jedansan
28.10.2010., četvrtak
|
LJUBAVNA MISAO..... Ja bih trenutak, u zeleni list uvio i takav biser, kao zavjet, poklonio Tebi. Onda mislju obgrlio Tvoje ime, a hod Tvoj, ostavio pored vremena. Na blagom vijetru, kosu Ti raspleo, pa uvio strucak osjecaja usred dodira. S mirisom jutra, ruku primio, puno njeznosti, u pogled Tvoj donio. Daleko od tuge i nemira saptao, izmedju bedara, sliku blazenstva upijao. Pod poljupcima, Tvoje snove uzimao i setao, po Tvojim slatkim odmoristima. Sve bih to, nebrojno puta ucinio, milovanjima i uzdasima potvrdjivao. Sasvim tiho, beskonacnost pokazivao i bogatim darovima nagradjivao. Neprimjeno, na daleka putovanja vodio, a svoju veliku ljubav, samo Tebi davao. Ja bih trenutak, u plavo nebo utkao i taj dragulj, na Tvoja njedra stavio. Priljubio Tvoju dusu, uz moju, pa s Tobom ispratio vrijeme i zapjevao. Bez ijedne rijeci, uz Tebe pristao, jer u TEBI, na sebe bih naisao... |
|
Reci mi kako sacuvati cistim ovo što imamo, jer znaš, zaboravih ti reci, ja uništim zaista sve što dotaknem, a moram ti reci, volim kada me gledaš onako kriomice, misleci da ne vidim, volim kada pricaš, cak i nekom drugome, onako preglasno, da te mogu cuti i kada nisam u blizini, i odem, vjerovatno nepotrebno, bezbroj puta popraviti šminku, jer znam da ceš me ispratiti pogledom, a moram ti reci, koljena ne slušaju kada si u blizini, i zaista se bojim da ne uprljam nešto ovako cisto i nevino, jer znaš, moram ti reci, ja uništim sve što dotaknem, zato te molim, reci mi kako da nas sacuvam, i kako da savladam želju da ti kažem, dok me gledaš i dok mi pricaš, "zagrli me i poljubi me" od straha da ne uništim sve...... |
27.10.2010., srijeda
|
Zovem te… Jer trebam te… Mislim na tebe… Jer želim te… Sanjam te… Jer ne mogu bez tebe… Mazim se… Jer želim tvoje dodire… Stišćem jastuke… Jer želim tvoje zagrljaje… Oblizujem usnice… Jer želim tvoje poljupce… Krv mi vri… Jer želim te u sebi… |
|
Eto... Volio bi ti ljube pokloniti najljepši bijeli cvijet, sa crvenim kapljicama, poput žrtvene krvi prepune ljubavi moje, ali da trajno ostane, svjež i mirišljav... Volio bi ti pokloniti, baš takav cvijet... A meni moja ljube ne treba ništa više, jer imam TEBE, a ti si ljube moja moj naljepši i najnježniji mirišljavi cvijet... Ti si Vučica lijepa, ovog tvog samotnjaka, Grofa... eto.. |
26.10.2010., utorak
|
Ne sumnjam u tvoju Ljubav Jer znam da Voliš me vrelinom Svoje krvi Kao što i ja tebe Volim Dubinom svoje duše I kada bih mogla Samo dodirnuti te Ovog trena Moja ljubav Bila bi srećom Okrunjena......**smt** |
|
Dosla sam k vama da vas pozdravim. Moje je ime Sreca i sastavni sam dio zivota,zivota onih koji veruju u snagu ljubavi i zivota, onih koji veruju da je ljubav beskonacna. A znate da sam u braku? Davno sam se vjencala za Vrjeme i ono vam je odgovorno za resenje mnogih problema koji vam na pocetku izgledaju veliki i bezizlazni. Ono izgradjuje srca i licnost, ljeci rane i pobeduje tugu. Vrjeme i ja zajedno imamo troje djece. Nasa su djeca Prijateljstvo, Mudrost i Ljubav. Prijateljstvo je najstarije djete ljepo, iskreno, veslo i nasmijano. Zblizava ljude, a da pri tome nikoga ne ranjava vec uteci svakoga kome se priblizi dazeci ga za ruku. Mudrost je nase drugo djete. Ona je pametna, sa cvrstim principima i neprekidno uci i sve je zanima. Najslicnija je svom ocu Vremenu. Mozete zamisliti kako je to kad njih dvoje koracaju zajedno – Mudrost i Vrjeme. Najmlada je Ljubav. Koliko posla s njom!!! Tvrdoglava je, uporna i prevrtljiva tako ponekad zeli zivjeti na samo jednom mjestu, a onda se nakon nekog vremena sjeti i kaze da je stvorena da bi zivela u dva srca, a ne samo u jednom. Ah, moja je Ljubav vrlo slozena i zapletena osoba, tako da zna i pokoju nesmotrenost pociniti i to samo kakvu! Kada do toga dode na scenu moram pozvati njenoga oca. Vrjeme dode i pokusa pokrpiti rane koje je njegova kci Ljubav izazvala, a cesto u pomoc priskoci i Mudrost, mada nije u svim slucajevima od velike koristi sa svom svojom pamecu. Jednom mi je jedna osoba rekla: - " Na kraju sve dodje na svoje, na ovaj ili na onaj nacin. Ako se stvari jos nisu sredile i poslozile znaci da jos nismo na nasem pravom putu." Zato, kazem vam, vjerujte mojoj porodici, mom suprugu Vremenu i mojoj djeci Prijateljstvu, Mudrosti i Ljubavi. Budete li imali povjerenja u njih, znajte, da cu i ja, Sreca jednog dana svakako pokucati na vasa vrata....... zauvijek,ma koliko god teško bilo,koliko god vremena prođe....ja biću tu....**smt** |
reci mi...
|
reci mi da si sretan i biću sretna i ja reci mi da je sve u redu i ja biću mirna reci mi da ćemo trajati zauvijek i poklonit ću ti sve svoje....poklonit ću ti ljubav... ako mi kažeš jednom da odlaziš ja ostat ću na istom mjestu i čekat ću tebe da mi se vratiš... |
25.10.2010., ponedjeljak
|
Kad su oči žene zamagljene suzama, onda je muškarac taj koji ne vidi jasno. |
|
LJubavna čar.......... Htio sam samo malčice ljubavi tvoje,Usne da nam se spoje, Htio sam trenutak biti u naručju tvom, I da ostaneš tu i postaneš dio života mog. Priznajem da te pogledima često tražim, Ali kad je to jače od mene,kad me tvoje oči draže,Priznajem da me privlači tvoj pogled,tvoj osmijeh,tvoje lice,I da si ponekad razlog moje nesanice. Kad bih barem jednom vidjela sjaj u oku mom,Kad te pogledam,kada sam nasuprot ramena tvog, Kad bih samo na trenutak stvorila vrijeme za tebe i mene,Zaboravši sve što nas okružuje,sve što se nalazi oko tebe?! Na krilu ljubavi da svane novo svitanje, Da dobijem odgovor na traženo pitanje,Da znam da li pored sebe vidiš mene, Da li me voliš upola manje koliko ja volim tebe… Vrijeme je da se ovo loše vrijeme izbriše, Da sudbina svoje planove za nas dvoje ispiše, Pa da znam, kojim smjerom ću poći, I da li će moj put do tebe doći? Jer kad nekoga zavolimo srce ne pita za greške, Ne pita za propuste niti za trenutke teške,Ne pita kako krenuti poslije pada, I unatoč svemu ono se još uvijek boljem vremenu nada. Istina je tako i ja želim da ti budeš ono što si ti za mene, Mali korak sreće i za srce melem,žena koja će me nasmijati,koja će ruku pružiti, Ona koja će razumjeti i grešku oprostiti.Žena koji zna što u životu želi, Ostvariti cilj kojem teži, žena sa plemenitošću i sa svojim stavom, Koji ne posustaje i kad sve krene naopako…Upravo je to razlog što te čini posebnim, I kada si teška,nemoguća ljuta,kada sve svojim glupostima izludiš, Postoji u tebi iskra što u ženi ono nešto probudi, Da i kada ne zaslužuješ sve ti oprosti. Tako postoji razlog zašto si mi toliko draga, I kad si u trenucima bijesa gruba,znaš biti blaga, I kad si tužna i kad si sretana uvijek te okružuje posebna čar, Koja te ponovo do mene dovodi,zbog koje sam te iskreno zavolio… |
|
KAJANJE.......... Započinjem pisanje svojih osjećaja na monitor…. po ko zna koji put…. čudno je to koliko puta čovjeka jednostavno uhvati želja reći toliko toga, a kad dobije priliku – riječi ne izlaze…. događa se to često u životu….. možda i nije povezano, ali čovjek puno puta ne iskoristi dobivenu priliku….. a što nam... tada preostaje: ništa osim kajanja….. a to je predivan način da u najmanju ruku utrošimo svoju mladost….. mislim, naravno da je ovo bilo sarkastično rečeno….. svi mi govore – okreni leđa prošlosti, živi u sadašnjosti i gledaj budućnost….. hm… lako je reći….. bilo bi jako lijepo kad bi svi to mogli….. ali kako sazrijevam sve više prihvaćam činjenicu da u životu nema mjesta kajanju….. svjestan sam da se nalazim u najboljim godinama, živim u vremenu kad se zabavljam, uživam, bez PRAVIH briga….. ali sve će to proć…….. i prije nego okom trepneš – tvoj život je prohujao kao lagani povjetarac….. zapitaš se: što sam postigao u svom životu…. jesam li napravio sve što sam želio….. najviše se strah da će moj odgovor biti NEEEEEE!..... i čemu onda kajanje za svojim postupcima kad na samom kraju žalit ćemo jer mislimo da nismo dovoljno učinili i iskoristili život???? Vječni neprijatelj tada postaje VRIJEME: prolaze dani, mjeseci i godine….. a tvoja ljubav i dalje vene….. Ali stariji mi govore: ne boj se – sve dolazi na svoje….. a nakon kiše uvijek sija sunce….. na meni je da vjerujem ISKUSNIJIMA….. |
23.10.2010., subota
ti znaš....
|
...da sve ovdje pripada tebi....svaka riječ,svako slovo napisao si meni...čuvam tebe i sebe kao najveću tajnu,i koliko god je ponekad teško ne predajem se....ne predajem se ni jučer ni danas....i čekat ću koliko god bude trebalo,tiho u svojoj samoći,neću se predat ni sutra....volim te....voliš me....znam... |
21.10.2010., četvrtak
|
Falis.......... Vjetar mi donosi tvoje ime u gluho doba noci. Sat na crkvi otkucava ko zna koju minutu poslije ponoci i opet sjedim sam. ... ...Sjedim u tami. Pred ocima samo slike prelijepih dana...Odsjaji nasih dana ... Od mene se odkida komadic po komadic I nestajem dok se stapam sa mrakom... Cekam te tuznih ociju, da se pojavis, makar na tren. Ali nema te... Zora svice i pozdravlja me: Dobro jutro, tugo – pomislih..... ...... ljube ...drugacija si od svih. Posebna za mene. Budis u meni sto nitko prije nije mogao da dokuci. Nakon dugo vremena, stavila si osmjeh na moje lice i ja sam sretan. Privlacis me svim svojim bicem. Tu si dovoljno zakopana u mom srcu da mi ne nedostajes, Dovoljno da mi ne dosadis. Kako je glupo – ali nedostajes mi , tvoj osmjeh, lice i sve one male sitnice koje su tako lijepe. |
19.10.2010., utorak
tajna...
|
osjećam kao da ponovno dišem, kao da mi srce ponovo kuca... osjećam kao da ponovo živim... osjećam da život dobiva neki novi smisao... |
u tebi....
|
u Tebi je moja snaga pronađena u nježnosti Tvoga glasa... u Tebi je moja vjera skrivena u smjelosti Tvog poljupca.... u Tebi je moj život zarobljen u nemiru Tvog dodira... u Tebi je moja misao rascvjetala u sigurnosti Tvoje ljubavi... u Tebi je moja ljubav sklupčana u svakom dahu kojim dišeš... u Tebi je moja istina zapamčena u svakoj riječi koju govoriš... u Tebi tek postojim kao svoja pripadam ti u svakom Tvom drhtaju... |
istinu u oči moje...
|
Dođi, u oči pogledaj me, približi se, ...iskreno reci, što tvoje srce osjeća, što ti je na duši, ne skrivaj se iza zavjesa, iza tuđih lica... dođi, u oči pogledaj me, jer oči tvoje lagat ne znaju, ne mogu, niti neće, ne kad im je pogled usmjeren, u moja oka dva tamna, iskrena i ljubavlju ispunjena... dođi, u oči pogledaj me, reci mi, samo istinu moje srce želi čuti, dal ona bila gorka ili slatka, bitno nije, samo istinu srca tvoga, želi saznat duša moja... dođi, u oči pogledaj me, vrijeme nije bitno niti vrijedno, jer bez istine umirem, svakim danom sve više i više, samo dođi i reci, ja čekat ću, do zadnjeg daha svoga... |
16.10.2010., subota
|
Ti & Ja Još malo i vidimo se...Jedva čekam...Jedva čekam doći po tebe i ovesti nas u našu malu oazu mira...Želim te stisnuti čvrsto uz sebe...Ne želim te više puštati...Nikad više...Osjetiti te tako blizu...Nešto čarobno...Riječima neopisivo...Želim te maziti, razmaziti, da budeš kao mala umiljata mica...Hoću da mi predeš, frkčeš i grebeš me... Jer....Želim istražiti svaki milimetar tvoga tijela, pokriti ga poljubcima...Hoću osluškivati tvoje srce...Ono daje ritam mom...Volim kad ležim na tebi, kad me onako gledaš i osmjehuješ mi se...Najradije bi te pojeo koliko si slatka...Uživam grickajući te po vratu...Izvijaš se ispod mene... Ruke mi prelaze po tvojim savršenim nogama...Dižu se do tvoje još savršenije guze...Stišćem je onako kako ti voliš...Osjećam kako ti to godi...Prelazim rukama po tvojim grudima...Koža ti diše, srce lupa kao ludo...Kako je predivan taj osječaj...Najradije bi cijeli ušao u tebe...Ne želim se odvajati od tebe...Trebam te...Budi samnom...ZAUVJEK |
|
između jave i sna... tamo gdje se bistrina mora, i plavetnilo neba, u jedno stapa, gdje zrak čini čovjeka… tamo između svih granica, između dobra i zla, gdje je početak samo mit, a kraj riječ iz rječnika… tamo gdje osmjeh i suza, čine besmrtna sjećanja, u vremenu između jave i sna, tamo ću te uvijek voljet ja… |
|
...Moja ljubav si ti.... Ne prođe ni jedna sekunda a da mi ne prođeš kroz misli. Stalno si prisutan u njima uživam u tome. Moramo se još malo strpiti i poslije Nove ćemo se vidjeti a ja sam užasno nestrpljiva. Ne mogu vjerovati da ćemo još malo proslaviti i dvije godine veze. Tako mi nestvarno zvuči. Pogotovo jer smo ...fizički udaljeni i ne viđamo se toliko često. Ali svemu tome uskoro dolazi kraj. Ma riječima se ne može opisati koliko si ti predivan i pažljiv. Ponosim se time što si moj dečko. Jedva čekam uživati s tobom. Jednostavno se želim stisnuti uz tebe i da me maziš.Ti trenutci s tobom su prečarobni i tako nestvarno izgledaju da se ponekad moram štipnuti da provjerim dali je to zaista java. Kako je divno kad u malim sitnicama pronalaziš ljepotu ljubavi. S tobom je proživljenih takvih trenutaka puno a nadam se tj. znam da će ih biti još puno. Kako objasniti taj osjećaj kad mi nježno uhvatiš glavu i poljubiš me u čelo, usne, obraze….Znaš i sam da to volim i samo me odjednom iznenadiš s tim.Biti u tvom zagrljaju je najljepše mjesto na svijetu. Jedva čekam naše šetnje. Onako stisnuti jedno uz drugo, pričanje svakojakih gluposti, smijanja iz srca. Ma obožavam provoditi vrijeme s tobom jer onda zaboravljam na sve.Ne registriram ništa iz vanjskog svijeta.Volim te.Jako. |
|
Ne želim ništa, ni brda, ni vile, ni bisere, ni posteljinu od svile.. želim samo tebe, pored sebe, želim te promatrati dok sanjaš, želim te milovati po usnama dok spavaš... želim te slušati kako dišeš, kako uzdišeš i izdišeš, nasloniti se na prsa tvoja, brojati otkucaje srca tvoga... bojim se oči sklopiti, bojim se usnuti, da sve to ne nestane, da ne prestane... želim zaustaviti vrijeme, želim da zauvijek ostanemo skupa, tijelo uz tijelo, samo nas dvoje.... |
14.10.2010., četvrtak
|
Nikada neću zaboravit! Tinja tiho nečujno tu u meni,Svaki šapat,svaki tračak,svaka misao…Što se sa sjećanjem veže,Ukorijenjen i čuvan svaki dio tebe.. Prate me i proganjaju te životne niti,Da nikad ne zaboravim i da sa njima živim,Iz dana u dan iz godine u godinu,Sve više ih ima…jačaju i bujaju… Ponekad se sa suzama bud...imU pola noći drhtajući i okončan u boli,Skupljajući snagu ponovo sklopiti oči,Da zaborav se sa novim jutrom rodi… Uzaludno se borim i bježim od istine,Kad nam ista krv teče kroz vene,Bojim se pogledati realnosti u oči,Još ne mogu smoći dovoljno snage i pred tebe doći…. Iako je zov sve jači i sve dublje dopire do mene,U podsvijesti znam da ne gubim ništa osim vrijeme,To dragocjeno vrijeme što samo još veću prazninu i patnju stvara,Ostavljajući bolne rane oboje nama… Znam da niti jedan razlog niti opravdanje nema smisla,Što razdvojenost naše živote čini izbjeglima,Svjestan sam koliko i tebe boli,Što ne možeš zagrliti svoje jedino koje voliš. No znaj da nisam zaboravio i da živim svakim danom sa tim,Sa tihom patnjom i grižnjom savjesti…U srcu mom uvijek čuvano je tvoje mjesto,Što te voli bez obzira gdje smo…. |
|
Zbog tebe sam obolio u sebi gdje si ti I ne smijem te više vidjeti A gledao bih te do dna vremena koje činiš trenutkom trenutkom što je vječnost po tebi Tvoje prisustvo briše staze moje tišine po kojima lutam u tvome odsustvu Nemoj da te vidim Hocu da te naselim živim sobom i da prestanem izvan sebe ići tvojim životom Zbog tebe sam obolio u sebi gdje si ti I ne smijem te više vidjeti A gledao bih te do dna vremena koje činiš trenutkom trenutkom što je vječnost po tebi Tvoje prisustvo briše staze moje tišine po kojima lutam u tvome odsustvu Prije nego iz mene moju svijest izvedeš daj da te spoznam kao istinu Prije nego neznano odšumi moj sluh da te čujem kao glas koji me na svijet dozvao I prije nego utopim te u svoj vid da te vidim kao svjetlo koje ostaje u sebi Tražiti te ne znači živjeti vec slijep moliti gluhe ove predjele da se tobom napune Vidjeti te ne znači umirati vec hrvati se sa sjenama mutnoga sna u kome ti isčezavaš Imati te ne znači hraniti se vec gladnim grlom tamaniti voće i žednim grudima presušivati izvore Izgubiti te ne znači osiromašit vec bojati se pustoši i naslućivati bijedu |
|
Noćas vodimo ljubav, ti na meni i ja u tebi. Širimo po nama mjesečinu i zvijezde, njihov se odsjaj sladi uzdasima naših tijela. Mila, držim te za struk i pratim toplinom pokreta, ulazim i topim se u tvojom bedrima, a moje usne preuzimaju tvoje grudi i jezikom maze nabrekle bradavice. Noćas vodimo ljubav, ti poda mnom i ja na tebi. Ispod naših tijela vri noć i putanjom milovanja uspavljuje pjev ptica. Svaki prst utiskujem kožom i ćutim mekoću, a prepone mi među tvojima gore, pa me zanose i poput rijeke tečem. Uzimaš me snagom mora. Noćas vodimo ljubav, ti do mene i ja kraj tebe. Uskovitlani zrak pomiče zidove, sve smo bliže zori koja otkucajima stiže. Pomiješani sa suncokretima osjećamo kako se ritam u nama ne smiruje, postaje žešći i oslobađa strasti naših trbuha. Jutrom nam liježe ravnica u dlanove. Šutim i želim te kraj sebe svom snagom muškarca. Slušam kako u meni besprijekornom ljepotom žene, bujaš. Žudim za tobom zlatno nasmijanom, jer si nježna i moje tijelo iznutra ljubiš. U meni, u mom tijelu uzdišeš, kao žena, koju oduvijek sanjam. Lijepo i zanosno. Požudno. Dva mi srca donosiš. Ostavljaš ih iza mojih bijelih grudi. Sva ponosna, kao slavuj sretna, s jednim srcem pjevaš, a s drugim, na svoje me usne polažeš u svom zagrljaju čuvaš. Ti si moj spokoj i volim te snom dotaknuti, ali ipak, najviše te kao vatru uživam. Tvoj korak, tvoj oblik, tvoj miris, i blagost tvoga bića, to su moja vatra, moja voda, moj zrak i moja zemlja. I takvu te iskrenu, dok me u svoje tijelo naga primaš, svake noći u sebi volim i svom snagom muškarca želim. |
|
...Love you.... Neprestano razmišljam o tebi, ljubavi.Zaokupiravaš mi misli od 0-24.Imam osjećaj kao da smo na početku veze.Želim provoditi svo vrijeme svijeta samo s tobom jer samo se uz tebe potpuno mirno i sigurno osjećam.Jedva čekam kad ćemo moći zajedno stalno provoditi dane i ponašati se kao „normalan“ par.Pod ti...m mislim raditi sve ono što dvije osobe rade kad su u stalnom fizičkom prisustvu.Volim te iz sveg srca i svaki put kad napišem post i kad iznesem tu svoje osjećaje pomislim kako mogu bolje.Kao da nisam sve izrekao.Kao da nisam rekao i ono što se sakrilo u mom srcu, negdje u kutku.Želim da svaki put kad dođeš tu da pročitaš puno lijepih misli i mojih osjećaja.Divna si osoba.Puna kvaliteti koji mnoge cure ne posjeduju.Čast iznimkama!!!Toliko si nježna i pažljiva da svaki put ostanem bez teksta.Paziš na mene kao na kap vode na dlanu.Volim te zbog toga.Jer kao i ja jednako njeguješ ovu ljubav.Onog dana kad ti budem došao za stalno mojoj sreći neće biti kraja.Puno smo toga prošli zajedno makar smo udaljeni.Puno kušnji, prepreka, suza, smijeha…Ali to će se sve vratiti i znamo da će toga biti i dalje ali tada ćemo biti zajedno i neću morati plakati što me ne možeš zagrliti kad trebam zagrljaj.Moći ću se uvaliti u tvoj zagrljaj poput malog djeteta i osluškivati takt tvog srca koji daje takt mom srcu.Čekam i čekat ću to vrijeme koliko god treba jer znam da se isplati i znam da nije uzalud.A do tad ću ti davati puuuuuno ljubavi jer je zaslužuješ.Sretan sam što te imam pored sebe jer tvoja ljubav mi daje snagu dok čekam. Onih provedenih par dana (TI ZNAŠ KOLIKO) su bili prekrasni.Jednostavno sam uživao.Šetnja,kavica i razgovor.Hehehehehe…..I nezaboravan osjećaj....Woooow…Prehebeno…Hvala ti na tom doživljaju.Ne mogu ti ni opisati koliko sam uživao dok smo bili vani.Dok sam i jednostavno te bacao u trans.Obožavam to što uživamo u malim ali nama velikim situacijama.Obožavam to što i u najmanjoj sitnici nađemo romantično značenje.Volim te!!!! |
12.10.2010., utorak
meni od tebe....
|
Želim ti da tuga ne bude tvoj drug,da ti put bude dug,da ti se ostvari najljepsi san,da ti sa osmjehom prodje svaki dan…Želim ti ljubav u venama sreću u očima,čudo u snovima,razum u mislima,snagu u rukama…da imas sreću,pamet i ljepotu,od srca ti zelim najbolje u životu. Život neka ti bude najljepsi san,od srca ti zelim ...SRETAN RODJENDAN!!! |
11.10.2010., ponedjeljak
spoznaja....
|
Spoznaja!....... Nisu me promijenili porazi,Što su se kroz godine nizali,.... Ostao sam onaj isti kojeg si poznavala,Samo sa više spoznaja i iskustva,Što sam rijekom života usputno naučio,Da bih sazrjeo i preživjeo putem uspona i padova… Jedino što je vrijeme promijenilo je ostavši trag,Bore na crtama lica i pokoji sjedi pramen u kosi,Naučio sami i dalje ostati neovisan i svoj,Onako iskren i ranjiv…u potrazi svojih snova…. Nije uvijek onako kako bi željeli da bude,I sa tim se moramo pomiriti,Ponekad život promjeni putokaze,Prema odredištima gdje nismo planirali biti…. No nije važno gdje ćemo biti, u kojem gradu ili djelu zemlje,Koliko smo uspješni ili poznati,Važno je tko smo zapravo mi sami u dubini duše,Naše karakteristike i osobine…. Da,mogu reći da sam sretan i dišem punim plućima,Budeći se novim jutrom sa osmjehom na licu,Radujući se nečemu novome i zanimljivome,Nečemu nepoznatom i nepredvidljivom…. Mnogi su sumnjali da nisam dovoljno snažan za nove pothvate,Ali to me nije ometalo da budem hrabriji,I čak kad sam padao nisam se slomio,Preživjeo sam poraz i iznova krenuo…. I sad stojim tu pred istim tim sumnjičavim ljudima,Sa osmjehom na licu,znajući svoje vrijednosti,Znajući što se krije u mom srcu,I da to nitko,baš nitko ne može promijeniti… Ponekad se tajna krije tu ispred naših očiju,Čekajući da je otkrijemo,Ponekad ljubav je na dohvat ruke,Kada se najmanje nadamo… Ponekad samo ponekad sudbine se spoje I poslije dugi niz godina iščekivanja,Ponekad samo ponekad prepoznamo,Sami sebe tko smo zapravo |
03.10.2010., nedjelja
|
Tvoje su rijeci kao mjeseceva prasina po meni rasuta... u meni zauvijek izgubljena... u svakoj pori upijena... okupana bojama sumraka... Tvoje su rijeci kao lijek sto lijeci... dusu zaboravljenu...umornu... na pucini zivota izgubljenu... Tvoje rijeci uspavane zelje u meni bude... znam,drugi im sude... al one...na krilima galeba u visine lete... neuhvatljive...daleke... kao podivljale rijeke sve pred sobom ruse... i odnose... snagom svojom beskrajno se ponose.... Pisem....tebi... dok svijeca na mom stolu trenutke mog zivota svojim sjajem boji... tvoje rijeci ...u meni s dahom vjecnosti spoji... Sjedim sama... usamljena dama.. dok mi kosa raskustrana... plava...na ramenu spava... usana drhtavih...ispucanih.. ociju suzama oblivenih... pisem...tebi...samo tebi..stih...po stih... |
cijena sreće
|
Cijena srece........... Svatko od nas ima svoj oklop kojim se stiti od vanjskog svijeta. Neki nikada ne nadju nacin da ga bar na tren skinu i pokažu svoju pravu nutrinu, unutarnju ljepotu koju posjeduje svaki covjek. Iz straha da ne bismo bili povrijedjeni, odbaceni i nevoljeni zatvaramo se u svoje oklope, a svakim danom ti oklopi postaju sve tvrdji dok se konacno potpuno ne zatvorimo u sebe. U svoju "sigurnost" iz koje ne mozemo pokazati svoje osjecaje. Radije biramo tamu nego da pogledamo svjetlo i sami damo to isto svjetlo drugima. Mozda bas netko kraj nas ceka malo nase topline, brige i njeznosti. Skinite sve svoje oklope, kojima se stitite i koji vas stezu. Bar na tren budite onakvi kakvi jeste. Dozvolite si biti Vi. Pokazite svoju meku unutarnju ljepotu. Budite njezni i blagi, ljubazni i pozrtvovni. Neizreciva je nagrada onome koji sebe daje u potpunosti! Zelimo li biti sretni, moramo za to platiti cijenu. Cijena nase srece, je dati sebe!!! Ni vise ni manje, dati sebe moguce je jedino u potpunoj slobodi, radosno i iz ljubavi. Posvećeno jednoj osobi koja je ..........u svakom slučaju posebna i zauvjek će to i ostati . |
jutarnji osmjeh....
|
Jutarnjim osmjehom snove moje Pod jastuke spremaš, Budiš me dodirima leptira ...Klizeći niz leđa, Poljupce slažeš po ramenima U buket želja, Moje tijelo, moje tijelo drhti Pod rukama tvojim i čeka, Čeka taj slatki trenutak spoznaje Kako jutro može biti zanosni početak Novog dana, Čeka šum žuborenja kojeg glas širi Kao rijeka na izvoru Od sreće, od radosti ili spoznaje Kako će bujica strasti prokuljati Provrijeti hukom rušeći se niz Litice bedara gromoglasno, Pjeneći se ljepotom zagrliti smirenje U dubinama željenog. Jutarnjim me osmjehom ljubiš spremajući Moje snove pod jastuke |
nedostaješ...
|
Svaki put kad sklopim oči, Ja vidim tebe, Svaki put kad sam usamljen, Ti si pored mene. Dani tako sporo prolaze, Kada nema te, Dani tako sporo prolaze,. A ja sve više trebam te. Volio bih samo da si tu, Barem na trenutak da svratiš, Volio bih da si tu, I da mi osmjeh na licu vratiš. Nedostaje mi ...korak tvoj, Koji znam ponekad da pratim, Nedostaje mi tvoj osmijeh, Često poželim da te vratim… Nedostaje mi tvoj pogled I usne tvoje snene, Nedostaješ mi svakim danom sve više, I želio bih da si pored mene… |
