Nekako bi na redu trebalo biti poglavlje o dostavi, koje je u stvari i jedino bitno za izvlakušu od kazne, ali brate mili u tom poglavlju ima puno tehničkih detalja, pa mi se trenutno baš i ne da pisat o tome. Zato ćemo zaobilaznim putem do cilja.
Postoje mnoge predrasude o našim pendrečnim organima. Ja se u pravilu ne slažem s tim, jer su moja iskustva izrazito pozitivna. Iako su po definiciji malo sirovi, jer dok ste vi štrebali opću povijest, oni su zaustavljali aute i legitimirali ljude (a svaka šuša im je pokušala maglu prodat i glava im je stalno bila u torbi...) devedeset posto njih su ljudi, spremni na razgovore, dogovore i pregovore. Zato je važna jedna stvar: nastupiti prema njima pristojno i s dužnim poštovanjem, a ne bahato i bezobrazno, posebno ako ne znate svoja prava.
Kada prihvatite nedvojbenu istinu da ste taj prekršaj počinili, ali da ćete se izvući šhemom prigovor-dostava-zastara, puno je lakše pregovarati s organima reda, i pokušat se izvući na šarm (to posebno vrijedi za komade) ili na šegu.
Priča prva (negdje oko Gospića):
...#*%#!*pas majku#$*#%...lizalica
-Vozačku i prometnu molim...ooo gospodne pa nemorate baš tako psovat...
-Ma nije vama nego sebi...kud sam preticao kad mi se nigdje ne žuri...instinktivno...
-A morat ćete smirit te instinkte...
-Ma znam
-Preticanje kolone preko pune...hm...to vam je 200 kn i kazneni bod...
-Ma...znam
-Kako znate...
-To mi je posao
-Odvjetnik, aaa...
-Jeee
-I šta ćemo...
-Najbolje vi mene pustite (s osmjehom)...i vama i državi manje posla
-Mogu vam eventualno pisat 100 kn... jeste li voljni platii odma...
-(sjetno) nemam para (i da imam - nemam), a i svejedno je šta ćete pisati...(skrušenim tonom) i ovako i onako ću se izvući...
-A kako...ajd reci...
-Šta ću vam govorit, sve znate...
-Ne znam, reci...
-Ma di ću vam sad objašnjavat sve to
-Ajde objasni, neću ti pisat ništa (vraća mi vozačku i prometnu)...
-??????? (i tako objasnim ja...šta ću kad je vratio dokumente)
-Aaaaa...zastara, pa to je stara fora, mislio sam da imaš neku novu...
-Ne treba mi, ova je najjednostavnija...
-A šta ako si iz malog mjesta pa te svi znaju...
-Onda je malo teže, al se da izvuć, nije baš po moralnim normama, ali...
-Ajde dobro... vozi polako... i nemoj te kolone više preticat...
-Neću, garant...
Razgovori-dogovori-pregovori, nemaš šta izgubit (osim ako nudiš novac, jer je to kazneno djelo)
Priča druga (negdje oko Vrlike):
...#*%#!*pas majku#$*#%...lizalica
-Vozačku i prometnu molim...Eeeeee... gopodne, di se žuri...
-Ma neznam...bezveze...došlo mi da ga pređem
-Aaaaaa... dobro vam je došlo... vozili ste 82 a dopušteno 50...
-Jel to sa 10% smanjenja ili bez...
-Bez.. to vam je 200 kn i kazneni bod...
-Ma znam, ali to mi je jedina ravnina da stignem tog šlepera
-Je...ali gospodne ovdi vam je puna linija... a vi ste se dobro zaletili...
-Pa nisam se baš zaletio...
-Mate (zove kolegu) jel se gopodn zaletio...reci mu šta si meni reka...
-Aaaaaaaa...čoviće...ja sam mislija da će ga priskočit, kako je poletija...
-Oćete platit sto kuna odma ili da pišem 200 i kazneni bod... (računaju platit će, pa je miran)
-Nemam para (i da imam - nemam)... pišite...
Kad ne upale pregovori, upale prigovori (I tako to rješenje još negdje luta pustopoljinama pošte)
Priča treća (centar Zagreba, kasno uvečer, davnih dana):
Kum i ja dobrano urakijani...izlazimo iz tekstilca. U golfu-legendi nas čekaju, mene boca pive njega boca vina... Nismo ni krenuli...opa...lizalica... (sakrivaj boce, ajme ne prolivat po sicu)
-Dobra večer...vozačka i prometna...
-Dobra večer...
-Gospodine niste vezani...
-... a jeee (nesigurno) moja greška...taman smo krenuli...
-To vam je pedeset kuna (tad je bilo manje nego danas)
-Nema problema...samo vi pišite, ispričavam se... (pokušaj jeftine izvlakuše)
-Aaaa... a imate li svu opremu...
-Imam... (Bože samo da ne moram izlazit van)
-Oćete li mi ju pokazat
-Ako baš moram... (izlazim teturam, ljuljam se... morao je skontat da nisam baš svoj)
-Aaaa... a fali vam trokut i špaga za vuču...
-A moguće je da sam je posudio nekome...
-To vam je dvjesto kuna kazna...
-Ma nema problema, kriv sam... samo vi pišite...
-Ma dobro neću ti uzet dvjesta kuna, ajde neku kaznu za sto...
-Može nema problema...ne morate ni pisat odma...samo uzmite (samo me pusti više...)
-Ma šta ću ti uzimat...ajde daj plati pedeset kuna za pojas...
-Može nema problema...imate li za vratit od dvjesto...
-Šta...nemaš sitno...
-Nemam...(zemljo otvori se)
-Ajde ništa onda dat ćeš drugi put,,,
-????????... fala doviđenja...
Vozite polako...
Hoćemo... fiiiiijjjjjjuuuuuuu...
A nekad treba imat i sreće. Kažu ljudi: bolje se bez one stvari rodit, nego bez sreće...
S druge strane, postoji ekipa koja bi se odma mlatila, da šta te seljačine imaju NJEGA zaustavljati ili oni koji uz prometnu drže sto maraka (za teže prekršaje - alkohol, 50 km/h previše izvan grada i sl) ili oni koji idu s policajcima ufino pa seru po prigovoru (i sudu) kako su ih ovi maltretirali ili tražili mito. Nakon takvih jebivjetara simpatičani mladići ili djevojke, koji iskreno priznaju i mole ih da budu blagi, su im osvježenja za uši...
Stoga moja preporuka: Razgovori-dogovori-pregovori, a po potrebi prigovor-dostava-zastara.
Post je objavljen 20.07.2004. u 16:10 sati.