Nikada neću zaboravit!
Tinja tiho nečujno tu u meni,Svaki šapat,svaki tračak,svaka misao…Što se sa sjećanjem veže,Ukorijenjen i čuvan svaki dio tebe.. Prate me i proganjaju te životne niti,Da nikad ne zaboravim i da sa njima živim,Iz dana u dan iz godine u godinu,Sve više ih ima…jačaju i bujaju… Ponekad se sa suzama bud...imU pola noći drhtajući i okončan u boli,Skupljajući snagu ponovo sklopiti oči,Da zaborav se sa novim jutrom rodi… Uzaludno se borim i bježim od istine,Kad nam ista krv teče kroz vene,Bojim se pogledati realnosti u oči,Još ne mogu smoći dovoljno snage i pred tebe doći…. Iako je zov sve jači i sve dublje dopire do mene,U podsvijesti znam da ne gubim ništa osim vrijeme,To dragocjeno vrijeme što samo još veću prazninu i patnju stvara,Ostavljajući bolne rane oboje nama… Znam da niti jedan razlog niti opravdanje nema smisla,Što razdvojenost naše živote čini izbjeglima,Svjestan sam koliko i tebe boli,Što ne možeš zagrliti svoje jedino koje voliš. No znaj da nisam zaboravio i da živim svakim danom sa tim,Sa tihom patnjom i grižnjom savjesti…U srcu mom uvijek čuvano je tvoje mjesto,Što te voli bez obzira gdje smo….
Post je objavljen 14.10.2010. u 23:29 sati.