Tvoje su rijeci
kao mjeseceva prasina
po meni rasuta...
u meni zauvijek izgubljena...
u svakoj pori upijena...
okupana bojama sumraka...
Tvoje su rijeci
kao lijek sto lijeci...
dusu zaboravljenu...umornu...
na pucini zivota izgubljenu...
Tvoje rijeci
uspavane zelje u meni bude...
znam,drugi im sude...
al one...na krilima galeba
u visine lete...
neuhvatljive...daleke...
kao podivljale rijeke
sve pred sobom ruse...
i odnose...
snagom svojom
beskrajno se ponose....
Pisem....tebi...
dok svijeca na mom stolu
trenutke mog zivota
svojim sjajem boji...
tvoje rijeci ...u meni
s dahom vjecnosti spoji...
Sjedim sama...
usamljena dama..
dok mi kosa raskustrana...
plava...na ramenu spava...
usana drhtavih...ispucanih..
ociju suzama oblivenih...
pisem...tebi...samo tebi..stih...po stih...
Post je objavljen 03.10.2010. u 22:01 sati.