jedansan
14.10.2010., četvrtak
Noćas vodimo ljubav, ti na meni i ja u tebi. Širimo po nama mjesečinu i zvijezde, njihov se odsjaj sladi uzdasima naših tijela. Mila, držim te za struk i pratim toplinom pokreta, ulazim i topim se u tvojom bedrima, a moje usne preuzimaju tvoje grudi i jezikom maze nabrekle bradavice. Noćas vodimo ljubav, ti poda mnom i ja na tebi. Ispod naših tijela vri noć i putanjom milovanja uspavljuje pjev ptica. Svaki prst utiskujem kožom i ćutim mekoću, a prepone mi među tvojima gore, pa me zanose i poput rijeke tečem. Uzimaš me snagom mora. Noćas vodimo ljubav, ti do mene i ja kraj tebe. Uskovitlani zrak pomiče zidove, sve smo bliže zori koja otkucajima stiže. Pomiješani sa suncokretima osjećamo kako se ritam u nama ne smiruje, postaje žešći i oslobađa strasti naših trbuha. Jutrom nam liježe ravnica u dlanove. Šutim i želim te kraj sebe svom snagom muškarca. Slušam kako u meni besprijekornom ljepotom žene, bujaš. Žudim za tobom zlatno nasmijanom, jer si nježna i moje tijelo iznutra ljubiš. U meni, u mom tijelu uzdišeš, kao žena, koju oduvijek sanjam. Lijepo i zanosno. Požudno. Dva mi srca donosiš. Ostavljaš ih iza mojih bijelih grudi. Sva ponosna, kao slavuj sretna, s jednim srcem pjevaš, a s drugim, na svoje me usne polažeš u svom zagrljaju čuvaš. Ti si moj spokoj i volim te snom dotaknuti, ali ipak, najviše te kao vatru uživam. Tvoj korak, tvoj oblik, tvoj miris, i blagost tvoga bića, to su moja vatra, moja voda, moj zrak i moja zemlja. I takvu te iskrenu, dok me u svoje tijelo naga primaš, svake noći u sebi volim i svom snagom muškarca želim. |