Zašto suze liju plave oči
dok režu luk u kuhinji
Zašto plaču mandoline
i cvile violine
Zašto klapa ispo volta više ne piva
šoto voće o ljubavi i o vinu
niti ori pjesma junaka ispod masline neobrane
joj... koja ste vi najslabija karika kad ne znate
Nikad od vas milijunaša
a kamoli pobjednika Kviskoteke
Pa ljeto je gotovo
Jesen je u gradu
Zajahala je maglu i
tiho tiše se prikrala s leđa
u mirisu pečenog kukuruza
i kapljicama kiše
Zažutila je krošnje stabala ko beba pelene
i sad nam šušti šarenim lišćem oko glave
i gađa nas kestenima iz visine
Ah oh jesen...
Vrijeme kada priroda oblači decentnu spavaćicu uljanih boja
i dostojanstveno se priprema za zimski san
vrijeme kad drveću otpada kosa
i žute travnati zubi prirode
Kiše ispiru lišće s ulica
a sibirska anticiklona puše ledenim zadahom
Pomaljaju se prvi dimovi iz dimnjaka
Pali se centralno grijanje u toplani
Kupuju se peći i kaloriferi
Djeca su već ponovno zamrzila školu
i sanjare o snijegu i zimskim praznicima
Odrasli dvoje između šuškavca i pernate jakne
Sponzoruše već škicaju novu zimsku kolekciju u izlogu
Posljednje laste šutke bježe u dalek južni kraj
a neke rode već odavna kenjuckaju na marokance i alžirce
Vjeverice marljivo skupljaju žireve po šumi
a medvjedi već pomalo pospani bauljaju šumama
Ovo je vrijeme kad se kiseli zelje, paprika i krastavci
a ajvar i rakija se krčkaju u kotlovima
Vrijeme kad se krsti mlado vino
i pijani vinogradari radosno jure mračnim prometnicama
u neregistriranim i neosvijetljenim traktorima
To je vrijeme kada rida nebo od muke što se bliži zima
i sve zacakli u oker tonovima kad sunce probije koru cirostratusa
opa...
gle malu voćku poslije kiše
Napio se stric Jozo pa se njiše
i vata se za grane male voćke neobrane
Ali ne zadugo jer znam ja Jozu kaki je
uskoro će past ispod plota od svježe napravljene rakije
Neki će možda pustiti suzu za vrućim ljetom
kada polugole žene kruže oko nas
dok u moru toćamo nogice na plaćenom godišnjem
Stric Frane će se sa sjetom sjetiti proljeća
kad je, pun ljubavi, susjedu Maru vijo oko plota
lud ko batina jer se tada pila dobra žlahtina
Mi ćemo se kucnuti za šankom, iskapiti kumovu lozu
i u zen-meditaciji promatrati kako vjetar nosi nečije šešire niz ulicu
Opušteni i mirni jer znamo...
Sve se vrti
sve se kreće
I poslije jeseni žute
i poslije zime ljute
opet će doći
šareno proljeće.
Post je objavljen 11.10.2005. u 16:16 sati.