako je neki poglavica na nekom otoku imao dojavu da će slaven belupo i ink(t)er igrati 2:2 (jer im oboma odgovara, a i slaven je nešto od prošle godine dužan...) pa je digo pare na kladionici, a osim toga neko mu je ukazao na zajebanu taktiku portugalaca. No mudri poglavica nije napao portugalce čim su se pojavili na obzoru, nego ih je pustio da dođu na kopno, pa kad su portugalski trgovci uletili sa galebarskom spikom, i indijanci su napravili bazu ka da di ste, ajme što su vam lipe te cipele, a i ta roza marama, taman za moju zakonitu, aj oćete se mijenjat... I taman kad su okružili portugalce od nekud su se pojavila nekakva koplja, pa je umjesto razmjene bižuterije i sličnih pizdarijica došlo do razmjene kopalja i puščanih zrna, u kojem su deblji kraj izvukli portgalci.
Ko je poglavici dojavio taktiku portugalaca ne zna se. Ali se sumnja na Mlečane, jer su isti drugom prigodom ne samo dojavili nekom sultanu taktiku nego su mu kao slučajno dali i topove (ka...ups, ispalo iz džepa...) da se brani od portugalaca. Mlečani su daklem isto bili zajebani igrači. Zajebaniji od zajebanih.
Navodno se cijela bitka za prekomorske kolonije odigravala najviše zbog začina, koji su bili nafta onog vremena. Bili su toliko vrijedni da bi trgovac poslao pet brodova po začine na neki otočić u blizini ničega, unaprijed uračunavši gubitke zbog nevremena gusarenja i slično. Dovoljno bi mu bilo da se jedan brod vrati pa da, ne samo podmiri gubitke broda, ljudi i začina, već i masno zaradi. Mlečani kao i svi zajebani igrači, u ovoj igri su bili najzajebaniji, pa su s godinama privrijedili dobru pinku i izgradili moćnu floticu. Isto, da mi je bilo vidit face mlečana kad bi nakon stotine dana manitanja po oceanu i sredozemlju, desetmetarskih valova i skorbuta (da ne kažem beri-berija) koji su isprali pola posade, četr napada karipskih gusara, par pijavica, polomljenih jarbola i pobuna na brodu, kooooooonaaaaačnooo ušli u Jadransko more, došli skoro do Venecije, a onda im je, sakriveno iza Suska, Unija ili Golog otoka, doletilo par brzih brodica senjskih uskoka i predkućom pomažnjavalo sve začine. A šta ćeš... i od zajebanijih ima zajebaniji.
Post je objavljen 29.07.2004. u 09:03 sati.