jedansan
21.10.2010., četvrtak
|
Falis.......... Vjetar mi donosi tvoje ime u gluho doba noci. Sat na crkvi otkucava ko zna koju minutu poslije ponoci i opet sjedim sam. ... ...Sjedim u tami. Pred ocima samo slike prelijepih dana...Odsjaji nasih dana ... Od mene se odkida komadic po komadic I nestajem dok se stapam sa mrakom... Cekam te tuznih ociju, da se pojavis, makar na tren. Ali nema te... Zora svice i pozdravlja me: Dobro jutro, tugo – pomislih..... ...... ljube ...drugacija si od svih. Posebna za mene. Budis u meni sto nitko prije nije mogao da dokuci. Nakon dugo vremena, stavila si osmjeh na moje lice i ja sam sretan. Privlacis me svim svojim bicem. Tu si dovoljno zakopana u mom srcu da mi ne nedostajes, Dovoljno da mi ne dosadis. Kako je glupo – ali nedostajes mi , tvoj osmjeh, lice i sve one male sitnice koje su tako lijepe. |
