jedansan
14.12.2010., utorak
|
Pišem ove riječi sa suzom u oku jer me napustila jedna jako divna osoba...1.2.1991. je umrla moja majka...Uvijek mi je bila potpora, moralna i u bilo kojem drugom smislu te riječi...uvijek je bila nasmijana, dočekala me široko otvorenih ruku, uvijek je imala toplu riječ podrške, uvijek je imala koristan savjet, uvijek je pružila ljubav svakome tko ju je želio primiti... Koliko god se čini da je bila krhka i slabašna, bila je jaka žena koja je držala sve na okupu... Borila se protiv bolesti i na poslijetku je i pobjedila, ma da se tako ne čini...ali i u poslijednjim trenutcima imala je za svakog samo lijepe riječi i nepestan osmjeh. Ostavila je neizbrisiv trag u ljudima, prijateljima... I sada si razmišljam kako sam trebala biti bolji prema njoj, i reći joj više puta MAJKO VOLIM TE , kako sam mogla u nekim stvarima puno više pomoći...i žalim što sam to morala doznati na ovako ružan način i zbog toga te molim za oprost...ali s druge strane znam da me ona za ništa ne bi krivila...znam da me voljela više od svega i znam da je htjela da budem sretna... ZAUVJEK TVOJ IVANA................**SMT** |
13.12.2010., ponedjeljak
|
Stojim i promatram te. Ležiš i uživljen u svoju knjigu kojoj gutaš sva slova jer tvoj pogled ne mrda nikud. Naslonjena uz stol pijuckam svoju kavu i guštam u prizoru koji gledam. Gledam te u polumraku sobe kroz poluotvorena vrata. Vidim tvoje lice.Brada 3-4 dana.Mmmm…Tako bi ju rado pomilovala i uživala u bockanju pod dlanom.Tvoja ugljenasto crna kosa je tako slatko razbarušena. Kao u malog slatkog dječaka. Ta pomisao mi izmamljuje osmijeh na lice.Čudim se sama sebi kako mogu izdržati a da ne privučem pozornost malo na sebe jer volim kad sam u tvom centru pozornosti.Ali i dalje mirujem i gledam te u tim razbacanim plahtama koje su još svježe tople od jutarnjeg zaigravanja. Zrake svjetlosti ti obasjavaju lice i sad je ono jasno vidljivije. A ja i dalje uživam u tim crtama. Pravim onim muškim sa još pokojom koja otkriva dječaka u tebi. Slatko. Zijevaš.Hm…Možda je ovo moja prilika.Možda je knjiga postala dosadnjikava.Riskirat ću.Ostavljam kavu sa strane.Lupnem šalicom i to ti odvrati pozornost.Gledaš me.Rastežem se poput male umiljate mačkice usput ispuštajući slatki zvuk.Namjerno to radim i kužiš me. Shvaćam to po tom tvom smiješku i tom pogledu ali svejedno uživaš..Lupneš rukom po krevetu pozivajući me.Odmahnem glavom.Pozivam ja tebe.Dolaziš ne skidajući osmjeh sa lica.Smješkamo se jedno drugom ne odvajajući pogled.Približavaš mi se i hvataš me rukama oko struka.Obožavam osjetiti tvoju toplinu.Hvatam te oko vrata a tvoje usne utiskuju poljupce po mom vratu.Divno.Božanstveno.Skačem ti u zagrljaj i hvatam te nogama oko struka.Izmjenjujemo poljupce.Vatreno.Strasno.Odnosiš me do kreveta i nježno i pažljivo spuštaš.Dodiruješ me svojim toplim rukama.Drhtim pod tobom.Milujem ti lice i ponavljam ti da te volim.Obasipaš moje tijelo poljupcima a ja ti jednako uzvraćam.Svaki poljubac rasplamsava vatru u nama.Prigušeno svijetlo u sobi i dvije sjene.Stopljene kao jedna.Ljube se i vole i pozdravljaju dan koji kao i svaki miriše na ljubav |
11.12.2010., subota
|
....Ne napreži se uzalud, jedina moja, ne širi svoje ruke ne bi li me zagrlila. Između nas je more beskraja - ne veće, ne dublje od nježnog dodira. Ali zar ti ne znaš? To je more ljubavi i ono će nas zauvijek spajati. |
