Devedeset i devet posto zabava ima formalni razlog odnosno povod za održavanje. I sve su ih izmislili Marsijanci. Razlog? Mora li biti razloga? Očito da mora, budući da uvijek postoji razlog. Dapače, postoji široka paleta razloga, od važnih do izmišljenih. Razlozi mogu biti od velike društveno-socijalne važnosti, kao vjenčanje, krštenje ili krizma. Razlozi mogu biti više osobne ili intimne prirode. Takve prigode su rođendan, babinje, diploma ili dosegnuće kakve slične titule, useljenje u novu nekretninu, novi posao i slično. Sva ova okupljanja organiziraju se u pravilu u krugu uže rodbine i najbližih prijatelja, ali to najčešće ovisi o financijskoj potkovanosti i općoj socijaliziranosti slavljenika. Uvijek je moguće, a ponekad i poželjno da se na ovakva okupljanja pozovu i osobe koje su možda osobno manje utjecajni u životu pojedinca, ali su ipak vezani daljim rodbinskim ili važnijim poslovnim vezama. Treća grupa razloga se može podvesti pod zajednički nazivnik – Majmunovo. Mi muškarci smo društvena bića i ako već nema formalnog razloga, treba ga izmisliti. Ovakve prigode su ionako sjajna prilika da se za džabe nažderemo i naločemo. Pa kad nas naše zgodnije polovice s Venere bijesno upozore na činjenicu da se ponašamo kao svinje, mi im kažemo da je to samo danas, jer je posebna prilika.
Ta bića se Venere su tako naivna da će same sebe uvjeriti da je to stvarno tako.
Nakon što je obavljena ceremonija zbog koje se ekipa sastala počinje dio slavlja koji su Marsijanci jedva čekali. Žderanje i lokanje. Pijanka. Većina Marsijanaca je već podmazana aperitivima, štokovima, jegerima i sličnim lubrikatorima, i ovlaš teturaju restoranom ili sličnom ustanovom, uvjereni da nitko ne vidi kako su već odavna napustili Trijeznograd i sada totalno izgubljeni lutaju Pijanopolisom. Gladni su, i budući da nema nekakvih gazela oko pojila, jelena na nišanu karabinke niti ribica na dometu udice, postavljeni stol je jedino mjesto na kojem bi se mogli okrijepiti bjelančevinama i srodnim molekulama koje život znače. Naravno da se bacaju na novopridošlu hranu kao sokol na nevinog zečića koji u smrtnom strahu pretrčava ravnicu. Nakon desetak zalogaja, ili bolje da kažemo desetak brutalnih nasrtaja na nebranjene komade bivših životinja, naivke s Venere uviđaju razmjere sranja u koje su se uvalile. Obilne zalogaje Marsijanci po starom dobrom Rvackom običaju zaljevaju ili je bolje reći utapaju u pivi ili gemištu. Time žele biti sigurni da novounesena hrana neće usporiti proces opijanja.
Nakon uvodne riječi domaćina nekolicina Marsijanaca riga, a njihove pripadajuće Venerijanke vrište grcajući u suzama. Dio hrabrijih Venerijanki prijeti da će otići ili radi neugodnu scenu, kako bi time zadobila pažnju voljene Marsijanske svinje. No samo ispada glupa pred ostalima, jer pijana lola nema namjeru popraviti manire. Dapače, u inat eksa duplu lozu, i glasno podriguje, a zabava se nastavlja kao da se ništa nije dogodilo.
Ponoć je i atmosfera se zahuktava. Grozno je biti žena u ova doba. Posebno ako je trijezna. Pa u nevjerici gleda svoju junačinu kako urla i živo gestikulira, krevelji se i pljucka sve oko sebe u pijanom deliriju. Naravno da njegovim pajdašima, koji su u istom stanju, to ne smeta, već uzvraćaju istom mjerom, i svi se na kraju crveni u licu i slinavi cerekaju kao imbecilne hijene. Trijeznom primjerku s Venere to je užasno, a i šminka se već poprilično razmazala, pa se nervozno meškolji po stolici i pokušava diskretnim signalima sugerirati svom Marsijancu da bi bilo vrijeme za polazak kući. Ali nema šanse. Ne bu njemu nekakva baba govorila šta da radi. On je trenutno najjači i najpametniji na svijetu i nema šanse da primi ikakvu dobronamjernu sugestiju, a kamoli naredbu. Pijana euforija je u biti jedino vrijeme kada se muškarac ponašao kao pravi muškarac.
Nakon što su se svi Marsijanci pobratimili i krvlju utvrdili da će se ovih dana ponovno naći na sličnom okupljanju, vrijeme je za polazak. Hvataju svoje uplakane Venerijanke za ruku i guzu, te nakon šamara napuštaju mjesto zločina. Naravno da se nakon ovog debakla Marsijanci neće vidjeti nekoliko mjeseci, taman toliko koliko treba modricama da nestanu s tijela prosječnog Marsijanca. Ako se pitate kojim masnicama, onda se nikad niste zamjerili pravoj Venerijanki.
Da bi se zaključilo što je ovim tekstom autor želio zaključiti bili bi potrebni eoni logičkog rezoniranja, a možda ne bi ni to pomoglo, budući je navedena persona totalni idiot. Stoga ćemo se samo slatko nasmijati doktorima marsijanske znanosti koje i dalje rade sve po svome, dok se jadne Venerijanke tješe time da su ih dan poslije ispleskale jezikom po ušima, a katkada im i šakom prošetale zube. Čime nisu ništa postigle, osim trenutnog olakšanja.
Jer alkohol se točio i na idućoj zabavi.
Post je objavljen 19.10.2005. u 01:32 sati.