Danas u Vladi:
----------------------
31.10.2036
Ame mako. Boli glava. Ono nije rakija, ono je otrov za štakore, zacičao je Božo kad smo se jutros probudili u autu na savskom nasipu. Kako i zašto smo se tamo našli, ko bi ga zna... molimo poštene građane da nam jave šta smo sinoć radili...

----------------------
30.10.2036
...Oće kua, nije bilo signala na Sljemenu, pa me nisu mogli dobit, a šef je mora ić u Rim. Je ne znam šta se on ima derat tako na mene ka da se taj neki europski Ustav potpisuje samo danas i nikad više... a sekundu, čekaj, čekaj... a vidi precjednika šta je šesan... predaje nekakvo pismo onom talijancu... pari mi se da je cili važan među njima... Božo, vadi onu rakiju...

----------------------
29.10.2036
Danas sam iša s malom nećakinjom na Sljeme i baš nam je bilo lipo... Malo smo hodali, malo jeli graha i kestene... Ma sam cilo vrime misilija da sam nešto zaboravija... I mislim ja tako cilo jutro šta sam to zaboravija, kad mi u po bota sine da sam zaboravija otić na posal... A jesam bena... Neka, ako im tribam dobit će me na mobitel...

----------------------
28.10.2036
Danaske je bilo lipo i milo vrime, a kad je tako stvarno je grčka tragedija ostat u kući. A mi cili dan uprli radit ka crnci. Kad kažem mi, mislim oni. Jerbo sam se ja sakrija u zadnju klupu i nakon par partija tetrisa ubija oko... Digli su me tek kad smo išli na ručak... Poslin nam se nije dalo vraćat nazad na posal...

----------------------
27.10.2036
Danas smo vam vrlo radili. Uredba na uredbu, dopis na dopis. Puno smo vam lipih stvari danas napravili, ma me recnilo u srcu kad smo pisali brzojav za našega Zdenka, legendu i vrhunskog meštra od dalmatinske pisme... Ovi dan ide u šaku suza, a ne u vriću smija...

----------------------
26.10.2036
Naš Beriša je nešto tužan ovih dana. Da mu se svi smiju kad je reka da nam je vojska u odličnom stanju. Je brate Bero ko moj fićo iz šezdesetsedme. Poslin smo mu Božo i ja pričali viceve, a on je mrgodno sidija. Ne bi ga nasmija ni rebalans proračuna...

----------------------
25.10.2036
Danas nam je jedna članica Vlade slavila četrestosmi rođendan, a mi smo se pravili da joj je 25. Pa smo puvali svićice, jeli tortu, pili šampanj. Onda smo onako veseli malo štipkali slavljenicu, a ona je samo cupkala i vikala iiiiiiijuuuuujuuuu... Jedini naš mali Dragan, naš dragi, inače ne pije pa je nakon jedne čaše malo radija nerede i psova nam majku. Ništa strašno. Nakon što je precjednikovu majku stavija u istu rečenicu s pasom, zaštitari su postupili po naređenju... Ništa strašno. Kažu da slomljena rebra brzo zarastu...

----------------------
24.10.2036
Ko je vidija na svetu nedilju radit išta drugo osim onoga šta se jučera radilo. Gušterice su vrhunac evolucije.

----------------------
23.10.2036
I subotom nekad zna bolit glavuša. U takvim situacijama je najbolje glumit guštericu. Bože fala zubatog sunca.

----------------------
22.10.2036
Ovo je neugodan dan. Pred vikend. Malo smo se gledali ka ekipa u špageti vesternima. Oštro uz znakovitu muziku. Sve je na kraju završilo lišo, jerbo ti nismo mi ljudi od karaktera. Da jesmo ne bi bili političari. A i ekipa HRT-a je otišla pa nije više bilo potribe za glumom...

----------------------
21.10.2036
Srića da pape ima velik vinograd, jerbo smo se oko osme demejane dobro zamislili kamo sve to vodi. Na Božin prijedlog sve je to vodilo u konobu od onog malog Mikičinog di uvik neka tambura dira srce do rano u zoru... tako je bilo i ovaj put... ako ne virujete meni pitajte precjednika...

----------------------
20.10.2036
I tako ti mi nastavili dovršavat drugu demejanu misnog šta mi ga je pape posla, sve dok nije precjednik naletija. Undan smo prešli na treću...

----------------------
19.10.2036
Danaske je u našem establišmentu zavladala atmosfera nerada i nediscipline, tako da smo za razliku od inače prekinili sa svim aktivnostima. Čak je i naš dragan Dragan načas zastao sa radom. Jedino smo Božo i ja brižljivo i predano dovršavali demejanu mladog misnog šta mi ga je pape posla...

----------------------
18.10.2036
Ajme, druže precjedniče ne za to uvo, stradalo mi je u ratu... Maaa nemojte šalija sam se... nisam moga doći jerbo sam nešto bija kh, kh bolestan ... dobro, dobro idem u kut, uz oštar prosvjed...

----------------------
17.10.2036
E danas su svi došli, a ja nisam jerbo me boli kua za Vladu. Kad me lipo pismeno zamole da se vratim vratit ću se...

----------------------
16.10.2036
Danas me vratar Marko vratija sa ulaza. Da danas ne radimo. A koji sam se kua diza. Jebavanpasćaću brezobraznu dabili brezobraznu. Jeste li mi mogli reć...

----------------------
15.10.2036
Božo je danas bija u elementu. Baca je seksualne baze, a onda bi se Jadre i Kolinda kesile, pa bi precjednik pizdija. A onda bi se tek počeli svi kesit. Ja sam oboriva rekord u tetrisu i kesija se šoto voće u zadnjoj klupi... baš nam je bilo lipo danas...

----------------------
14.10.2036
Mi u našem malemu kolektivu volijemo terenski rad. Volijemo puno. Jerbo se uvik ka u vrtiću uvatimo za špag i idemo di nas odvedu... Undan mašemo ekipi pa otvaramo nike autoceste pa odemo u krčmu i sve im pojedemo. I popijemo... jerbo nas naš narod voli...

----------------------
13.10.2036
...oću kua, demejana je pala na oltar domovine prije doručka. Poslin smo se natakali onim finim vrancuskim šampanjom šta ga je Mijomir naš mileni donija iz bilog svita. Pa je Marjan počeja izvikivat parole da živija naš samoupravni socijalizam... pa smo mu mi rekli da je ovo dvi tisuće trijesšesta... pa je on vika da onda živija kapitalizam... isti kua...

----------------------
12.10.2036
Svi znamo...hik... da je precjednik veliki čovik. Točka. No on to jopet nami svako malo dokaže. Majko mila, ja u životu...hik... taki pršut nisam ija. Eve san mora gaće odbotunat (ajde Kolinda šta se sramiš, ka da ga nisi već prije vidila)... a tek...hik... ovo vrgoračko čudo... ovaj, crno... sakrit ću ja lipo jednu demejanu za teške dane...

----------------------
11.10.2036
Danas se sve vratilo u normalu. red zajebancije, red onega lipega viskija šta ga je Miomir donije iz englandije. A već sam skoro zaboravija zajebanciju kad se ove naše kokoši napiju ka tuke. A je ih lipo bilo vidit kako se koturaju po kabinetu... Krešendo je bija kad je okošbokošica išla dobavit "Filozofiju prava" s najviše police biblioteke, kako bi nam dokazala da je država nastala ugovorom svih građana (ka da nas je zanimalo, mi smo samo tili proćirit ispod šosića). Pa je opleušila naglavačke. Stručnjaci kažu da njoj nije ništa, ali da pod neće preživit...

----------------------
10.10.2036
...nema kua, evo nas i na ovi sveti dan jašemo od jutra. Da imam dite sad bi propustija najlišpe trenutke sa njim. Eve, evo i suze u oku... Kurbin sin, šta nam to čini... Eeeee, evala precjedniče, ma nije to o vami, nego jedna mustra mi dvi godine duguje nike pare, a znate kako je...

----------------------
9.10.2036
Iako je subota evo vam se javljam oko pola četri uvečer. Nisam prije stiga. Dok vam ovo pišem iza mene radni kolektiv piva onu našu pismu potlačenih... Ustaaajteee preeezreeniii naaa svijetuuuu.... Sve ori od pisme junaka. Od sada smo i službeno u štrajku... Sviraj gnjurcu precjedniče, nema više rađe...

----------------------
8.10.2036
Dvi riči. Strahovlada. Eno Bože sakriva se od precjednika u prostoriji za čistačice, a Marijan i Dragan biže van kroz prozor. Ka imaju službenog posla. Ženskima se gaće tresu pa su stale kuco ka tuke i postrojile se isprid precjednika. Ja san od kuće donija pljoskicu domaće loze, sija se u zadnji red i sve mi to izgleda nekako smišno...

----------------------
7.10.2036
Jel vam ja ličim na lipicanca. E pa, drugu precjedniku očito ličim, jerbo nam je ima dva dana zajaha na leđa i evo ga još i danas galopira prerijom. Ajde, ja sam baremko dvaput uspija pobić. Ka iša sam na WC, i evo baš... aaaaa zdravo druže precjedniče... je, je, radi se... ma baš sam vas tija pitat jel može u ovi prijedlog zakon ić i ovo drugo... [njiiiihaaaa...]

----------------------
6.10.2036
A ljudi moji šta ću vam poć pričat. Precjednik je popizdija. Evo van drugi dan u nizu ne dižemo glave iz spisa. Nervoza se uvlači u radni kolektiv. Ne znam koliko ćemo ovo moć izdurat. Evo se i Božo drugi počeja trest ka šiba na vitru... a mi smo zapivali onu Tompsonovu...

----------------------
5.10.2036
Moram van priznat da sam se danas naradija. To van je judi moji iskustvo koje želim odma zaboravit.

----------------------
4.10.2036
Pam-pam-pam-pararam pivalo se cilo jutro. Svi vole ponediljkom radit. Malo bi radili pa bi se sa sretnim veseljem uvatili za ručice i ozareni zapivali onu našu. Precjednik je od nekud izvadija nekakvu maramu i poveja je kolo. Ojojkalo i ujujkalo se sve u šesnaest. Tako vam je u nas ponediljkom. Katkad.

----------------------
3.10.2036
Ajme majko muskulfibera. A lipo su mi govorili ljudi da u mojim godinam nije gimnastika niti ekstremni sportovi, a kamoli oni luster od jučer...

----------------------
2.10.2036
Već smo odavno utvrdili da suboton zaista nema smisla radit, pa smo tu politiku protegli i na ovu subotu, uz napomenu da je ovaj puta zakonita ipak nešto radila, a prema ričima dotične, nisam ni ja za bacit...

----------------------
1.10.2036
Danas je u kantini bilo dobrog važola, a kad je tako na poslu nikad nije bilo dosadno. Tako je bilo i danaske (he-he-he)...

----------------------
30.9.2036
E danas su Okošbokošica, Kolinda i Miomir imali konstruktivičnu raspravu o nekakvim Hagu i Merćapima i Medačima, ili tako nešto. Pa su Božu isprdili na suvo kad je reka da mi nikog više nećemo dati u taj neki Hag. A Božo, Božo jesan li ti lipo reka da ne guraš ruku u osinjak...

----------------------
29.9.2036
Danas smo radili ka i jučer... A nije, lažem, poslin smo išli kod Čarlija i gledali komade u minićima i uskim rebama, jerbo se bliži zima i toga više neće biti. Malo nam je bilo neugodno gledat precjednika kako je vata jednu sridnjoškolku po špici, al ne smijemo ga oštro sudit kad se bija napija, a ona ga je izazivala dopičnjakon. Pa i on je samo čovik, iako veliki.

----------------------
28.9.2036
Danas smo radili... a šta ću vas lagat, danas nismo ništa radili...

----------------------
27.9.2036
Ništa, ništa, ništa. Ništa.

----------------------
26.9.2036
Danas nismo radili baš ništa. Nedilja je dan za obitelj. Zato je došlo do jednog malog brižnog obiteljskog monumentalnog zarakijavanja u izvedbi Bože i moje malenkosti u pratnji male obitelji pečenih janjaca u jednoj maloj lipoj obiteljskoj konobi na seoskom turizmu u jednemu malemu lipome obiteljskom kraju... E neću vam reć di... Jerbo bi zakonita mogla pročitat, pa me nać...

----------------------
25.9.2036
zzzzzzzzzzzzzzzzz...... a... štaaa... al je već četri... a e šta ćemo drugo nego ići doma... Aaaa ko nas je i tira subotom na posal...

----------------------
24.9.2036
Danaske sastanak u Sisku koji nikad neće biti Cucak u pola osam. Ti ljudi nisu normalni, ko ugovara te sastanke. Potpisivali smo nike ugovore, rukovali se, marendali, popili, popišali, pozdravili se i išli ća. Kad smo se vraćali nazad, vođa nacije mi je spava na ramenu i zaslinija košulju. Ota košulja ide u hol of fejm, neću je nikad oprat, možda dobijem nike pare za sto godin.

----------------------
23.9.2036
Danas se sjedničilo. Sidija i sluša. Kua sluša. Samo sidija.

----------------------
22.9.2036
Danas je bila nika mađaronska delegacija pa su nam donili suvenira, pa smo lipo ćakulali (iako sam ih ja kua razumija), pa smo poslin išli na radni ručak. I baš mi je bilo nekako milo i toplo oko srca. A unda mi je Marjan reka da sam se to zalija juhon po košulji. Jeben ti moju sriću.

----------------------
21.9.2036
...ačkah grggek čka` adsam ačkah rgar grghčka egeč... !!! ...??? ... (TUC-TUP) ...agreč ekhrem sekča rikčiš argr...!!! ...??? ...(TUP-TUC). Joe to vojađer... vojoađer javi se... reci Joe... a jebate Jadre pokvarija mi se univerzalni prevoditelj ništa nisan razumija oveg Klingonca... Jadre, jebate, šta je reka... Okošbokoš jesil ti razumila...? ...Šuti budalo i poljubi me strasno da mi tijelo zadrhti... Aaaa, ajme skida se... upooomoooć... aaaa, hrk... rrkrh... aaa ko kako di štaaa... ništa, ništa samo sam malo zadrijema... srećimice...

----------------------
20.9.2036
Radna atmosfera nakon ferijalnog izleta, uvik je na vrhuncu, a uz kavu su se pripričavale štorije na koje smo sve načine cilu nedilju bili smantani od koturanja. Jedino je Andrija stalno govorija da mu nešto zuji u ušima i da kao da čuje jeku, pa je u pauzi iša u doktora. Čovik stvarno nije laga, jer smo mu Božo i ja cilo jutro puštali kazetu sa smetnjama i dozivali se: Booožo ožo ožo, dooodaj odaj aj mi i i olo oo ovku uku uu... A onda bi on meni Eeevooo ovo oo, vaaata ata ataj...

----------------------
19.9.2036
Ajme majko. A šta ću van poć pričat. Znate i sami kako je dan poslin. Meni je moj ćaća uvik govorija da nima kajanja poslin jebavanja.

----------------------
18.9.2036
Danas je subota. Precjednik je bija od volje pa nas je sve ukrca u svoj tamić i odveja na Sljeme na grah s kobasicama na Puntjarki. Jer da su tamo najjeftinije (he-he zajeban igrač). Poslin toga smo mi muški pili lozu i igrali poker u čvrge, a ženske su se koturale po Činovničkoj livadi. Poslin smo im se pridružili. Jedino je Andrija iša malo sist i odmorit (A jesan mu mošu opalija - stritfleš na poker aševa). Kasnije toga dana je ekipa iz kola hitne umirala od posljedica precizno usmjerenih eksplozija plinskih bombi i poruka mira od goubova pismonoša, a mi smo se, iako potpuno smućeni i vezani za nosila, cerekali i kesili sve do Traume. Boži, precjedniku i meni je dijagnosticicirano trovanje lozom, a Andriji potres mozga. On je onako zamantan tvrdija da mu je to od rođenja.

----------------------
17.9.2036
Danas smo marendali u jednoj lipoj konobi. Bilo je za prste polizat. Iako nima ribe do morske, danaske su stradavale pastrve, okružene slanim krumpirom i polivene češnjakon i maslinovim ujem s dodatkom kupus i graj salate. Utopljene u bilom stolnom naravno. Poslin smo se nabacivali krempitama, štrudelima od jabuke i sličnim delicijama. A posal? A je, je radilo se... valjda. Pitajte ekipu šta je ostala na sjednici.

----------------------
16.9.2036
Eto ga na, a šta sam van reka. Samo sam lipo sakriven iza veeelikog buketa objasnija okošbokošici da mi je kolega iz pivovare u velikom jadu, da mu je žena pobigla sa švaleron, a njemu ostavila dvoje nejake dičice, i da jadan bidan ne zna di će sa sobom, i da sam ga sluša i bumbio, i da je moja greška šta nimam mire, i da mi ža ka pasu, i oćeli mi ikako oprostit... poslin toga su ženskinje išle u banj napudrat nosiće i kad su se vratili berlinski zid je bija srušen, a hladnoratovsko doba okončano. Zagrili smo se ka u Opri (a jesan mađioničar od pulitike)...

----------------------
15.9.2036
Brate mili, pa šta šta sam Okošbokoš nogom u guzicu. Jel to razlog da se u civiliziranom svitu prikinu svi diplomatski odnosi... Aj, ko će pričat sa mnom, može pit samnom iz demeeejaaaneee, domaći Baaabiiić, a ima i pršutaaa (a brate mili je lako s muškin uspostaviti prijašnje stanje, sutra ćemo poradit na ženama).

----------------------
14.9.2036
Danas se radilo sve u šesnaest. Ja posebno. Jučer sam zajeba šta sam iša pit onu lozu prije posla. A šta ću, nazva me kolega šta radi u pivovari da ima ljubavnih problema. A oni u pivovari rade od pola sedam i uvik prije posla idu po žestokom (a neće valjda po pivi, nju piju cili dan). Tako sam ja njega sluša i pija, koji zajeb, nadam se da nisam ništa grubo reka kolegama... Saznat ću sutra jer danas ne pričaju sa menom...

----------------------
13.9.2036
Hik... pederi... pizdice... šta je, štaaa jeee... šta me gledate... da, da vami govorin... Marš svi van... Bište kući da vas nisam ovod vidijo... Aj ća, iš... I ti okošbokoš iš, iš... Ovod sam ja kapo di makinja...
(nekoliko sati kasnije)
Ame mako...

----------------------
12.9.2036
Zatvoreno poradi svete nedilje (danas sam iša na derbi. Ajme majko bruke...).

----------------------
11.9.2036
Zatvoreno poradi zajebancije prema vlastitom nahođenju.

----------------------
10.9.2036
Aaaa danas se dobro radilo. Precjednik je radio bazu da zapovida. A mi smo radili magarad od sebe. Pa ko je ispa najblesastiji, taj je ima slobodno iza pauze uz nagradni ručak. Mogu vam reć da precjednik ima ukusa i državničke vidovitosti. Zna je on da na petak ne ide meso. Hobotnica na salatu, pa par vrsti manistre (zelena sa škampin i kozican, mmmm...) i crni rižoto, pa lignje sa kumpirom ispod peke. I Andrija (ka uvjerljivo prvi) i ja i Jadranka (ka ugodno iznenađenje na trećem mistu) i predcjednik (ka gazda o kompozicijuna) smo prste lizali. Poslin je i pisma potekla. E jesmo se dobro ismijali kad je Božo nazva da je šest sati pa da smidu li oni sad doma... A šta ćeš Božo, radi kad nisi dovoljno blesast...

----------------------
9.9.2036
E danas vam je Božu2 uvatilo da hrče. Ko mu je kriv kad spava naslonjen na ormar. Ne zna on to taktički odigrat. Triba stavit par spisa isprid sebe, naslonit čelo na stol (ka tražiš olovku po podu). A bilo ga je smišno gledat, da druže precjedniče nisam ja kriv šta okošbokš može laprdat četri ure... E nisi, vidiš kako Božo1 može slušat... Božo, Booožooo jesili više digao tu kemijsku od jutros... Aaa, štaaa, moliiin... a jesan druže precjedniče, taman san ju naša... (Božo je moja škola).

----------------------
8.9.2036
Ajme majko... Jesan se uvalija... Precjednik je vidija da je na razglednici štembilj od Zagreba, a ne od Krapinskih... Ajme majko, šta mi je sve reka... Tako san vam ja lipi moji danas jopet na položaju... U zadnjim redovima, zna se (he-he-he)...

----------------------
7.9.2036
E lipi moji, pišen van ovo polako, jer mi se ne da brzo pisat. Mene su van lipi moji dragi poslali u teplice, da se rekabilitiram. Dok sam ovdi jadan i bidan sam i usamljen, opkoljen bezbrojnim tetama doktorican, samo sam vam u pauzi od dvi masaže tija pružit roge, marvo moja draga nadničarska. E pa evo van ih... bee-bee... (he-he-he)

----------------------
6.9.2036
Dobro jutro radni narode. Drago mi vas je vidit orne za posal. Samo sam se doša javit, idem nešto u doktura. Probija me na leđima na c6-c7. Ajme, ja tu svama zadivanio, a ukraj..., ovaj doktorica, khhhm..., čeka na terapiji.

----------------------
5.9.2036
Nedilja je. A šta ću vam poć pričat. Nerad:rad - 6:0. U poluvremenu.

----------------------
4.9.2036
I suza suzu goni. Jebate ovdi se više ne da radit. Svi su po nekim sastanicima, a od ovih ča su ovdi nikakve koristi. S jedne strane Jadranka reve li ga reve, s druge ona trojica potpuno iskopčani iz zbiljskog svijeta, a ukopčani na oni vitrinruralni (il tako nešto). Jedino precjednik oće bumbit sa menom. I ne da oće nego i može (cilu mi je demejanu danas isprašija).

----------------------
3.9.2036
I reve li ga reve ka rodna godina. Da ju je pogodilo. Ma šta, cigla, kamen, limenka... Nije nego zvižduci. Jebate kakvi zvižduci. Na trgu. Kad je tila dvi tri tople bacit gladnom puku o našin rukometašin. Eee Jadre kad se guraš i di triba i di ne triba... Ivan, Marjan i Božo je nisu ni čuli. Stoje ka hipnotizirani iza monitora i ni riči (a jebate ovo je raspad sistema).

----------------------
2.9.2036
Ovo je poprimilo razmjere epidemije. Navukli su se i Ivan i Marjan i Božo. nakon što sam im pokaza stranicu s vicevima. Sakrili se iza monitora i cerekali cili dan. Svaki u svom svitu. Precjednik je dobija mlade dok je izglasa nike prijedloge zakona. Ženske nisu ništa kontale, samo udri po svom.

----------------------
1.9.2036
Jebate ovi intranet je ludilo. Nisam se cili dan skida. Precjednik je popizdija. Tija me izbacit, ali bi mu onda falija kvorum (he-he-he).

----------------------
31.8.2036
Ništa posebno se danas nije radilo. Ma jeste li znali da je izmišljen nekaki intronet. To vam je ka novine na kompjuteru. Pokaza mi Drago, naš mali dragan. Jebate di je ta teknika otišla.

----------------------
30.8.2036
Danas ne vidim na desno oko. Pala šljiva pa baš uoko. Precjednik je teška srca ovemu velikemu radniku i ratniku da slobodno, pa sam u Šiminoj konobi čeka da završe posal. Navodno je precjednik poslin doša, ali ja to nisam dočeka (iznenadija me Šime sa svojom domaćom lozom).

----------------------
29.8.2036
U nedilju sam se ka i sav ostali pošteni katolički svit odmara. Cili dan. U Zelini. Na roštilju. Božo i ja smo se nabumbili pa smo legli ispod šljive i čekali da nam padnu u usta.

----------------------
28.8.2036
Jutros je precjednik donija brdo spisa pa smo radili cili dan, do kasno u noć. Ja sam prednjačio. Kako god bi riješija neki spis, doša bi drugi. U pauzama sam se sastaja sa nikim delegacijama. Češkim, zimbabveanskim, tunguškim. I pričali smo na njihove jezike, iako ih nikad nisam naučio. E tu mi je sve postalo sumnjivo pa sam se uštipnija. Fala gnjurcu, sve je to bija samo san, noćna mora. Probudija sam se u znoju i nisam se tija tuširat nego sam taki znojan obuka jučašnje odijelo i otiša pravo na posal. A tamo iz principa nisam radija ništa cili dan. Oni će mene u subotu zvat da radim, sram ih bilo, da ih bilo i nebilo....

----------------------
27.8.2036
Danas je južina. A kad je južina u nas je uvik zajebancija. Da se ne radi, ne radi se. Ali Božo2 i Kolinda imaju napadaje interesantnosti. Pa onda ovi počne revat, a ona na to počne pivat neku ariju iz Alimekbil... Pa Jadranka počne plakat da šta njoj sve to triba, pa je Miomir tješi da je on to već sve proša i da će sve bit u redu. A onda Božo i ja iz protesta zabumbimo iz demejane ispod stola. Pa precjednik ispod oka migne da doturimo do njega, jerbo će inače popizdit zapravo. Pa unda oni plaču, a mi se smijemo... Maaa sve je ka u pravom životu...

----------------------
26.8.2036
Ništa bitno, nit smo radili, nit smo se zafrkavali (a brate mili dosade).

----------------------
25.8.2036
Ajde fala gnjurcu maknili onaj aparat za napuvavanje promila sa ulaza. Borislav je prošverca demejanu crnega, da su mu dali vlaji iz četvrte bojne. Jebate bolje nego LSD. Letija sam po kabinetu. Ja i precjednik. Precjednik je poslin reka da mu se čini da je u Vladi zavladala neka atmosfera nerada i da se svi ugledaju u mene, nakon čega mu je Jadranka rekla da ne pizdi jer da ga je vidila kako u WC-u sa mnom poteže iz demejane, i da kakvi smo mi to ljudi kad nećemo podilit s drugima. Pa smo mi to podilili, a nakon toga je u Vladi bila radna efikasnost ka u Borgu... A reka sam van ja da je rizistens fjutajl...

----------------------
24.8.2036
Jutro je proteklo u blagom drijemežu. Konačno je sve bilo po starom. Onih par što im se da radit su nešto pričali, precjednik se nezainteresirano češkao ispod uha, a mi smo glumili ka da ono na ekranu ne gledamo tetris, nego treći prijedlog izmjena amandmana na drugo čitanje prijedloga zakona, i svako malo radili grimase koje su trebale odavat začuđenost bistrinom uma koji bi taj tren dijelio s nama svoje naplavine... Sve u svemu dan je proteka pjesnički...

----------------------
23.8.2036
... Joe, Joeeee, budi se. Aaaaa da šta di kako ko zašto komu čemu... Jebate šta mi je to po faci... brijaća krema... Jebentimišamalega... Aaa Božo, jedan, jedan smo (zaspaćeš i ti opet). Druže precjedniče ja bi da se okošbokošici zabrani ovod pričat, jerbo širi negativnu atmosferu apatije i besperspektivnosti među ljude... Tko je za.. svi... prijedlog se usvaja... (jebate nije me niko u životu toliko izljubija i izčestita).

----------------------
22.8.2036
A je me Božo danas zajeba... Nazva me da je izletija... Da di si izletija, jesi dobro... Jeeee, majmun brezobrazni iša na izlet na Mrežnicu, a ja kod kuće kopat kumpir. Na svetu nedilju. Sramota.

----------------------
21.8.2036
Danaske smo slobodni. A boli glavuša... Ono jučer je gadno ispalo. Tihi protest uz kratku lozu je prerasta u miting s velikom pivom, miting se pretvorija u prosvjede uz šateve tekile, a prosvjedi u razuzdanu masu koja se nabacivala pršuton priko stola Šimine konobe. Na kojem su plesale ženske uz novokomponovani hit nekog guslara (Špijuni su među nama...). Marjan je u tom slavlju reka okošbokošici da ne da neće provodit njene zakone, nego da ih... hik... sad ide kršit, na što smo se svi mi solidarno potrpali u minibus i išli vozat po gradu. Pa smo se izmjenjivali za volanom i igrali hrvatske lutrije koga će ćapat paličar. He he he, Pere od sinoć ne smije vozit ni traktor, dok mu Marjan ne sredi dozvolu... (a jesan mu se smija prije nego se onesvistija, da družeee... hik... palični organ, samo čovik i po može imat jedan i po)...

----------------------
20.8.2036
Uuustaaaajteeee prezreeeniii na svijeeeetuuu... zaorilo se iz našeg maleg kabineta... Ono đubre od precjednika uveja alkotest na ulazu... Nije precjednik dalekosežno prigleda tu odluku, jer kako ćemo mi izdržat kad Andrija zaore o bolnicama, o stanju u društvu... Ja mu neću dat svoj bićerin... Zbog te neugodne i nepopularne geste, precjednik je danas u Vladu imao kvorum od dvajest kila bresaka podjeljenih u deset kesica, i tri kašete Grijota, a mi svi ostali smo išli na lozu kod Šime.

----------------------
19.8.2036
Božo... Božo, budi se... Jebate zaspa je... Druže precjedniče Božo je zaspa... Je, je i ja kažem da je okošbokoš dosadna... Aaaa šta ćemo s njim... Imam ja malo kaladonta... Šta kažete. Pjenu za brijanje na dlan, pa počešat po uhu... He he precjedniče pravi ste političar... Špljaaas, zaaamrrrrlj, aaaaaaaa... jebavanpas... davamjeb... Ajde Božo šta se ljutiš, ajmo na marendu... Ko tije kriv šta si zaspa... Šta kažeš, šta je pričala... Ka da sam je sluša...

----------------------
18.8.2036
Asti marte... uletija precjednik ka lud, da mu je ona okošbokoš sve izlajala, i da kako smo mogli bacit trešete bez njega. A jesam se bija usra, zajebant mali, pripa me ka sivog... Mislija sam da će spomenit onu rič šta počimlje sa R... ma ne želim je niti reći, a kamoli upotrijebit u rečenici... (Idem ja ća kući dok se ne predomisle).

----------------------
17.8.2036
Eto ti ga na. Faza prilagodbe traje. Nema precjednika, a poznato je da kada mačke nema, da miši kolo vode. Rad ka apstraktna kategorija nije uvatila dublje korjene u ovi establišment. Fala gnjurcu. Žene su se nešto pravile da pišu, a mi se nismo niti toliko tili potrudit (A Miomire, Miomire, crni sine jesan li ti stoput reka da vlaji ne znaju igrat na trešete... opet ću se nalit na tvoj račun).

----------------------
16.8.2036.
Alo. Aaallloooo... Khhmm... Testing, testing... jen-dva... jedan i jedan... nisu dva nego jedanaest... He he he... Aaaa Božo (drugi) iruda ti kad ste stavili ove nove mikrokrofne i zvučknike... A brate mili pola nas je dalmatinaca, mi se dobro čujemo i brez tega. Oćemo`l danas štogod radit. Nećemo... Ajde, pošteno... Oš platiš gemišt kod Čarlija. Štaaa. Skupo. Ajde onda u Korčule... Ja ću platit drugu...

----------------------
1.8.2036. - 15.8.2036.
TU-TU, TU-TU... Dobili ste telefonsku sekretaricu, Joa trenutno nema, a i da ga ima ne bi se javio, jer nije takav tip... ako imate kakvu poruku molimo Vas zadržite je za sebe nakon zvučnog signala... BIIIPPP...

----------------------
31.7.2036.
Ovo sam već jednom reka i prigriza jezik, al ću ponovit, Od danas sam na godišnjem pa me i službeno boli ona stvar za išta što se događa u Vladi (spremam štramac i dicu, pa na more...). Ako vas stvarno zanima šta ima u Vladi (iako čisto sumnjam) kliknite ovdje. Ajd, zdravi bili... 0. :-)))))))))


----------------------
30.7.2036.
Evo vidi, čovik se zamisli na sekundu i proleti tjedan. A moga sam i mislit, da će padat kiša kad idem na godišnji. Pustija me precjednik ranije (ka da će mi koristit...). 1.

----------------------
29.7.2036.
Božo drugi i ja smo se sakrili iza spisa, utiho bacili na trešete i bumbili crnog domaćeg (iman ja bocu uvik ispod stola). Nisu nas skontali, iako im je bilo čudno šta idemo svakih pet minuta na WC pišat i šta se cerekamo na svaki Vesnin prijedlog amandmana ne treću izmjenu zakona (ili tako nešto...). 2.

----------------------
28.7.2036.
Danas smo štrajkali. Glađu. Prisilno. Precjednik je reka da svi stojimo kuco i da nigdi ne idemo dok ne pregledamo nike zakone. A brate mili ko će radit u takvoj naelektriciziciranoj atmosferi. Prvi incidenti su počeli oko devetipo, a eskaliralo je u po bota, kad su se Kolinda i Vesna Makazice-Okošbokoš- prdnekokoš pomlatile oko ostataka jučerašnje dorine... E tu je precjednik pokaza kvalitete velikog vođe i sve nas odveja na ćevape kod Krasnićija. 3.

----------------------
27.7.2036.
E sad kad sam osta u Zagrebu, neću ni ić na godišnji ovaj tjedan, nego idući. Svatili su oni da je meni dopizdilo ništa ne radit na poslu, da bi ja tija ništa ne raditi i u slobodno vrime, kod kuće, sa svojima..., pa su se svi sa mnom solidarizirali. Tako smo ti mi čoporativno ništa neradili cili dan. A mora sam in se zafalit giricama i demejanom crnog domaćeg. Ne može takva gesta proć bez pisme (a pivalo se sve u sedamnaest). 4.

----------------------
26.7.2036.
Danas debela `ladovina. Ajde, ono jučer je ipak dobro prošlo. Znaju oni da je ne volim radit, zvali me samo radi kvoruma... Poslin je precjednik vodija na pivu u Pub (ka, da hebo pivu koja ne dođe trijest kuna). Svaka mu dala... 5.

----------------------
25.7.2036.
´bem ti vaki poso. Ovi me zvali da imamo izvanrednu sjednicu, da moram doć (ka da ću išta radit, kad dođem), pa da na godišnji idem od sutra. Ne mo´š virovat (da inače ikad išta radim, e danas ne bi iz protesta).

----------------------
24.7.2036.
Od danas sam na godišnjem pa me i službeno boli ona stvar za išta što se događa u Vladi (spremam štramac i dicu, pa na more...).

----------------------
23.7.2036.
Krenem ja ujutro na posa kad nešto puca, dođem ja pred Vladu kad nešto puca, ođem unutra kad ono puca mi k...c i za Vladu i za posal i za dnevni red, ode ja sutra na godišnji... (nervoza lagano splašnjava).

----------------------
22.7.2036.
Možda su oni nešto i radili, al ja od nervoze i iščekivanja nisam moga ništa... osim na WC-u, tu sam imao par carskih izvedbi (izvini čistačice Milka, eksplodiralo...)

----------------------
21.7.2036.
Ništa (a brate mili ko je vidija radit tri dana u nizu).

----------------------
20.7.2036.
Danas se polemiziralo sve u šesnaest. Bla, bla ovi zakon... bla, bla oni zakon... bla, bla Bechtel... bla, bla bla razvoj... bla, bla napredak... (ma ne mogu oni toliko pričat koliko ja mogu neslušat)

----------------------
19.7.2036.
Vratili se u Zagreb. Pita sam Vesnu da ima li za posudit 2 keke eura, da moram adaptirat stan, a ona da je platila za nekog novinara 12600 kn, pa da stvarno nema (tribat će i ona mene jednom...)

----------------------
18.7.2036.
Ništa (vidi pod 11.7.2036.).

----------------------
17.7.2036.
Išli na superkup. Pobijedija je bolji. Poslin smo se mi do jutra pobijeđivali kod Mate u konobi. Svi smo pobijedili. Bija je ovo dan mnogih pobjeda.

----------------------
16.7.2036.
Danas se sastančilo. Svak sa nekim, ja sa nikim. Precjedniku doša kolega iz Albanije. Poslin radnog sastanka smo svi išli na krempite u Vinceka (mmmm...).

----------------------
15.7.2036.
Ništa bitno.

----------------------
14.7.2036.
Danas ne radimo. Danas je u Vladi fešta. Miomir doša iz Amerike i donija puno lipih stvari. Suvenira, malbora iz djutića... Ja sam jamio majicu na špaline za moju zakonitu i mokasinke za mene. After that we drunk Scootch (malted in 1893 - first klass)...yes... Poslin je bila totalna zajebancija, žene su nešto pivale na karaoke, a mi smo bili žiri (Jebate, nisam zna da Kolinda ima takvu glasinu).

----------------------
13.7.2036.
Taman smo mislili počet radit kad je doša neki Jure, da nam svima majku... da se njegov sin nije upisa na ekonomiju, jer ovi nije ima za dat 5 tisuća eura... da kakva smo mi to bagra, da je ovo država lopova... Čoviće zgadilo nam se radit od takvih kleveta (nije 5 tisuća, nego 3 - i meni dite ide na ekonomiju), pa smo išli ća, kud koji mili moji. Ja na škropec u "Čarlija".

----------------------
12.7.2036.
Danas je u Vladi bilo govora o trošarinama na cigarete i automobile... (Harač rajo, harač.). Nisam vele sluša, niti pušim, niti imam para za auto.

----------------------
11.7.2036.
Vlado se danas s blaženim smješkom probudija (malo i bazdi po alkoholu). Nije pitanje šta je danas u Vladi, nego šta je sinoć bilo u susjedi Smilji (četiri zvjezdice za izvedbu, kaže Vlado, bilo bi pet, ali ka da kod onog s lusterom doskok nije bija baš dobar).

U onoj drugoj Vladi ništa. (vidi pod 4.7.2036.)

----------------------
10.7.2036.
Ništa, jedino je precjednik nešto otvara..., vodi neke štatijaznam seminare... štatijaznam nisam baš pratija (nedaju jadnom čoviku ni da se vikendom odmori).

----------------------
9.7.2036.
Dvi riči - rebalans proračuna (čitaj: borbe pijetlova). A ja mislija da se svađaju koga je red ručak platit (malo sam kasnija - mora sam nekom čoviku odnit 3 tisuće eura, ne pitajte ništa). Na kraju su se najviše smiješkali Božo, Jadranka i Andrija. Božo platija ručak (ka da je on dobio najviše para, pa da je red da on plati).

----------------------
8.7.2036.
Nešto radili do po bota, a onda je Božo donija pršuta, a kad Božo donese pršuta gube se svi obziri (isto je bilo grubo gledati Jadranku kako priskače priko stola). Poslije smo se zarakijali u "Drageca".

----------------------
7.7.2036.
Ništa (a i bolje je, ka da bi išta pametno napravili).

----------------------
6.7.2036.
Precjednik je nešto govorija. Brate mili ubij me, ako sam ga ja sluša. A i da sam da sluša k...c bi ga razumija. P.S. Novi rekord na tetrisu 102.364 (Božo pojedi se).

----------------------
5.7.2036.
Nešto su taman počeli radit, a onda je Linić doša da je i on prije bio u Vladi i on ima pravo tu bit, i ka da li oni znaju ko je on, pa je nasta skandal, koji je smiren tek na ručku u Saborskoj kantini. Precjednik je naravno platija - 16,30 kn (s desertom i dvi litre đakovačkog rizlinga iz butelje). Ženske su pile sok.

----------------------
4.7.2036.
Ništa (a, brate, nedilja je, grijeh je radit)

----------------------
3.7.2036.
Opet ništa (da im se dalo radit išli bi u zidare, a ne u političare).

----------------------
2.7.2036.
Ništa. Brate boli glava od onog Antinog drniškog vina (Kud su išli onu zadnju litru pit).

----------------------
1.7.2036.
Ništa. Svi otvaraju autoceste. Poslin idu kod Ante na janjetinu.

----------------------
30.6.2036.
Danas je u Vladi:
Čokolino od doručka
dvije kruške
pečena janjetina s prilozima i tri litre gemišta
(danas je Vlado bija na partijskom sastanku)
E Vlado, Vlado mogla bi sutra bolit glava.

U onoj drugoj Vladi naravno ništa (bilo je vruće za popizdit, a erkondišn nije radio).

----------------------
29.6.2036.
Danas u Vladi:
Bla, bla, bla, Portugal, bla, bla, bla, Europska zajednica, bla, bla, bla, turistička sezona, bla, bla, bla, Dalmatina, bla, bla, bla...

KOPITOM U GLAVU

30.10.2005., nedjelja

Mi pišemo

Mi pišemo
Ostavljamo tragove sebe
Uzmite i nosite vičemo
Pogledajte nas
Ovdje smo
Alo...
Alooooo.....
To smo mi
Mali, sitni, slabi
Imamo prste da lupaju po tipkovnici
I mozak da ih pokreće
Imamo mišiće kojima
dižemo teške terete
Jetru i bubrege
što nagriženi vremenom
polako odumiru
Kosa nam otpada
i kičma se grbi
Krcka u zglobovima
i žiga u križima
Bližimo se Svemiru
bivša djeco
majke i očevi
buduće bake i djedovi...

Prolazni mi smo...

U očima nam je odsjaj mladosti
Sa sjetnim osmjehom na licu
gledamo
kako naši geni geni replicirani
skakuću oko nas
Male nakupine energije
klupka veselja
bezbrižni leptirići
Velike naivne oči
promatraju svijet oko sebe
i čude se
Eee tata, tata, kaj je ovo...?

Bem mu miša slatkoga...

Kao kišne kapi
padaju im mliječni zubi
iz usta
Mačići medeni
Sami spremaju torbu za školu
Peru zube i češljaju se
Svađaju se oko doručka
Uče pisana slova
Broje do sto
Zbrajaju do deset
Crtaju zelene mrlje po papiru
Vidi tata - žaba
Srca naša slatka
Skaču, skaču
po cijele dane
Rolaju se i voze na biciklu
i padaju
pa se dignu i otrče na ljulju
pa preskaču konop
do deset
šprdaju se s nama
i žicaju pare
za nekakvu žvaku
ili sladoled

Rastu naočigled...

Krug života kruži
i nismo ništa mlađi
Bore se nabiru
i zglobovi okoštavaju
djeca nam rastu
a mi se usukavamo u sebe
i brojimo sijede u kosi

Polako jurimo u vječnost...

Prolazni mi smo
i zbog toga ponekad osjećam tugu...
Zato vas grlim širokim riječima
Dobrodošli
Još bolje vas našli domaćine...
Odmorite na čas
da zajedno gledamo kako vrijeme teče
Moja su vrata otvorena
Uzmite odavde šta želite
i šta vam treba
Ponesite sa sobom osmjeh
širok i vedar
iskru u očima
Džabe je i od srca
I ako će me ko poslušat:

Nema smisla dušu puniti mrakom
Vremena je malo
Treba ga iskoristiti valjano...


- 00:59 - Nabaci nešto svoje (21) - Odnesi doma - #

19.10.2005., srijeda

Muški su pali s Marsa (na glavu), a žene (naivno) glume Venere

Devedeset i devet posto zabava ima formalni razlog odnosno povod za održavanje. I sve su ih izmislili Marsijanci. Razlog? Mora li biti razloga? Očito da mora, budući da uvijek postoji razlog. Dapače, postoji široka paleta razloga, od važnih do izmišljenih. Razlozi mogu biti od velike društveno-socijalne važnosti, kao vjenčanje, krštenje ili krizma. Razlozi mogu biti više osobne ili intimne prirode. Takve prigode su rođendan, babinje, diploma ili dosegnuće kakve slične titule, useljenje u novu nekretninu, novi posao i slično. Sva ova okupljanja organiziraju se u pravilu u krugu uže rodbine i najbližih prijatelja, ali to najčešće ovisi o financijskoj potkovanosti i općoj socijaliziranosti slavljenika. Uvijek je moguće, a ponekad i poželjno da se na ovakva okupljanja pozovu i osobe koje su možda osobno manje utjecajni u životu pojedinca, ali su ipak vezani daljim rodbinskim ili važnijim poslovnim vezama. Treća grupa razloga se može podvesti pod zajednički nazivnik – Majmunovo. Mi muškarci smo društvena bića i ako već nema formalnog razloga, treba ga izmisliti. Ovakve prigode su ionako sjajna prilika da se za džabe nažderemo i naločemo. Pa kad nas naše zgodnije polovice s Venere bijesno upozore na činjenicu da se ponašamo kao svinje, mi im kažemo da je to samo danas, jer je posebna prilika.

Ta bića se Venere su tako naivna da će same sebe uvjeriti da je to stvarno tako.

Nakon što je obavljena ceremonija zbog koje se ekipa sastala počinje dio slavlja koji su Marsijanci jedva čekali. Žderanje i lokanje. Pijanka. Većina Marsijanaca je već podmazana aperitivima, štokovima, jegerima i sličnim lubrikatorima, i ovlaš teturaju restoranom ili sličnom ustanovom, uvjereni da nitko ne vidi kako su već odavna napustili Trijeznograd i sada totalno izgubljeni lutaju Pijanopolisom. Gladni su, i budući da nema nekakvih gazela oko pojila, jelena na nišanu karabinke niti ribica na dometu udice, postavljeni stol je jedino mjesto na kojem bi se mogli okrijepiti bjelančevinama i srodnim molekulama koje život znače. Naravno da se bacaju na novopridošlu hranu kao sokol na nevinog zečića koji u smrtnom strahu pretrčava ravnicu. Nakon desetak zalogaja, ili bolje da kažemo desetak brutalnih nasrtaja na nebranjene komade bivših životinja, naivke s Venere uviđaju razmjere sranja u koje su se uvalile. Obilne zalogaje Marsijanci po starom dobrom Rvackom običaju zaljevaju ili je bolje reći utapaju u pivi ili gemištu. Time žele biti sigurni da novounesena hrana neće usporiti proces opijanja.

Nakon uvodne riječi domaćina nekolicina Marsijanaca riga, a njihove pripadajuće Venerijanke vrište grcajući u suzama. Dio hrabrijih Venerijanki prijeti da će otići ili radi neugodnu scenu, kako bi time zadobila pažnju voljene Marsijanske svinje. No samo ispada glupa pred ostalima, jer pijana lola nema namjeru popraviti manire. Dapače, u inat eksa duplu lozu, i glasno podriguje, a zabava se nastavlja kao da se ništa nije dogodilo.

Ponoć je i atmosfera se zahuktava. Grozno je biti žena u ova doba. Posebno ako je trijezna. Pa u nevjerici gleda svoju junačinu kako urla i živo gestikulira, krevelji se i pljucka sve oko sebe u pijanom deliriju. Naravno da njegovim pajdašima, koji su u istom stanju, to ne smeta, već uzvraćaju istom mjerom, i svi se na kraju crveni u licu i slinavi cerekaju kao imbecilne hijene. Trijeznom primjerku s Venere to je užasno, a i šminka se već poprilično razmazala, pa se nervozno meškolji po stolici i pokušava diskretnim signalima sugerirati svom Marsijancu da bi bilo vrijeme za polazak kući. Ali nema šanse. Ne bu njemu nekakva baba govorila šta da radi. On je trenutno najjači i najpametniji na svijetu i nema šanse da primi ikakvu dobronamjernu sugestiju, a kamoli naredbu. Pijana euforija je u biti jedino vrijeme kada se muškarac ponašao kao pravi muškarac.

Nakon što su se svi Marsijanci pobratimili i krvlju utvrdili da će se ovih dana ponovno naći na sličnom okupljanju, vrijeme je za polazak. Hvataju svoje uplakane Venerijanke za ruku i guzu, te nakon šamara napuštaju mjesto zločina. Naravno da se nakon ovog debakla Marsijanci neće vidjeti nekoliko mjeseci, taman toliko koliko treba modricama da nestanu s tijela prosječnog Marsijanca. Ako se pitate kojim masnicama, onda se nikad niste zamjerili pravoj Venerijanki.

Da bi se zaključilo što je ovim tekstom autor želio zaključiti bili bi potrebni eoni logičkog rezoniranja, a možda ne bi ni to pomoglo, budući je navedena persona totalni idiot. Stoga ćemo se samo slatko nasmijati doktorima marsijanske znanosti koje i dalje rade sve po svome, dok se jadne Venerijanke tješe time da su ih dan poslije ispleskale jezikom po ušima, a katkada im i šakom prošetale zube. Čime nisu ništa postigle, osim trenutnog olakšanja.

Jer alkohol se točio i na idućoj zabavi.

- 01:32 - Nabaci nešto svoje (10) - Odnesi doma - #

13.10.2005., četvrtak

Moćna gomilica u epizodi: Zgažena osa

Godina je 1873. Istočno od Pecosa uvijek ima nekakvih problema s indijancima. Mladi crvenokošci nemaju baš para pa svakog petka i subote prije izlaska u obližnji saloon na klupicama u parkiću pumpaju testasterone vatrenom vodom iz obližnjeg diskonta i uvijek bi se našla neka usijana glava koja bi išla istjerivati pravdu u ime svojih izigranih predaka. Ovih je dana probleme stvarao pobunjenik imenom Sivi Sokol i grupa mladića koja je prihvatila njegovo vodstvo. Moram priznati da nezavisnom promatraču nije jasno zašto se crvenokošci stalno bune. Istina je da im je bijeli čovjek uzeo posjede i ograničio ih na rezervate. Istina je da im je poubijao skoro sve bizone i zabranio im jedinu stvar do koje su držali – slobodu. Slobodu kretanja i slobodu življenja. Sve je to točno, no morali su biti svjesni da su slabiji i da je u konačnici otpor uzaludan. BORG je to odavna utuvio u glavu mnogim civilizacijama diljem Svemira, a bljedoliki stršljenovi od osa su BORG ovog vremena.

Kauboj Džo je tog dana bezbrižno kaskao svojim posjedom, koji je nekada pripadao Mescalero apačima, ali za potrebe ove priče nazvat ćemo ih Mohikanci. Njegova zemlja se protezala dokle god je pucao pogled. Ih ih kakav je to pogled bio. Prerija ko na screensaveru, išarana kaktusima i kanjonima. Pljucnuo je zadnji komad duhana za žvakanje i počeo zviždukati neku veselu contry pjesmu od Dolly Parton. Nije se imao čega bojati kad je, koliko je čuo, posljednji Mohikanac lovio dabrove negdje po Kanadi. Iako je bio neizdrživo vruć dan i nije bilo potrebe micati se iz hlada za vrijeme sieste, Džo je odlučio obići krave koje su pasle na starom indijanskom groblju. Naime, žena mu je za ručak radila strašne tortille, kakve samo znaju raditi žene iz Tijuane, i nakon besramnog prežderavanja imao je potrebu poštedjeti obitelj od smrtonosnih vjetrova.

Za to vrijeme ja sam došao k svijesti u strašnoj, mračnoj, ljepljivoj rupi, stjeran u gomilu jednako nesretnih nevoljnika. Osjećao sam se pritisnut sa svih strana, kao da sam zatvoren u elastičnu vreću. Vonjalo je kao u dimnjaku nekakve meksičke kantine i tlo je podrhtavalo. Instinkt mi je govorio da moram krenuti nizbrdo. Probijao sam se kroz džunglu nekakvih meksičkih biljaka od kojih se rade odlični začini. Osjećao sam kiseli zadah iza leđa. Osvrnuo sam se. Dobro je, nisam bio sam. Ne znam koliko je vremena prošlo, no primijetio sam da se rupa počela širila, a mirisi su postali intenzivniji. Osjećao sam kao da se gušim. Morao sam izaći van. Čuo sam potmulu grmljavinu u daljini i ugledao slabašan tračak svijetla nedaleko od sebe. Sve se zatreslo, a onda je počeo armagedon... Eksplozije su bile sve glasnije, učestalije i bliže. Usisan u snažni, zaglušujući vrtlog osjetio sam kako u potpunosti gubim kontrolu.

Džo je osjetio oštru bolu u desnom ramenu. Pogledao je u nevjerici u vrh indijanske strijele, koji mu je virio s prednje strane ramena obliven toplom ljepljivom crvenom tekućinom. Instinktivno se bacio s konja i sakrio iza prve stijene. Ugledao je desetak sjenki u pozadini obližnjeg polja kaktusa. Znao je da ga samo čudo može spasiti. Prokleti divljaci – tiho je opsovao je kroz rijetke zube.

Prošlo je petnaestak minuta i sumrak je nježno grlio teksašku preriju, samo su povremeni pucnji kvarili idilu. Rana na ruci nije bila ozbiljna, a Džo je imao dobru zalihu metaka za svoju Winčesterku Suzy i uspijevao je na sigurnoj udaljenosti držati indijance koji su bili naoružani samo lukovima i strijelama i tomahawcima. No bližila se noć i znao je da se, ako želi pobjeći, mora dokopati brzaca koji je protjecao kroz kanjon pedesetak metara dalje. Skinuo je tešku kaubojsku odjeću izrađenu od kravlje kože, koja bi ga usporavala pri bijegu i ostao je kao od majke rođen. Krrrrgrr… zagrmilo je iz stomaka. Prokleti želudac. Povremeni prdci dotad ga nisu posebno smetali, jer bi uz zaglušujuću buku zaplovili zrakom i učas se razišli. No ovaj put mu se učinilo da bi iz pozadine moglo svaki tren izaći i nešto konkretno. Pomalo netipično za Divlji zapad Džo je bio čistunac i grozio se smrada i prljavštine. Odlučio je ostaviti veliku nuždu za rijeku. Ako preživi do rijeke.

U trenutku kad je sve naizgled mirovalo Džo se odlučio na bijeg. Kao sumanut je trčao prema spasonosnim brzacima. Došao je na desetak metara od rijeke i bio je izvan dometa indijanskih tomahawka. Jedite govna neuki australopiteki – uzviknuo je prema indijancima. Već je bio siguran u spas kad je iz rijeke izronio Sivi Soko. Lukava lija ga je čekala u zasjedi. U prvom trenutku Džo se cijeli zgrčio, a nakon toga se rezignirano opustio i kroz stražnji izlaz nekontrolirano istovario ostatke današnjeg ručka. U narodu bi rekli da se usro od straha.

Ihaaaaaaaaaa... čuo sam uzvike oko sebe. Padali smo brzinom jabuke koja je pala na glavu onom frajeru što je izumio gravitaciju. Približavali smo se užarenom prerijskom pijesku ubrzanjem od 9,81 m/s2, šibani zaglušujućim hukom vjetra, koji nam je po zakonima fizike pružao žilav, ali uzaludan otpor. Sraz sa majčicom zemljom bio je neizbježan. Vidio sam rijetku prethodnicu kako se rasprskava o tlo. Odmah za njima slijedio je tvrda jedinica u kojoj sam se i ja nalazio. Trenutak prije udara zažmirio sam i prihvatio svoju sudbinu, svrha mog boravka na zemlji bila je ispunjena. Do sutra ujutro bit ćemo osušena smeđa gomilica.

Prestravljeni Džoov pogled se sreo s odlučnim pogledom Sivog Sokola. Trenutak kasnije tomahawk se stopio s Džoevim mozgom i ovaj je pao glavom u izmet koji je trenutak prije ispustio. Ti jesti govna bijelo smeće – procijedio je Sivi Soko na lošem engleskom. Indijanci su glasno odobravajući napustili mjesto zločina. Do sutra ujutro većina njih će već biti obješena o neko samotno stablo, kao i svaki put dosad. Ti divljaci nikad ništa ne nauče. No nama to neće ništa značiti jer mi ćemo do sutra ujutro biti osušena smeđa gomilica zabijena u glavu našeg stvoritelja i muhe će nas veselo grickati. Usrana je sudbina prosječnog govanceta.


P.S (objava)
e, ova je stvarno zadnja... stvarno neću više o izmetu...

- 17:38 - Nabaci nešto svoje (2) - Odnesi doma - #

11.10.2005., utorak

Proljeće...

Zašto suze liju plave oči
dok režu luk u kuhinji
Zašto plaču mandoline
i cvile violine
Zašto klapa ispo volta više ne piva
šoto voće o ljubavi i o vinu
niti ori pjesma junaka ispod masline neobrane
joj... koja ste vi najslabija karika kad ne znate
Nikad od vas milijunaša
a kamoli pobjednika Kviskoteke
Pa ljeto je gotovo
Jesen je u gradu
Zajahala je maglu i
tiho tiše se prikrala s leđa
u mirisu pečenog kukuruza
i kapljicama kiše
Zažutila je krošnje stabala ko beba pelene
i sad nam šušti šarenim lišćem oko glave
i gađa nas kestenima iz visine

Ah oh jesen...
Vrijeme kada priroda oblači decentnu spavaćicu uljanih boja
i dostojanstveno se priprema za zimski san
vrijeme kad drveću otpada kosa
i žute travnati zubi prirode
Kiše ispiru lišće s ulica
a sibirska anticiklona puše ledenim zadahom
Pomaljaju se prvi dimovi iz dimnjaka
Pali se centralno grijanje u toplani
Kupuju se peći i kaloriferi
Djeca su već ponovno zamrzila školu
i sanjare o snijegu i zimskim praznicima
Odrasli dvoje između šuškavca i pernate jakne
Sponzoruše već škicaju novu zimsku kolekciju u izlogu
Posljednje laste šutke bježe u dalek južni kraj
a neke rode već odavna kenjuckaju na marokance i alžirce
Vjeverice marljivo skupljaju žireve po šumi
a medvjedi već pomalo pospani bauljaju šumama

Ovo je vrijeme kad se kiseli zelje, paprika i krastavci
a ajvar i rakija se krčkaju u kotlovima
Vrijeme kad se krsti mlado vino
i pijani vinogradari radosno jure mračnim prometnicama
u neregistriranim i neosvijetljenim traktorima
To je vrijeme kada rida nebo od muke što se bliži zima
i sve zacakli u oker tonovima kad sunce probije koru cirostratusa
opa...
gle malu voćku poslije kiše
Napio se stric Jozo pa se njiše
i vata se za grane male voćke neobrane
Ali ne zadugo jer znam ja Jozu kaki je
uskoro će past ispod plota od svježe napravljene rakije

Neki će možda pustiti suzu za vrućim ljetom
kada polugole žene kruže oko nas
dok u moru toćamo nogice na plaćenom godišnjem
Stric Frane će se sa sjetom sjetiti proljeća
kad je, pun ljubavi, susjedu Maru vijo oko plota
lud ko batina jer se tada pila dobra žlahtina

Mi ćemo se kucnuti za šankom, iskapiti kumovu lozu
i u zen-meditaciji promatrati kako vjetar nosi nečije šešire niz ulicu
Opušteni i mirni jer znamo...

Sve se vrti
sve se kreće
I poslije jeseni žute
i poslije zime ljute
opet će doći
šareno proljeće.

- 16:16 - Nabaci nešto svoje (7) - Odnesi doma - #

07.10.2005., petak

Moćna gomilica u epizodi: Uredski teqila party

Osvijestio sam se u isparevinama tekile. Fuj. Franjo je spavao kao zaklan na kauču zagrljen sa šeficom. U njenom stanu. Oboje su bili goli. Franjo majstore. Osjećao sam kao da se raspadam. Bol je zadirala u svaki dio mene. Dezintegracija. Rasap stanica. Razvodnjavanje. Osjećao sam se kao da se stapam s okolinom i fermentiram na kapljice. Užas. Piće škodi. Jebemu miša Franjo, ne valja pretjerivati. Nisam mogao razmišljati. Halucinirao sam. Upao sam u lijevak i iskapao se u veliku rijeku meni sličnih bezličnih lica. Robovska parada slobode. Proljevali smo se iz ulice u ulicu. Ispirali zidove mjesta kroz koja smo prolazili. Bujica je nezadrživo tekla. Euforija. Iskonska bestijalnost. Alkohol je kriv. Slijevali smo se u povorku iz svih pokrajnjih ulica. Razvodnjeni smo klizili nizvodno. Atmosfera je ključala i proključala. Pod velikim pritiskom smo došli na trg. Buka je jačala. Kao vihor isprekidan vulkanskim erupcijama. Franjo se za to vrijeme meškoljio na kauču i prduckao. Čuo sam huk zastrašujućeg vodopada i hipnotiziran sam se prepustio struji. Ukapljičio sam se. Franjo je naglo otvorio oči, izvukao se iz šefičinog zagrljaja, skočio s kauča i potrčao prema Veceju, no u tom trenu nisam mario za Franju. Pritisak je bio sve veći. Buka je postajala nepodnošljiva. Kabuuuum... Poletjeli smo. Udisao sam zrak punim plućima. Letio sam brzinom gravitacije slobodan kao albatros. Pljuuusss... Rasuo sam se kao kiša u tisuće kapljica na meke niti kašmirskog tepiha. Konačno slobodan...

O da, Franjo je opet imao proljev. Kao i uvijek nakon lokanja. A ja sam opušteno ležao među svojima u smeđoj lokvici na šefičinom tepihu u dnevnom boravku i sa širokim osmjehom na licu pušio cigaru. Šefica je vrištala.

- 17:35 - Nabaci nešto svoje (7) - Odnesi doma - #

02.10.2005., nedjelja

Intertekstualni captain˙s log suplemental stardate 02102005

Evo vratio sam se s odmora i sad uzimam godišnji da se odmorim od odmora... ne znam da li me više smeta upala grla ili upala mišića, ali mi je drago da sam upoznao neke mišićne grupe koje nisam znao da imam... posebno bih pozdravio gospodu vlasnike portala koji se toliko uspješno bore s tehničkim problemima pa se svako malo ne možemo uključiti na blog... da Stella, ali to nije sve, ako ste totalne kompjuterske neznalice za bonus ćemo vam objaviti nekoliko sličnih postova odjednom... ili različitih... ili ćemo jednostvano staviti tuđe... ili izbrisati postojeće... i to potpuno besplatno... a ako naručite odmah obećavamo da ćemo vam izbrisati sve postove prije studenog 2004. godine... e pa hvala kolege...

- 19:47 - Nabaci nešto svoje (8) - Odnesi doma - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< listopad, 2005 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Ovdje možete naći
Puno slova naslaganih u određene skupove i korelacije. Ponekad smisleno, u pravilu - ne. Malo šege, malo poezije, poneki osvrt na aktualnosti, kvaziznanstveno pravno zanovijetanje, mlaćenje prazne slame, piljenje tupom pilom, i slično. Uglavnom, sve što mladi vole (izbjeći).