jedansan
11.10.2010., ponedjeljak
spoznaja....
|
Spoznaja!....... Nisu me promijenili porazi,Što su se kroz godine nizali,.... Ostao sam onaj isti kojeg si poznavala,Samo sa više spoznaja i iskustva,Što sam rijekom života usputno naučio,Da bih sazrjeo i preživjeo putem uspona i padova… Jedino što je vrijeme promijenilo je ostavši trag,Bore na crtama lica i pokoji sjedi pramen u kosi,Naučio sami i dalje ostati neovisan i svoj,Onako iskren i ranjiv…u potrazi svojih snova…. Nije uvijek onako kako bi željeli da bude,I sa tim se moramo pomiriti,Ponekad život promjeni putokaze,Prema odredištima gdje nismo planirali biti…. No nije važno gdje ćemo biti, u kojem gradu ili djelu zemlje,Koliko smo uspješni ili poznati,Važno je tko smo zapravo mi sami u dubini duše,Naše karakteristike i osobine…. Da,mogu reći da sam sretan i dišem punim plućima,Budeći se novim jutrom sa osmjehom na licu,Radujući se nečemu novome i zanimljivome,Nečemu nepoznatom i nepredvidljivom…. Mnogi su sumnjali da nisam dovoljno snažan za nove pothvate,Ali to me nije ometalo da budem hrabriji,I čak kad sam padao nisam se slomio,Preživjeo sam poraz i iznova krenuo…. I sad stojim tu pred istim tim sumnjičavim ljudima,Sa osmjehom na licu,znajući svoje vrijednosti,Znajući što se krije u mom srcu,I da to nitko,baš nitko ne može promijeniti… Ponekad se tajna krije tu ispred naših očiju,Čekajući da je otkrijemo,Ponekad ljubav je na dohvat ruke,Kada se najmanje nadamo… Ponekad samo ponekad sudbine se spoje I poslije dugi niz godina iščekivanja,Ponekad samo ponekad prepoznamo,Sami sebe tko smo zapravo |
