Lako se uoči sličnost. U pseudonimima.
Kako i ne bi, kad nije slučajna.
Dani slave...
Dani kada smo bili najpametniji na svijetu...a ako i nismo to je bilo samo zato što to nismo htjeli.
Dani kad smo se napadali iz svih oružja (dobro smo i preživjeli...)
Dani kad smo živjeli u obećanoj zemlji ispod Mosora, Zemlji Heleni.
ZEMLJA HELENA (ne po grčkim indijancima, nego žensko ime)...
Kako je rođo došao do tog imena nisam nikad pitao. Možda neka sretna ili nesretna ljubav, možda je to ime pokupio od nekud (a volio je čitat), a možda mu je jednostavno palo na pamet - nije niti bitno. Nastala je kao slutnja, trag iz nekih davnih priča i postala ideal, težnja, čežnja... Oda radosti naše gotovo neiskvarene mladosti.
A rođo je bio pjesnik (a vjerojatno je to i danas, samo to dobro skriva). Vjerovali ili ne, da je htio bio bi netko i nešto (u toj branši). U vrhuncu stvaralaštva imao je bend s jednim fuckin fenomenalnim klavijaturistom, tako da je ono što su svirali bilo nešto neviđeno - spoj lirike mog rođe (nekakva luda faza od Štulića prema Bari - a još luđe) na atmosferičnost Doorsa. Još danas protrnem kad se sjetim...
Al eto, bijes prođe, kao i mladost rana, a čovjeku se s godinama uvuku neke mirnije misli u glavu, dođu žena, djeca, kuća, obaveze, obaveze, obaveze... Dan za danom se reda kao bezlična masa istih slika, osjećaja. Lete jedan za drugim da ti se ponekad sjećanja stapaju pa više nisi siguran koja godina je koja. Jedna fuckin dugačka siva mrlja s ponekim bljeskom u ponekim danima.
Anyway...
Službena himna Zemlje Helene je bila ragae (ne znam kak se piše) verzija pjesme "Go Johnny go", koja je u našoj verziji započinjala sa...
Duboko u šumi gdje sam rođen ja
tu je moja kuća, moja koliba
u kolibi je napušena gomila
sve je puno golih žena i hipija..
...i tako do unedogled bi se redali stihovi, dokle god bi nam išta padalo napamet...
Nije neka umjetnost, ali se uklapala u atmosferu širenja mira, ljubavi i dima opijata...
Službena djelatnost Zemlje Helene se sastojala od mnogo glagola...lutanja, traženja, gubljenja, nalaženja, trženja, na suncu prženja, lokanja, motanja i gutanja, riganja, padanja, i opet lutanja, traženja, pa nalaženja i dizanja, škrgutanja, gugutanja, režanja na sve i sva, a ipak ponajviše smijanja...
Gospodarstvo je cvalo zahvaljujući donacijama naivnih sinova naših djedova...
Službeni sport je bio picigin (a ja letim ka pingvin...)
Predsjednik i ministar za održavanje atmosfere je bio rođo s gitarom i nevjerojatnim idejama...
Iako je bio mlađi, prepustio sam mu da vodi paradu, a on je volio voditi...
Bilo je i žena, ali više za dekoraciju, i neozbiljnu zafrkanciju.
Budući je rođo bio začetnik ideje i izmišljač Zemlje Helena, filozof i umjetnik, tako mu je i službeni naziv bio... ZO HELENA
Kako sam ja bio ministar za šegu i zajebanciju, dobio sam manje filozofski nadimak...
Šta se događalo u Zemlji Heleni supsumira se pod naziv (stavlja se pod zajednički nazivnik)... DANI SLAVE... (a bit će o tomu još riječi)
Sad čekamo da unuci naših očeva ponove sve isto, a mi da glumimo naivne donatore...
(Hebate, a šta ćemo drugo, nećemo im reći da smo mi to već sve prošli...)
Post je objavljen 22.07.2004. u 19:40 sati.